Dva sina jedna mama

Mama sam već skoro 7 godina (u prosincu) a dupla mama 4,5 godine... Zaposlena (oduvjek)... Od kada je stariji krenuo u školu u rujnu uz svoj posao imam zaista posla preko glave. Naime on ima slabu koncentraciju (nije hiperaktivan) i puno vremena provodim uz njegove zadaće. :/ MM nije nazočan jer radi u inozemstvu. :cry:
Iako se zaista trudim pokazati mlađem da je on isto moj sin i da ga isto volim, ali kad osjećam ovoliku grižnju savjesti spram njega mora da u sebi znam da to nije dovoljno. I mislim da se i on osjeća zapostavljeno jer je često plačljiv. :cry:
Ovo sam prvo stavila na 3-6 kao problem uz mlađe dijete ali nisam baš dobila pomoć. možda ovdje ima neki roditelj sa sličnim problemom?!
Molim Vaša iskustva i savjete...

To je tesko, i dan ima samo 24 sata a ti samo 2 ruke.

Pokusaj odvojiti vrijeme samo za mladjeg npr. samo vas dva idite u park/setnju, potrazi neku studenticu koja ce starijem pomagati oko zadace, potrazi pomoc u kuci, angaziraj vise rodbinu,.... to mi za sada pada na pamet,. u svakom slucaju pokusaj stvoriti ekstra vrijeme za obojicu.

hvala na savjetu... :*

Vjerujem da ti je teško jer ja sa jednim sam na rubu snage. MM je često odsutan i sve je na meni.

Jedino što ti mogu reći je da će s vremenom školarac biti sve samostalniji pa će biti lakše.

Možda, ako si možeš dozvoliti, produženi boravak bi ti bio riješenje. Barem nebiš imala zadaće za pisati.

Možda da porazgovaraš s učiteljicom ili pedagogom u školi kakav i koliki bi zaista trebao biti tvoj angažman oko zadaće? Možda i nije najbolji način da satima sjediš uz njega.

Zapravo, svakako prvo s učiteljicom, da vidiš što ona očekuje od domaćih zadaća. Naša je u prvom razredu rekla da oni više od 45 minuta ne mogu raditi, pa što naprave, naprave.

Adrian je išao u boravak pa nije bilo baš toliko puno posla oko škole, ali kad se sad sjetim unatrag puno smo vremena provodili u aktivnostima vezanim uz školu. No meni manji voli takve akcije, pa bi ja njemu davala "zadaću" ili neke rješavalice ili da nešto nacrta. Kako imamo dva radna stola onda bi u isto vrijeme radili nešto slično i to je dosta dobro klapalo

ovako kako kaze alamama, tako i mi radimo :)

noa je jako "uzrujan" kad ida mora pisati zadacu i uciti, pa se ljuti zasto on nema zadataka, onda mu dam onih rjesavalica (spajalica, labirinata, bojanja i slicnog) ili stare knjige (sad idine, lani prijatelja) i onda i on dobije zadatak da "uci" paralelno s njom...

pomazem jednom i drugom po potrebi i to zna dobro funkcionirati :)

cesto mu dosadi pa ode radit nesto drugo...

Ovako slićno i ja radim. Dok D.radi zadaću M.ima svoje "knjige", one razne edukativne prilagođene njegovom uzrastu, ima svoje boje, olovke, šiljilo, gumice, hrpe papira za crtanje. I jednostavno sjedne za drugi stol i kako pomažem starijem tako i njemu. I zna biti jako naporno, ali to je tako i ponekad moram ići i sama iznad sebe i prisiliti se, ali sve to vrijedi. Oni su još mali i trebaju našu pažnju, kako će rasti bit će tu sve više vremena za nas.

Citiraj:

---

rinama prvotno napisa

, ima svoje boje, olovke, šiljilo, gumice, hrpe papira za crtanje.

---

da, to sam smetnula s uma. noa ima i svoju skolsku torbu, pravu pravcatu (od prijatelja naslijedjenu, pravu mcneillicu) i u njoj drzi sve svoje "skolske" potrepstine. staru idinu pernicu (onu trokatnu koju sam lani kupila sebe radi ;)), pisanke, crtancice, knjige, edukativne casopise (prvi izbor i slicne, sve polu rabljeno ali dobro dodje...) i svoje rjesavalice i mozgalice...

Zaboravila sam reći da ovakav naćin rada s mlađom djecom zna biti vrlo dobar. Moj M. će za mjesec dana napuniti pet godina i zna sva slova, brojeve do 20 napisati, računati do deset, trenutno ući koliko je sati...
on kao mala spužvica upija sve ono što D.ući na glas, pa nam se zna dogoditi da naući pjesmicu napamet i prije brata, pa onda onako važan bježi iz sobe van i viće da smo mu već dosadni s tolikim ponavljanjem, a frajer ode brzo baki i dedi izrecitirati kaj braco mora sutra u školi znati.