Dječija ljubav - smijem li se upletati???

Moj G. ze valjda zaljubio, ne znam šta bi drugo moglo biti...

Ima tome već par mjeseci, zakačio se za jednu djevojčicu iz obdaništa,
pričale su mi tete kako samo oko nje oblijeće,
kako se igra pertlicama njene majice,
kako je svako malo grli itd.isl.
Onda je to maloj dodijalo, pa je počelo guranje, grebanje, udaranje, ujedanje,
njih dvoje ko dva indijanca,
mom sinu njeni zubi ocrtani preko lica,
malenoj zubi mog sina ocrtani po rukama,
oboje izgrebani, užas!

Danima sam mu objašnjavala kako ne smije da je dira,
da se igra sa npr. autićem a da njoj isto da neku igračku i u tom smislu,
ali on je noćima lijegao u krevet nabrajajući : "Gabi ljuuuuubi Hanu, Gabi ljuuubi Hanu",
nosajući sliku nekog djeteta iz novina, što je kao bila Hana, okolo sa sobom - "Hana vidi ovo!!!" i sve tako...
Onda je došla sezona ospica, malene dosta dugo nije bilo, pa je malo popustio.

Sad su se razdvojili, nisu više u istim grupama, što nisam smatrala nikakvom tragedijom,
ali prije dva dana prisustvujem tužnoj sceni.
Baš smo se spremali da izađemo iz vrtića kad se od nekud pojavila mala Hana sa svojom grupom,
moj sin se zaletio kroz masu :"Haaanaaa, Haaanaaa, SAMO DA TI NEŠTO KAŽEM !!!"
I kad je napokon stigao do nje, šta se dešava - on nju gurne, ona njega udari, ovaj odmah uzvraća štipanjem i to gadno, ona također, elem....

Da li da ignorišem sve ukupno,
ili da možda vidim sa njenim roditeljima da se nalazimo vani pa da se igraju "pod nadzorom" dok ne nauče da se igraju normalno
ili da se ne petljam nikako???

Sinoć nagovaram MM da mi kupi neki nakit iz Avonovog kataloga za rođendan :mrgreen:

A moj G. mi, kad sam ga spuštala u krevet na spavanje, kaže: " Ja ću kupiti Hani DVA nakita." :cry:

Da stvarno kupimo kakvu sitnicu???
Ili bolje da se ne petljam???

ajme, kako sjatko!!!!!!!!!!!!!!! :mrgreen: Pusti ih na miru, nemoj se petljat, proći će ih... A nakit kupite za ročkas ili tako nešto. Ajoj, baš su medeni. To grebanje i tuča su izrazi "ljubavi", to je normalno u toj dobi pa do negdi, hm, 15.

Bas su slatki!!!Pusti ih na miru i sve ce proci. Moj sin je jednoj Luciji cvijece za Valentinovo nosio i to bas pravi buket .Sad su samo dobri prijatelji.

Ja sam imala veliku ljubav u vrtiću, s pet godina. Nismo se tukli nego lijepo družili, bilo je i pusa. Ali mislim da je odraslima bilo neugodno to gledati, ponašali su se kao da je to nešto sramotno, slabost, bolest od koje ćemo se izliječiti ili u najmanju ruku bedastoća kojoj se možeš podsmjehivati. Roditelji i stariji brat radili su pritisak na mene (čini mi se da su njegovi bili manje pogođeni tom pričom) i na kraju smo se razišli. Čak sam ga pljusnula da pokažem da ga više ne volim, što mi je i danas žao.
Taj mi je dečko ostao jako dobar prijatelj i povremeno skrivena simpatija do kraja osnovne škole.
Stvarno se sjećam kako je to bilo, ne po pričama, nego iznutra, kako je to dobar i poseban osjećaj, i kako smo bili puni povjerenja. Jako mi je žao da su se starci uplitali.

Dječje ljubavi su snažne.

Ja sam se u svoju prvu ljubav zaljubila sa 6 godina na prvi pogled(još i danas pamtim pojedinosti tog dana-kakvo je bilo vrijeme,gdje smo stajali,u što je bio obučen)
Bila sam u njega smrtno zaljubljena cijelu osnovnu školu,čak smo kratko vrijeme sa 21 godinom i bili skupa no tad je odselio u Kanadu.

Citiraj:

---

ronin prvotno napisa

Dječje ljubavi su snažne.

Ja sam se u svoju prvu ljubav zaljubila sa 6 godina na prvi pogled(još i danas pamtim pojedinosti tog dana-kakvo je bilo vrijeme,gdje smo stajali,u što je bio obučen)
Bila sam u njega smrtno zaljubljena cijelu osnovnu školu,čak smo kratko vrijeme sa 21 godinom i bili skupa no tad je odselio u Kanadu.

---

Zar može stvarno tako biti????
A kako gledamo na te dječije ljubavi sa podsmjehivanjem i guramo uh kao npr. "idi ga poljubi, idi ovo, idi ono..."

Ne znam pametan savjet za to, ali vjerujem da oni u biti tako reagiraju radi odraslih? + ne znaju šta bi sa svojim osjećajima...

Pa da, može. Tko to nije sam osjetio možda će teško povjerovati.
Moja vrtićka ljubav je bila prava ljubav, tek sam kasnije mogla to usporediti, ne zaljubljenost. Ne ono plivanje u oblaku hormona "divan je krasan je noge mi se odsjeku kad ga vidim".
Čini mi se da su odrasli skloniji ozbiljnije shvatiti zaljubljenost trinaestgodišnjaka nego predškolsku ljubav. Tj. u većini slučajeva ponašat će se tako da bar donekle poštuju integritet i osjećaje veće djece i tinejđera, a žalosno je da im se za kikiće čini da to nije bitno.

Ja se još uvijek sjećam svoje ljubavi iz vrtića.

Mene muči to što ne znam da li da pokušam sa njenim roditeljima ugovoriti zajedničke izlaske
jer ne znam kako oni gledaju na sve.

A također se sjećam i zadirkivanja odraslih u to doba
tako da o ovome ne pričam pretjerano, naročito familiji,
niti dam da ga pitaju "gdje ti je Hana", što se desilo dva-tri puta
i uvijek rezultiralo crvenim obrazima i spuštanjem pogleda mog djeteta.

A meni to nije milo.
Mada, moram da kažem da kad je ja spomenem nema nikakvih problema,
kaže mi da je jest ili nije vidio danas u vrtiću isl.
i to mi je jaaaaaaaaako drago :)

mislim da je moja ljubav iz tog i nešto starijeg razdoblja bila najjača i najozbiljnija od svih mojih ljubavi.užasno sam paila, i bilo mi je grozno kad su me izrugivali i potcjenjivali. ne znam jel mama od dečka moje četverogodišnjakinje prošla isto, ali mi jako ozbiljno shvaćamo svoju djecu, potičemo njihovu ljubav, dva put smo bili na spoju, poklanjamo se za valentinovo. i moja kćer svima bez srama priča o njemu

Bokić....

Radim s klincima pa imam iskustva s takvom vrstom ljubavi...
Moram napomenuti da je to prije svega iskreno ljubljenje. Dogodi li pak se odbijanje, kao što sam zaključila s prve porukice nastupa agresija, podbadanje i slično. Moj savjet je ne poticati i previše analizirati, jer ipak takve ljubavi nisu dugotrajne...čast izuzecima koji ima.

A joj bas mi je ovo poznato...
I moja cura ima simpatiju,on je mladji od nje par mjeseci,ali ona poludi kad ga vidi,grli ga, ljubi,mazi i prica sa njim,on njoj gotovo uvijek da zvaku,koju ona cuva dok ne dodje kuci,on se kao malo zateze,a kazu njegovi da stalno kod kuce spominje A.I oni su se upoznali u vrticu....ah ta ljubav :heart:
Mi se ponekad nadjemo sa njegovom mamom vani,ali nije bas idealna igra,ubrzo se pocnu cupat za igracke i ljutit

Moja kuma je bila u posjeti pa joj je Damian povjerio da je zaljubljen u susjedu Ornelu.Sve bi bilo ok da ona nema 10g :mrgreen:

:heart: slatki su...
mi smo jucer na izletu slucajno sreli jednog deckica iz bivseg vrtica moje cure: njemu je ona prva ljubav (stariji je od nje skoro dvije god). ajme, koja scena: on se sav zajapurio, gleda u T, ne trepce, poslije su se satima igrali. njegova mama mi veli da jos uvijek ima njezinu sliku zalijepljenu na vratima sobe i da cesto veli (i on je promijenio vrtic) kako mu od sve ga vezanog za stari vrtic fali T :*

Kako slatko. Samo ih pustite.

Ja se sjecam kao jucer da je bilo, kad mi je moj prvi "frajer" Vojo u vrticu opalio samarcinu jer sam ga golicala dok je spavao....
:D

ajme, sad se sjetih; obozavala sam jednog prekrasnog, crnookog, istotakvekose Kristijana i silno se trudila smjestiti krevet do njegovog za vrijeme popodnevnog spavanja.. :oops:
Srecom ljubav je bila obostrana i malo konzumirana( ljubili se poskrivecki.. :heart: )
znam da mi je boravak u vrticu postao bezbolniji, upravo zbog njega, te me naveo da pomislim kako je on ljubav mog zivota :D
danas kad ga vidim.....svida mi se njegov pas! :lol:
Oprosti nataša,Sarajevo sto sam iskoristila tvoj topic da pricam o sebi... :oops:
But, kad se u moju plavusu zaljubio "jedanmalicrveni", pa ju poceo
proganjati(ukljucuje udaranje, rusenje na pod, stipanje..) ja sam zamolila tetu da malo pripazi na njih 2, a njoj sam preporucila da se ne maklja sa njim.
Proslo je nakon par tjedana...eto, nije bas bio uporan :)

babyface, nema veze što pišeš o sebi,
da bar mogu preimenovati temu u "ljubavi iz vrtića" :)

Mog G. ne prolazi tako lako, ima već 6 sigurno, od proljeća

A i inače je uporan do bola, takva mu je narav :mrgreen:

Hvala na savjetu zrinska, mislim da ću tako i postupiti

Nema na čemu...Bilo mi je zadovoljstvo! :love:

E sad se sjetih zgodne pričice iz mojeg iskustva. U pitanju je mali rođak. Ima 5 godina. Prijateljica iz vrtića (čitaj simpatija) mu je na početku rujna slavila rođendan. Mi smo zbog poklona prošli cijeli grad u potrazi za roznom majom Barby. :x Pazi čovjek zna što hoće... Na kraju našli, no nije bit u tome, bit je da za par dana on slavi rođendan. I da stvar bude zapaprena neće tu čudnu curicu koja nosi samo rozno na svojem slavlja. :* (čitaj ošla ljubav). Pa zato... Živi život i uživajte u njemu... :heart: