Ne želi kikuda bez svog Pikola!

Zanima me dali ima neko sličan problem i kako ga rješiti?
Dominik ima jednu igračkicu takozvanog Pikola bez kojeg ne ide nikuda. Još kada je doma onda samo spava sa njim.
Ali u vrtiću i jede i spava i igra se i ide van sa njim. Baš mi je teta neki dan
pričala kako ga je nagovarala da ga ostavi unutra u vrtiću dok su vani
ali nema šanse. I onda je završio u pjesku.
To me baš živcira vjerujem da završi svugdje kada je u vrtiću i na podu
i u ručku a nemrem ga svaki dan prati jer mora navečer spavati sa njim. A i nemogu paliti mašinu samo za njega.
Kako ga nagovorit da u vrtiću samo spava sa njim?[/b]

Citiraj:

---

domy prvotno napisa

r spavati sa njim. A i nemogu paliti mašinu samo za njega.]

---

ma možeš :mrgreen:
ima li onaj gumb za pola bubnja?

E nemam taj gumb na mašini. Nešto drugo možda.

Joj i mi smo se toga bojali kad smo krenuli u jaslice jer imamo isti problem s bebom dugackom 1 metar. Ali beba sad ujutro ostaje u ormaricu "odmarati se" da joj bude naspavana i cista kad bude spavanje. Iz prve dok je adapracija trajala vukla ju je za sobom jer joj je to bila utjeha.I bila je tako prljava da me je bilo sram da j takvu u krevet odvlaci.Al bome nije mi se dalo masinu svaki dan paliti jer ona bez nje ne moze uvecer spavati. Mozda je i on jos u toj fazi da mu treba nesto od kuce, nekakva utjeha.

Ja sam imala svog Pavu (dečka od pčelice Maje) i bila sam mu vjerna nekoliko godina, sve do mi ga mama nije bacila zato što je u međuvremenu izgubio ruku i nogu, a ni glava mu više nije bila što je bila.

Nisam se od njega odvajala i on je bio moj prijatelj. Sa njim sam identificirala svoju snagu i sigurnost, nije me to umanjivalo, to je bila MOJA snaga i sigurnost, ali mi je bilo lakše vjerovati u njih, ako sam ih podarila nekom drugom tko ih onda podaruje meni. Nije ostavilo trajne posljedice imati "izvor" dobrih kvaliteta u njemu, umjesto u meni tih godina. Ja sam bila jako sramežljivo i povučeno dijete i trebala mi je takva "podrška". Mislim da bi dosta loše utjecalo na mene da mi se to pokušalo uskratiti.
S tog aspekta, isto bi izgledalo ostaviti Pavu da spava u vrtiću kad ja idem van? Ostaviti najboljeg frenda da spava i da se igram bez njega? Nema šanse. :mrgreen:

Jako sam ti pomogla. :roll:
U svakom slučaju, smisliti ćeš ti već nešto. :love:

Prošle godine kad je tek krenuo u jaslice imao je medu ali tada je još imao i
dudu, pa njega nije toliko vukao sa sobom. ali ove godine sa pikolom odnosno bez njega nikuda.
Mislila sam stariji je i već ide duže vrijeme u vrtić pa će ga proći ali imam osjećaj da se još pogoršava.
Onda sam mislila da mu ga jednostavno ne ponesem u vrtić ali bojim se kad bi se sjetio da bi to bio pakao i ne bih ga htjela na taj način terorizirati.
Mislim da bi bio jako nesreta jer ga baš jako voli.
Ali ta prljavština i zmazanoča me izluđuje. Već mi je neugodno kak izgleda baš je ružan.

I mi imamo slonicu Nilu ali ne oduvijek, negdje od prije 4-5 mjeseci (sad ima 2,5 g.). Do tad tu igracku nije sljivio dva posto da bi nakon toga Nila postala dio nase male obitelji - kud mi tud i ona, sta god radili to radi i Nila...ruča s nama, spava s nama, moli se s nama...
Jedini eksces s njom smo imali kad smo nedavno na aerodromu i Nilu morali stavit pod rengensku kontrolu da bi mogla u avion s nama. Sta dijete zna da ce Nila izac na drugu stranu sa ostalim stvarima, uglavnom pola aerodromske zgrade je gledalo za nama kako se razderao. Policajac-carinik je pozurivao kolegu da brze to pregleda jer je dijete u transu.
Uopce mu je ne mislim uzimat ni branit ni kad krene u vrtic...Vjerujem da kako je i pocela faza Nile da ce tako i zavrsit.
Btw, lijepo mi je gledat kako se brine za nju (pita je jel joj hladno, jel dobro, hrani je, onda se smisli da je nešto boli pa je lijeci - npr. štrca joj sterimar u surlu, mjeri joj temperaturu i sl.)