Pojačani interes ili fiksacija?

Eto mene opet.
Već sam bila odustala od ovakvih tema, jer svaki put ispadne neka sprdačina :P , ali ovo traje li ga traje...

Lampa.

Spominjala sam je već sporadično na drugim topicima, ali situacija se ne mijenja, pa bi mi neki savjet dobro došao...Ili bar utjeha, u stilu "i moje dijete je tako bilo opsjednuto s xy".

Pokušat ću opisati situaciju objektivno, jer ako krenem onako kako je ja vidim... Ne bu dobro. :roll: Objektivno, Kaleb je fasciniran lampama. Spominje ih između 100 i 500 puta dnevno i jedina rečenica koju zna reći odnosi se na njih - "Pali lampu!" Koristi čak i različita glagolska vremena - "upalio, upalila je..." To možda ne bi bilo neuobičajeno za njegovu dob (19 mjeseci) da ne postoji caka - osim toga, ne govori gotovo ništa, čak ni one najjednostavnije riječi...

Cijeli dan je prožet spominjanjem lampi, kad smo kod kuće voli se zaigrati sam ili s nama, ali svako malo se sjeti lampe i pokaže na nju. Koji put se zadovolji odgovorom da lampa spava ili ne radi (glupo nam je preko dana imati upaljene sve lampe), ali koji put zapne i moramo je upaliti. Do nekih je šaltera naučio doći sam i s velikim zadovoljstvom pali lampe. No, doma je situacija još ok.

Šetnje su druga priča. Dok šećemo naokolo (ne voli biti u parku pa smo stalno u pokretu), uočava svaki stup javne rasvjete, lampe na tuđim balkonima, lampice u izlozima, farove na autima... I komentira kako su to lampe. Ako je koja ugašena (kao što javna rasvjeta tijekom dana jest), traži da je upalim. Zadovoljava se odgovorom da ne radi jer je dan, ali već kod sljedeće ponavlja pitanje. I tako x1000. Ne smijemo izignorirati pitanje, jer onda davi i ponavlja ga dok ne čuje odgovor.

Ulazi u dućane, galerije sa slikama, frizeraje... I na svaki upit pokazuje na lampu i tjera tete da ih upale. Već ga cijelo mjesto zna, sve je poredao da mu pale i gase lampe. Čak i kad mu udovolje, na odlasku ne maše "pa-pa", nego pokaže na lampu i veli "pali". Dakle, vani nema druge konverzacije (to mi je totalni bed jer mu pokušavam proširiti vidike i pokazati i druge stvari...Osim onih već poznatih - auto, mačke, psi, ljuljačke, tobogan, ništa novo ga ne zanima - ja mu pokažem oblake na nebu, a on registrira stup javne rasvjete i boli ga džon za oblake).

Eto...Neću komentirati. Zanima me - što mislite o tome?
Je li još neko dijete imalo takvu ili sličnu opsesiju bilo čime?
Imate li kakvih ideja kako da mu proširim vidike?

Razmišljala sam maknuti sve lampe iz stana, ali vani je koma...Tek sad vidim koliko puno rasvjete ima... :shock:

NIsam išla čitati detaljno, ali jako me podsjeća na Jana, on je već godinama opsjednut bagerima, ne sjećam se što je bilo u toj dobi, ali sigurno je nešto bilo. Meni se isto oduvijek činilo da mu je ta opsesivnost prilično jaka karakteristika. I danas ima par stvari koje su mu na takav način važne - bageri, najnoviji tramvaji, bušilice i još neki alati, uvijek se vraća na iste stranice u dječjim enciklopedijama i teško ga je maknuti na druge, iste puzzle je u stanju slagati bezbroj puta i tak.
S vremenom sam se naučila mirit s time što i tebi želim :mrgreen:

Čekaj, pa zar se to ne smiri? Mene ne smeta toliko sama fiksacija (malo naporno je, ali što sad, ako ga to veseli), dakle onaj dio kod kuće je podnošljiv jer uz to imamo i druge interese i aktivnosti, ali vani se SVE svodi na to... Pa kako će ikada započeti drugu vrst konvezacije s nekim...?

Luna, i Lovro je bio fasciniran sa lampama (mjesec je isto bila lampa :mrgreen: ).
Prva riječ mojeg starijeg nećaka je bila "žiža" (tako je zvao lampu / svijetlo).
..

no i jedan i drugi su svoj interes vrlo brzo prebacili na bagere...dizalice...vatrogasne aute...i sl...čak i jedan i drugi su jeli jedino na gradilištima...

pa sudeći po njima, znaš što je slijedeće.... :mrgreen:

Definiraj fasciniran. :mrgreen:

Meni je to simpa :heart:
podsjeća me na Nikolu. Njega doduše još dosta stvari zanima, ali uampa (nije tipfeler) je među favoritima. On svaku čašu, kanticu i sl. natakne na štap/prst/whatever i ponosno pokazuje lampu. Naravno da palimo i gasimo lampe non stop. Kad čitam knjigu ne da mu se čitati od početka do kraja, nego samo neku stranicu koja mu je interesantna, često ona na kojoj je lampa :mrgreen:
ako te to toliko brine odi stručnjaku, ali meni se čini da je frajer skoncentriran na ono što ga zanima, a ti ga teško razumiješ jer si totalno drugačija, imaš koliko sam shvatila puno interesa i komunikativna si, on nije.
Možda kad naraste bude električar :mrgreen:
btw mi Nikolu zbog lampe zovemo Nikola Tesla 8)

I naravno da ti nitko ne može odgovoriti kada će to prestati.

...a što se tiče fascinacije cicom...prva stvar koju napravi kad ga primim u ruke (po danu, noći, dok je budan ili dok spava) je da mi rukicu gurne u dekolte i "zaštiti" ciku (nije baš velika :mrgreen: ). No to ne čini samo meni...čini i tati. :roll:

kad legne spavati, opet priča sa cikom...(jučer me je pitao: "Mama, ima li cika uha? :heart: )


...

toliko o opsjednutosti... :mrgreen:

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Definiraj fasciniran. :mrgreen:

---

slično kao i kaleb. :)

Potpunu definiciju "fascinacije" opisla niže kod cico-fascinacije. :mrgreen:

Ma sve je to ok :lol: baš si me nasmijala i podsjetila na mog Roka koji je s nekih 15 mjeseci,uz standardne riječi vezane za tu dob,bez problema izgovarao riječi usisavač i ventilator. Doslovno je bio opsjednut sa ta dva uređaja,sve trgovine u gradu je morao obići samo da vidi usisavač i venilator,znao je duuugo stajati pored njih i gledati ih kao neko čudo,svetu kravu,šta ja znam šta. I mi smo mislili da je neki čudak u najmanju ruku jer je to zaista bilo previše od obične dječje znatiželje!
S vremenom se ljubav prema usisavaču malo smanjila,ali zato ventilatori... :roll: ...a ne moram ni reći da se ovog ljeta "navukao" na klima uređaje. Cijelo ljeto smo šetali po vani i na svakoj zgradi je on morao brojati sve klime,govoriti da li su male ili velike,da li im se okreće ventilator unutra i slično.

Nemaš razloga ništa micati iz stana,ja doma ni nemam ventilator recimo,a on je još uvijek opsjednut,tako da mislim da od toga nikakve koristi,a i kako ćete bez lampi :lol:

A o proširivanju vidika :/ ne znam baš,možda bi se navukao na nešto drugo!

Kao što rekoh-ne brini,neće ga tako lako proći,našao si je nešto što mu se sviđa,pa ga pusti da uživa,nema druge :heart:

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Čekaj, pa zar se to ne smiri? Mene ne smeta toliko sama fiksacija (malo naporno je, ali što sad, ako ga to veseli), dakle onaj dio kod kuće je podnošljiv jer uz to imamo i druge interese i aktivnosti, ali vani se SVE svodi na to... Pa kako će ikada započeti drugu vrst konvezacije s nekim...?

---

Pa ne znam, kad mu dođe.
Kužim te skroz, mene je zapravo tek nedavno prestala prati ta frustracija oko toga što mi je sin zainteresiran (naizgled) za jedan ograničen spektar stvari. Frustriralo me da mi se čini da mu nedostaje znatiželje (a što je najbolje i ja sam takva), da mu se ne šire područja interesa i učenja i slično.
Ali, nedavno sam ga odlučila jednostavno pustiti, ko i sa hranom i sa svime, ponudim mu stvari, nove igre, nova područja, ako odbije slegnem ramenima. Oni su svoji ljudi i imaju pravo biti zainteresirani za onoliko malo (ili puno) stvari koliko im treba. Hebiga. To ti i ja imamo problem, ne oni :)
Istovremeno, naučila sam ga bolje promatrati kad promatra svijet i vidim kako puno zapaža i izvan bagera, kako mu se kotačići vrte i kako mu se oči sjaje. A sve bez riječi.
Zato mi je za konverzaciju bog kćer dao :mrgreen:

moj je lud za satovima i vagama, sve ono što mu roditelji preziru :mrgreen:

mislim, mi nemamo niti jedan sat u kući.

a vagu imam jednu, skriveno duboko ispod ormara u kupaonici. s godinu dana je jasno govorio Tat! (sat) i Gaga! (Vaga). svi u dućanu ga znaju i čim ga vide, tete se natječu koja će prva stavit dvajst deka nečega na vagu da moje dijete poludi od sreće :tele:

kod pedijatrice gologuz puže po onom krevetu i u maniri najboljeg kaskadera se baca na vagu.

:?

mi smo u to doba bili fascinirani autima, kad smo u setnji svaki, ali svaki auto morao je dodirnuti i reci "auto". pa ti sad misli na sta je to licilo, ja zurim a ono jos bar 10-tak auta :roll: . fora je bila da se auto mora taknuti naprijed tamo gdje je znak odredjene marke. sad vozi bicikl pa ne stigne dirati svaki auto, zdrzao je divljenje prema jednom niskom oldtimeru. iskreno nisam bas sigurna kad se to smanjilo, ali znala sam poludjeti od toga.
nego da se vratim na tvoj problem prvo sto mi je palo na pamet a joj kad dodje Bozic Kaleb ce fakat uzivati :lol:

Moj 22-mjesečni sin je totalno opsjednut autima,kamionima,kosilicama itd.
Na svaki auto mora pokazati prstom i reći"auto",što je uz par osnovnih riječi jedino što zna izgovoriti,tako da ja vama,cure, prije svega zavidim što neke od vas već mogu razgovarati sa svojim 19-mjesečnim dečkima!
Ja o tome mogu samo sanjati.. :(

Kamenčići i bacanje dotičnih bilo kamo (posebno u vodu). Zadnjih godinu i pol gdje god ih ima (pogotovo u Maksimiru kraj potoka) ufura se u bacanje kamenčića u vodu i onda do besvijesti (ja sam jedina mama čije dijete pokraj igrališta s hrpom sprava za igranje sjedi na panju kraj potoka pazeći da mi dijete ne padne u potok :roll: ).

Ak nema vode, baca ih u grabe, šahtove (to mu baš ne dam) i kam stigne.

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Je li još neko dijete imalo takvu ili sličnu opsesiju bilo čime?

---

:mrgreen:
Od rođenja, samo se mijenjaju objekti. Ali neke ljubavi (ti bi rekla, opsesije ili fiksacije) su trajne.
Br. 1. Vrata.
Otvori vrata. Zatvori vrata. Otvori vrata. Zatvori. U dobi od godine i pol sam je otvarao i zatvarao ona teška vrata od haustora (susjedi vrište: pazi prstiće!! a ja nemajka ga puštam, jer znam da nema šanse da se pričepi, koliko ima prakse).
U tramvaju moramo sjediti tako da on dobro vidi vrata. Kad izađemo iz tramvaja, mora obavezno odgledati kako se zatvaraju vrata.
Zatvara nam vrata po stanu, zatvara ih i u vrtiću. I to tako traje, ma ne znam ni sama, valjda od uzrasta 6 mjeseci.

Br. 2. Vlakovi, željeznica.
To i nije nešto posebno, jer mnoga djeca vole vlakiće. Kod njega je ta ljubav malo izraženija, super. I meni su vlakovi draži od kamiona i bagera.

Br. 3. Brojevi!!!
E, tu sam ja već blizu da ispalim na živce. Počelo je s kalkulatorom, a razvilo se u neslućenom smjeru. Čita samo slikovnice s numeriranim stranicama, u stanju je stajati po sat vremena ispred CD playera i gledati kako se izmjenjuju brojevi, čak i broji u snu :roll: Obožava liftove s digitalnim displejom, naravno, i opet zbog brojeva.
Danas ga je čuvala moja mama, vodila ga je u knjižnicu, i poslije me zaprepašteno pita: znaš li ti po kojem kriteriju on bira slikovnice?
Da, znam. Po tome imaju li stranice brojeve ili ne.
I ne, to nije faza, kako su me u početku uvjeravali. To je opsjednutost. Ajde, ako ništa drugo, bar je svašta naučio. Zapravo se nemam kaj žaliti.

Baš su me nasmijali neki postovi, klinci su vam genijalni!

Filip je u toj dobi bio opsjednut čekićima i sve živo ga je podsjećalo na čekić, čak i slova T i L, dakle, sve što i najmanje oblikom nalikuje čekiću.

Sad je opsjednut motorima (još ne govori :/ , hm, no jako dobro otpjeva refren pjesme od Divljih jagoda - Motoje, motoje, motojeeee....)

Ja bih isto mogla reći da je moj M. bio opsesivan, iako on nije bio usredotočen na jednu stvar nego je bio opsjednut svime. On je htio saznati i isprobati SVE. Npr. naš hod od kuće do 2 min. udaljene tramvajske stanice trajao bi barem sat vremena, jer je on morao opipati svaki zid, staklenu površinu, odvod za vodu s krova, lampe, zaviriti u svaki dućan, pregledati što ima unutra, dignuti sve s poda na što bi naišao - neki papirić, list, svašta. Ako nešto ne bi mogao dosegnuti stao bi ispod toga i pokazivao i nije bilo šanse da se maknemo prije nego ga podignemo i on to opipa. Ako bi slučajno neki bager nešto radio u blizini nije bilo šanse da odemo dok mu ne završi radno vrijeme.

Nešto što pamtim kao pravu opsesiju jednim te istim je Trnoružica. To je bila prva bajka koju smo mu čitali (u verziji Bajka i pouka koju preporučam za malu djecu). Dakle, mi smo Trnoružicu čitali nekoliko puta na dan, tijekom nekoliko mjeseci, doslovno. Nijedna druga bajka nije dolazila u obzir, samo Tijanatujaca. Kad bi mu ponudili bilo koju drugu slikovnicu bacao je na pod i tražio Tijanatujacu. On je na tome očito nešto savladavao. Kad je to prošlo, postao je nezasitan u čitanju.

L. je bio opsjednut prugom. Top of the month mu je bilo da ga odvedem na preugu kod Heinzelove, tamo vlakovi više ne voze pa je on satima išao gore-dole po toj pruzi.
Ja ga sva nadobudna pitam; Hoćeš na Boćarski u park (ili neko drugo po meni super mjesto za klince)? On sa sjajem u očima odgovara; Na staru prugu!
I tako je on 90% svog slobodnog vremena proveo na staroj pruzi.
Kasnije je počeo crtati prugu po papiru. Svi crteži su bili pruga.
Do nedavno je bio u fazi dinosaura.
Ima neznamkoliko dinosaura i knjiga o njima. Zna ih sve na latinskom... Ali još uvijek ne zna nabrojat mjesece u godini.
M. za sada nije opsjednuta ničime.

Fakat, ima neka opsjednuta kćerkica? Ili je to fakat muška karakteristika?
Luna, jesmo te utješile malo? :)

Uhhh, nemate pojma koliko mi je lakše kad vas čitam!

tanja_b, tebi šaljem poseban zagrljaj, već sam prije zapamtila da je Andrej isto maleni osobenjak... Pitat ću te, kao što sam nedavno pitala i bhany - jesi li ikad posumnjala da to i nije "normalno", išla kakvom stručnjaku? I bilo tko od vas drugih? Ja se s vremena na vrijeme ulovim u razmišljanju da, iako znam da su sva djeca različita, neponovljiva i jedinstvena, možda ovoliko drugačije ponašanje i nije baš nešto što bi trebalo tolerirati i zanemariti... I zanimljivo, ali uvijek se u jeku mojih najvećih sumnji dogodi neki napredak koji mi odganja sumnje.

Vaši su me postovi oraspoložili, a neki i nasmijali (Tijanatujaca :lol: ), i meni naša "lampa" zna biti simpatična (Joe, pusa Nikoli :heart: )...

Eh, da, što me u stvari najviše zanimalo - kako mu širiti interes za druge stvari, a samim time i vokabular? Ne voli slikovnice, a vani nema šanse da ga zainteresira išta osim lampi (parkić možda na 5 minuta - dvaput se popne i spusti niz tobogan, napravi jedan krug na vrtuljku, poljulja se pola minute i to je to) i moram priznati da mi je izbor ograničen. Naučila sam iskorištavati svog najvećeg neprijatelja - televiziju - naime, crtiće na Baby TV-u, Winnija, a sad i Pika, može pratiti koliko treba - onda pola sata dnevno skupa gledamo neki crtić i ja mu sve opisujem, objašnjavam, komentiram... I on skupa sa mnom na klingonskom. I onda dolazi do paradoksa da zvijezde i mjesec zna s crtića, ali kad smo navečer vani ne želi ih registrirati jer je upaljeno toliko lampi da mjesec i zvjezde nemaju šanse...

Imate li kakvih ideja po tom pitanju? Dakle, ok, neka brije na lampe (iako mi je i tu dilema - hoću li mu ići niz dlaku ili se truditi preusmjeriti mu pažnju), ali kako ga zainteresirati da primjeti i druge stvari? Ima li tko kakvih ideja?

Pričaj mu priče u kojima su glavni likovi lampe ali ubacuj i druge elemente :)

Meni je ovo sve tako super!
Meni je opet malo smetalo što moju E ništa posebno ne privlači već je interesuje par munuta i hajdemo dalje. Mislim da su još mali da bi za takve stvari trebalo intervenirati. Luna pusti ga, možda kad odraste bude vrhunski majstor svjetla, ili je to bio u prošlom životu. :*

koji topic :lol: :lol:
luna, stvarno, kad dodje bozic... :lol:

D. je lud za svim mogučim građevinskim strojevima, a pobebno mjesto drži bager i vartogasci. Sada ima tri, a to traje sigurno godinu dana i koliko vidim - još nimalo ne popušta. Kada smo vani, ma nema šanse da on ne vidi, mješalice, bagere, kipere, pa stalno pita - A kamo ide ovaj striček? Jel se umoriooo?
To me uopće ne smeta - naprotiv jako mi je simpatično! :D

Kada je bio manji obožavao je crtić "Robote" koji u uvodu ima - LAMPU, koja skaće po slovima - PIXAR. Taj uvod smo morali svaki puta vračati po 5 puta, a i sam crtić obiluje šarafima, fenomenalnim likovima i pričom - jeste ga gledali?
Možda mu malo "prebaci" fascinaciju sa lampe na robotiće - meni je to nekako - blizu. :lol:

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Imate li kakvih ideja po tom pitanju? Dakle, ok, neka brije na lampe (iako mi je i tu dilema - hoću li mu ići niz dlaku ili se truditi preusmjeriti mu pažnju), ali kako ga zainteresirati da primjeti i druge stvari? Ima li tko kakvih ideja?

---

nemam ideju, samo primjer - F obožava pospremati i čistiti...
samo hoda okolo s vlažnom maramicom ili mokrom krpicom u ruci i briše i čisti...
i tako bi mogao danima...
nije lampa, ali ... :mrgreen:

:love: Kalebu

moj je opsjednut usisavacem, metlama, partvisem, cetkama...to je svaki dan po nekoliko puta vani iz spajze

u gostima obavezno trazi nekakvi usisavac ili metlu i onda se od toga ne odvaja.
nade usisavac u svakom promotivnom katalogu, knjizi...
dodemo na ono igraliste u dalmatinskoj na kojem ima puno igracaka, a on se zapikne na metlu koja stoji pored kafica :roll:

a najbolje od svega je sto on stalno inzistira da i mi nekaj s tim cistimo, poludi od veselja na to.

jos nista en zna reci (15 mjeseci), osim brm, brm, sto naravno oznacava usisavac (ali i auto)

mene ne zabrinjava previse sve to, on ima svoj ritam, svoje interese, nek se dijete veseli...ali njega zanima jos sto stvari, obozava karte crni petar i knjige, stalno ih lista i pokazuje na stvari, makar nema sanse da nesto kaze, medutim jako voli znakove rukama, imamo ih za dosta stvari i cesto ih samoinicijativno pokazuje, a nekad i kad ga pitamo da napravi

Luna Rocco ja ću ti samo kratko reći (ali nemoj misliti da se sprdam ) da mislim kako imaš novog Nikolu Teslu. :)

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Imate li kakvih ideja po tom pitanju? Dakle, ok, neka brije na lampe (iako mi je i tu dilema - hoću li mu ići niz dlaku ili se truditi preusmjeriti mu pažnju), ali kako ga zainteresirati da primjeti i druge stvari? Ima li tko kakvih ideja?

---

Jel' vjeruješ da od sinoć razmišljam o vama i lampama? :love:

Jedino što sam uspjela smisliti je da mu kupiš neku dječju baterijsku svjetiljku pa kad idete po mraku van neka osvjetljava s njom stvari, možda ga to privuče. Pa nek posvjetli u grmlje, ispod lišća male mrave, golubove na olucima, mračne dućane...

Moj Luka to još uvijek radi kad god padne mrak - imamo ručnu, na biciklu i rudarsku na čelu.

Citiraj:

---

romi prvotno napisa

Kada je bio manji obožavao je crtić "Robote" koji u uvodu ima - LAMPU, koja skaće po slovima - PIXAR. Taj uvod smo morali svaki puta vračati po 5 puta, a i sam crtić obiluje šarafima, fenomenalnim likovima i pričom - jeste ga gledali?

---

Tako i Jan, prije dvije, tri godine nije ga zanimalo NIŠTA u tim pixar crtićima nego ta lampa. MIslim da je Nemo onda bio u igri, on je gledao lampu pa opet lampu, pa opet, nikad Nema na kraju nismo pogledali.
I danas je u stanju gledati iste crtiće mjesecima, samo te, ima možda 4 ili 5 crtića koje gleda, ne širi priču. Ja sam skužila da je to zato jer je užasno perceptivan - primjećuje svaki detalj slika i prostora i jako mu je to važno - to skužim kad opisuje stvari - opisuje ih uvijek na par načina - ovih ključeva ima dva, jedan je narandžast, jedan nije, i tako ide nabrajat sve karakteristike nečega. Ludnica zapravo.

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Moj 22-mjesečni sin je totalno opsjednut autima,kamionima,kosilicama itd.
Na svaki auto mora pokazati prstom i reći"auto",što je uz par osnovnih riječi jedino što zna izgovoriti,tako da ja vama,cure, prije svega zavidim što neke od vas već mogu razgovarati sa svojim 19-mjesečnim dečkima!
Ja o tome mogu samo sanjati.. :(

---

I moj je bio opsjednut autima i kamionima - tau i mion. I samo to ga je zanimalo i veselilo. Onda je postao opsjednut velikim glavama i dan danas poskrivečki crta ljude s velikim glavama - glavonje kao što MM i ja kažemo. Kad je u školi pisao o svojim željama, prva mu je bila da bi on volio da ljudi imaju veće glave. :roll:

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Pitat ću te, kao što sam nedavno pitala i bhany - jesi li ikad posumnjala da to i nije "normalno", išla kakvom stručnjaku?

---

Ne. Ja sam u svemu tome vidjela nešto što ga zanima, i bilo mi je čak i drago da on, tako mali, ima neke svoje interese. A iz svega toga se uvijek može izvući i nešto korisno. Npr., kad je "otkrivao" vrata po stanu, učio je orijentaciju u prostoru. Otvaranjem vrata ormara vježbao je motoriku tako da se nikad, ali zbilja nikad, nije pričepio (ok, još stigne :mrgreen: )
Što je sve naučio i upamtio kroz brojeve, bolje da ne nabrajam. Evo, danas mi je na kalkulatoru ispisao telefonski broj MM-ovog posla. Ja ostadoh :shock:
Jedina situacija u kojoj ću razmišljati o posjeti stručnjaku je ako s vremenom opazim da teže prati tempo s vršnjacima (npr. da ne želi sudjelovati u zajedničkim aktivnostima u vrtiću ili školi zbog preferiranja vlastitih interesa). Ali, sudeći po reakcijama teta iz vrtića, nema opasnosti od nečeg takvog, on jest malo više "individualac", ali se i uključuje u zajedničke igre.

Ovo s lampama, možda dijete jednostavno voli svjetlost? Pa i Goethe je rekao "Mehr licht", zar ne? ;) Jedino što može biti štetno je ako dugo gleda u upaljenu lampu, to baš i nije zdravo za oči.

Citiraj:

---

filipova mama prvotno napisa

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Moj 22-mjesečni sin je totalno opsjednut autima,kamionima,kosilicama itd.
Na svaki auto mora pokazati prstom i reći"auto",što je uz par osnovnih riječi jedino što zna izgovoriti,tako da ja vama,cure, prije svega zavidim što neke od vas već mogu razgovarati sa svojim 19-mjesečnim dečkima!
Ja o tome mogu samo sanjati.. :(

---

I moj je bio opsjednut autima i kamionima - tau i mion. I samo to ga je zanimalo i veselilo. Onda je postao opsjednut velikim glavama i dan danas poskrivečki crta ljude s velikim glavama - glavonje kao što MM i ja kažemo. Kad je u školi pisao o svojim željama, prva mu je bila da bi on volio da ljudi imaju veće glave. :roll:

---

:lol: :lol: sjajno!

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Što je sve naučio i upamtio kroz brojeve, bolje da ne nabrajam. Evo, danas mi je na kalkulatoru ispisao telefonski broj MM-ovog posla. Ja ostadoh :shock:
.

---

:shock: :shock: Svaka čast

LR, na tvoje pitanje o tome jesam li pomišljala da takvo opsesivno ponašanje nije normalno, odgovorit ću da sam od samog početka shvaćala da je M. drugačiji. Nisam razmišljala u kategorijama normalnog i nenormalnog, ali takvu opsesivnost i usredotočenost nisam primjećivala kod ostale djece u okolini (susjedstvo, jaslice). Ta "drugačijost" je dobila ime tek pred školu, ali to opet nema veze s normalnim ili nenormalnim. Kao i tanja b i ja sam bila sretna što on kao takav mali pokazuje neke izrazite, upravo studiozne interese.

Mi smo imali prvo fazu čepova, pa lampi (ali ne baš u tolikoj mjeri kao vi, bar ne po dućanima) a sada je faza rupa...

Ovo s glavama mi je pregenijalno :lol: :naklon:

Luna :love:

Ovaj moj zaspi (na cici) s traktorom i bagerom u rukama :roll: Kad se probudi ili veli Bagej ili Tatot. Po cijele dane Bagej. Tatot. Bagej kopa, Tatom Tom. Aaaaarghhh već mi na uši izlaze traktori i bageri. A da ne velim da imamo putešestvije gradom jer moramo svaki dan točno obići sve punktove gdje se nekaj radi i kopa. I on točno zna pa nema zabušavanja. A tamo gdje su napravili i otišli, moramo se doć poklonit djelu :roll:

A šta'š..

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

V
Je li još neko dijete imalo takvu ili sličnu opsesiju bilo čime?

---

Ja sam imala! Nije da se baš sjećam, nego su mi ispričali o mojoj fascinaciji alatima koje su vodoinstalateri, električari, vrtlari i roletari (ginekološke :shock: sprave tada još nisam poznavala) donosili sa sobom kad bi došli u kuću. Ja bih se navodno zalijepila za kutiju s alatom te uz povećan broj otkucaja srca i oduševljenjem proširene zjenice piljila u i posezala za tim čudesnim objektima. Ako bi me tko pitao što ću biti po zanimanju, spremno sam odgovarala: “Majstor!”, ništa drugo nije dolazilo u obzir…godinama… A gle me sad! Nisam postala vodoinstalater, iako, moram priznati, majstorstvo mi je kao stupanj djelovanja još uvijek privlačno, ali su predmeti interesa ipak s vremenom postali nešto apstraktniji pa čak i širi! Toliko širi, da danas znam da me ništa ne zanima tako kao što me zanima sve pa sam u skladu s tim sretno izabrala i fakultet i posao!
Eto, imala sam potrebu sve ovo napisati da se vidi da čak i “opsjednuta” djeca mogu izrasti u koliko-toliko pristojna i više-manje neproblematična stvorenja.

Ak’ se mene pita, Kaleba bi svakako trebalo odvesti stručnjaku.
Za lampe, naravno! :)
Možda dijete jednostavno zanima gdje počinje svjetlost :!: (hm…tko zna otkud mu to… :? :) ) pa to ili nešto tog tipa izražava svojim dječjim jezikom i na način koji je malom biću od 19 mjeseci dokučiv. Hoću reći da mi se duboka zainteresiranost djeteta za neku vrstu predmeta sama po sebi ne čini problematičnom ni zabrinjavajućom, zanimljivije bi mi bilo otkriti (ili iz dana u dan otkrivati) što to dijete o sebi na taj način govori, no kako (još) nisam mama, za sad mogu samo dodati: blago vama koje već ovog trena imate tu priliku…

Ooooooooooooooooo da. Sjetila sam se. E ipak ima nešto čime je fascinirana. Noge. Svoje, naše, tuđe (naročito od malih beba, što prvo na njima i primjećuje). Opsjednutost je tolika da nas dovodi u veoma neugodne situacije kad nosom posegne za tuđim nogama.
Dakle, živjele lampe!