Spavanje u krevetiću ili s roditeljima?

Evo kako i naslov govori zanima me kakva su Vaša iskustva. Naše zlateko spava s nama od prvog dana, zadovoljniji je i on i mi. Sigurna sam da je dobro pokriven, a vidim da i zadovoljnije i duže spava ako nije sam. :saint:
Tu je sad mali problem, i po danu ili ja ili MM spavamo kraj njega (tako smo ga navikli), ustvari trenutno nam to nije problem, ali bojim se da li će postati problemom u buduće?
Jednostavno mi ga je žao ostaviti samog, jer čim legnemo odmah se stisne do osobe koja je do njega i ne mogu si zamisliti da je sam u krevetiću.

Mi smo i jednog i drugog duuugo puštali u svoj krevet, ali zato jer je to nama pretstavljalo zadovoljstvo. kada su narasli veliki, pa nam je to počelo predstavljati problem, počeli smo ih navikavati na njihov krevet, negdje oko njihove treće godine. Iznenadili smo se jer su to brzo prihvatili, ha ,ha,brže negi mi :lol: :lol: :lol:
I sada nam se još ponekad pred jutro uvuku u krevet...

Evo mogu reći da naša curica nikad nije prespavala u krevetiću, nakon navršene godine dana maknuli smo ga iz sobe jer je postao inventar pa nam je samo smetao. Isprva se nismo htjeli odvajati jer nas je bilo strah a i dojenje noću je bilo jednostavnije, onda smo se mm i ja naviknuli pa nam je bilo nezamislivo bez nje. Sad već razmišljamo kako bi to bilo lijepo ali još se nismo odvažili. Sa spavanjem nije bilo problema u jaslicama ili tko ju je već čuvao.

Erika smo prebacili u njegov krevet sa 5, a Iru sa 4. Nisu se bunili, vljda je i njima postalo tijesno. Sad opet imamo sisavca u krevetu, inaće bi mi jaaako falili. Više se ni ne sječam kako je to spavati samo sa mužem u krevetu. E i I su imali kinderbete koji su služili kao spremište za igračke, a za ovog malca ga nismo ni stavljali.

uf sad se osijecam kao vjestica. antonio je od prvog dana u svom kreveticu. s menom spava kada je bubani i dolazi se maziti no on zahtjeva da ide spavati u kinderbet-ni on ni ja ne znamo skupa spavati-jednostavno si smetamo-----joj jel sam zla :oops:

Spavamo zajedno od prvog dana i ne mogu ni zamisliti kako cemo spavati bez njega kad pozeli svoj krevet ili sobu :/

I Laura je spavala s nama od prvog dana. Dok nije dvije noći zaredom pala s kreveta. To nam je bio takav šok, kad smo shvatili da mi spavamo, a ona planinari po krevetu, da smo odlučili barem pokušati s kinderbetom.

Sad već nekoliko noći pojede na krevetu, malo se pomazimo i kad mi L pokaže da joj je dosta stavim je u kinderbet. Ona se okrene na drugu stranu i zaspe.
Tako spava do cca. 1 ujutro, pa je podojim i vratim u kimbi. Ali, već za slijedeći podoj se ne želi vratiti u kinderbet. Od tada nadalje spava opet sa mnom, ali uz pojačan oprez (ja baš i ne spavam čvrsto kao prije).

I funkcionira. A nekako si mislim da će malo pomalo doći do toga da provede noć u kinderbetu.

Ipak, moram napomenuti da sam prvu noć kad smo je stavili u kimbi proplakala. Iskušala sam cry out metodu na sebi :/ , nije ugodna.
Osjećala sam kao da mi je netko uzeo dijete. Iako je bila tu, pored mene. Nije to to...

fakat sam vjestica :(

Citiraj:

---

jassi prvotno napisa

fakat sam vjestica :(

---

Ma daj, zasto bi bila vjestica? Opusti se. Neka se djeca ne vole puno maziti i vole spavati sama.

Mi smo isto zajedno od prvog dana.
Krevetić od ljeta čeka spreman, nebi li P. počeo spavati u njemu ali mi ga ne damo :mrgreen: .
Stavila sam ga probe radi spavati jedno dva-tri puta i nije bilo nikakvih problema.
Normalno bi ostao spavati u krevetiću nakon uspavljivanja, po noći bi ga za podoje stavljala pored sebe i opet vraćala u krevetić, jedino bi nakon ranojutarnjeg hranjenja želio ostati pored mene. A i ja sam željela. I ostao bi.
Ali to je bilo svega par puta. Više da probam "dali će profunkcionirati jednog dana". Fino sam zaključila- hoće, ne moram brinuti; i nastavila spavati pored svoga :saint: . :)

Kada su bili bebe većinu vremena smo spavali svi zajedno, pogotovo noću. Već negdje sa godinu dana to se prorijedilo i malo po malo smo veliki krevet zamjenili njihovim i to bez ikakvih problema .
Vrlo često bi moj stariji dječak tražio da ga stavim u njegov krevetić jer mu je smetalo sve to naguravanje i htio je svoj mir.
Slično je bilo i sa mlađim , on nije samo prešao u svoj krevet već i u svoju sobu jer se sve nekako poklopilo s našim preseljenjem.
Od tada svak spava u svom krevetu, u svojoj sobi, naravno da ponekad došetaju kod nas ako se probude ili ružno sanjaju. Pravilo je jedino da se dosele kada su bolesni , lakše je njima a i meni jer ih imam na oku cijelu noć.
Ne vidim ništa loše u tome što svatko koristi svoj krevet, svima tako odgovara i svi smo zadovoljni ,iako naravno i ne osuđujem ako nekome više odgovara drugačije.

Ni ja ne vidim ništa loše ni u jednom od rješenja.
Neki ljudi (odrasli, kao i djeca) više vole spavati skupa, a drugima je pak miliji njihov mir.

Meni je bilo teško 'dati' L od sebe, odnosno staviti je u kinderbet vjerojatno samo zato što sam navikla da je pored mene. Ona je i dalje tu. Samo moj mozak to percipira malo drugačije.
:love:

Evo jassi da te utješim :love: Daniel je u svom krevetiću od prvog dana. Nikada nam nije pasalo spavati zajedno. On bi još i spavao kao beba ali mi ništa. To je bilo pravo mučenje. Iznimke su bile kad je bio bolestan jer onda ja ionako nisam spavala gdje god on bio pa mi je bilo lakše da je s nama u krevetu.

Sada je druga beba na putu i isto tako već imam 2 krevetića spremna. Jedan za doma, a drugi kad odemo kod sveki.

puf :bouncing: sad mi je lakse....vec sam mislila da nekaj ne stima s nas dvoje :roll:

Andrej je prvo vrijeme "spavao" u svom krevetiću (tj. više je bio kod nas nego u njemu), od cca 4 mjeseca do 15 mjeseci je spavao uglavnom samo u našem krevetu (i ritao nas onim tvrdim longetama :mrgreen: ), a onda je sam počeo tražiti da ostaje u svom krevetiću i tako je do danas. Čak i kad mu nudim da prijeđe u naš krevet, neće.

Više ne mogu ni zamisliti da nije s nama u krevetu, ali ponekad se bojim da li će biti problema sa odvikavanjem, kada dođe vrijeme. :/
Tješim se, do srednje škole će se valjda odviknuti, a sada mi je tako mali, da ga nemam srca premještati.
Najbolje mi je kad me netko pita da li koristimo krevetić? Pa naravno, 100 puta nam je bolji od noćnog ormarića, u njega stane puno više stvari, a i ne ispadaju van. :lol:

I naša mica je do mora spavala u krevetiću a onda ošli na more i "morali" svi na bračni krevet pa tako i ostalo- ali - i zubi ju pate u zadnje vrijeme pa se voli pomazit po noći i malo grickati tatine prste dok ovaj spava- kad primjetim da je sve ok prebacim ja nju u krevetić i sve 5- a kad je kriza: k nama
sad imamo novu foru: svima govorimo kako krevetić zapravo služi da mama ne ispadne s bračnog kreveta

Naša curka se uspavljuje kod nas u krevetu i nekad želi tako zaspati pa je preselimo u krevetić, a nekad se pomazimo i kad nam pokaže da je dovoljno stavimo je u krevetić i zaspi odmah.

Spava u svom krevetiću, u svojoj sobi od početka. Tako je bio navikao, a u domu su nam savjetovali da mu barem u početku ne mijenjamo puno rutinu (vrijeme i način hranjenja i spavanja). Tako je poslije i ostalo. Jedino kad je bolestan ja spavam s njim u dnevnom boravku. Iako i sada ulazim u njegovu sobu i provjeravam kako je više puta noću.

Citiraj:

---

jassi prvotno napisa

uf sad se osijecam kao vjestica. antonio je od prvog dana u svom kreveticu. s menom spava kada je bubani i dolazi se maziti no on zahtjeva da ide spavati u kinderbet-ni on ni ja ne znamo skupa spavati-jednostavno si smetamo-----joj jel sam zla :oops:

---

Onda sam ja vještica jer bih najradije malog prebacila u kimbic da se barem jednu noć u ovih 10 mjeseci i naspavam, al mislim da mi nema spasa tako skoro!

evo ja sam još jedna vještica
laura je jednu noć od kada je rođena prespavala s nama i to samo zato kaj se zaglavila u koljevci prvu noć nakon što se vratila s mora. Ja jednostavno nemogu spavati dok je ona pored mene jer se sva ukočim i bojim se da je ne lupim, zgnječim ili nešto slično. Ona voli svoj kindać, prije koljevku, a preko dana smo znale zajedno spavati i to je izgledalo tak da ona spava ko :saint: a ja se trzam ko luđak ako slučajno zaspim.
mazimo se mi dovoljno kad je ona budna i prije spavanja....

ja nisam nikad prije imala ludu želju i volju da mala spava s nama. jer se nitko od nas troje ne bi naspavao. i mm i ja samo spavali s jednim okom otvorenim.
dozvolili bi joj da zaspe u našem krevetu (do 10. mjeseci nije nikad zaspala u našem krevetu nego samo u svom) i onda bi je ja pribacila u njen krevetić.
izuzetak cjelonoćnog ostanka u našem krevetu je bila bolest.
sad kad zaspe s nama, a u zadnje vrime je to nešto učestalo, uopće mi ne smeta. ne osjetim da je u našem krevetu. ja spavam ko malo dite, a tako i mm i ona.
ali mi je smetala ko beba. bilo me strah da je ko ne zgnjecka, a kasnije se ona nogetala pa bi me po noći izubijala.
sad je tek uživanje kad spava s nama.

Citiraj:

---

jassi prvotno napisa

uf sad se osijecam kao vjestica. antonio je od prvog dana u svom kreveticu. s menom spava kada je bubani i dolazi se maziti no on zahtjeva da ide spavati u kinderbet-ni on ni ja ne znamo skupa spavati-jednostavno si smetamo-----joj jel sam zla :oops:

---

Nadam se da nisi zla :) jer je i kod mene tako! Moja starija nije voljela konderbet i još spava s nama, ali mlađa najbolje spava u svom krevetiću! Kraj nas se odmah vrti, razbudi... Ne znam dal će tako biti i dalje,ali kako god bude, dobrodošla je i ona u bračni krevet- gdje čeljad nije bijesna...

marino spava od prvog dana u svom kreveticu, al se ja ne osjecam kao vjestica zbog toga :P

ovo je već četvrti topic (gledajući prvu stranicu ovog pdf-a) na temu spavanja djece u krevetiću il s roditeljima. malo mi je to već tu mač.

Moja je uvijek spavala gdje je htjela. Do 2. godine 90% vremena u svom krevetiću (osim kad bi nešto sanjala pa prešla kod nas, ali joj nije bilo ugodno, ili kad bi bila bolesna pa mi je bilo lakše da je imam pod kontrolom). Od 2. godine je sve više prelazila nama, i sad i zaspe i spava sa nama. Ništa ne forsiram, puštam je da izabere.

naš limač od prvoga dana ( od kada je sa nama) spava u svom kinderbadu. Katkada smo poželjeli ( za vrijeme popodnevnog odmora) da spava s nama, ali on se pomazi, uzme svoga medu i traži u kindač.... :love: :saint:

Moji isto najviše vole svoje krevete. Kad je Mišek bio bolestan, morala sam sjediti kraj njega, ali nije htio u veliki krevet.

nasa Tara je stalno spavala sa nama na krevetu ali onda jednog dana sam ja odlucila da je vrijeme da spava u kimbi ali onda se dogodilo ono najgore nogica je gurnula izmedju resetkica i kad se htjela ponovo okrenuti nije mogla i to ju jezabolilo i od onda spava u vrticu onjoj je fino dosta sirok imamrezicu sa svih strana i spuzv koju sam joj stavila imoje dijete se budi u jutro sa smjeskom sto mi je najvaznije.

Citiraj:

---

jassi prvotno napisa

uf sad se osijecam kao vjestica. antonio je od prvog dana u svom kreveticu. s menom spava kada je bubani i dolazi se maziti no on zahtjeva da ide spavati u kinderbet-ni on ni ja ne znamo skupa spavati-jednostavno si smetamo-----joj jel sam zla :oops:

---

Moj mali od prvog dana spava u svom kreveticu, navikao i ne zeli spavati s nama, nitko mu ne brani, ali ne zeli, obozava svoj krevetic i svoj mali jorgancic koji stalno cucla i on sretan.

da barem moj hoce spavati sam... po noci me ganja po krevetu, ja se odmaknem, a on dodje do mene i stavi nos na mene, ja se opet malo odmaknem, on opet dodje do mene.. onda se omota nogama i rukama oko moje ruke, ja se odmaknem, on padne na trbuh... uhhh da mi je malo se naspavati...
doduse, jedino je dobro sto navecer bez ikakvog problema zaspe u svom kreveticu, samo sto vec negdje oko 10, 11, valjda kada mu prodje onaj prvi umor, trazi mene i da ga se prebaci.. nekada ga uspijem malo prevariti tako da mu ubacim svoju potkosulju u mali krevet ( barem dok ne odem i ja spavati ), pa onda gurne nos u nju i tako spava...
Iskreno, pozelim da hoce spavati u svom krevetu, ali sta cu..

Ja sam rigorozna.... :P ...ja ne dam Nili da spava u našem krevetu (a ona bi to jaaaako željela)....krevetić je uvijek stajao kraj našeg kreveta i uvijek je dobro spavala u njemu...jedino (od kada smo se preselila) prije cca. 2 mjeseca noću se budi, plače i želi nama u krevet. Jednom sam je pustila i to je bola totalna ludnica...čupala bi me i legla meni na glavu (jedino tako je mogla biti sigurna da sam ja kraj nje)....e, tada sam rekla da ne može to tako...ipak ja studiram i radim dva posla i nužno mi je potrebna "čista" glava. Od tada on noću zaplače u nekoliko navrata da želi doći k meni, a ja se tada, radije, privinem njoj u krevetić nego joj dopustim da dođe u moj...možda da joj dozvolim da spava s nama, vjerojatno bi bila mirnija, ali mislim, da takav način spavanja, ne vodi do pravilnog daljnjeg razvoja situacije....

tako da sam ja, jassi, prava vještica jer moje dijete kraj mene plače (ja se noću budim zbog toga xy puta) ali joj opet ne dozvoljavam u naš krevet..... :/

ma nisi mila.moj istina ne cendra osim kada trazi piti caja...ali ne trezi u krevet osim ako je bubani i to postivam jer mi je lakse. i dalj etvrdim da je to stvar navike i ako nismo navikli i samo se mucimo nema smisla......