Nerviraju li vas tudja djeca?

Imam cerkicu od 8,5 mjeseci i glupo je da vam govorim koliko je volim. Kad nam u goste dodju prijatelji s njihovim razmazenim i nemirnom sinovima, vjerujte da se bojim se da im dopustim da se primaknu Irini. Jednom prilikom su je gurnuli kad je sjedila, pa je udarila glavicom o pod. Poludila sam! Plakala sam od muke!

Da vam ne pricam koji haos po kuci mi naprave kad dodju, u stanju su sve da prevrnu, uzmu, otvore, dzabe im se govori NE.

Njihovi roditelji su mi jako dragi, ali ne razumijem kako ne mogu vaspitati djecu da se ljepse ponasaju. Uvijek mi govore "vidjeces ti kad tvoja prohoda, poraste itd.." Zaklela bi se da nece biti takva, ali ko zna. Ako se bude tako ponasala, zasigurno je necu voditi nigdje sa mnom.

Recite mi molim vas vaspitavate li vi vasu djecu u svojoj ili u tudjim kucama :? i mislite li da sam preosjetljiva?

na srecu nasi su gosti svi redom "pripitomljeni" ;) tako da takvih problema nemamo, ali da se nadjem u takvoj situaciji sigurno bih prvo lijepo djeci objasnila sto se u nasoj kuci radi a sto ne radi, kako se kod nas ponasamo svi, a ako to ne bi pomoglo, onda bih u to ukljucila njihove roditelje (nekako mi intuicija govori da bi mozda cak i ta divlja djeca prije poslusala tudju primjedbu nego njihovi izgleda nezainteresirani roditelji)...

ako nista ne bi upalilo, jednostavno bi ih izbjegavala zvati u goste... mozda bi i skuzili zasto...

:)

Meni je neki dan došla mamina prijateljica s kćerkom i unukom od dvije godine...mala je bila divna s Karlom, samo ga je htjela gledat, jedva mu se približila da ga ne povrijedi pa sam je na kraju odvela u sobu da ga malo miluje...

Ali brate, kad je vidjela igračke...imam hrpu Štrumpfova od tvrde gume koje mi je mama kupovala na službenim putovanjima i koji su dosta vrijedni jer ih više nema nigdje...mala ih je sve povadila van dok sam ja točila sokove...pa je vidila plišanu mačku i izvukla je...uglavnom dobro da mi je lagani nered u stanu jer da sam picajzla poludila bi s njom...Kaže njena mama 'ma to ti nije ništa, trebaš vidit naš stan, čekaj kad tvoj poraste, bit će ko da su tri atomske bombe pukle'...

Aha...sve se bojim da ću ga do te mjere pustit da hara po kući...

Vrlo rijetko djetetu koje mi haraci po kuci kazem "ne", obicno mu kazem "vidi kako je lijepa ova igracka" i malo se zaigram s njim. Kuzite me? Kad dijete shvati da ima neciju paznju, bude i ono malo pazljivije.

Osim toga, ne mora nitko od mojih gostiju znati je li mene briga otvara li dijete ladice u kuhinji ili ne (ili neke druge stvari koje su mi bitne). Netko mozda odgaja svoje dijete tako da opasne predmete skloni visoko, umjesto da par mjeseci potrosi viseci djetetu nad glavom da ne bi otvorilo neku ladicu.

Naravno, ovakav pristup ne pomaze kod potpuno zanemarene djece. Takva djeca se trude zadobiti bilo kakvu paznju na bilo kakav nacin. Nedavno sam na jednom djecjem rodjendanu dobila par udaraca od djeteta od 4 godine. Doslo mi je da mu vratim istom mjerom, pogotovo kad mi je udario i dijete, jedva sam se suzdrzala. Njegova mama je lijepo sjedila, pusila i okrenula glavu. Kad je pred svima jednu trudnicu svom snagom udario u stomak i kad su svi pogledali vrlu majku, ona je izjavila: "Opali mu trisku ako je bezobrazan".

S roditeljima takve djece se ne druzim.

A da ga je netko slučajno našamarao mama bi mu 100% podivljala na tu osobu...ili ne daj bože da ga je lupilo neko drugo dijete...

.. a zato ti nas ne zoves u goste, Litala :P

Dok nisam imala svoje dijete, ljubazno sam trpila prijatelje s djecom koja su nam haracila stan. Jedan klinac (godinu i pol) nam je cak strgao stolic u dnevnoj sobi jer se popeo na njega, a ja sam bila preuvidjajna prema djetetu i prema roditeljima.
I sada moje dijete ima skoro godinu i pol pa se ne penje po stolovima, a u gostima, ako vidim da ide u kvar, dizem se i odvlacim joj pozornost necim drugim.
Moje dijete je u drustvu najmladje pa uvijek dobije po nosu. Ona hoce drugo dijete zagrliti, ali tada uvijek dobije po nosu ili bude izgurana.
No, MM i ja smo odredili s kim cemo se igrati, a s kim necemo. Nisu sva djeca pristojna i dobra. Zasto bi se druzila s prijateljima cije dijete ce uvijek iz cista mira gurati moje dijete i udarati je igrackama, podmetati nogu i sl.

Citiraj:

---

Matilda prvotno napisa

MM i ja smo odredili s kim cemo se igrati, a s kim necemo. Nisu sva djeca pristojna i dobra. Zasto bi se druzila s prijateljima cije dijete ce uvijek iz cista mira gurati moje dijete i udarati je igrackama, podmetati nogu i sl.

---

Potpisujem od riječi do riječi...

Ne nerviraju. Nerviraju me njihovi roditelji.

Eto, ja napisala cijelu pricu,

a vesna lijepo kratko i jasno rekla ono sto sam ja htjela reci. :D

Citiraj:

---

vesna72 prvotno napisa

Ne nerviraju. Nerviraju me njihovi roditelji.

---

Jer ako roditelji svojoj djeci nisu u stanju objasniti šta treba a šta ne, onda je to do njih, a ne do dječice koja ionako ne znaju šta je dobro, a šta ne.

Točno tako...

Iako me nimalo ne iznenađuje kad dijete vani napravi nered ili lupi drugo dijete u vrtiću pa se onda njegovi roditelji zgražaju i kažu 'mojje dijete to ne bi nikad napravilo' :shock: ...jer su to isto roditelji koji tako odgajaju djecu da su doma kao bubice - moraju bit tiho, sve, ali sve im se brani doma, i onda se nađu u sredini gdje nema mame ili tate pa to iskorištavaju kao ispušni ventil... :evil:

Nama su isto djeca znala potrgati koju igračku što mi i nije tako strašno jer je Lea još mala pa ne kuži, ali mrzim kad smo negdje vani pa sretnemo neke klince pa je onda oni moraju dirati po ručicama, po glavi, po licu,...Ne mislim ja nju držati pod staklenim zvonom, ali dok je tako mala i pogotovo dok je bila još manja mislim da je se mora malo pričuvati. Ali, kao što je netko napisao, nisu djeca kriva, nego njihovi roditelji što im ne objasne. Tj. upozore oni njih jednom, dvaput, ali djeca to zanemare i nastave po svom, a oni dalje ništa. Upozorim ih i ja koji put, ali već mi je glupo, pa tu su njihovi roditelji da ih dovedu u red. Onda se ja lijepo pokupim, u stilu - već negdje kasnimo - i odem. Još mi je najbolje kad mama kaže - nemoj je dirati, znaš da si sada u parkiću išla s ručicama po podu. Joooj, bolje da mi to nije ni spomenula. A mala nastavi dalje.

Super! Slicno razmisljamo. Naravno da se treba ograditi od nevaspitane djece i njihovih roditelja, mada je mene sad strah i onih koji su dobri. Svako dijete je pomalo ljubomorno i nikad ne znas sta moze da mu padne na um! I na kraju naravno slijedi komentar "sta ono zna..." Previse sam osjetljiva sta cu :wink:

Imala sam u gostima nedavno mladi bracni par sa kcerkom koja treba ove godine krenuti u skolu.Normalno,ponnudila sam im kolace na stolu i sta se desilo!?Mala je uzela kolac,zgnjecila ga u rukama i bacila pod stol a roditelji nisu ni trepnuli!Nakon nekog vremena pocela je psovat,i to Boga a oni se samo smiju!!!!!Nisam mogla vjerovati!!!!Kada su otisli rekla sam MM da ih vise nemam namjeru pozivati i toga se i drzim!!!!!!!!
Radim u dicanu i tamo,vjerujte,vidite svasta.Roditelji su dosli u ducan sa dvoje djece i jedno su izgubili :shock: A drugo istukli i urlali na njega zato sto nije bolje pazio na sestru :shock:
Ima toga citavo brdo!!!!Ostave dijete u kolicima i odu u drugi red po nesto.Dijete ispadne iz kolica,lupi se a oni se jos izderavaju na njega da sta ne pazi sta radi :evil:
Mogu samo reci-JADNA DJECA SA TAKVIM RODITELJIMA!!!!!!

Citiraj:

---

lidac2004 prvotno napisa

Imala sam u gostima nedavno mladi bracni par sa kcerkom koja treba ove godine krenuti u skolu.Normalno,ponnudila sam im kolace na stolu i sta se desilo!?Mala je uzela kolac,zgnjecila ga u rukama i bacila pod stol a roditelji nisu ni trepnuli!Nakon nekog vremena pocela je psovat,i to Boga a oni se samo smiju!!!!!Nisam mogla vjerovati!!!!Kada su otisli rekla sam MM da ih vise nemam namjeru pozivati i toga se i drzim!!!!!!!!!

---

Ne mogu vjerovati :shock:
Mene stravično nerviraju takvi roditelji. Ja sam spremna svog sina udaljiti tj. isti tren otići iz gostiju ako napravi kakvu glupost koju ne dopuštam.
Mi smo imali (kad sam bila mala) neke tatine prijatelje, njihovi klinci čak su uspjeli razbiti radio. A kad bi sestra i ja došle k njima morale smo paziti da nam mrvica ne padne na pod.
Osim toga, mama je imala specijalnu metodu "pogleda". Kad nas je pogledala znale smo da li smijemo uzeti kod nekoga kolač ili ne smijemo ili da li smo pretjerale u ponašanju.

Citiraj:

---

vesna72 prvotno napisa

Ne nerviraju. Nerviraju me njihovi roditelji.

---

nerviraju me do te mjere da smo ih poceli izbjegavati, iako smo dugogodisnji prijatelji. jednostavno ne mogu podnijet kad dodju kod nas, njihov sin rusi i razbija po stanu,a njih dvoje sjede i dobacuju se: "reci mu da prestane", "reci mu ti, mene ne slusa" a mali za to vrijeme haraci....

Točno tako...jednom mi mogu doć na lijepe oči, ali ako ne znaju kontrolirat svoje dijete, i ako su ga tako dobro odgojili da radi svašta jer mu se ne može ništa reć...nema više, hvala.

Ja hoću da moje dijete ima društvo, i da ga svi vide, ali ne pod cijenu strahovanja hoće li mu netko nešto napravit, hoće li meni porazbijat sve u stanu itd...

I onda mi se mama duri jer su to sve odreda unuci njenih prijateljica, a ja ispadam bezobrazna jer im ne dam blizu

Happy mummy, mene sigurno neces zvati u goste nakon sto si upoznala mog Ivana :lol: .
Sva djeca su slicna, manje ili vise ziva i nestasna, znatizeljna, neuredna... Ali roditelji su ti koji svakako trebaju paziti sto njihova djeca rade. Pogotovo u tudjoj kuci. Dok je Ivan bio beba i meni su tudja djeca isla na zivce. Pardon, da se ispravim, ne djeca nego roditelji koji uopce ne bi reagirali na cuda koja prave njihovi ljubimci. A onda je Ivan malo narastao...
Imam prijateljicu koja ima dijete nesto mladje od Ivana i zeli da se oni skupa igraju. Moj strasno voli njezinog malog, ali jednostavno nema osjecaj dokle moze ici s njim. Pa ga malo povuce za rukicu, ovaj padne na guzu. Onda ga zagrli, pa ga skoro ugusi. Ili ga gurne u igri...Zadnji put kad smo bili u parku zalio ga je vodom sa fontane. Ajmeee..da mi je bilo propast u zemlju..Ona je bila crvena od bijesa.On to ne radi namjerno da ga povrijedi, vec se zeli s njim igrati kao sto se igra s prijateljima iz vrtica. Ali ovaj je premali i to ne ide. Tako ja u pocetku stalno trcala za njima i vikala na Ivana. A sta cu kad je i on mali i tek sad pocinje kuziti neke stvari. Moja prija gleda na njega ko na malog razmazenog monstruma. Onda ja vici na malog, koji u stvari nije ni zlocest nego zaigran. Pa me pocela gristi savjest sto se stalno derem na njega. Kad sam vidila da to tako ne ide prestala sam s njim ici k toj prijateljici u goste, a skupa idemo na kavu samo kad je Ivan u vrticu.Sad se ona cudi sto se nasa djeca vise ne druze :roll: .
Takodjer imam i dvije prijateljice cija su djeca vrsnjaci s mojim. Oni se skupa savrseno dobro igraju i slazu. Jest da mi naprave zivi nered u stanu, ali koga briga. Sve dok nisu opasni za sebe i dok ne razbijaju. Igracke ce se lako skupiti na kraju.
Inace, kad smo u gostima nema sanse da mu dopustim da otvara ladice, ulazi u sobe i rusi oko sebe. Bi on, ali ako se i usudi pokusati ja reagiram. Sad Ivan ima 3 i po godine pa mu mogu neke stvari objasniti razgovorom, sto je do prije godinu dana bilo nemoguce.
Da skratim, poanta ove moje price je: Ne ljutite se na djecu jer su to samo djeca. I ako je malo starije od vaseg, to je ipak samo dijete. Bolje je izbjegavati druzenje na neko vrijeme nego se dovoditi u konfliktne siutacije zbog toga. Djeca tako brzo rastu i sve ce to proci. A ako su roditelji bas totalno nemarni i nezainteresirani onda je i bolje da se ne druzite s takvima.

Citiraj:

---

Zvoncica prvotno napisa

Inace, kad smo u gostima nema sanse da mu dopustim da otvara ladice, ulazi u sobe i rusi oko sebe. Bi on, ali ako se i usudi pokusati ja reagiram. .

---

izvukla si se, mozes mi doc u goste :lol: :lol: :lol:
ta prijateljica o kojoj sam pricala, zadnji put kad su bili, mali joj je pronasao moj novcanik (koji je bio u ladici!), otvorio ga,izvadio novce, i mami donio pokazat kako je pronasao kune!

Ma bas to i mislim,nisu djeca kriva nego roditelji!
Kako takvim roditeljima objasniti da bi trebali malo vise paziti na djecu?

Citiraj:

---

Zvoncica prvotno napisa

Imam prijateljicu koja ima dijete nesto mladje od Ivana i zeli da se oni skupa igraju. Moj strasno voli njezinog malog, ali jednostavno nema osjecaj dokle moze ici s njim. Pa ga malo povuce za rukicu, ovaj padne na guzu. Onda ga zagrli, pa ga skoro ugusi. Ili ga gurne u igri...

---

To se i meni događa sa Lukom. No, nikako ne mislim da je zbog toga raspušteni ili zločesti. Jedna mi je cura došla sa malim sinom i on ga je u igri zagrlio i mali je pao...
Poslije više nikad nije došla k meni..pa nije ga on namjerno povukao :cry:
Baš se je lijepo brinuo oko njega da mali što ne ubaci u usta sitnog i slično. Ali osjećaja nema ni prema bratu koji ima 4 mjeseca (npr. primi ga za rukicu i stisne :lol: ).

Znate onaj vic kad je Mujo ušao na autoput u krivom smjeru? U jednom trenu čuje spikera na radiju:
- Oprez svim vozačima na relaciji Zagreb-Karlovac! Jedan auto vozi u krivom smjeru!
Mujo gleda ispod oka i mrmlja:
- Da jedan! Stotine! :lol: :roll: 8)

To me podsjeća na jedne frendove koje više nitko iz društva ne zove u goste, jer im sinček harači po kućama, ali naravno da su baš oni u pravu, a svi drugi su seljačine koji ne kuže da njihovo malo blago samo razvija svoju emocionalu inteligenciju, koju bi povremena zabrana uvelike ugrozila. :evil: Inače, mali anđeo koji je prilikom posljednje posjete imao gotovo četiri godine, ali mu se ne može objasniti da neki oblici ponašanja nisu prihvatljivi, nam je strgao kvaku u sobi, što smo skužili kad su otišli, no to nismo rekli roditeljima. Ne znam bi li imalo smisla?! Ali, poziv da nam dođu će idući put dobiti tek kad im se sin odseli u drugi grad na faks. :lol:

Najgore mi je kad mi roditelji nemoguće djece govore "Vidjet ćeš i ti, kad tvoja dođe u te godine". :evil:

Prepristojna sam da im kažem "Moja će u tim i svakim godinama biti onakva kakvom ju odgojim, same godine nisu garancija da će obavezno ulaziti u druge sobe, otvarati ladice i namjerno uništavati stvari". Ali, jednom kad me netko povuće za jezik, mislim da će čuti... :evil:

Ja sam mama jednog "nemogućeg" djeteta i uvijek me zabole ovakvi komentari i kritičnost drugih roditelja.
Otkada je moj sin propuzao, mi ga stalno "štopamo", nemoj ovo, nemoj ono, pogotovo u trgovinama, gostima i sl. Ima dana kad smo doslovno mrtvi umorni. On je jednostavno dijete od akcije i teško je pratiti taj tempo. Što je stariji stvari se popravljaju, ali još uvijek zna biti teško.
Oni koji još nemaju djeca ili su im djeca bebe, neka se čuvaju komentara: moje dijete sigurne neće biti takvo. Jer tako sam i ja nekada mislila.
Ako su vam roditelji djece koja vas ljute prijatelji (a valjda jesu kad ih zovete u goste), zašto se ne zapitate koliko im je teško odgajati takvo dijete? Zašto im ne pokušate pomoći savjetom ili ih samo saslušate?
Ja prijatelje koji me zbog mog sina ne bi zvali u goste, ne bi niti smatrala prijateljima.

ja se slazem sa vision, jer iako su moja djeca super i mirna i pristojna :D , ne nerviram se ako djeca mojih prijatelja imaju ispade, u mom stanu je i onako sve prilagodeno djeci...naravno da neke stvari i ponasanja nisu primjerena u gostima ali djeca su djeca i uzivaju u istrazivanju...sve u svemu ja se ne ljutim kad mi nakon hrpe djece u kuci bude nered, to mi je skroz normalno, volim gledat dok se oni igraju i proizvode taj nazovi nered za mene a njima cijeli izmisljeni svijet....

Kao dugogodišnji i uspješan prosvjetni djelatnik mogu reći samo ovo:djeca su preslika svojih roditelja.
Da naravno postoje hiperaktivna,živahna,znatiželjna itd....djeca
ali ima ih i neodgojenih,bez usvojenih elementarnih normi pristojnog ponašanja a već su imali 5,6 god (djeca mojih frendica)
primjer 1)
curica (6 god)
sa 3 kata pobacala tegle sa cvijećem na pločnik
primjer 2)
dečko (5 god)
iz hladnjaka izvadi tetrapak sa mlijekom,pa se iz hodnika zatrči i skoči na njega....
ja sam bila zgrožena,prva mama je reagirala tipa pa kaj joj ja mogu,a drugoj je to bilo naprosto preslatko kako je njen sin nestašan
:roll: :roll: :roll:

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

curica (6 god)
sa 3 kata pobacala tegle sa cvijećem na pločnik
primjer 2)
dečko (5 god)
iz hladnjaka izvadi tetrapak sa mlijekom,pa se iz hodnika zatrči i skoči na njega....

---

:shock: :shock:
ne znam koji je slučaj gori (osim što je prvi i po život opasan).

Citiraj:

---

Vision prvotno napisa

Ja sam mama jednog "nemogućeg" djeteta i uvijek me zabole ovakvi komentari i kritičnost drugih roditelja.
Otkada je moj sin propuzao, mi ga stalno "štopamo", nemoj ovo, nemoj ono, pogotovo u trgovinama, gostima i sl.

---

Razlike između tebe i osoba koje sam opisivala je u tome što vi svoje dijete odgajate, prema onom što ti pišeš. Ovi "moji" sjede i ne mrdaju dok im dijete doslovce urla i bjesomično trči po tuđem stanu, namjerno trga stvari, otvara ladice, itd. Zapravo, tati je neugodno, a mama je ponosna kako je sinček živahan. :roll: Kad ga tata opomene, mama se pred djetetom izdere na njega - pa koju poruku šalje djetetu?! :?:

Zar je normalno da dijete od četiri godine ne zna malo "porazgovarati", ne zna odgovoriti na neko pitanje, nego samo urla, trči i razbija?! (Odgovor nije potreban, jer znam puno druge djece te dobi i znam odgovor.)

Pa, neka to lijepo radi kod sebe doma. :lol:

Jedni moji prijatelji dobili su prije nekih 15 godina drugo dijete (dečka) koji je bio nevjerojatno živ i neposlušan (usprkos velikom trudu roditelja oko odgoja). To mi je bilo toliko strašno da sam zaključila da neću imati djece da mi se tako nešto ne dogodi. U međuvremenu su i drugi naši prijatelji dobili djecu, koja su bila, rekli bi "normalna" dakle živahna i umjereno neposlušna ali ne nešto nepodnošljivo, i uskoro smo i mi postali roditelji.... jednog nemoguće neposlušnog dečka - kao preslikani dotični s početka priče. Pa onda i drugog koji po naravi nije takav, ali mora raditi sve što i brat... sreća je jedino da su u gostima puno mirniji nego doma, znaju se ludirati ali to se svodi na hopsanje, plesanje, vrtenje u krug i sl. Doma bacaju stvari s balkona i to me očajno ljuti a nikako da ih odviknem (srećom sitne stvari a u dvorištu i tako obično nema nikog).
Tješim se s tim da je onaj klinac s početka priče sad momak kojeg bi svaki roditelji poželjeli za sina - ozbiljan, odgovoran (prema sebi i drugima) i jako drag.

Moj je nećak jako "nestašno" dijete. U samo pola sata je mojem klincu (tada godinu dana starom) pet puta uspješno podmetnuo nogu. Obzirom da nikakvo uvjeravanje nije upalilo, a njegovi roditelji na to uopće ne reagiraju, više jednostavno neću dopustiti da se nađu zajedno.
Ne vjerujem da bebi od godinu dana vrtićke fore išta znače u životu. Izgubljene bitke ne isplati se boriti.

MamaZika ne znam koliko su ti djeca stara, ali za utjehu moj živahan sinak je ipak puno bolji što je stariji (4,5 god). Mada on nije baš tip koji baca tegle i skače po mlijeku (možda i bi da mu nismo za petama???), ipak se i kod njega stvari svode na skakanje, galamu i sl. Sad ga u gostima više ne moramo paziti, jer znam da neće kopati po ladicama, otvarati ormare. Lijepo se igra i rijetko moramo intervenirati. Svi naši prijatelji imaju djecu i nikada se nitko ne buni na buku, skakanje...
Ja sam samo malo htjela ublažiti "bijes" roditelja prema tuđoj djeci, jer nikad ne znaš kakvo će biti tvoje iduće dijete. A imati živo dijete sigurno nije lako. No, ipak mi se čini da je nemoguće razumijeti dok i sam nemaš takvo dijete.
Imam i ja u gostima roditelje koji ne mrdaju dok im djeca kopaju po mojim stvarima, ali meni su to jako dragi gosti i nikada mi nije palo na pamet da ih zbog toga ne zovem. Ja njihovoj djeci kažem isto kao što bi rekla i svom djetetu i bude sve u redu.
A sve roditelje čije dijete samo trči i razbija po stanu bi samo žalila, jer uvijek postoji mogućnost hiperaktivnosti i nikada ne možeš znati šta se u tom djetetu događa.
Treba pokušati razumijeti, jer "ravno idući ne stiže se baš daleko..."

Citiraj:

---

Davor prvotno napisa

Moj je nećak jako "nestašno" dijete. U samo pola sata je mojem klincu (tada godinu dana starom) pet puta uspješno podmetnuo nogu. Obzirom da nikakvo uvjeravanje nije upalilo, a njegovi roditelji na to uopće ne reagiraju, više jednostavno neću dopustiti da se nađu zajedno.
Ne vjerujem da bebi od godinu dana vrtićke fore išta znače u životu. Izgubljene bitke ne isplati se boriti.

---

Evo ovo sto je Davor napisao mene nervira. I to je jedina stvar koja me totalno moze izbacit iz takta je da mi neko udari, ugrize ili na bilo koji nacin povrijedi dijete i to mi je ne opfrostivo i ne prihvacam objasnjenje djeca su djeca :evil: :evil:

Djece ima razne dobre i nemirne i stvarno sam se susrela sa svakakvim i ljudima i djecom. U sustini ne smeta mi ako mi krse po kuci jer je i onako sve prilagodjeno za djecu pa fakat nema vazni od tisuce eura koje bi mogli slupati pa bi se ja uzrujala. Ne smeta me ni prosipanje po podu, ni saranje po zidua a picajzla sam kakve nema ali pazim ja kad ima djecu kod nas jer vidim da puno roditelja na to ne obraca paznju.

Ali kad mi neko se dodje igrat s mojom djecom pa mi ih tudja djeca nalupaju meni dodje da roditelje odmah nalupam. To mi je ne prihvatljivo i s takvim ljudima se uopce necu druziti. Zasto da ja imam opravdanje za njihovu djecu a oni moju nalupali.

Jedva sam otvorila ovaj topic, od straha da ću instantno pocrvenit od srama. :oops: Moj je Luka strašno živ, nemiran i radoznao, ne osvrće se na zabrane. Doduše, sad mu je tek 27 mjeseci, i nadam se da ćemo ga s vremenom uspjeti "odgojiti".

Sad će me popljucat moje splitske Rode, jer je Luka na sastancima uvijek divan, ali to je zato što tu bude 7-8 djece njegove dobi i gomila igračaka (koje ga inače ne zanimaju, ali u društvu :)). Recept za mog Luku su djeca. Sve naopako što radi, radi iz dosade. Dakle, nema šanse da mogu doći u goste nekome bez djece ili s malom bebom, jer je njemu tu predosadno.

Ja dugo nisam imala djece, 8 godina braka, ali u stanu smo uvijek imali igračke, nekoliko kamiona i bagera i loptu, a kad bi nam prijatelji došli s djecom, digli bi daljince negdje visoko, i ostalo što bi moglo smetati. Bilo je po podu ugaženih smokija i bombona, prolivenih sokova i sl., međutim to meni nikad, baš nikad nije smetalo. Poslije bih počistila i gotovo. Više mi smeta sad, jer proceduru čišćenja moram ponavljati 10 puta dnevno.

BTW, Luka najesen ide u vrtić bez stvarne potrebe (ja mogu biti s njim stalno). Nadamo se da će u vrtiću gledajući drugu djecu, lakše pojmiti što je nedopustivo. I imat će društvo svoje dobi (ovdje gdje živimo nema, bar ne svakodnevno).

e, danci, ja tebe mooram pohvaliti kao jedinu osobu koja je tad bila bez djece a imala je veliko razumjevanje za njih..uvijek bi mi bila frka doci u nekoga tko jos nema djece s mislavom kad je bio mali ( ai sad) jer ljudi koji nisu navikli na djecu imaju nizak prag tolerancije prema djecjem ponasanju, ali ti su uvijek bila super, i bez straha bi dosli do tebe...

a i sad si, kad banda splitiske rodine djecice uleti ti u stan i napravi dar-mar, znamo da nam neces nikad zamjeriti :)

hvala :)

Zrinka pazi, danas tebi djeca dolaze u stan :D :D
Djeca su djeca i naravno da su zivahna, kad se igraju nered je neminovan i to mi vise ne smeta, neka se oni lijepo igraju sa svojim prijateljima. Ali neki navedemi primjeri me jednostavno zaprepascuju, i slazem se da nisu djeca kriva nego roditelji. Ustvari, najvise me nerviraju roditelji koji ne reagiraju na takvo ponašanje svoje djece. A posebno me ljute roditelji koji kad su u tuđoj kuci pustaju da dijete radi što god hoće, od penjanja po namještaju do otvaranja ormara i sl., samo da bi oni "imali 5 min mira".

:D Ne, ne nerviraju me tuđa djeca, ponekad samo njihovi roditelji načinom na koji ignoriraju pojedina ponašanja svoje djece. Mislim da se ipak trebaju nekakve granice znati, što znači u mojoj kući se može sve od igranja, utrkivanja, pjevanja plesanja, pa i proljevanja i naravno gaženja smokića i štapića, može se veselo vriskati,i sve ono što djeca te dobi rade, ali se npr. ne može bacati daljinski od televizora, nemoze se penjati na kuhinjske elemente, ne dozvoljavam da se djeca maltretiraju međusobno tipa naguravanja, tuče i slično. Jedna moja kolegica je svoje dijete "izdresirala" u stilu kada malena nekaj pita ona se na nju naroguši tipa "ovo je mojih 5 minuta za kavu, kaj hočeš?!". Da je to normalno, bome i nije :evil:

Mi u našem društvu (nažalost nalazimo se uglavnom samo za rođendane, i to jedva složimo ekipu zbog boleština) imamo sistem da je jedan roditelj (naravno izmjenjujemo se) s djecom u sobi u kojoj se igraju, ako su u drugoj sobi. Ako ima i neka skroz mala beba onda je ona ili s nama ili je mama (tata) s njom među drugom djecom.

olgice, ja sam skroz cool :)
kako mislavu skoro sve dopustam tako i drugima...
zato mi je tesko kod drugih jer ne smijem mu dozvoliti raditi stvari koje inace doma smije, pa bude tlaka i meni i njemu i domacinu.....
opet ja o mojoj mami, ali ona je bila takva urednica da je to cudo i rekla sam nema sanse da u smislu da radi nereda ne zelim da se dijete igra...
kad dodjemo kod nje najbolja mi je fora kad kaze mislavu, ajde , igraj se uredno :lol: :lol: ....

MA salim se :D :D Vjerujem da cemo se dobro zabaviti!

Mi smo isto dugo bez djece, a imamo 13 malih nećaka :lol: koji redovno harače po našem malom stanu, i mene to uopće nikada nije smetalo - zapravo nekad mislim da im dozvolim i previše stvari i da to možda i nije pametno (npr. imamo prilično skupu liniju a ja dam djeci da je diraju bez problema - recimo, to mog muža smeta). Događalo se i da nam razbiju stvari , imamo neke drvene patke koje je MM donio iz Koreje koje su im posebno drage :lol: i kojima smo već nekoliko puta lijepili glave, ali niti to mi nije ništa strašno. Ne volim kad ljudi baš sve brane djeci i kad djeca ne smiju ništa pipnuti.