VRTIĆ-dali smo plakali?

Evo Sven mi je krenuo u ponedjeljak u vrtic prvi put. Do danas je sve bilo uglavnom OK. Ostao bi do rucka i onda bi ga ja pokupila... Danas (cetvrti dan) sve je krenulo naopako. Prvo nije bas htio iz auta izaci, onda sam ga jedva dopeljala u zgradu, a da ga presvucem u slapice mi je trebalo jedno 15 min. i na kraju sam uspjela samo skinuti cipele a slapice mu je nadam se teta u medjuvremenu uspjela navuc.
Sada sam doma, gladam na sat i srce mi puca sto mi je takav uplakan ostao. Osjecam se kao da sam ga iznevjerila.
Naravno da mu nisam pokazala da mi je tesko i pred njim sam cvrsta ali sad mi je koma.
Inace je jako drustven i jako voli djecu, medjutim ipak je do sada bio naizmjence cuvan od dvije bake i sada to malo uzima danak.
Nekako sam se nadala da ce biti kao i ja i da nece imati problema sa prilagodbom ali eto...
Znam da ce sve to proci ali lakse mi je kad se malo pojadam i cujem tudja iskustva...
Molim samo price sa happy endom :mrgreen:

Draga, nemoj se nis brinuti. Znaš da je tamo u dobrim rukama. Svako dijete to prolazi. Ti moraš to prihvatiti da tako mora biti, da mora ići u vrtić. Moja Nika je bila super prvih mjesec dana, s veseljem je odlazila u vrtić. A onda kada sam ja počela raditi, nakon mjesec dana, kada sam ju počela ostavljati u dežurnoj grupi, plakala je i tulila svako jutro. Užas. I to je prošlo. Navikla se na tete iz dežurne grupe i sada je super. Samo ostani jaka i prihvati da mu je tamo lijepo.

naš je prvi tjedan bio strava i užas. ostajala je plačući, a takvu bi je ja i dolazila uzet.
jedan dan u tom prvom tjednu sam je našla kako spava jecajući jer je od plakanja zaspala, a teta mi kaže kako su joj tri puta sušili kosu koliko se uznojila od plakanja.
i došao vikend, pa ponediljak i adaptacija završila. prošli problemi ko rukom odneseni. :D

sad je takva da me svaku večer pita ide li sutra u vrtić. obožava svoje prijatelje i nema nikakvih problema. čak nije bilo problema ni kad je ostala prvi dan na spavanju (do tada je išla već u vrtić nekih 2 miseca).

sve je to normalno, sve će to proć. :love:

Taman topic za nas. Prva dva tjedna privikavanja - mrak. A onda ujutro suze. I sad se vec par dana place cim izlazi iz auta (srećom, mm ju vodi - ciljano jer mislimo da će se od njega lakše odlijepiti nego od nas/mene).

A mi filozofiramo. Isto nam se čini mučki i podlo samo ju ostaviti tamo dok je tužna, razmišljamo i smišljamo načine da što bezbolnije prođe. Suze prihvaćam, ako je tužna (a prihvaćam i da je tužna što joj falimo - tako ona kaže, inače joj je u vrtiću lijepo, ali joj fali mama) to je normalno. Ali ne prihvaćam da mi to nekako ignoriramo i pravimo se da ju ne čujemo.

Ali, to je prilično opsežna tema, a i svako dijete je priča za sebe.

Ja se u tom procesu samo nadam da ju nećemo iznevjeriti i dati joj osjećaj da smo ju ostavili na cjedilu, i držim fige da ona situaciju što prije prihvati.

Pa tako želim i vama!

Danas smo imali prvi put prestrašnu scenu, plakao je i vrištao sat i pol. Ja sam se skoro raspala...
inače je preko ljeta dva mjeseca bio doma pa je sad adaptacija na novo i katastrofa.

Citiraj:

---

kasiopeja prvotno napisa

inače je preko ljeta dva mjeseca bio doma pa je sad adaptacija na novo i katastrofa.

---

mi smo isto ovo ljeto pauzirali s vrtićem i mislila sam kako će nas prvi dan dočekat prestrašne scene.
zato sam je cilo lito podsjećala na prijetlje iz vrtića, na dogodovštine, pivala pismice iz vrtića.....i nije bilo problema :D (pao mi je veliki kamen sa srca)

F. je prije godinu dana krenuo u vrtić.
Nakon bezbolne adaptacije počele su svako jutro suze kad je shvatio da je to za ozbiljno a ne neka igraonica od sat dva.
Cijelu prošlu godinu je plakao!
Iako ga obožavaju u vrtiću od teta do djece jer je jako društveno dijete , nije pomoglo!

Nakon dva mjeseca ljetne pauze priča se ponavlja.
Slamalo mi se srce!

A onda moja mudrica daje uputstva svojoj maloj susjedici koja kreće u vrtić.
F: "Svako jutro moraš plakati!" :shock:
" A zašto?" pita ga njena mama
F: "A moraš!"

Doma ga ja lijepo posjednem i pitam da kakva on to uputstva daje Anji, a on meni veli da je njemu lijepo u vrtiću ali da više voli biti sa mnom i da ako bude plakao da ćemo se možda MM ili ja predomisliti, ili da nebudem ja tužna kupiti ću mu autić!

Kako je skužio ljubavić da je i meni teško :/


A onda novi šok!
Dobili su novu tetu tj. stričeka na zamjenu pet tjedana jer je naša teta jako bubana :heart: i on ne želi doma! :shock:

F: "Kaj si već došla? Odi doma još bar pet minuta!":shock:

Nisam vjerovala svojim ušima da ćemo doživjeti i taj
dan!
Zovem MM-a u nevjerici i kroz suze objašnjavam kaj se dešava!

Naš je ljubavić počeo odrastati :heart: i sad voli biti sa svojim prijateljima,a tome je puno pridonjeo naša nova "teta" Alen kojem smo zahvalni jer nam je jutra učinio ljepšim :naklon:

Evo ja pokupila Svena prije nekih sat i pol. U vrticu je sve bilo ok. Cak je i porucao sto mu i doma tesko pada. Kad sam ga pitala da kaj je jutros onak bezveze tulio i kaj ne vidi da mu je bilo dobro, rekao mi je da kaj moze kad nije znao da bu mu tako dobro :roll:
Uglavnom rekao je da sutra onda nece plakati, u sto nekako tesko vjerujem, ali se ipak nadam tome. Znam da je on OK vec 5-10 min. nakon sto ga ostavim, ali taj tuzan rastanak mi ipak tesko pada... A prva tri dana su bila tako lijepa. Nije se ni osvrtao zamnom nakon sto bi ga dopeljala.
A nista, vidjet cemo sto ce biti sutra a da ne velim slijedeci tjedan kad bude ostajao na spavanju. Nadat cu se najboljem :)
Mozda ga slijedeci tjadan posaljem sa MM jer ce se od njega nadam se ipak lakse rastati. Na zalost on je ovaj tjedan na sl. putu pa nemam tu opciju na raspolaganju.
Dodatni bed je i to sto je cijela njegova grupa sastavljena od klinaca koji su prvi put krenuli u vrtic, tako da su svi na adaptaciji. Mozete mislit koja je to koncentracija tuljenja svako jutro. Sva sreca da mi dolazimo medju zadnjima pa se vecina vec smiri.
Zasto nije vise na mene? Mene su moji morali cupat iz vrtica kako mi je bilo dobro. I to od prvog dana pa na dalje bez iznimke. A isto sam prije toga bila tri godine sa bakom. Eto kako je to kod svakog drugacije.

Prije sat vremena je imao nocnu moru... Strava... plakao je i vristao neutjesno :cry: :cry: :cry:

Luka zna kuda ide i nije sretan...
oko 9 sati, kada ga moji počinju spremati za jaslice, odjednom se sav snuždi i željan je maženja...u autu do vrtića sav jadan utihne i umiri se...
sve manje plače, igra se, tete vele da je stvarno super i za svaku pohvalu...ali meni, kada mi moja mama ili mm ispričaju kak on to teško podnosi svako jutro, srce puca...

za sad ga ne ostavljamo predugo, vode ga u 9.30, pokupe ga u 14h, ali ujtrose počeo buditi kad ja idem na posao i ne da se odljepiti od mene...vidim da je to malo biće svjesno svega oko sebe i da mu jako teško pada...pred njim sam jaka,ma, jaka sam općenito,ali...

isto se budi noću, plače, neće zaspati ako nije sa nama u krevetu, stisnut uz mene...

A misek mali... Evo ja sam cula za manje klince da se oni cesto lakse prilagode ako te to sto tjesi. Ja iskreno mislim da bi Svenu bilo lakse da je krenuo sa dvije i pol. Evo jutros smo opet imali tugu i plakanje i jedva sam ga unjela unutra.
Uglavnom nadam se samo da nece danas po noci biti isto kao i jucer. Saznala sam da ima night terrors sto nije isto kao i nocna mora i svakako je lose za vidjeti. Medjutim jutros kad sam ga pitala dali je sanjao nesto rekao je da se ne sjeca ali da je bilo lijepo. E misek mali... a meni jos kamenje po zelucu skace

Nama je prvi tjedan bio super, malo tuge, ali nista strasno,vise je to bila uplašenost. Ja bih dolazila po njega nakon 2 sata, pa se to vrijeme produzavalo.
Medutim u petak sam zavrsila u bolnici na 11 dana pa je već krajem drugog tjedna ostao na spavanju. Nije bio presretan, ali i to je dosta dobro prošlo.

Ali, ovaj tjedan je prava katastrofa :( Od ponedjeljka sam kod kuće, ali moram strogo mirovati do poroda, znači samo do wc-a. svako jutro se dere da neće u vrtić, čak i navčer pred spavanje kroz suze jeca da neće sutra u vrtić, da hoće ostai s mamom. Meni srce puca, jer sam totalno bespomoćna u cijeloj situaciji :(

U vrtiću je kad ga mm ostavi, zapravo sve u redu, ne plače, igra se već i s drugom djeom, dobro jede i spava, tete ga hvale.... Ali zašto šou svako jutro? i do kada tako?

Meni Svenac u ponedjeljak ostaje na spavanju...
Danas kad sam ga skupila u vrticu i pitala ga da zasto je tako tulio kad mu je sad dobro a on je rekao da nije ztano da ce mu biti tako dobro i da drugi put nece plakati... e sad bas me zanima... slijedi vikend i onda u ponedjeljak u nove pobjede...

Mi smo "izgurali" 3 tjedna. Još uvijek plače... :(

i mi smo prošli prva tri tjedna. Ima 3 godine i tek je krenula prvi put u vrtić i ne mogu baš reći da se adaptirala. još plače ujutro prilikom rastanka ali tete kažu da se igra. I spava.

Jelo je isto problem. u tri tjedna još nije ništa tamo pojela.


Jel vaši jedu? novi, mislim, koji se još adaptiraju.

bojan ide dva tjedna; prvi tjedan je plakao kad sam odlazila, ali bi brzo prestao

drugi tjedan nije uopće plakao, lijepo se igrao, sve ok, ali još ga nisam ostavljala na spavanju

što se tiče jela; u vrtiću pojede duplo više nego doma, nema problema s tim :)

Evo nas opet...
Danas je Sven relativno mirno otisao u vrtic. Doma je plakao i uvjeravao nas da on nebi isao u vrtic i da bi bio doma sa mamom ali to sam nekako uspjeli izgladiti jer kao mama i tata moraj na posao...
To bas i nije istina jer sam ja na porodiljnom ali sto se moze. Naravno da je pitao da sto ce biti sa Nevom ako mi idemo na posao pa sam mu rekla da Nevu vodimo tamo di idu male bebice... :/
Uzasno mi je bed kaj ga muljam ali ne zelim nikako da se pocne osjecati kao da ga mi tjeramo i da se ja doma brinem o seki a o njemu necu... Pogotovo jer je do sada bio tako super prema seki i stvarno nisam imali problema.
Pred vrticem me je pitao dali cu biti tamo sa njim, pa sam rekla a hocu malo... To "malo" sam izgovorila hm... malo tise. Uglavnom, fino se presvukao i usao unutra prilicno tuzan ali nije se osvrtao. Ja sam jos minutu pricala sa tetom i onda sam otisla. I opet sam ga prevarila jer sam rekla da cu biti tamo. Mrzim kad mu moram muljati. Kad sad otisla pricinjavalo mi se kao da me zove, sto bi bilo gotovo nemoguce za cut nakon sto sam izasla iz zgrade, ali opet jucer sam cula Nevu kako place nakon sto se vracala iz setnje sa tatom i Svenom i to pored upaljenog TVa, iz dnevne sobe, kroz dva reda zatvorenih prozora (od sobe i balkona) i to sve sa 4. kata. Cudesno. Uglavnom necu se sad bedirati i samo se nadam da mu to spavanje nece biti koma. Inace prije nego kaj smo usli mi je rekao prilicno ljuto, da kad mu budu davali rucak ce reci da nece!!! A eto...Danas je tako, a sutra je novi dan...

I ja sam isto na drugom porodiljnom i moja starija misli da ja radim. To mi se nakako činilo najbolje. Ne volim lagati ali mislim da je njoj ovako lakše otići- koliko se to uopće može nazvati lakše- jer bi bila sigurno tužna da zna da sam ja doma sa sekom a ona mora u vrtić.

Danas je pojela 3 žlice!!!JUPI!

Andrej više ne plače, tj. plakao je samo tri dana i to drugi tjedan, nakon bolesti.
Ali primjećujem da nije baš dobre volje kad krećemo ujutro u vrtić, a danas smo popodne imali razgovor koji me malo zabrinuo:
-Znaš, ja sam u vrtiću bio tužan.
Ja: i što radiš kad si tužan? Jesi li plakao?
On: ne, nisam plakao, samo sam se loše osjećao.

I to je rekao tako ozbiljno i smireno da mi se srce steglo. Bojim se da on potiskuje svoju tugu, pa me strah da se iz toga ne izrodi nešto loše. A opet, teta kaže da se najnormalnije igra, sudjeluje u aktivnostima s drugom djecom (nije totalno povučen), možda sam se previše zakvačila za tu jednu njegovu rečenicu...

Moja mica obožava vrtić. Ujutro sva pospana, ali kad kažem da će zakasniti prijateljima u vrtić, skoči i bez pogovora se sama odijeva. Sretne mene majke.

Sven je jucer imao opet jako ruzne snove... "Night terrors"... uzas. Pretpostavljam da mu je jucerasnje spavanje u vrticu bilo prilicno stresno. Jutros je opet doma cendrao da on nebi isao u vrtic ali sam ga ipak nekako uspjela umiriti. Na kraju smo bez placa i drame presvukli cipelice i usli u sobu. Dao mi je i pusu za pa-pa... Nekako mi se cini da je nezadovoljan situacijom ali je polako prihvaca... Vidjet cemo sto slijedi.

Evo i naše priče...krenuli 03.09. u jaslice (rođena 28.06.06.) i tjedan dana super - ni suze a onda 2 tjedna doma bolesni. U ponedjeljak kad smo ponovno krenuli koma...suza suzu stiže. Danas ostala na prvom spavanju, jedva zaspala oko 13 sati i odspavala 45 minuta. Sutra počinjem raditi i ostajemo cijeli dan u jaslicama :cry:
Problemi su ovi: ne prihvaća tete tj. da je nose, presvlače i sl. (što mi nije čudno s obzirom da inače teško prihvaća ljude ako joj ne sjednu od prve a jedna od teta joj nije sipma od prvog dana).
Mislim da imamo problema i sa jelom - naime kad sam je ovih dana dopeljala doma odmah me odvela u kuhinju i njam njam (u prijevodu: gladna sam). Znam da jede sama i čini mi se da je tete ne dohranjuju ali nisam sigurna da li zato što se onda trudi sama jesti ili zato što odbija njihovo hranjenje (to namjeravam provjeriti sutra u razgovoru sa tetama) - tako da me ne čudi da je gladna, a inače je veliki izjelica i voli puno papati ali kad jede sama možda pojede 1/3 količine koju pojede inače. Naravno da se gladna teško smiri i neće spavati.
e jesam ga odužila...ali moram se nekome izjadati....sorry

I opet mi... Treci dan drugog tjedna i sve je bilo super... Inace danas ga je prvi put tata vozio u vrtic pa mu je jos dodatna fora bilo to sto je on zapravo vodio tatu tamo, jer tata nije bas bio ziher di je vrtic :roll: tako da su cak i fulali jer su skrenuli u ulicicu prije :lol:
Uglavnom, ostao je bez problema... zaspao je odma i pojeo je sa repetama. Cudesno zar ne?
Nadam se samo da je to sad to i da su bedovi iza nas...