I tako je stigla naša "Svjetlička"
Sve je počelo u petak 19.01., ujutro u ZG. Tek što sam se probudila shvatila sam da mi je tokom noći, u jednom od silnih odlazaka na WC, otišao ČEP. Iako sam toliko toga čitala o porodu, hvata me panika. Telefoniram ko luda sova i svi me umiruju rječima da je sve uredu i da ću uskoro roditi. OK, mislim si ja ima još vremena. Prošao dan i počela se spuštati noć. Polako me hvato neki nemir, valjda zato što sam htjela da se Lucija rodi u znaku Jarca (kao da uopće možemo utjecati na to).
Oko 22:00 shvatim da imam lagane kontarkcije svakih pola sata. Mislim si nije to još to. Istuširala sam se i legla. Kad me probudi jedan jači trud oko ponoći, zatim još jedan i osjetim da mi je pukao vodenjak. Nema panike, ustanem i obavijesti MM, trudovi u razmaku od 20 min. Spremili se polako i pravac Merkur. Stižemo oko 1:30.
Pregled na prijemu i CTG. Otvorena sam prst, a trudove više i neosjećam. Standarna procedura pripreme i pravac u boks. Dobila sam drip. Super mislim si ja, drip je na stalku i dobila sam dopuštenje da smijem šetati. Jupi! I tako krenuh raditi krugove. Nakon nekog vremena više nisam mogla šetati pa sam odlučila leći natrag u boks. Vjerovali ili ne zaspala sam. Uspjela sam spavati bez obzira na drip i žene koje su vištale u susjednim boksovima. Tako je došlo 8:00 20.1., smjena dr. i babica. Otvorena sam 7 cm, pustili su mi i MM u boks. Olakšanje, barem neću ovo proći sama. Nakon cca sat vremena zaredali jači trudovi, već mi je bilo dosta svega. Babica je bila super strpljiva i ljubazna, dopustila mi je da ustanem sa kreveta i šetkam boksom (olakšanje). Oko 10:30 je krenula prava akcija i uz babicu, dva dr., tiskanja trbuha i "malog reza" u 11:15 (napokon nakon cca 8 sati u rađaoni) stigla je Lucija. Točno na termin. E....to je osjećaj koji se ne može opisati :heart: :heart: .
Pupčana vrpca je bila kratka pa mi ju nisu mogli odmah staviti na prsa. Ponosni tata je prerezao pupčanu :heart: . Babica ju je oprala i kreće iznenđenje, Lucija je duga 56 cm :shock: (dva puta mjereno je dr. nije mogao vjerovati), a teška 3850g - prvi nadimak "košarkašica". Dobila sam ju na prsa. Nakon šivanja su me izvezli do prijema da se vidim sa ostatkom obitelji.
I još jedna mala anegdota za kraj. Prilikom "malog reza", zarezana je i jedna mala žilica....curi krv...traži se stzaljka po rađaoni, a mene uhvatio smijeh :lol: ovo je kao u epizodi ER-a. By the way sve je bilo na kraju OK.
Poslije poroda su mi često postavljali pitanje "Kad će drugo?", mislila sam si ja nema šanse još jednom provesti 8 sati u rađaoni. Ali sad kad ju gledam kako raste, smije se, brblja i radi sve ostale bebi stvari - IMA ŠANSE. :)
