poceti voziti ili ne u 7 mjesecu trudnoce?

Drage mame, trebam savjet :-). Imam kcer od 16 mjeseci i trudna sam skoro 7 mjeseci, ona ide u jaslice i super ih je prihvatila veseli se doci tamo jer joj ne stignem niti obuci slapice a ona bi vec u "svoju sobu" a kada dodjem po nju dodje me pozdraviti, dati pusu i po zagrljaj a onda zna otici se jos malo igrati :-) tako da po tome zakljucujem da joj je lijepo a i tetama salje puse (sto ne radi ako joj netko nije posebno drag). Imam vozacku vec 10 tak godina i nesto malo vozackog iskustva, tu i tamo malo sa suprugom vozim i po mojoj procjeni nije lose iako mi fali prakse. Muz mi je od ponedjeljka do petka na putu i iako jos uvijek radim i kolega sa posla dodje po nas dvije vozi do jaslica a kasnije i odbaci nas doma (jer su mi jaslice na par min. od posla) razmisljam o tome da odem na porodiljni ali da nju vodim u jaslice da se ipak uspijem tih par sati malo odmoriti a i kasnije kada dodje druga beba da se njoj mogu posvetiti kvalitetno dok je ona u jaslicama (a nakon toga se pokusati njoj tih par sati dati max.). Moje pitanje je da li je neka mama prosla kroz slicno iskustvo i da li krenuti voziti polako i razbiti led i strah ili se snaci na nacin na koji sada idemo?

ja sam, nakon skoro 10 godina vožnje, prestala voziti u prvoj trudnoći. i onda nisam vozila 4 godine. nikad svoje dijete nisam vozila u autu.
međutim, u drugoj trudnoći mi je postajalo sve napornije pješice voditi zaru u vrtić, a i ona me ispitivala zašto druge mame voze, a ja ne. pa sam ponovno sjela u auto :D nije mi bio 7. mjesec trudnoće, ali je bio 5. i svi su komentirali da nisam normalna, da ne vozim 4 godine, a onda usred trudnoće opet počnem :roll: .
i evo vozim odonda, nakon poroda sam odmah počela voziti, sama samcata, obje svoje cure. i to mi je savršen osjećaj, da nisam vezana za kuću i/ili gradski promet, nego zavežem svoje mačke u autosjedalice i pičimo gdje god nam se hoće :D

vidi i ovaj topik:
strah od vožnje

Hvala na savjetu jer sa jedne strane me kao strah a onda opet to pogledam i pitam samu sebe cega i koga (bivsi decko me pokusavao uvjeriti da sam nesposobna za voznju i sto je najgore usadio mi je nesto zbog cega imam otpor prema autu) jer me muz "bacio" u vatru i nakon 5-6 godina ne voznje sam vozila sama u autu a on je vozio u drugom ispred mene i iako mi se na pocetku grcila lijeva noga uspijela sam probiti taj led u sebi i vozila tako da smo oboje bili sa tim iznenadjeni :-) Malo mi je pocelo biti tesko na vrijeme biti spremna jer ako nam covjek radi uslugu ne bi bilo u redu da nas i ceka a i mislim da bi mi psihicki bilo lakse :-). Auto mi stoji ispred vrata i kljuc doma a ja se ljutim sama na sebe sto nisam vozila grrrrrrrrr. Auto je karavan pa me i to malo muci jer mi se cini veliki ili je i to samo psiholoski .-(?

samo se ti opusti, sjedni i vozi.
u obe trudnoće vozila sam do kraja jedini problem mi je bio ući i izaći.
i mi imamo karavana i mogu ti reći da mi je s njim puno lakše nego s malim autom. kupio mi MM kao za grad fiestu, pa mi frendica umirala od smjeha jer s njom se neznam sparkirati a s karavanom znam. pa smo ju onda i prodali jer nam ne paše :lol:
vidjet ćeš koliko ćeš si olakšati život!
samo hrabro i sretno!

Sreca moja je da nemam veliki trbuh a i da moj mali mis nije veliki sada ima cca 9 kila :-) (rodjena je sitnicka ali je dinamitna, od kada se probudi a to je 5-6 ujutro do 7-8 navecer je stalno u pogonu) pa mi je lakse zbog toga no sto sam vise trudna mi je to postalo napornije a da je ostavim doma mislim da uz sav trud i dobru volju pucala i to je sve vise razlog zasto si razmisljma uzeti auto i krenuti voziti jer sa tramvajem mislim da bi otelila pogotovo jer i ova druga beba postaje prilicno zvrkasta pa me zna "lupkati" a nekako se nadam da ako cu voziti polako i ako si stavim "naljepnicu" friska vozacica trudnica, molim za razumijevanje da ne bi trebalo biti problema :-). Nekako mi se cini bolje da svima oko sebe do znanja da sam trudna i friski vozac tako da se ja vise mogu baviti stanjem na cesti :-))))

Ja sam sada u 8 mjesecu trudnoće i vozim bez problema. Stanujem u kući u predgrađu gdje nema blizu javnog prijevoza i radim pa mi je auto neophodan. Trebas poceti voziti, polako, neka braća vozači trube, nikakve naljepnice, to ti u Zagrebu ne pomaze. I obavezno je imati neki dobar CD u autu ;)

Sve vise razmisljam o tome i bavim se time da krenem i probijem led :-), da li mislite da bi mi za pocetak pomoglo da netko bude samnom ili da sama jednostavno polako krenem? Idem iz Trokuta (Novi Zagreb) do Folnegovicevog (tamo je Coca-Cola)

oviski kakav si tip.
meni je bilo lakše kad sam sama, inače stalno razmišljam što ovaj koji se sa mnom vozi misli o mojoj vožnji, pa imam tremu, pa vozim puno lošije nego što bih vozila da sam sama.

Vise volim biti sama :-) i mislim da mi onda i ide bolje jer znam da se nemam na koga osloniti pa bi rekla da sam i pazljivija :-) i nekako pribranija a cim je netko mislim da ce mi taj reci sto bi trebala napraviti (i onda u tom trenu ne mislim sama nego vise slusam sto ce ta osoba reci). Kako si ti krenula i kako si se osjecala taj prvi put :-)?

obzirom da nisam godinama sjela za volan, prvo smo MM i ja otišli na jedan stari parking pokraj samobora :lol: inače sam u samoboru polagala vozački, i najviše sam po njemu vozila, pa se tamo osjećam najsigurnije. na tom parkingu sam sjela na vozačko mjesto, sva uplašena da se ničeg ne sjećam, a i toga što nikad nisam vozila taj naš auto i nisam ga poznavala u tom smislu. provozala sam stotinjak metara, shvatila da se svega kristalno sjećam i odvezla nas ravno na cestu. i onda sam vozila po smaoboru, i od samobora do bregane. osjećala sam se super.
e sad se više ne sjećam kako je išlo dalje :lol: (trebala bih pročitati na onom topiku koji sam ti gore linkala), mislim da sam s MM-om jednom odvozila od kuće do vrtića i natrag (jer zapravo ne poznajem put u ulozi vozača, nikad ništa nisam pratila od znakova, jednosmjernih ulica i slično), i idući dan sam sama vozila zaru u vrtić. osjećala sam se NADMOĆNO :mrgreen: odonda svaki dan vozim (ne samo do vrtića, nego svugdje), i puno se bolje osjećam u autu nego što sam se osjećala davno prije.

Put do vrtica i nije tako kompliciran, izadjem iz naselja van i vozim gotovo ravno po Av.Dubrovnik, predjem most i na semaforu skrecem u naselje gdje radim i gdje su jaslice u biti ne cini mi se uopce komplicirano :-) "Strah" me neiskustva svog i to sto sam trudna a i malo dijete u autu :-(. Vidim da u biti nema druge nego krenuti i ako treba voziti 30 pa neka trube i bez prakse nista :-)

ma i naš put do vrtića je jednostavan, ali ja ga nikad prije nisam odvozila i to me užasno mučilo.
ali sad me više ne muče putevi koje ne poznajem. bar ne toliko da me psihički zakoče. ;)
ja sam se te prve solo vožnje (ja trudna, dijete u autu) bojala, ali kad je završila, stvarno sam se osjećala supermenski :klap: i nisam vozila sporo, iako sam mislila da hoću.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

oviski kakav si tip.
meni je bilo lakše kad sam sama, inače stalno razmišljam što ovaj koji se sa mnom vozi misli o mojoj vožnji, pa imam tremu, pa vozim puno lošije nego što bih vozila da sam sama.

---

ovo je totalno i meni tako. ja za sada vozim do ducana i po samoboru ali ne znam parkirati 8) pa se mm i ja na cilju mjenjamo za volanom i on uparkira. sama idem do ducana :mrgreen: ali i to mi je vec uspjeh nakon sto sam polozila pa tri godine nisam vozila. i to ne odem sama nego sa djetetom sto je ogroman uspjeh i znaci da kad jos malo narastm moci cu svugdje :D

inace polozila sam vozacki bas u sedmom mjesecu trudnoce.

ma najbolje ti je samoj, tad znaš da ovisiš o sebi i ak napraviš kakvu grešku neće ti niko predbacivati, a kad si sama najbolje ćeš uočiti znakove.
ja kad sam prvi put išla sama na put rekla sam sebi 20 na sat al idem sama da probijem led.
i ja sam imala bivšeg koji je stalno prigovarao mojoj vožnji, a kad smo trebali službeno u sloveniju onda sam ja vozila jer se on nije usudio koji mačo :lol: :lol:

ja vozim punu 21 godinu i nisam sigurna da bih se dala u takav pothvat sa "nešto malo" vozačkog iskustva.
vožnja je stresna, vožnja u trudnoći još stresnija, a vožnja u trudnoći i sa malim djetetom otraga još još stresnija.

imala si pauzu i ja mislim kako nije baš sad vrijeme da počneš nadoknađivati propušteno.

:/

Hvala na savjetima i podrsci :-), sve vise dolazim do zakljucka da je stvar u tome da treba probiti led i krenuti jer da bez prakse nema pomoci niti sada a niti kasnije. Bilo bi mi lakse kada bi mi muz bio tu no kako njega nema i sama sam (bake i dede su na moru) moram sama naci nacin kako si olaksati zivot a i svojoj djeci jer je za nju bitno ici u jaslice gdje voli biti u drustvu druge dijece a ja joj ne mogu to dati ovog trena zbog trudnoce a i vrijeme je takvo da ne mozemo biti vani cijeli dan i trcati, skakati i uzivati. Sa suprugom sam o tome razgovarala i on se slaze samnom da bi se trebala vise odmarati i da mi je vrijeme da idem doma polako (nisam bila svijesna da ce me to toliko iscrpljivati jer u prvoj trudnoci sam radila do kraja a i doma sam radila sve kao da nisam trudna) a i sama vidim da se puno brze umaram tako da mi treba mira i odmora :-). Znam da mozda nije vrijeme za krenuti voziti jer sam svjesna da je to stresno no sa druge strane i ovo kako mogu sada je stresno pa gledam sto bi me manje opterecivalo. Trenutno me vise frustrira to sto ne vozim i ovisim o drugoj osobi i sto dalje mislim da bi mi ipak bilo lakse da je sama vozim jer je onda mogu staviti u sjedalicu a ne drzati je u krilu :-(( sto mi je malo tesko jer se ona nasloni na trbuh pa mi je koji put pritisak. Javim vam kako je bilo :-) i ako ima jos netko neki pametan savjet biti ce mi drago procitati ga :-)))

kako to mislis, drzati je u krilu? (dobar dan svima, samo sam vas citala dosada, ali mi se cini da je sad vrijeme za akciju) hoces reci da mala NE SJEDI U AS?

Citiraj:

---

da bi mi ipak bilo lakse da je sama vozim jer je onda mogu staviti u sjedalicu a ne drzati je u krilu

---

:nope:
autosjedalica uvijek i brz iznimke
pa to već i vrapci na krovu znaju

jesi li ti svjesna da direktno ugrožavaš djetetov život držeći je na krilu tokom vožnje?

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

ja vozim punu 21 godinu i nisam sigurna da bih se dala u takav pothvat sa "nešto malo" vozačkog iskustva.
vožnja je stresna, vožnja u trudnoći još stresnija, a vožnja u trudnoći i sa malim djetetom otraga još još stresnija.

imala si pauzu i ja mislim kako nije baš sad vrijeme da počneš nadoknađivati propušteno.

:/

---

ok, moj staz nije toliki :mrgreen: ali je upola toliki i vozim stvarno od prvog dana svaki dan i moram priznat da se slazem sa apri.
nisam vozila 4mj. dok sam u trudnoci lezala u bolnici i trebalo je 2 mj. kad smo dosle doma da se odvazim voziti s L. odozada.

ovo treba jos jednom naglasiti:

Citiraj:

---

vožnja je stresna, vožnja u trudnoći još stresnija, a vožnja u trudnoći i sa malim djetetom otraga još još stresnija.

---

jesi li ti svjesna da direktno ugrožavaš djetetov život držeći je na krilu tokom vožnje?[/quote]

i da nikakva brzina niti strasan sudar ne mora biti, ako ti mala sjedi u krilu dok stojite na semaforu i netko vas samo lagano lupne odostraga
(pazi, sad je kisno doba godine!) posljedice mogu biti strasne! sjedenje u krilu? dajte ljudi neki link na crash test! ja cu potraziti cim nadjem koju seknudu. i procitaj brosuru as uvijek i bez iznimke. Ma, zvrkici, tebi je nuzno pregledati podforum autosjedalice, nuzno, zivotno vazno, bjez odavde tamo, brrrzo!

http://regentsprep.org/Regents/physics/phys01/accident/

da li mi je uspjelo? nisam bas vjesta ovome :oops:

uspjelo, samo copy! :oops:
onda jos i ovo
http://www.youtube.com/watch?v=rsqE-uOtMM4

Znam i svjesna sam toga da to nije najbolji izbor sto sada radim, pokusajte se staviti u moju kozu (trudna, sa malim djetetom, muz na putu, jedina mogucnost je ici sa kolegom ili se vuci po tramvaju sa trbuhom i kolicima koja vise ne bi smjela dizati :-( ili SJESTI i VOZITI !!!!) i to je jos jedan od razloga zasto sve ozbiljnije razmisljam da ja sama krenem voziti jer onda sam sigurna i znam da mi je dijete sigurno :-). To su sve razlozi zbog kojih sam molila pomoc i savjete od vas koje ste u slicnoj situaciji u smislu voznje DA ili NE :-)

ne voziti.
to ne da nije najbolji izbor, to je apsolutno katastrofalan NEIZBOR., odnosno uopce nije izbor niti opcija. Nemam se sta stavljati u tvoju kozu, to nije stvar razumijevanja ili ne razumijevanja tebe i tvoje situacije, vec stvar elementarne curicine sigurnosti. Kolica tramvaj muz na putu, sve je to nevazno u usporedbi s potrebom za autosjedalicom. Oprosti ako zvucim bezobrazno, ali i tvoju uvrijedjenost bih radje trpila nego saznanje da nisam rekla SVE potrebno da bih te uvjerila da se mala MORA voziti u as.
ako kolegi stanete vas dvije u auto, stane mu mozda i as, ozbiljno razmotri tu mogucnost.

dalida, mislim da si malo krivo shvatila, Zvrkići ima trilemu:
1. voziti se s frendom bez sjedalice
2. vući se po tramvajima
3. voziti sama sa sjedalicom

ukratko, zvrkići, mislim da ovdje uopće nema izbora: sjedaj i vozi.

izbor bi, kao savjesna mama, imala samo ukoliko bi frend imao sjedalicu u autu. ovako, pogotovo uzevši u obzir stvarno laganu relaciju, izbora nemaš.

sjedni i vozi.

pardon, zakuhala sam od straha.
potpisujem, juroslav

Hvala svima, ne ljutim se na nikoga i dapace sve sto mislite recite - zato sam postavila to pitanje :-). Ne trazim od nikoga da se stavi u moju kozu u pravom smislu rijeci jer to je nerazumno i glupo nego sam rekla cinjenice koje imam i pitala za savjet i zanimaju me druga iskustva :-) iako znam da je odluka samo na meni i da mi tu nitko ne moze pomoci jer nitko od vas nece voziti umjesto mene nego da ja sama trebam krenuti zanimala su me vasa iskustva i da li je netko bio u slicnoj situaciji :-). Puno ste mi pomogle i lakse mi je u toliko sto znam da nisam jedina sa tom dilemom :-)))))). Svaki savjet i prijedlog je dobro dosao :-)

Ja sam u donekle drugačijoj situaciji, ali opet je kontekst sličan. Trudna sam sedam mjeseci, imam dvogodišnjakinju koja se glavnom noska (ja ne smijem zbog smekšanog cerviksa), živim na brdovitom, jako brdovitom terenu - a položila sam vozački prije nekih dva mjeseca. Dok se ne uhodam tako da bez previše straha vozim, vozim manje ture s mm-om, vikendom, kada je Neva s djedom na igri uz more. Ja sam jako zadovoljna svoom vožnjom, vozim dva različita auta, ai stalno me muči ta vožnja Neve. I jučer sam se ohrabrila i vozila njih dvoje desetak minuta, usred prometnog dana. Iako sam mislila da ću umirati od straha, osobito s obzirom na činjenicu da je Neva izrazito problematično dijete što se tiče vožnje (još uvijek pobremeno lupa s glavom naprijed-nazad u sjedalici, vrišti, grči se, povraća i sl.), odvozila sam tu turu k'o od šale, koncentrirana, ali opuštena, vesela i - moćna. Sada imam plan voziti neko vrijeme sama, a onda i Nevu na kratke ture. Eto, barem prije poroda jednu kratku turu, da znam da to mogu.

Inače imam 25 g. i uuuuužasno mi je žao da nisam provozila ranije. Ali imala sam jedan issue s vožnjom, čudo je da uopće vozim... No, to je sada prošlo vrijeme.

ajde, ja imam 36 i položila pred mjesec dana. Ne spadam nikako u one sigurne i odvažne vozače, ali gotovo odmah sam počela voziti do posla i natrag, pokupim B iz škole ili odvedem u školu(istina, to je dosta kratka relacija). Ono što me je iznenadilo je što sam najsigurnija kada sam sama u autu (ne mislim na dijete nego na druge vozače).

Znači, Bubice, nema problema :P .
Ma meni je malo bed što treba voziti po malim, uskim i strmim uličicama, non-stop kretanje pod ručnom, a i parkiranje mi je još malo :/ .

I dijete za koje nikada ne znaš što će izvesti u autu. Ne znam što bih da počne povraćati, a ja sama s njom.

dobro, moje jemalo veće i uvijek u autosjedalici tako da mu je opseg kretanja ipak ogranicen. Iako mi je neki dan uoprno pokusavao pokazati u voznji sto pise u informativki, narihtavao na unutarnji retrovizor i nagovarao me da procitam... :lol:

OT

Citiraj:

---

Inače imam 25 g.

---

:shock:
ja mislila da si puno starija od mene, a kad ono ti mlađa čak i od MM-a :lol:

ja sam danas sa svojim djetetom bila sama sa autom na kavi u samoboru. odvozila sam citavih 10 km sparkirala se i sve sama. ni jednom me nije bilo strah ni jednu greskicu nisam napravila. ma milina jedna. stalno se pitam sto me to toliko blokiralo da ne vozim.

odlucila sam da ne mislim na kojim sve tockama mogu kiksat nego da rjesavam jedno po jedno kako mi dodje. samo u glavi prodjem rutu kuda cu proc i krenem polako i koncentrirano.


ja bih radije bilo sta nego dijete svaki dan bez AS.

ovca i janje :-) i moja druga beba bi trebala doci u 01. 2008 :-). Imam 36 godina i zbilja sada zalim sto nisam prije bila vise aktivnija po tom pitanju tj da sam imala vecu zelju za voznjom jer sada kada vozim sa muzem poslje toga sam si vesela i ponosna na sebe kako mi u biti dobro ide sa obzirom da dugi niz godina nisam htjela niti sjesti na mjesto vozaca :-(. Nekako mi i ovo dijete (mozda cudno zvuci) daje snage i hrabrosti da se odvazim, uzmem kljuc i krenem :-).