duuugi porod s brzim krajem :-)
Pisala bih o svom porodu jer mi se javila takva zelja, evo nakon 3,5 mj.
Mislim da je ohrabrujuca pa mozda nekome pomogne...
Trudnoca je svih 9 mj bila super. Ja super, beba velika i aktivna, od samog pocetka. Do zadnjeg dana dvoumila sam se da li ici u bolnicu ili ne, i tako je i ostalo do zadnjeg. Nisam nista odlucila, vec rekoh "kako bude u tom trenutku.... Termin je bio 8.7. 2007. ali naravno svi su navijali za dan prije, frajerski datum.
...i stvarno 7.7.2007. u 01:30 pocelo me šarafat. Definitivno sam ZNALA da pocinje , jer je prvi trud bio drugaciji od svih onih laznjaka a i par dana sam vec trckala na wc. Otisli smo spavati. Probudili se ujutro i oko 7 h poceli malo da štopamo. Bili su na svakih 10 min. Babica je rekla da je zovem tek ako pukne vodenjak ili trudovi budu na 2-3 min .Oko pola 9 izasao je krvavi cep. Sve u detalje smo zapisivali na papir. Trudovi su bili konstantni i meni zacudujuce pravilni i oko pola 10 dolazili svakih 3 min. Zvali smo babicu. Dosla je i ja sam kulirala, na sto je ona rekla: "Dok god se vi ne budete izvijali, nije nista ozbiljno, posto ste prvorotka...Izmjerila je otkucaje bebe i nista vise! Rekla da se tusiram , opustam i to je to. Otisla! MM je dalje preuzeo sve u svoje ruke, masirao me a imali smo i sta mjeriti jer trudovi nisu prestajali svakih 3-4 min. Na kratko svakih 5 min, pa onda opet sastave na 3 min. Imala sam sta otpuhivati cijelo to vrijeme. Ali bili smo kod svoje kuce. Tusirala sam se svaki cas, bilo mi je ugodno i na lopti, malo sam skicnula i na net...
Trudovi nisu zanemarivi ali ta bl nije nepodnosljiva pogotovo jer znas kada ga ocekivati i kako ga propuhati...
Tako je moja babica sljedeci put dosla u 14 h, prvi puta (tokom cijele trudnoce) me pregledala vaginalno i rekla da nisam niti prsta otvorena. Pitala me dali imam snage , jer cini se sve spooooro ide....
Rekoh: "Imam, ne zelim nikakvu intervenciju."
Odmjerila je bebine otkucaje opet, pozdravila nas i rekla vidimo se navecer...Vec mi se oduzio dan, i iz dosade je mm sve vec obavijestio, i sad je naravno bilo napeto:svi znaju, svi ocekuju- nista se ne dogada..
Oko 18 h opet zvoni babica.Ovaj put sama "navratila" bez da smo je zvali :-))) Posto ja bas vise i ne kuliram, vec vecinu toga umijesto mene odgovara mm, ona "predlozi "prokidanje vodenjaka, na sto ja tek nakon puuuuuno neckanja pristanem. Trudovi traju cijeli dan na manje od 5 min, a otvorena NISTA. Babica je tako prokinula vodenjak (sa necim..kaze mm, ja nemam poima) i rekla da se nada da ce se stvar "ubrzati" jer je ipak sve traje vec 17 h u komadu. Nisam si svoj porod zamisljala sa prokidanjem, aparatima, infuzijama, niti sl. ali eto posto sam jos bila kod kuce, nadala sam se da ce sve biti "cool", kako smo do tad planirali. MM je bio genijalan cijelo vrijeme. Jednostavno je znao tocno u svakom trenutku sto bi mi pasalo i bio je 80% moje snage i izdrzljivosti. Nadala sam se da ce do sljedeceg dolaska babice biti nekog napretka i da cu se poceti otvarati. ...ali ipak u 11 h ona je ponovo pogledala i rekla : nista... ni malo...vi se ne otvarate. Svakako odlazak u bolnicu :-(((. Taj dio me je ustvari rastuzio, jer sam znala da je bolnica sinonim za aparate i indukciju, ali naravno vise niti mm niti ja nismo nećkali.
Za pola h svi smo bili u bolnici. Proslo je 6 h od prokidanja , ja se nisam otvarala i dali su mi drip. Slijedila je i epiduralna zbog intenziteta umjetnih trudova. Bez epiduralne ne bih mogla podnijeti te bolove. Uzas! Sa svojim trud. sam se nosila doslovno 24 h, ali ovo je bilo grozota. Ponestajalo mi je snage...Dan mi je vec trajao 100 god, i svo pocetno uzbudenje i euforiju zamijenila je zelja da napokon sve zavrsi. Eh ali prerano sam to pomislila. Moja noc trajala je do jutra u "driperskim" trudovima sa pola epiduralne! da, sa pola epiduralne, jer je pola tijela bilo pod anestezijom a dr polovica se grcila od bolova, i noga poskakivala kao da nije moja (...njihov veeeliki propust sto nije bilo anesteziologa u blizini zbog neke prometne, a meni se nesto pomaknulo vjerovatno, pa nije vise 100% djelovala)
Sve je islo jaaako sporo i to je bio jedini problem, tako da sam docekala 9 h ujutro i TEK TADA bila otvorena i beba u porodajnom kanalu. Da sam tu noc prozivjela zasluzan je samo mm, nitko i nista drugo...Epiduralnu su iskljucili (pola toga ustvari sto je ostalo od nje ).
nakon 33 h od prvog truda rekli su mi NAPOKON: tiskajte sa trudom! Sve je bilo onako kako sam do tada 1000 puta procitala i zamisljala, osijetila sam pritisak kao za veliku nuzdu. 1, 2 puta i kad sam mislila da sam se taman ufurala, mladi doktor ( btw. izgledao je kao teenager a ne doktor!) rekao je:" Vasa beba je tu!" Kako sad to, pa tek je pocelo?! Mislila sam da sve treba trajati jos 1 noc :? Babica je donijela par toplih kompresa i rekla mi neka malo pricekam, dok ona stavi tople obloge. To je to! U sljedecem trenutku beba je samo kliznula van i prvo mjesto u kojem se nasla bilo je moje narucje! Bila je predivna, cista i topla. Malko se meskoljila i tada odlucila zaplakati...MM i ja smo se topili. Svi su nesto mrmljali, ali nas dvoje smo samo sutili od miline....Nikog nisam vise niti cula niti vidjela. Taj trenutak trajao je vjecnost!!!!
Predivnu vjecnost....
Ostalo? Sve nekako usput, niti ne znajuci da se dogada, izasla je posteljica, bebicu su sriktali, NISU JE KUPALI, bila je velika curica od 4,030 kg. Ja niti jednog sava, ranice... za 30 min sjedila sam u turskom sjedu. Donijeli su je meni u narucje , i stavili na ciku. Nas troje smo se mazili nekih 3-4 h potpuno sami...i tada nam je netko dosao reci da mozemo kuci ako zelim taj dan. Ostali smo prenociti u ujutro bili kod svoje kuce.... Da beskrajno uzivamo u nasoj Neri :heart:
