Kažnjavanje lutkica

molila bih za pomoć... :)
Imam 2 curke, 2 i 3 godine, mlađa je harambaša, koja se zna izboriti za sebe dok je starija (3) mirna, povućena, ponekad mi se čini kako je jako osjećajna koja se neće izboriti za sebe nego se rađe povuće. u zadnje vrijeme čupka gornju usnicu, i počela je gristi nokte! :( kad je pitam što je muči, veli da je tužne jer je tuče jedan dečko u vrtiću, pa da joj govore kako je ružna u hlačicama pa da je luda :evil: , da će je staviti u kavez i da je mala beba. kad počnemo o tome dalje razgovarati mjenja temu o princezama, vjenčanicama i prinčevima :) ... i tu razgovor završava.
jedne večri došle su mi prijateljice i i jedna razgovara s malenom koja se igrala sa lutkicama kojima je govorila "ti si ZLA!?, ti si zloćesta! treba te kazniti, ideš u kaznu!" na što joj je moja prijatelljica rekla kako lutkice nisu zle i da ima i dobrih , malena ju je pogledala preko ramena i DUBOKIM glasom rekla" tebi se ne obraćam, pričam s lutkama!". krv mi se zaledila u žilama, prvo zbog dubine glasa, zatim zbog odgovora ( moram priznati da me to podsjetilo na horor).
razbijam glavu kaj napraviti, nisam jedna od onih koje govore djeci da su zloćesta, pogotovo ne zla, kažem im kako nema zloćeste djece da su djeca nestašna, pričam im kako se osjećam kad mi dignu tlak , priznajem da im non stop prijetim kaznama , koje rijetko realiziram, kazna je odlazak u sobu dok se ne smire ( tada se igraju u sobi nakon kaj prestanu vikati). najgadnije kaj sam im rekla je da mi idu na živce svojim urlanjem i ponašanjem.... :(
negdje griješim, pitala sam pedijatricu za pomoć, rekla je onu famoznu izjavu "to je samo faza!" i neka malenoj nalakiram noktiće jer kak bu grizla nalakirane nokte! :( :cry:
molim vas za pomoć, savijet ili ako imate nekog dječjeg psihijatra za preporučiti jer sam danas pukla na poslu i plakala jer se osjećam ko podvojena ličnost i da svoje druge ličnosti nisam svjesna (MM mi prigovara kako im non stop nekaj objašnjavam (kad se potuku, uzmu si igračku i sl..)
hvala :)

Po ovome kako se opisuješ, mislim da si ti jedna sasvim normalna i dobra mama. Nemoj se gristi da si ti kriva za ove riječi koje govori tvoja kći, zacijelo nisi jedina koja ima utjecaj na nju u dosadašnjem životu.

Tko čuva tvoju curicu kad si ti na poslu?

kaj vele u vrticu?

Citiraj:

---

mendula prvotno napisa

Po ovome kako se opisuješ, mislim da si ti jedna sasvim normalna i dobra mama. Nemoj se gristi da si ti kriva za ove riječi koje govori tvoja kći, zacijelo nisi jedina koja ima utjecaj na nju u dosadašnjem životu.

Tko čuva tvoju curicu kad si ti na poslu?

---

u vrtiću su, ako imam predavanja, onda su s bakom, jednom ili drugom, najčešće s mojom mamom. ono kaj me najviše uplašilo je dubina glasa djeteta od tri godine i nevjerojatan mi je takav odgovor za trigodišnjakinju. skužila sam da ponekad namjerno mlađu zvekne kako bi bila malo u centru pažnje.. razlika nije velika 13.5 mjeseci i ponašamo se jednako prema njima, samo kaj se mlađa svako malo dođe pomaziti, za razliku od starije koja je uvijek u nekom svom Barbie svijetu :) plesačica....

Citiraj:

---

Mukica prvotno napisa

kaj vele u vrticu?

---

vele da je pemkezava, da se često rasplače zbog sitnica. prošli sam tjedan tražila razgovor sa psihologicom, i sad čekam....

Kako se tete u vrtiću i bake odnose prema njoj?
Kako se tete općenito odnose prema djeci? Jesu li tople i susjećajne, tješe li tvoju curicu kad se rasplače jer "je pekmezava"?
Što kažu tete na to da je onaj dečko tuče i da joj djeca govore sve one ružne stvari?
Je li možda od baka čula da je ona ili netko drugi zao i da ide u kaznu?

Mislim da bi bilo dobro da s psihologom razgovaraš o svojoj curici. Rekla bih da nju nešto jako plaši i muči. Možda to nama odraslima i ne bi izgledalo kao neki veliki problem, ali njoj očito jest.

Promatraj je i potiči da se igra lutkicama kad joj već taj način odgovara da iznosi problem. Tako ćeš bolje saznati što je muči a i ona će na svoj način pokušati riješiti frustraciju. Nemoj ti voditi igru niti ju usmjeravati, pusti ju da samo odlučuje što će se i kako odvijati. Nadam se da će ti se javiti neka od forumskih psihologica, ja neću dalje jer nisam stručna.

I još jednom bih ti preporučila da se savjetuješ s psihologom, ako onaj vrtićki ne zadovoljava onda s nekim dalje.

moja mama se prema njoj ponaša kao prema velikoj patnici i treperi oko nje, na što ja poludim jer se mama poistovjećuje s njom. obje curice su brižne, jedna drugu tješe, maze, zbilja se vole, dok nemaju pms pa se dograbe, ali i tu nađu zabavu :) . u vrtiću je do nedavno bila jedna teta koju je malena jako voljela, i ta teta je otišla. meni teta nije sjela jer sam jedino nju čula kak urla na klince, a kada bi došli roditelji bila je ljubazna, mila, blaga. kad bih tete pitala o tim dečkima ( njih trojica) , jel tuku moju malenu, rekle bi ne, ali da se znaju tu i tamo gurnuti.
jutros, vozeći se u autu, melena mi je rekla kakoju je teta kaznila i rekla joj neka razmisli o svom ponašanju, pitala sam je je li razmislila, veli da nije jer nije ništa ružno napravil ( naravno, pametna mama, rekla sam joj kako je tete dobro postupila ako se ona ružno ponašala), na što je malena odgovorila da nije ništa ružno napravila. ja joj zbilja vjerujem, jer nije agresivka i neće se tek tako potući, gurnut će drugo dijete tek kad joj pukne film. također tete vele da je druželjubiva i kad dođe u vrtić djeca joj se vesele... ne znam, zbunjena sam . malena je nježna, ženstvena, suprotnost sestri, totalno zamišljena, i kad odluta mislima počinje čupkati usnicu ili gristi nokte...

Vjerujem da je tvoja nježna curica vrlo burno doživjela to što ju je teta kaznila i pozvala na odgovornost. Reakcija tim burnija (i opravdanija) ako je kaznu doživjela kao nepravednu.
Ako ti se posreći da opet o tome progovori, pokušaj u razgovoru krenuti od toga da razumiješ malu, da je podržavaš u njezinom mišljenju. Ako se i pokaže da je teta bila u pravu (kako god...), tvoja se djevojčica uplašila kazne i treba ju ohrabriti i utješiti. Za moralne pouke nikad neće biti prekasno, ako su uopće potrebne.