Šta reći djetetu od 7 godina?

Neko vrijeme se vrzmam ovuda i čitam s interesom vaše topice i razgovore. Imam konkretno pitanje. Imam dijete od skoro 7 godina. Mali je pametan, drag, bistar, živ. Imam i muža od kojeg se planiram rastati. Naime, već duugo vremena stvari među nama ne štimaju, ja sam potrošila zadnje, zadnje zalihe razumijevanja, tolerancije, strpljenja. Odlučila sam spasiti svoje zdravlje, živce i ostatak života provesti u miru.
Sve sam ja to mirno doma i objasnila, još mi jedino preostaje da skupim stvari i odem. Mali je inače puno više vezan za mene nego za njega, i mislim da s te strane neće biti nekih većih problema, ali ne znam kako da mu to sve objasnim jer je jako osjetljiv a meni fale riječi....
Možda netko tko ima dijete tog uzrasta... savjet bi mi dobro došao.. unaprijed se zahvaljujem... :(

Probaj i s ovim: Djeca i razvod & Samohrani roditelji

tekst s hrabrog telefona je toliko negativan da kada ga procitas upravo postanes sr pod stresom te ides zatraziti pomoc hrabrog telefona, ajme

Hvala na pomoći.. nekako čitajući ove stranice dobivam dojam kao da samo očevi odlaze, a u mojoj je situaciji to skroz drugačije. Sad smo u fazi toga da mi prijeti da će mi uzeti dijete ako odem i tako to... Jedina mi je briga da malome to nekako uspijem objasniti da shvati a da ne ispadnem zadnja guska... jer MM će s njim sigurno na taj način razgovarati..

Heh, evo jedna skroz "drugacija" prica, da se ne bi osjecala usamljenom
:) .Ja sam njega ostavila, no znala sam da nece proci jednostavno( on je govorio da se sve mozemo dogovoriti i da nece biti problema), pa sam to radila vrlo oprezno.
I situacija je bila takva da sam bila gotovo sama(prijatelji se nisu ni mogli, ni smjeli umjesati) u "njegovom" gradu, bez mogucnosti involviranja B.a.b.a, zenske kuce i sl. tako da se sve odvijalo instiktivno. 8)
Skracena verzija; poceo je prijetiti oduzimanjem djece, radio razna "sranja" koja tu necu spominjati i suma sumarum, pretvorio se u monstruma.
Jedan detalj, o kojem ti zelis vise znati, ticao se i starije kceri i "kako joj reci"?
Naravno, prethodni dogovor je glasio; zajedno razgovaramo sa .....(koja je tada imala 6g. i 11mj.) i objasnimo joj da mama i tata neko vrijeme nece zivjeti zajedno.
Nista nije najavljivalo katastrofu, osim mog osjecaja u jednoj od "cakri" :roll:
I on pocne: znas ...., mama nas ostavlja, i tebe i seku...i tatu, jer ga vise nevoli...voli jednu drugu tetu..koja se zove.... :no:
Dijete nista ne razumije...i place..
Nema smisla da ti dalje prepricavam.
Prekinula sam to mucenje rekavsi da je tata malo ljut na mamu i zato govori stvari koje nisu istinite i da nikoga ne ostavljam, a njih 2 nikada necu ostaviti, te da cemo o ovoj temi razgovarati kada se tata prestane ljutiti na mamu.
To se nikada nije dogodilo, pa sam sa njima razgovarala sama.
Osnovno; stalno sam ponavljala da ih oboje volimo i da je to emocija koja je konstanta!(naravno, bez uporabe rijeci konstanta :lol: )
Da se mama i tata vise ne vole kao nekada.
Da njih 2 nisu krive za to.

Razgovora je bilo izuzetno mnogo, u svako doba, sa raznoraznim pitanjima, zbog raznoraznih povoda( op.a.jos smo zivjeli zajedno,a on
se vec pretvorio u monstruma), no bilo mi je jako vazno da osjete ljubav sa moje strane, da im nikada ne slazem, ali i da ih ne opterecujem
situacijom.
Sto bi znacilo da sam na sve ono sto su cule od njega, a bilo je ili vulgarno ili laz ili istina na njegov nacin odgovarala sa; tata je i dalje jako ljut na mamu i prica ruzne stvari, a kad dode vrijeme i jos malo porastete, da bi mogle razumjeti, razgovarat cemo zasto je to bas tako...i slicno.
Brijem da sam pretjerala sa detaljima, pa na ovom djelu prestajem. :roll:
Marolu, zelim ti sretniju pricu :yes:

Draga Babyface,
tako mi je drago (ali ne doslovno) da se još netko našao u toj glupoj situaciji.. MM svaki dan druga priča.. čas me voli do neba i sve će se promijeniti, čas me mrzi i prijeti svakakvim gadarijama.. mislim jednostavno imam dojam da ću ja izluduiti skroz i jednostavno pobrat klinca i nestati iz vidokruga. On UOPĆE ne shvaća ništa od onoga što ja govorim.. pokušavam objasniti na fino, je li , kako bi sve prošlo što bezbolnije, ali nazirem da će njegova prava narav kad tad iskočiti... a onda jao si ga meni. Mislim da u najgorem (realnom) scenariju ne bi prezao od toga da se posluži malim u svoje svrhe.. Čak dapače, kako zna da je to jedino do čega mi je stalo, mislim da će to raditi najviše problema. S malim imam jako lijepi odnos, ali se stvarno bojim kako će to ispasti... Pročitala sam sve tekstove koji se time bave i nešto mi je jasnije, ali svejedno...Koliko si ti unaprijed rekla da odlaziš? Koliko dugo ti je trebalo da se jednostavno pokupiš? Jel te bilo strah šta će tebi i djeci... ono doć u vrtić ili školu i uzeti ti dijete a da ti ni ne znaš?
Zahvalna na detaljima i potpori

Eh, skoro svi scenariji koje sam u to doba zamisljala, dogodili su se. :roll:
Vrlo slican obrazac ponasanja; obecaje promjene, sve ce uciniti za mene i djecu, on nas obozava, a zatim uzet` cu ti djecu, svima cu ispricati sve o tebi, ubit cu te(jer te previse volim)...
Jednostavno, kada se nadao da ce sve biti po njegovom, slatkorjeciv do boli, no previse sam toga prosla sa njim da bih nasjela na to.
Konkretno, saznanje da cu ga ostaviti, javilo sa nakon prvog fizickog obracuna.
Nakon toga smo jos pola godine zivjeli u istom stanu.(prestrasno iskustvo)
U tom periodu je bilo, prijetnji smrcu, zastrasivanja preko djece, fizickih napada,emocionalna tortura...
I naravno da sam se bojala i za djecu i za sebe; nije to bio imaginaran strah; lik je nocu hodao oko naseg kreveta i buljio u nas, spavao sa pistoljem i sl.

Ona sto je bilo bitno; NIKADA nisam rekla da cu zatraziti razvod, samo da se trebamo na neko vrijeme razdvojiti. I to sam ponavljala ko mantru...
Nacin na koji sam de facto otisla; spakirala djecju i svoju odjecu za ljetovanje i otisla na more.Nikada vise nisam nogom stupila u taj stan.
8) .sve sam ostavila i nikada zazalila.
Ni tada nije bio kraj njegovom izivljavanju, ali su barem djeca imala svoj mir.Iznajmila sam stan, djeca krenula u skolu, pokrenula brakorazvodnu, a on nastavio po svome.
Dogodilo se i ovo sa vrticem(mada su tete znale da ih samo ja smijem preuzeti) kada ju je jednostavno usred rucka pokupio i odveo nekud, dolazio mi na posao i prijetio( dosla je i policija, hvala bogu), unistio auto, presretao na ulici, slijedio, naravno po cijelom gradu pricao "price" o meni i ...hajde necu bas u sve detalje, mislim da imas "sliku" :roll: .( mozemo i na pp ako te jos stogod zanima)
Onako zbirno; nisam mu vjerovala doslovno NISTA, radila sve da se izvucem iz njegovih "kandza"( da, da i lagala ako je bilo potrebno...), te djecu drzala podalje od tog kaosa.
Nazalost, ovo zadnje nisam uvijek uspijevala... :(

obzirom da znate te muskarce upitajte se jesu li oni doista sposobni UZETI vam djecu i brinuti se za njih 24 sata na dan 7 dana u tjednu sljedecih 20 godina

kad osvjestite to da li oni to zaista mogu ili se samo udaraju tamo gdje najvise boli bit ce vam puno lalse

Mukica, ovaj je doista bio u stanju "uzeti" djecu.Mozda bi u prilog tome isla cinjenica da je brakorazvodna trajala
3 godine. :x

A to sto JA mislim da on NIJE sposoban brinuti se za djecu, voljeti ih i
odgajati, nije bila garancija da on na sudu nece traziti skrbnistvo.
Pa on je to radio iz ciste mrznje prema meni...ne ljubavi prema djeci...ili zelje da bude stalno sa njima.
:no:
No, da ponovim, to je samo moja prica... ne bih ja generalizirala
8)

Evo da kažem da sam se jučer spakirala i otišla iz SVOG stana u kojem on plače i urliče i žaluje, bjesni, traži pravdu isl. Otišla sam mojima i dan je bio jedan od najgorih koji postoje... Ali svejedno.. prvu noć nakon dugog vremena sam spavala u miru. Mali je to dosta teško prihvatio i čas je tužan, čas veseo.. iako se MM nikad nije baš nešto puno bavio s njim. E onda se uplela i svekrva koja preko malog poručuje kako je mama zločesta i kako se u braku treba trpiti i sl.. piz*..
Mislim da najgore razdoblje tek slijedi... Ali veća danas lakše dišem,a i Apaurin pomaže.. :)

draga marolu...
ne bih te sada zatrpala frazama tipa bit ce bolje...gore...i slicno, samo cu
primjetiti da mi je lijepo procitati da si nasla malo mira :)

eeee, moja bivsa svekrva je isto tako bila "divna" baka :x

draga babyface..
drago mi je eto da netko maše mojojm zastavicom u znak potpore. Jučer je moj dragi MM osvanuo sa buketom cvijeća i suzama u očima te obećanjima da će SVE od sada biti drukčije, jer će se on drastično promijeniti.. i sad je eto shvatio NAPOKON koliko mu ja značim... valjda mu je trebalo da odem. Ja na to ostadoh potpuno ravnodušna jer me odavno već takve stvari ne diraju... ali rekoh... PREKASNO.
Jesi li i ti imala takvih iskustava.
Mali nekako bolje danas jerkuži da se ja i tata baš ne svađamo i prepucavamo, a i on bi trebao po njega iz vrtića. Vidjet ćemo...
Ali da sam mirnija... neusporedivo...

:D :D
ne treba ti soliti pamet i nije mi namjera; samo sugestija(mada brijem da si to vec obavila)da sa suprugom popricas o mogucnosti da baka,djed( tko god)pokusaju NE komentirati situaciju u kojoj se svi nalazite pred vasim sinom, na nacin na koji je to baka vec zapocela :roll: .
Jasno ti je da pricam iz vlastitih cipela, no nakon svega sto je bilo, JA vidim stetu koja se dogodila djeci...ne oni.
Vec sam rekla, nisam ih uspjela u potpunosti zastiti od te zlocestoce, a dogodilo se upravo obrnuto od onoga sto su ONI zeljeli;djeca im nisu privrzena, stosta im zamjeraju i sjecaju se svega,a prema meni imaju
vrlo zastitnicki stav.Ja nisam zadovoljna njihovom interakcijom, ali ne mogu nista promijeniti.

Da cvijece?!! :roll:
Ovaj lik je kupio novi auto za "nas"?!!! :shock:... pisao pjesme, donosio pretenciozne poklone, uplatio skijanje, plakao u javnosti, obecavao nebo i zemlju...
A izmedu svih tih budalastina; radio "sranja", jer ni jedna od budalastina nije "upalila"
toplo...hladno...
:roll:

daljnji razvoj događaja... ja kod mojih s malim, stišćemo se sve u 16... a on odjednom, preko noći sretan ko Nova godina.. možemo li mi biti prijatelji, on je sad shvatio da je moj odlazak zapravo sve što je njemu trebalo, da se on osjeća slobodno.. dogovor oko malog sve 5.. ja onako s rezervom sve primam.. da se ne bi ponadala da će sve proći bolje nego drugima.
No, svejedno, ako je on zadovoljan i meni je drago.. voljela bi da budemo u onih 1% koji se rastaju kao ljudi... ali nekako nemam povjerenja. Imam dojam da je danas jedno, sutra drugo... taman mislim kako sam nešto shvatila, a onda uslijedi hladan tuš...