Ići mami u bolnicu ili ne?

Dakle, Lucija ima godinu i 7 mjeseci, a ja sam u petak naručena na carski rez na Svetom duhu. Vi cure koje ste bile u sličnoj situaciji, kakva su vam iskustva? Je li bolje da starije dijete (a opet je malo) dolazi mami u bolnicu ili ne? (Iako ne znam kako ćemo to izvesti jer ona spava između 2 i 5, a posjeti su od 4 do 5.)
Druga stvar, čula sam da su sad bebe stalno s mamama (što je super), ali pretpostavljam da se to ne odnosi na one rođene carskim rezom, no ono što mi nije jasno je kako se onda izađe van iz sobe kad ti netko dođe u posjet, kome ostaviš bebu, i kako tata i rodbina vide bebu ako je stalno s nama a nemožemo s njom van u hodnik?
Puno pitanja, možda ima netko neki odgovor?

mislim da ti odnesu bebu dok su posjete

Citiraj:

---

KokoLu prvotno napisa

ali pretpostavljam da se to ne odnosi na one rođene carskim rezom,

---

Odnosi se na sve, snalazis se kako znas i umijes.

Smijesno mi je kod situacije da se s jedne strane, u rasparavama o carskom rezu stalno naglasava kako je CR ozbiljna operacija, ali onda se s druge strane ocekuje da se nakon njega mame odmah ustanu i hendlaju bebu kao i nakon vaginalnog poroda.

Vise dojmova imas ovdje:

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...290&highlight=

Ali, što mislite o posjetima starijeg djeteta mami? Je li bolje da se vidimo ili ne? S obzirom da je Lucija stara godinu i 9 mjeseci...

ja sam rodila u 7mj. kad je jakov imao 2g i 10 mj. meni je to bilo prvo odvajanje od njega i teško sam to podnila. zato sam pristala da mi ga suprug dovede da ga vidim. U Zadru je rooming in pa u sobe puštaju samo tate. Sa MM su došli i njegovi tako da je MM ostao u sobi sa malenom a ja sam na hodnik otišla viditi jakova. Da sad biram tražila bih da ga ne doveze. Meni je to bilo užasno. Iako sam bila presretna što ga vidim, opet ga ostaviti i onako zbunjenome objasniti da mama ne može sa njim, da me opet mora ostaviti, bilo je stresno i za mene i njega. Tim više što u zd ne pokazuju bebe pa mu je sve bilo apstraktno. Oboje smo se rastali plačući.Nadam se da sam se dobro izrazila i da si me shvatila. to se opet razlikuje od osobe do osobe, od djeteta do djeteta. meni je bilo teško i jedva sam "preživila" ta 4 dana u bolnici bez njega i njegov dolazak me je samo još više rastužija na kraju.

Ja sam u bolnici bila 2,5 dana i dogovorila sam se s MM da Mislava (2,4 g.) ne dovodi. Sigurna sam 100% da bi se rastali u suzama i nisam sebi ni njemu htjela priuštiti taj stres. Ipak nisu sva djeca i mame iste i nekome to mije nikakav problem. Ipak ti ćeš dugo biti u bolnici i sumnjam da ćeš izdržati :) .

ja sam bila u bolnici 8 dana i curka mi je svaki dan dolazila iako joj je bilo vrijeme spavanja. ona bi ili prije išla spavati ili bi u autu nastavila ili nije uopće, a mama ju je znala voziti u kolicima jer je bilo ljepo vrijeme pa bi se i našetale. malo se mučila tih dana, ali htjele je i ona ići mami, a i ja sam ju željno iščekivala.
bilo nam je nazamislivo da ne dođe. ponajviše meni jer sam se bojala kako će se to posložiti u njezinoj glavici.
moj savjet ti je da ide i obvezno poklon pripremiti za nju kao šalje joj beba kad se rodi i kad izlazite iz bolnice.

Moja starija curica imala je 2 godine i 2 mjeseca kad joj se rodila sestrica. I kod nas u Puli imamo rooming in, a u sobu smiju samo tate.
Rodila sam u 7:50 (vaginalno), a posjete su od 16:00 do 16:30. Prvi dan došao je samo tata. Drugi dan došli su s njim i malena te baka i djed. Sa svima, osim s tatom, mogla sam se vidjeti isključivo u predvorju. Bebu su vidjeli kad ju je sestra pokazala u tom istom predvorju kroz prozorčić dječje sobe (uzela ju je u dječju sobu samo radi tog pokazivanja).
Ja sam jako htjela da starija curka vidi bebu, da zna da sam ja odvojena od nje iz jasnog razloga i da situacija mijenja, uskoro ćemo opet biti skupa. Naravno da su me puknule emocije kad sam ju vidjela na hodniku, činila mi se odjednom tako velika. Držala sam ju u krilu, pričala da se beba stvarno rodila, zajedno smo ju pogledale, malo se mazile i objasnila sam joj da ću za koji dan doći doma. Ona je bila nabrijana, sva je lebdjela, bila je oduševljena bebom i nije uopće plakala. Mislim da je tome dosta pripomogao i dobar odnos s bakom, koja je nježna i topla pa joj je, uz užurbanog tatu, uspjela pružiti dovoljno topline i sigurnosti.

Mislim da starije dijete treba sudjelovati u novosti, treba vidjeti novorođenče ako je moguće, treba znati da je mama dobro i da će za koji dan doma. Ako mama i ostane duže u bolnici, mislim da je djetetu lakše pregurati te dane ako se ponekad ipak može s mamom pomaziti i izgrliti. Treba mu to omogućiti, kao što i odrasli imaju potrebu da se vide i "utješe" zbog odvojenosti. Detalji manjih promjena dnevnog rasporeda ionako su manje važni u tim posebnim danima, kako odraslima, tako i djeci.

Ja bih Luciju svakako htjela vidjeti, a s druge pak strane jako se bojim rastanka, a i sastanka jer je neću moći dići, nositi, grliti, zbog rane od carskog reza... :(
A i nije mi baš jasno, koliko sam shvatila, na Svetom Duhu ne smije nitko u sobu, a ti možeš van na hodnik u slučaju da nekoj cimerici iz tvoje sobe nitko ne dolazi, pa ti ona pričuva bebicu. Čudno organizirano...
Nego, imate li kakav prijedlog, što da kupimo Luciji u bebino ime, kao dar?

mi smo curki kupili crtić Fifi jer ju obožava i velikog plišanog peseka ( a i plišanci su joj opsesija )- on joj je non stop u revetu i još nekakvih gluposti je sveki kupila al to joj nije bilo zanimljivo,
kupite ono što voli, što je raduje

Mi smo Jakovu kupili veliko auto miješalicu ( jer je lud za autima, pogotovo bagerima, mješalicama..) i DVD Bambi 2 jer je u to vrime tražija taj crtić. Kao što je mial rekla, što voli i nećete pogriješiti.