http://www.index.hr/vijesti/clanak/u...em/362946.aspx
I ja se pitam u većini slučajeva ( a imam sina u osnovnoj školi) "Treba li netko platiti glavom"?
Nevjerojatno je da se profesori SKRIVAJU od problematičnog učenika u dvorani za tjelesni???!!!
Printable View
http://www.index.hr/vijesti/clanak/u...em/362946.aspx
I ja se pitam u većini slučajeva ( a imam sina u osnovnoj školi) "Treba li netko platiti glavom"?
Nevjerojatno je da se profesori SKRIVAJU od problematičnog učenika u dvorani za tjelesni???!!!
I u razredu mog sina postoji jedan užasno agresivan (čini mi se da je sve gori) klinac, koji ih sve maltretira. NAkon što sam jučer rekla da ću otići u školi razgovarati o tome s razrednicom moj sin mi je rekao da ne idem jer će on ispasti cinkaroš (ne koristi više onu nevinu riječ tužibaba morala sam primjetiti). Pitala sam ga do kada da čekam, a on mi je rekao:
- Čekaj dok se nešto ne desi.
Super. Još mi je rekao da budem sretna što mi je to uopće rekao i što mi sve priča (npr. o pušenju cigareta nakon škole nekih curica, tog agresora i još jednog dečka). Sretna sam, ali i jako uznemirena. Naime, imamo ružan događaj iz 4. razreda kada sam išla po istom pitanju u školu i zamolila učiteljicu da ne oda tko joj je rekao za problem. Naravno, da joj je izletilo :shock: i Filip je dobio dva udarca nogom u bubreg kao zahvalu za cinkanje od tog učenika koji ih je mlatio. Grozno. Inače ni tada ni sada Filip nije ugrožen jer je miran i sa svima dobar. Tom manijaku je nosio i poklanjao neke igrice i sada vidim da ga je zapravo na neki način podmićivao da njega ne tuče. Pametan moj taktičar.
Išla bih zbog druge djece, a tko zna i koliko je moj siguran ako koja igrica ne bude radila. A opet Filip mi je zaprijetio da ako malog prijavim razrednici da mi neće više ništa reći.
Šta sam se raspisala.
Razmislit ću preko vikenda šta ću i kako ću. Osjećam se kao da dijete šaljem u leglo ovisnosti i agresije kad ga šaljem u školu.
A što reći...tužna i pretužna slika cjelokupnog stanja u školstvu. :(
Nikako ne razumijem kako je dotičnoj učiteljici moglo "izletiti" tako nešto. Čak i da nije bila upozorena i zamoljena za diskreciju, to je bila njena pedagoška dužnost i obveza. Strašno. :evil:Citiraj:
Naime, imamo ružan događaj iz 4. razreda kada sam išla po istom pitanju u školu i zamolila učiteljicu da ne oda tko joj je rekao za problem. Naravno, da joj je izletilo i Filip je dobio dva udarca nogom u bubreg kao zahvalu za cinkanje od tog učenika koji ih je mlatio.
strašno :(
u našoj OŠ ima jedan dječak s posebnim potrebama tek je krenuo u
prvi razred a već se skoro svi iz starijih razreda sprdaju s njim,skidaju ga
golog,tuku,poljevaju,kradu knjige .............
i nitko ništa,šta će taj dječak postati nego nasilnik
već tuče mlađe od sebe jer starije još uvijek nemože dok se ne dočepa
noža ili ne daj bože goreg :(
To se i ja pitam kako joj je izletilo? Stvarno grozno.
nazovite telefonom anonimno i dobro upozorite
ili pošaljite fax, tipa ako se ništa ne pouzme u roku tom i tom potvrda od ovog faxa će završiti na ministarstnu i inspektoratu
Arwen, reagiraj za ovog dječaka, to je strašno, nazovi anonimno roditelje ako su ok ... nemoj zatvoriti svoje srce na patnje toga malog djeteta
:(
:shock:Citiraj:
Arwen prvotno napisa
Jadno dijete i jadni roditelji koji ga svaki dan moraju slati u taj uzas.
Ako se to zna, zasto se nesto ne poduzme?
Svaki dan prodjem kraj OS u koju ce mi ici djeca i skoro uvijek cujem kako se netko nekome ruga i naziva nekoga pogrdnim imenima.
Ako imate kceri, procitajte knjigu "Zenski bullying"...
mene to strašno pogađa, i u školi sam bila među onima ili valjda jedina koja je branila slabije u smislu šikanirane djece, imali smo jednu albino djevojčicu sjećam se, jednu siromašnu, obitelj sa puno djece, nije uvijek dolazila uredna, rugali su joj se ... ah, kad se sjetim, djeca stvarno znaju biti okrutna. I onda se prema onima koji se prikone slabijima, isto ponašaju okrutno, odnosno onaj koji se stavi na tu stranu, isto mora računati s tim da će se morati obračunavati, ili biti toliko siguran u sebe da zna da mu se nitko neće usuditi ništa reći.
ako znate za problem, napišite neki dopis, pošaljite meni, ja ću faxirati
Vidim da se piše o nasilju u školama, ali što reći kad se takvo što dogodi u vrtiću? :shock: :shock: :shock:
Moj M. je jedan dan došao rasječene usnice - "prijatelj" ga je udario, da bi idući dan došao ogrebenog lica - djelo istog "prijatelja". Savjetovali smo mu da se više s njim ne igra (poslušao nas je), upozorili tete - koje su priznale da je "prijatelj" zbilja agresivan i to prema svoj djeci i da su ga maknuli od mog M. nakon prvog događaja, rekli roditeljima - a tata je fino odgovorio da ni naš M. nije njegovom sinu ostao dužan :shock: .
Iako ne odobravam nasilje kao odgovor na nasilje, pitam se što je moje dijete trebalo učiniti - glumiti Ghandija i pustiti da ga malac tuče??? :shock: Svejedno, nije moj sin taj koji je ozlijedio drugo dijete, ali roditelji djeteta koje je ozlijedilo mojeg sina očito ne mare za to. I što reći na sve i kako se postaviti? M. se sad igra s drugim prijateljima, no pitam se tko je sljedeći na udaru malog agresivca?
problem je i u roditeljima koji nikako nisu okCitiraj:
TinnaZ prvotno napisa
ali osim roditelja koji su po meni prije za pomoć nego osudu,
je veliki problem u školi a prije toga u vrtiću gdje nitko nije reagirao
sada je socijalna služba pozvana bez brige :love:
(ali naravno ne od strane nekog iz škole)
tako i dječak iz novinskog članka pa nije se rodio takav,takvim su ga napravili roditelji i (ne)odgoj ali i institucije a i mi,društvo
jer nažalost većina samo zatvori oči
U O.Š. moje kćeri ima jedan dećko koji je od početka agresivan. Učiteljica je razgovarala sa roditeljima, mali je dobio neke kazne pa je jedno vrijeme bio mir. Sada u drugom razredu se priča ponavlja. Ćesto mi se kćer žali da se tuće, hvata za vrat(guši), udara nogom u trbuh... To ne radi samo njoj nego i drugima.
Roditelii su reagirali, učiteljica poduzima sve mjere ali bezusješno...
Šta napraviti? Kasno je kad se zlo desi...
Nažalost ovih groznih slučajeva skoro pa svaki dan .Sjećam se kad su moji sinovi išli u prvi razred.Počeli su se žaliti da ih jedan dječak non-stop tuče i ruga im se.Ja otišla u školu,očekujem neko goropadno ,bezobrazno dijete,bar za glavu veće od moje djece.A ono mali ko mrvica,tih ,jedva se vidi od zemlje.Pitam ga zašto ih gnjavi,jesu li i oni bili prema njemu zločesti,a on meni"Oni su jedini koji se hoće samnom igrati."Ja :? Čudan odgovor!To je njemu izgleda bio način igre.Poslije objašnjenja da se mogu igrati i na drge načine sve je bilo super.
dobivao je on i ranije kazne, tu ti je uzrok, garantCitiraj:
magda prvotno napisa
a nečeš rješiti posljedicu (destruktivno nasilno ponašanje) nasilnim ponašanjem :/
Kazna ne mora nužno biti nasilan čin prema djetetu. Mislim da kažnjavanje ne mora biti uopće fizičko, a može biti učinkovito (razgovor, primjeri na razne situacije, itd.).
Jedan prijatelj mog sina je radio sitne nestašluke u školi, ali lako za to, nego se to počelo odražavati na njegovom ne-pisanju zadaće, i dolazio je kući nemajući pojma kaj ima za zadaću itd.
Mama i tata su ga kaznili tako da 2 tjedna nije išao na tenis što inače jako voli, porazgovarali su s njim (mali ima 8 godina) i situacija se riješila.
Dijete nije zato postalo lošije, ostao je isti, samo je naučio da za neke postupke postoje i posljedice.
Arwen :heart:Citiraj:
Arwen prvotno napisa
ograničavanje slobode kretanja? oduzimanje važnih dijelova djetetova života (najdražu igračku, trening koji voli, najdražu tv emisiju)Citiraj:
dinosaur prvotno napisa
nema u tome uzročno-posljedične veze
lupim brata = izgubim pravo na Štrumpfove?
nema veze jedno s drugim
veza je
lupim brata = brata boli i više ne želi sa mnom se igrati
tu ti je veza
osobni pristup
http://www.zarez.hr/117/zariste3.htmCitiraj:
- Relaciona psihologija uči nas da su djeca empatična, ako im roditelji ne unište tu sposobnost. Djeca imaju velike moći emocionalnog uživljavanja, kao i velike mimetičke moći. Jedna moja studentica sa sobom na predavanja dovodi bebu koja sada ima sedam mjeseci i koja je toliko kooperativna s mamom da se "obraća" ostalim studentima kad god nije užasno gladna, jer ne želi smetati mami koja je očito vrlo zauzeta. Zamislite kakva je to moć empatije! Kao roditelji, mi dječju empatiju najčešće uništavamo tako što je ne primjećujemo, ili tako što pokušavamo djecu "naučiti" nekom našem shvaćanju altruizma, što je za njih zbilja uvredljivo. Mogao bih to usporediti s čovjekom koji svaki dan ide na posao i uistinu predano i prekovremeno radi, samo da bi od nekakva šefa neprestano slušao kritike kako ne radi dovoljno dobro i dovoljno mnogo. Mi djecu uništavamo negativnim porukama ("nemoj..."), uništavamo ih nepovjerenjem i negativnim očekivanjima, dok su djeca sama po sebi maksimalno, potpuno kooperativna i empatična.
Kod mog sina ima jedan problematični dječak. U biti nije nasilan ali je uznemirava nastavnike i učenike i stalno nešto dobacuje. Ma sve me to ne bi toliko uznemiravalo dok mi mali nije rekao da je on neki dan donio u školu kuhinjski nož :shock: :shock: . Kad je sin vidio šok na mom licu, više nije ništa govorio o tome. Pitala sam da li su ga prijavili - taman posla!
Sljedeće što je donio u školu je alkoholno piće. I da su sve popili....
Ponavljam da taj mali nije nasilan ali čovječe - svašta mu pada na pamet.
Moja prva reakcija je bila da idem u školu i kažem što se u razredu događa ali mi je sin zabranio jer će se odmah znati od kud je to iscurilo i da mi više nikad neće reći što se događa. Stavljam na kocku njegovo povjerenje i naš odnos.
Kao i filipova mama - nalazim se u nedoumici....
Odgovoricu na ono sto je napisala filipova mama, mada se to odnosi i na ostale.
Mislim da treba da podneti pismenu prijavu direktoru skole i traziti razgovor sa njim. Trazite da sekretar zavede tu prijavu. U pismu opisite prethodne i tekuce dogadjanje, napisite da ocekujete intervenciju nadleznih sluzbi skole kao i da nasilje trenutno prestane. Na kraju pisma zamolite da Vas obaveste o merama koje su preduzete. Nemojte pretiti ni ucenjivati (na primer, prijavama Ministarstvu, uzvracanjem nasilja ili slicnim). Pismo cete, naravno, potpisati (ako mozete da se dogovorite zajedno sa jos nekim roditeljima, ali nije obavezno).
Vase je da odlucno ukazete na problem, a na skoli je da taj problem pokusa da resi u skladu sa svojim mogucnostima i nadleznostima. Tek ukoliko ovo ne urodi plodom, treba da se obratite visoj instanci.
Inace, vec to sto vam deca govore o tome, jeste poziv za pomoc, bez obzira na to sto traze da ne kazete nista o tome u skoli.