ramazena ili ????

Nasa mala princeza se u zadnjih mjesec dana skroz promjenila. Ako joj ne dozvoljavam neke stvari izvija se unatrag od bjesa i place, hoce stalno da se nosa (a sad ce joj 11 mjeseci)...igracke je ne zanimaju bas puno...najvise voli kad je u mom narucju i na cici...

E ono sto moram naglasiti je da je prije mjesec dana krenula u jaslice. Odvajanje od mene joj tesko pada pa tako jednim djelom mogu razumjeti to sto zeli biti stalno uz mene...Ono sto ne razumijem jest, kako vladati tim njenim bjesom, tj. kad se pocme izvijati i plakati???? Ja sam do sada isla mirnim putem, zagrljaj itd. ali vidim da ne pomaze. Bojim se da ne nauci da placem moze sve dobiti...

I da li netko ima iskustva sa promjenom ponasanja zbog jaslica?

moja ima 19mj i slično reagira na jaslice
samo se ne izvija nego legne na pod
dignem je i čvrsto zagrlim i mirnim glasom pitam šta je bilo .. itd..

kroz tjedan je teško, ne želi od mene niti minut, izgleda da joj jaslice isprazne emocionalne baterije, pa čim me vidi krene s "punjenjem"
točno kužim to kroz vikend
čitavu subotu je ka prilipak i pred večer se vidi da su joj emoc. baterije pune i sljedeći dan se ponaša normalno, ide i kod bake ... ka prije jaslica
danas nakon jaslice idemo opet iz početka ...

valjda će tako biti sve dok ne prihvati jaslice

neću je razmaziti s nježnošću u ovim situacijama jer nisu normalne (ekstreman stres uzrokovan jaslicama) , samo joj pokušavam pomoći oko prihvaćanja ovakve situacije

koristim metode skretanja pažnje i zajedničkih aktivnosti , puno kontakta (pa i nošenje) .. što recimo nedjeljom nije potrebno , ne traži

I kod nas je slično. Mi smo malo veći (skoro 2 god.) i nismo cijeli dan u jaslicama, neo 6 sati dnevno. Uglavnom, kad dođemo kući, ne skida se s mene bar sat vremena, a inače nije bio velika maza, i slijedeća 2-3 sata samo cendra ako nije po njegovom. Pred večer se primiri i lijepo igra sa bratom. Puno strašnije mi je bilo s velikim prošle godine. Konstantno kreveljenje, dreljenje, urlanje, histerično cerekanje i sl.

ma ona ne bude cijeli dan u jaslicama nego bude svega 2-3h ali i to joj je previse...iskreno da se radi i o 5 min. previse je, ali sto cu nemam izbora...
jednostavno ne znam kako reagirati na te njene ispade...ona nije u toj fazi da ja njoj mogu nesto objasniti, a isto tako ne zelim joj dopustiti da misli da tim izvijanjem moze dobiti sve...

izvijane , skrika .. sve ti je to ispušni ventil nagomilanog gnjeva zbog jaslica, oni su tamo ka u zatvoru - ne mogu van, nepoznata okolina, tuđa ...
jesi li se ti ikad s nekim posvadila zbog neke sitnice ? inače nebitne, al taj dan pod PMS-om, južinom i sl. si jednostavno grizla na sve.... tako ti je i kod djece samo su oni mali i ne znaju kakvi sve ispušni ventili postoje, tek uče

Mislim da to nema veze s jaslicama, već je dio odrastanja. Moje dijete ne ide u jaslice i ponaša se od te dobi na taj način, uz varijacije na temu. Pruži joj zagrljaj, poljubac, razgovaraj s njom, pokušaj joj objasniti što ti se ne sviđa i zašto je to sada neprimjereno - jednostavnim jasnim porukama ('to je opasno!', 'nikoga se ne smije gristi!', 'mačku se ne smije vući za rep jer je to boli').

Citiraj:

---

ovca_i_janje prvotno napisa

Mislim da to nema veze s jaslicama, već je dio odrastanja. Moje dijete ne ide u jaslice i ponaša se od te dobi na taj način, uz varijacije na temu.

---

Potpisujem.
Ista stvar i kod nas.

bilo je predstavljanje neke knjige jučer o odgoju.
ugl. prema tom g.K kad dijete krene s protestom prvo trebate ponoviti njegove emocije riječima: ljut si, tužan, boli te .... s pratečim izrazima lica koji potvrđuju te emocije, tek onda dijete zna da ste ga razumili pa će biti spremno dalje slušati i surađivati

ako se dijete ignorira ili se govori nije ti to ništa, ne boli i sl. onda dijete misli da ga ne razumijete pa će pojačati ton da ga onda možda bolje shvatite

jel to funkcionira?

Mi smo kupili jednu super slikovnicu "Kad se ljutim" (ima ih o raznim osjećajima). Marko ju voli. Pogotovo jako voli kad zečić sjedne mami u krilo, mazi se s njom, pričaju o tome zašto se ljutio i "ljutnja brže prođe".
Kad Marko ima napad bijesa najbolje ga je u 1. naletu pustiti, ako ga pokušavam dići počne se bacati i trgati i samo postoji opasnost da se ozljedi.
Ja pokušavam ostati pribrana i suosjećati s njim. Pitam ga tko je mali ljutko, a on uvijek kaže zečić je ljutko. Kad ga pitam što zečić radi kad se ljuti, obično dođe meni u krilo i kad je u mom zagrljaju već je lakše i brzo se smiri. Ne pali uvijek, češće doma nego kad smo vani.
Kako bilo sigurno ne treba podcjenjivati njegove osjećaje već pokazati suosjećanje, kao što si i pročitala. To stvarno djeluje!
Inače Marko ne ide u jaslice, pa ipak od navršene 1. godine ima te famozne tantrume. Svi kroz to prođu, manje ili više intenzivno, ovisno o temperamentu.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

ako se dijete ignorira ili se govori nije ti to ništa, ne boli i sl. onda dijete misli da ga ne razumijete pa će pojačati ton da ga onda možda bolje shvatite

---

"Naša" baka je sklona takvim komentarima. I upozoravam je da K. ima pravo ljutiti se, plakati, što god.. Al ona kad K. zaplače (a to nije često) krene sa "nije ti ništa..".
MRZIM to. Ja zagrlim K. Poljubim je. I pitam kako da joj pomognem.. Uglavnom joj to bude dovoljno da se smiri.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

bilo je predstavljanje neke knjige jučer o odgoju.
ugl. prema tom g.K kad dijete krene s protestom prvo trebate ponoviti njegove emocije riječima: ljut si, tužan, boli te .... s pratečim izrazima lica koji potvrđuju te emocije, tek onda dijete zna da ste ga razumili pa će biti spremno dalje slušati i surađivati

ako se dijete ignorira ili se govori nije ti to ništa, ne boli i sl. onda dijete misli da ga ne razumijete pa će pojačati ton da ga onda možda bolje shvatite

jel to funkcionira?

---

Da, funkcionira!!! Pokušala sam tu tehniku s Marom, iako je on malo veći i preporučila bebisiterici i gotovo uvijek pomaže. Obično se puno brže smiri. Kad počne jako plakati, uzmem ga u ruke i kažem nešto kao: "Maro je tužan, tužan, jako je tužan. Maro ne želi ... Mama zna da je Maro tužan." Ponovim dva-tri puta ozbiljnim i zabrinutim glasom, on obično kaže da i počne se smirivati. Tada promijenim temu i pokušavam skrenuti pažnju na nešto drugo.

Iznenadila sam se kako to dobro funkcionira, osobno također ne volim kad uplakano dijete netko odmah počne smirivati sa Nije ti ništa, nemoj plakati. Njemu to JE nešto i ne treba potcjenjivati ničije osjećaje. Naravno i tu treba biti umjeren, ali treba dijetetu pokazati da ga razumijemo i da smo tu za njega.

Karin, gdje ima tih knjiga za kupiti??? zvuči jako zgodno.....

Ja također djelujem po principu prvo objasni djetetu koje emocije doživljava a onda ga utješi, izgrli i izljubi......i mislim da funkcionira. Zna se tako jako udariti, odmah joj poplavi, a ona prestane plakati čim ju dva tri puta ljubnem.

Andrija ne ide u jaslice, a slično ponašanje je počelo još dok sam bila na porodiljnom, baš tako negdje oko 11 mjeseci. Ako ga maknem, npr. od četke za zahod, urlanje do besvijesti. Ja bih ga odnijela na drugo mjesto, i mazila ako mi dozvoli. Sad ima 14 mjeseci, i u istoj situaciji se buni, ali ni blizu kao prije. Očito mi je da polako uči da neke stvari ne smije raditi, i da u tim situacijama nema smilsla raditi scene (kod nas se baš radi o 5-6 uvijek istih situacija).

Citiraj:

---

koalica prvotno napisa

Karin, gdje ima tih knjiga za kupiti??? zvuči jako zgodno.....

---

ne znam, čula sam jučer u auti, bilo je na HR2

Ja sam kupila u Profilu u Zagrebu. Budem pogledala tko je izdavač kad dođem doma, pa ti javim.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

koalica prvotno napisa

Karin, gdje ima tih knjiga za kupiti??? zvuči jako zgodno.....

---

ne znam, čula sam jučer u auti, bilo je na HR2

---

MGrubi, ti govoriš o drugoj knjizi H. Karpa "Najsretnije dijete u kvartu".
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=3055

A koalica pita za neke druge knjižice.

ne pamtim dobro imena, sječam se da je prezime na K :mrgreen:
nisam čula početak emisije, samo onaj dio o fast-food pravilu (ponavljanje kao potvrda razumjevanja) i onda sam parkirala ....

Čitala sam knjigu "Najsretnije dijete u kvartu", ali moram priznati da mi se baš ne sviđa. Nekako previše inzistira na sličnosti malog djeteta i neandertalca. Nije me se sve skupa baš dojmilo.

Evo našla sam na netu podatke:

Moroney, Tracey
Kada se ljutim / napisala i ilustrirala Trace Moroney ; [prevela Mirjana Paić-Jurinić]. - Zagreb : Golden marketing -
Tehnička knjiga, 2006. - [18] str. : ilustr. ; 21 cm
Kada se jako naljutiš, dođe ti da pukneš. Ponekad se smiješ ljutiti, samo moraš paziti da pri tome nitko ne strada.
Slikovnica koja će upoznati dijete sa osjećajem ljutnje - emocije s kojom se najteže nosimo, također će biti poticajna
roditeljima za zajednički razgovor, a svoje znanje mogu proširiti korisnim savjetima dječjeg psihologa koji se nalaze na
kraju knjige.

A evo i ostalih:

Moroney, Tracey
Kada sam sretan / napisala i ilustrirala Trace Moroney ; [prevela Mirjana Paić-Jurinić]. - Zagreb : Golden marketing -
Tehnička knjiga, 2006. - [18] str. : ilustr. ; 21 cm
Biti sretan - to je tako divan osjećaj, a mnogo je stvari zbog kojih možeš biti SRETAN. Igra s prijateljima, izlet sa tatom,
poseban dar, ili običan zagrljaj.
Slikovnica osmišljena kako bi djeci pomogla shvatiti svoje osjećaje, u ovoj - osjećaj SREĆE, kao bitan element zdrave
samouvjerenosti.
Prikladna je za zajedničko čitanje i razgovor djeteta i roditelja, ili bilo koje druge osobe bliske djetetu, a na kraju knjige
nalaze se i korisni savjeti dječjeg psihologa.

Moroney, Tracey
Kada sam tužan / napisala i ilustrirala Trace Moroney ; [prevela Mirjana Paić-Jurinić]. - Zagreb : Golden marketing -
Tehnička knjiga, 2006. - [18] str. : ilustr. ; 21 cm
Slikovnica koja pomaže djetetu prepoznati svoje osjećaje tuge, shvatiti što im je uzrok, kako ih prihvatiti i znati se nositi s
tim.
Toliko toga nas može rastužiti - raspad obitelji, smrt drage osobe ili voljenog ljubimca, bolest . . . Tada se osjećamo jadni i
sami. Ali, često nam pomogne kad s nekim razgovaramo.
Što učiniti kada je dijete tužno? Na kraju knjige nalaze se korisni savjeti dječjeg psihologa, o ljubavi koja pomaže djetetu
da se osjećaju vrijedna, jača njihovo samopoštovanje i vjeru u dobrotu i život.

Moroney, Tracey
Kada se bojim / napisala i ilustrirala Trace Moroney ; prevela Mirjana Paić-Jurinić. - Zagreb : Golden marketing -
Tehnička knjiga, 2006. - [18] str. : ilustr. ; 21 cm
Pauci, grmljavina, mrak . . . djecu plaši toliko toga zato što imaju nevjerojatno bujnu maštu. Neke stvari, doduše u svima
nama bude strah, ali mnoge druge i nisu baš tako strašne kako se čine.
Slikovnica osmišljena kao pomoć djetetu da se ne srami ukoliko osjeća strah, da se pomiri s njim i da shvati da je i najveći
strah, na kraju krajeva, samo emocija koja će proći.
Na kraju knjige nalaze se korisni savjeti dječjeg psihologa namijenjeni roditeljima i odgajateljima o zdravoj samouvjerenosti,
najvećem daru koji u procesu odrastanja mogu pokloniti djetetu.

Sve su jako zgodne, zar ne? Mi imamo samo ovu o ljutnji ali planiram nabaviti i ostale.

Kad se dijete želi beskrajno maziti OK, mazimo se (već sam negdje rekla da je to nesretno povezano sa razmaženošću), kad neće nikud bez mene (ni gledat crtić u d. boravku dok mi jedemo u kuhinji) onda pokušavamo lagano da se izvučemo. Ako dijete želi (dramatizujem) staviti u usta četku od WC-a, može se derati do sutra što se mene tiće (u konkretnom slučaju popeti se na kamenu policu u kupatilu ispred prozora). Kod nas je tako. I nadamo se da će proći :mrgreen:

Citiraj:

---

Karin prvotno napisa

Evo našla sam na netu podatke:

.

---

jooooj, hvala ti!!!
zvuci super i vec je te slikovnice nako preporucio na jednom drugom topicu...
narucujem paket za svicarsku odmah!!!

inace, vac tako i radim s lukom - i na pitanje mgrubi - da li funkcionira - mogu reci - ne samo da funkcionira nego je pre dobro za njega ali i mene i njegovog tatu...
kolko puno ucim o vlastitim emocijama kroz direktnost i jasnog izrazavanja emocija svog djeteta - ne mogu vjerovati... :shock:
to je jedan od najvecih darova koje nam djeca nose...
:heart:

karin legendo :* hvala

Citiraj:

---

Fairy prvotno napisa

Citiraj:

---

ovca_i_janje prvotno napisa

Mislim da to nema veze s jaslicama, već je dio odrastanja. Moje dijete ne ide u jaslice i ponaša se od te dobi na taj način, uz varijacije na temu.

---

Potpisujem.
Ista stvar i kod nas.

---

potpisujem i ja. primjetih kod moje da takvo "doba" svako malo dodje, pa se "izzhivi" tj. pokusava da uvede svoje novo ponasanje kao nacin ophodjenja s nama i sa svijetom, ponekad imam osjecaj da je to nesto u njoj jache i od nje same (jer vidim kao da i njoj bude tesko kad je "takva"), mi se snadjemo, prebrodimo, uvedemo nova pravila i onda opet bude dobar period mir (vise od pola godine) u kuci.

inace, itekako vjerujem da postoje razmazena djeca. al naslov topica me uvijek iznova podsjeti da je (ovih dana) ramazan. :mrgreen:

i moj Jan je sličan! u zadnje vrijeme nakon što mu tri puta kažem "ne to i to", onda četvrti puta podignem glas i kažem to kroz dernjavu, e onda ide u hodnik ispred vrata od wc-a i počne plakati. kada se smiri, opet se vrati u kuhinju i prčka po onome što mu ne dam! a tek četka za wc!?!?!? šta ima tako lijepog u njoj!?!?!? a kada ju bude trebao koristiti, e onda neće niti znati da postoji! hm :/

Citiraj:

---

Karin prvotno napisa

Čitala sam knjigu "Najsretnije dijete u kvartu", ali moram priznati da mi se baš ne sviđa. Nekako previše inzistira na sličnosti malog djeteta i neandertalca. Nije me se sve skupa baš dojmilo.

---

Po preporuci sam pročitala tu knjigu i nisam mogla vjerovati koju paralelu autor povlači :lol: Mm i ja smo se dobro nasmijali.
Šimun je imao do nedavno zatišje s ispadima, sada ga je ponovno čopilo. Nekada se lako smiri, nekada ne. Pokušam mu uvijek dati do znanja da ga razumijem. Više me muči okolina, točnije baka. Čini mi se da kada ga čuva, zna mu uputiti par rečenica tipa - ja stvarno ne znam zašto ti ovo ili ono ili nisam mislila da ćeš ti tako i sl. Samo da mu ne kaže da je razmažen ili da su druga dijeca bolja, mislim da bi mi prvo srce puklo, a i ne znam što bih joj rekla na to.

E sad mi je lakše kad vidim da je to više-manje uobičajeno ponašanje u tom uzrastu (1 g 1 mj). Slatkica ima tetu čuvalicu koju voli (nasmijana mi maše dok odlazim), pa se svejedno ne skida s mene dok sam doma. Moram priznati da mi je to jaaako naporno jer smo ovih par tjedana same doma.

I MD i njegova mama, kad Slatkica padne sjede, gledaju i vele "Pa nije si ništa napravila" :evil:, a ja u kuhinji čujem kak je pala na parket. Srećom nije, ali treba ju utješiti jer se dijete ipak uplašilo i plače. Najgore mi je kaj to nikak da MD objasnim :(

Citiraj:

---

enela prvotno napisa

Najgore mi je kaj to nikak da MD objasnim

---

na njemu

slijedeći put kad ti se potuži na nešto (bilo šta) mrtvo-hladno reci: nije ti to ništa

moje dijete ima tantrume samo kad mu necemo otvorit spajzu da si uzme usisavac i partvis :lol:
i kad mu hocu stavit pelenu.

ne bih bas to nazvala tantrumima, jer on to stvarno zeli, tj. ne zeli, a kako mu usisavac cesto dam ne moze razumijeti da mu sad bas ne dam. i ne baca se niti place jako, i moze mu se odvratiti paznja s necim jako zanimljivim. a i partvis i usisavac vecinu dana stoje u hodniku ili dnevnom :mrgreen:

a na ovo nije nista bilo kad padne ili se udari sam alergicna! :x

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

inace, itekako vjerujem da postoje razmazena djeca. al naslov topica me uvijek iznova podsjeti da je (ovih dana) ramazan. :mrgreen:

---

:) i mene isto svaki put trzne

I mi imamo sličmih problema. Od kada je krenuo u jaslice (ponovo nakon ljeta) ima iste fraze. Baš je to sve skup primjetno i naporno.
Samo ide za mnom. Kad god ja odem na minutu negdje pita "gdje je moja mama" ili brže bolje dođe za mnom.
Ja sada nisam pametno jel mu je to zbog jaslica, pa se boji stalno da ga neću ostaviti ili je to jednostavno neka dječija faza, koja se nadam da će ubrzo proći.