neki čudni simptomi

dakle, menstrucija je kasnila svega 4-5 dana, i jučer sam napravila test, kao čisto da smirim živce, i testić kaže +.
Međutim, ja cijeli prošli tjedan imam simptome PMS-a, od lagane boli u križima, osjećaja težine u donjem dijelu trbuha, pa sve do razdražljivosti. Sve su to meni do sad bili normalni simptomi PMS-a, ali me sad brine je li to normalno ako sam trudna? Ovo je prva trudnoća, i nikad prije nisam ni istraživala o simptomima, zapravo o ničemu vezanom za trudnoću. Obično kad bi se o tome počelo pričati ja sam pobjegla ko mačka od vode.
Sad vas molim, pošto očito sve vi imate puno više i iskustva i znanja o tome od mene, da mi kažete je li to nešto čudno, ili je sasvim normalno ili šta.... :? :?
Doktorici idem tek sljedeći tjedan u srijedu, a do tad ću izludit.

Hvala unaprijed svima.

meni su poceli bolovi sa prvim danom ocekivanog ciklusa a nisam imala pojma da sam trudna,jer sam mislila da cu dobit.tek sam 5 dan napravila test i vidio se slabi plusic,ali sam i dalje ocekivala menstru.jer mi zna dugo kasnit.tek 10 dan sam opet napravila test i opet je bio pozitivan na popodnevni urin....ali nism vjerovala sve dok nism otisla doktoru da mi potvrdi.....joj kak sam ja bila napeta....tako da su ti bolovi normalni..

Ti uobičajeni znaci PMS-a često su vrlo slični osjećajima koji se javljaju na početku trudnoće: ja nisam do 7-og tjedna posumnjala u trudnoću jer mi je menstruacija i inače jako neredovita, bolile su me grudi (što mi je i inače prije menst.) pa sam mislila da ću uskoro dobiti, ponešto mi se jelo a ponešto nije (isto prije menst), i ni jedan znak koji sam imala nije se puno razlikovao od PMS-a. Tek kada sam se rasplakala zbog budalaštine (inače nisam plačljiva) posumnjala sam i napravila test: +.

bleeda, čestitam na plusu :)

simptomi pms-a i lagani bolovi u križima su česta pojava u ranoj trudnoći i to te ne treba brinuti. uživaj i opusti se :)

Meni su simptomi bili isti kao kad trebam dobiti. Čak su me budili takvi bolovi u trbuhu (inače imam jako bolne menstruacije) da sam popila Ketonal misleći da ću dobiti. Isto tako nisam mogla spavati na prsima koliko su me rasturala prsa.

hvala Vam puno na informacijama.
mene toga svega pomalo frka, strah i tako....ne znam, bojim se da nešto nebude kako treba pa onda pod nož....uf....bljak.
izdržat ću nekako do srijede.
mislim, trudnoća nije bila planirana, al sad kad je tu htjela bih da sve bude kako treba. nemojte me krivo shvatiti, znam da na ovom forumu ima onih koji jako pokušavaju i trude se i žele, i planiraju, pa imaju problema.... ja nisam nikad pretjerano željela dijete, niti sam se kad trudila ostati trudna. uvijek sam mislila da ću roditi jednom, nekad u budućnosti, možda sljedeće godine, ili one iza....i tako....uvijek je bilo vremena. međutim sad kad jesam, pa dobro, nek sve bude ok....ionako da sam čekala savršene uvjete koje sam ja sebi zacrtala u glavi, nikad nebih ni imala dijete.

Draga Bleeda,

simptomi su kako rekoše i ostale curke prilično uobičajeni pa se ne brini. Da te utješim, ja sam cijeli život sve planirala i nastojala odraditi u savršenom momentu, pa tako i trudnoću. Isprva mi je bilo važno da beba bude ljetna, pa da bude određeni horoskopski znak, pa da meni trudnoća dođe točno u određenom dijelu karijere, pa sto nekih čuda. A onda.... 4 neuspjele trudnoće i puno boli i patnje. Kad sam konačno odlučila da više ništa neću planirati, neka bude kako bude, ostala trudna odmah i evo sada nosim jednu malu curu već 22. tjedna i sretna sam kao veliko prase :D Moj ti je savjet da se počneš radovati činjenici što ćeš postati mama, planirano ili ne, jer je danas tako puno žena koje bi to stvarno htjele a teško dođu do toga. Dijete je uvijek radost - a sve drugo će se već posložiti oko njega! Želim ti sreću! :heart:

Evo švrljam ovdje i nađem ovu temu, baš kako mi treba.
Naime danas sam 5+1, sami početak...
Isto mi je bilo bolovi kao pred mengu, a još me i PMS mentalno oprao tamo 20-23dan, grudi me malčice ali stvarno malčice bole, tu i tamo me do sad nešto probadalo kao da ću dobit, a sad više ni to.
Dakle, ne osjetim apsolutno ništa! Sad me već počela peglat neka depra da ni nema ničega. Brine me to što ne osjetim ništa.
Osjećam se kao desetog dana ciklusa u vremenu kad je menga prošla a još nemam ni napuhivanje stomaka pred ovulaciju...
U ponedjeljak tek idem na UZV. Joj kako mi je to nekako daleko... :(

sestitam novim trudnicama....
je...tocno takvi simptomi.. :love:

izgleda da je sve to normalno....i kad osjećaš PMS simptome i kad ih ne osjećaš..valjda je to toliko individualno i varira od osobe do osobe....
mene trbuh boli već 15-tak dana, i mislila sam da je to zato jer sam bila prehlađena i kašljala, pa kao napregnula sam mišiće...kad ono malo morgen....neki se malik odlučio tu ugnjezdit i baš mu je fino...
a planirala sam sljdeće godine kupiti novi motor, jer sam stari prodala ljetos a i dragi i ja se guštamo u vikend vožnjama do mora, pa sam onda planirala kupit peć za keramiku da se napokon ozbiljnije time počem baviti....i još milijun stvari sam ja nekako planirala, al eto ti vraga....
ma dobro...to je ipak naša beba, pa će planovi malo pričekat

Citiraj:

---

Angelina_2 prvotno napisa

sestitam novim trudnicama....
je...tocno takvi simptomi.. :love:

---

I ja isto :D

Citiraj:

---

disa prvotno napisa

Citiraj:

---

Angelina_2 prvotno napisa

čestitam novim trudnicama....
je...tocno takvi simptomi.. :love:

---

I ja isto :D

---

potpisujem

bleeda, imaš dobar avatar ;)

hvala... :)

Jep, definitivno si trudna.

Ja npr.znam da nikad ne bi bila totalno spremna na bebu. Došla prva, a sad bome i druga je na putu.

Čekaju te još tjedni i tjedni brige. I to je normalno. Svaka mama brine, cijeli život.

ma joj kad bih ja vama drage moje rekla šta mene stvarno brine, vi bi mene poslali psihijatru..... zapravo sam ja već razmišljala o tome da posjetim jednog. ja sam malo čudna biljka u malo čudnoj životnoj situaciji...
meni sve uvjek mora bit onako kako ja to sebi zacrtam, nisam nikad bila tim koji može nešto iščekivat, uvjek sam morala znati krajnji rezultat da bih znala vrijedi li se oko tog trudit ili ne. tako da je ovo sad čekanje izluđujuće...
a onda je tu još i milijun drugih stvari koje me muče, i ne znam kako ću se sa svim tim nositi, al nadam se da kad postanem mama da ću imati i snage i volje za sve to.

Ovaj, ne znam baš koji su ti konkretni problemi ali kad dobiješ bebu onda te život tjera da ideš dalje. Nikome život nije lak i jednostavan. Ali sve je to život i tako mora biti. Kada bi sve bilo po planu bilo bi nam predosadno.

hvala boa :) , tome se i ja nadam, i nadam se da će sve biti ok. a jedan od problema je što MM ima dvoje djece iz prvog braka (curice 10 i 5 g) koje žive s nama, i ono što mene najviše muči je njihovo prihvaćanje novog bebača.
ponekad je problem kad dijete dobiva "pravog brata ili sestru", a ovdje ja nisam prava mama i to će biti puno teže posložiti kako treba.
mislim da mlađa kćer neće raditi neke probleme i drame oko toga, jer je uistinu jako otvoreno dijete, voli djecu, iskrena je, divna i nije ljubomorna na nikog, dok je starija strahovito ljubomorna i na svoju sestru, i poprilično teške naravi. Naravno, ona je prošla neke stvari kao malička koje ja nebih nikome poželjela, i mene je nekako prihvatila kao ne samo mamu nego i prijateljicu, i čuvara, i pomoć. međutim prije nekoliko mjeseci je na samo spomen toga da bih ja nekad u budućnosti bila trudna i rodila, ona dobila fraze i drame da te bog sačuva - suze, histerija, bijes...
eto...jedan od problema

Hm...Cura je pred pubertetom, a tek kad uđe...
Ne znam, možda kad skuži da ti je od velike pomoći kad dobijete bebu, i ona će se malo brinuti i biti od koristi a možda će vam se i odnos produbiti. Ne znam, djeca svakojako reagiraju.

Teško je, to znam... :*

hm, peć za keramiku. To me samo asocira na zubnu tehniku. Bleeda, čestitam. Stvari sa curama će se same od sebe posložiti. Sada se opusti i uživaj. :heart:

Ja imam sedam godina mladjeg brata. Mene je mama tesko donijela na svijet nakon 3 neuspjele trudnoce i mozete zamisliti kako sam bila razmazena. Brat se dogodio slucajno, a ja sam bila iznenadjena kako sad odjedanput ja vise necu biti jedina u centru paznje. No moja mama je onda odigrala sljedecu kartu: postavila se prema meni kao prema odrasloj osobi koja joj moze ravnopravno pomoci u odgoju mladjeg brata, te mi objasnila da druge curice nemaju tako divnu prigodu imati "zivu lutku" i brinuti se o njoj. Trebam li reci da sam ja bila odusevljena sto pomazem mami, osjecala sam se nekako odraslo, a brata naprosto obozavam :D A i fora sa zivom lutkom mi je bila mrak!
Znam da ti Bleeda nije jednostavno s curkama, ali mozda ako primijenis dio taktike moje mame, mozda upali - ja sam sigurna da mi zene nosimo od malih nogu usadjenu ljubav prema djeci i ne znam niti jednu curicu koja ne voli male bebe. Tako budu i curke tvog muza! :heart:

Care Bear, mislim da to neće upaliti jer je sljdeća izjava da bi bilo bolje da joj sestra ode živjet k mami a ona da ostane sama s nama, jedna od vrlo čestih rečenica.
Sad to doduše rjeđe čujem, ali mislim da ne zbog toga što je promijenila mišljenje nego zato što je svjesna da to nije ispravno i jer sam puno vremena provela s njom razgovarajući o sestrinskoj ljubavi, o tome kako im može lijepo biti i kako će im biti lijepo kad porastu ako se budu lijepo slagale....pa joj davala primjere svog divnog odnosa sa braćom... nažalost tu ništa ne pali.

Malo da vas prekinem u diskusiji i vratim se na početnu temu...

Nalazila sam na mnogim mjestima komentare da su žene skužile da su trudne tek nakon što bi se rasplakale bez veze ko kišne godine...
Meni se to desilo sinoć, povedena nekom glupom temom bez velike veze sam se rasplakala i nisam uopće mogla stat dok nisam zaspala...
Ujutro sam se opet probudila takvog raspoloženja...
Digla sam se i rekla dragom da mislim da će ova trudnoća biti jedno duuuuuugo razdoblje pms-a... :lol:
Samo je rekao "o ne".... :lol:

proći će i to cmizdrenje bez razloga, mene su prošli i bolovi u trbuhu i leđima. sad me zaboli samo kad se previše narintam po kući i dvorištu ili kad predugo sjedim u uredu.
naravno sad me puca brija da sad pak nešto nije dobro jer me ne boli stalno....bože oslobodi....do srijede ću sama sebe isprat mozak. ovo bi sad kao trebao bit četvrti ili peti tjedan (neznam ja još kako se to računa) pa si mislim ako mene to stalno tako bude pucalo još 8 mjeseci ja č+ću završit u ludari a ne u rodilištu.

Citiraj:

---

bleeda prvotno napisa

proći će i to cmizdrenje bez razloga, mene su prošli i bolovi u trbuhu i leđima. sad me zaboli samo kad se previše narintam po kući i dvorištu ili kad predugo sjedim u uredu.
naravno sad me puca brija da sad pak nešto nije dobro jer me ne boli stalno....bože oslobodi....do srijede ću sama sebe isprat mozak. ovo bi sad kao trebao bit četvrti ili peti tjedan (neznam ja još kako se to računa) pa si mislim ako mene to stalno tako bude pucalo još 8 mjeseci ja č+ću završit u ludari a ne u rodilištu.

---

i ja s tobom. Možemo se naći negdje... Popovača ili Vrapče?

draga moja boa, meni se čini da bi jankomir bio za to nekako najbolji, a i frendica mi tamo radi pa imam vezu :lol:
sutra je pregled kod doktorice i mislim da neću noćas uopće spavati. sad više ništa ne osjećam, nikakve bolove, apsolutno ništa, nit više urlam bez veze, sad me puca strah od budućnosti i hoću li ja bit sposobna i dobra mama, hoću li ja moći uopće financijski brinuti o djetetu, što ako se s poslom sve nešto zakomplicira, ako budemo kruha gladni.....milijun i jedno pitanje u glavi. MM kaže da previše razmišljam o glupostima, al mene svega toga nekako strah.
znate ono, kad nemaš dijete sve to nekako ide, posao ne valja pa odeš drugdje, love nemaš, a fućkaj ga, bit će, al kad dođe dijete mora bit, i mora mu se omogućiti normalan život........joj, milijun briga. :/ :(

:D :D evo, bili na pregledu i uzv, sve ok, gest. vrečica 14 mm, plod se ne vidi al se vidi ona žumanjčana nešto... još uvijek sam laik u svemu tome.
kaže doktorica da je to normalno i sve je ok jer je sad tek 5+5 i za tri tjedna je kontrola kad bi se trebao vidjeti i plod i otkucaji srca. :D :D

daklem, i ja ću postati mama :saint: