waldorfska skola (vecernjak)

REPORTAŽA Osebujan obrazovni program Waldorfske škole inzistira na individualnosti i kreativnosti djece, a u Zagrebu ga prepoznaje sve više roditelja
Waldorfska pedagogija
Autor Ksenija Rukavina





Dobro bi obrazovanje djeci trebalo omogućiti da izrastu u slobodne i odgovorne ljude koji su spremni i sposobni zauzeti svoje mjesto u društvu.
Moto je to waldorfske pedagogije koja se provodi u Waldorfskoj školi u Zagrebu, kako se od rujna prošle godine službeno zove, smještenoj na rubu grada, iza naselja Travno.

Razred kao zajednica
U idiličnu okružju prirode u školi osebujnim obrazovnim programom potiče se djecu na izražavanje individualnosti, slobodu mišljenja, ali i stvarlaštvo.

- Na početku sata, kada učenici ulaze u razred, profesori ih dočekuju na vratima i sa svakim se učenikom posebno rukuju i popričaju. Na taj način gradimo prisniji odnos s đacima, što oni prepoznaju i bolje reagiraju na nastavi - kaže profesorica Ivančica Puškarić, učiteljica engleskoga jezika.

Razred se u Waldorfskoj školi doživljava zajednicom koja zajednički uči, radi, ali i slavi, u dnevnom i godišnjem ritmu. Udžbenika nema od prvoga do petoga razreda jer učenici sami stvaraju svoje radne bilježnice.

Program se obrađuje prema epohama, koje se prate od tri do četiri tjedna u prva dva sata svaki dan. To su cjeline iz glavne nastave, primjerice matematike, hrvatskoga jezika, poznavanja prirode i društva, religijske kulture, zemljopisa, povijesti, fizike, kemije i biologije. Predmetna nastava uključuje glazbenu kulturu, euritmiju, tjelesnu i zdravstvenu kulturu, strane jezike, vjeronauk te umjetničku nastavu, a na praktičnoj nastavi učenici uče ručni rad, vrtlarstvo, šivanje i obradu drveta.

Bez pada razreda
- Ocjene su opisne. Na kraju nastavne godine ocijenimo kako je đak prihvatio nastavni sadržaj, kako je na njega reagirao te dajemo roditeljima smjernice što dijete još treba poboljšati. Nema pada razreda, vrlo rijetko to preporučujemo roditeljima, ali uglavnom iznimno loših učenika i nemamo - kaže v. d. ravnatelja Waldorfske škole u Zagrebu Nenad Koržinek. Dodao je da se brojčano ocjenjuju samo učenici 7. i 8. razreda.

Djeca u školi uživaju u sadržaju, rado se uključuju u rasprave, a u igri u nižim razredima ili raspravama u višima gradivo svladavaju iznimnom lakoćom. Predmeti se više puta ponovo zahvaćaju, ali svaki novi put dopušta veću dubinu i novo razumijevanje.

Umjetnost
Umjetnost, kao i pokreti i ručni rad, imaju važnu ulogu u razvoju motorike, što učenici Waldorfske škole, uvjerili smo se, prilično dobro prihvaćaju.

Škola u Zagrebu već 11 godina
Waldorfska je škola u Zagrebu prvih 11 godina, od 1993. godine, radila pod nazivom Osnovna waldorfska škola Sv. Jurja, a od jeseni 2004. zove se Waldorfska škola u Zagrebu.
Roditelji za godišnju školarinu izdvajaju 8500 kuna, plativo u mjesečnim ratama. Škola poziva roditelje na upis učenika u prvi razred, ali poručuje kako prima prijave i za više razrede.
Organizirala je prijevoz, a dvije autobusne linije, jedna iz istočnoga, a druga iz zapadnoga dijela grada, svakodnevno prevoze više od stotinjak učenika. (K. R.)

Ovo izgleda interesantno.

Da li se prati učenike koji su završili osnovnu Waldorfsku školu u njihovom kasnijem školovanju? Kako su se prilagodilina sustav srednjeg školovanja? Bilo bi interesantno vidjeti i te podatke radi usporedbe s učenicima koji završavaju standardnu osnovnu školu.

Ja sam u Njemačkoj razgovarala s jednim gospodinom koji danas ima 50 godina i još je njegov otac završio Waldorfsku školu. To im je obiteljska tradicija. Njegova braća i sestre bave se uglavnom umjetnošću i muzikom, a on je pravnik. U Njemačkoj imaju i srednju waldorfsku školu tako da je zaokružena priča. Žele li djeca pohađati dalje neku drugu srednju školu moraju položiti ispit (da ne pogriješim, mislim da je to njhova mala matura) i pokazati određeno znanje. Tako je i s faksom. Ne mogu ga upisati ako nemaju maturu, a kod njih je sistem školovanja takav da se matura ne polaže nakon svih škola. Rekao je da ti prijelazi idu malo teže jer toj djeci nedostaje znanje koje traže npr. u gimnaziji. Njegov sin ima sedamnaest godina i ide u waldorfsku školu. Moja mama je često kod njih i uspoređuje njegovo znanje sa znanjem mog nećaka ovdje u Hrvatskoj koji je iste dobi. Kaže da se to ne može usporediti ali ove dijete je naučeno jednoj novoj dimenziji koja je jako vrijedna i daje mu nešto što dijete u redovnoj školi ne može nikada naučiti. No naglasio je da ovisi i koliko dijete želi naučiti. Znači dijete može dobiti i više znanja ako želi samo može li jedan npr. trinaestogodišnjak postići maksimum bez malo prisile?

http://www.waldorf-zg.hr/program.htm

Ovo meni zvuci kao naucna fantastika.. :) ...kad bi nsi drzavni mogli ovako :


Učitelj glavne nastave ili razredni učitelj vodi razred od prvog do osmog razreda i realizira nastavni program slijedećih nastavnih predmeta: matematika, hrvatski jezik, poznavanje prirode i društva, religijska kultura, zemljopis, povijest, fizika, kemija, biologija. Ovi nastavni predmeti su raščlanjeni po nastavnim cjelinama (epohama). Jedna epoha traje 3-4 tjedna i realizira se kao "glavna nastava" (prva dva sata u nastavi od 8 do 10 sati ujutro).

Prijateljica mi je prije nekoliko godina radila u Waldorfskoj skoli. Sjecam se njenog odusevljenja kad joj je bio ponuden posao kako su joj ti principi bili poput Raja za djecu.
Odusevljenje nije dugo trajalo. U skoli je (tada, ne znam kako je sada, navodno je sad drugi ravnatelj, mozda to nesto znaci) vladao kaos, neadekvatno obrazovani učitelji, previse djece s poteskocama u razvoju primljeno i bilo je nemoguce sa njima odrzati jedan sat normalno. U svakom slucaju, njihov program je bio preslab i neadekvatan za upis u srednju skolu. Uz jaaako puno muke i dodatnog truda se moze to obrazovanje učiniti pribliznim u uobicajenom skolstvu.

Nakon svega toga, nisam niti jednom pomislila svoje dijete upisati u Waldorfsku skolu.
Ali ideja je predivna!

Imam prijatelje čija djeca su išla u zagrebačku waldorfsku školu. Rezultat je bio čista katastrofa. Djeca su u višim razredima sama htjela prijeći u običnu školu, tako je i bilo, ali su se jedva snašli, užasno su zaostajali u znanju. Dečko je to savladao, a cura je i sad u srednjoj loš đak.

Ja sam imala par učenika koji su pored muzičke išli u Waldorfsku školu. Uglavnom - katastrofa, nikakvo znanje, učenici (ovi moji, ne znam za druge) su imali jako loše radne navike, bilo je sve "radim koliko želim i kad želim" ( a vremenom su potpuno prestali željeti), roditelji bijesni, veliki problemi kasnije u srednjoj školi (dvoje njih je na jedvite jade i uz ponavljanje razreda završilo obrtničke škole). Na kraju su roditelji kao jedinu prednost isticali organiziran prijevoz do škole :( .
(Ne znam kako je sada, ovo je iskustvo od prije 3-5 godina)

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Imam prijatelje čija djeca su išla u zagrebačku waldorfsku školu. Rezultat je bio čista katastrofa. Djeca su u višim razredima sama htjela prijeći u običnu školu, tako je i bilo, ali su se jedva snašli, užasno su zaostajali u znanju. Dečko je to savladao, a cura je i sad u srednjoj loš đak.

---

I ja poznam dva takva, gotovo identična primjera :/ .

Citiraj:

---

Morwen prvotno napisa

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Imam prijatelje čija djeca su išla u zagrebačku waldorfsku školu. Rezultat je bio čista katastrofa. Djeca su u višim razredima sama htjela prijeći u običnu školu, tako je i bilo, ali su se jedva snašli, užasno su zaostajali u znanju. Dečko je to savladao, a cura je i sad u srednjoj loš đak.

---

I ja poznam dva takva, gotovo identična primjera :/ .

---

Nije sve tako crno, neka djeca su sasvim upješno (i odlično) završila srednju školu, poslije su upisali i fakultet.

Nije Waldorfska škola za svu djecu, iako se neki neće sa mnom složiti. Negdje na webu postoji popis poznatih osoba koje su išle u Waldorfsku školu, većina ih je umjetnički udarena - pisci, glumci, glazbenici...

U svijetu su Waldorfske škole uglavnom cijenjene. Negdje se čeka i par godina da bi se dijete upisalo.
A kod nas bih ja to nazvao Balkanska Waldorfska škola. I moje dijete ide tamo. Nije loše, ali moglo bi biti puno bolje uz samo malo više truda i susprezanja ega.