Dražesni pupoljci proljetni 2006. (11. dio)

Bok svima

buby ljubni nam pastira ;) nadam se da će brzo proći stado na daljnje pašnjake.

stephanie baš mi je žao da ste se tako namučili. O mijenjanju pelena - uh - još mi je friško naše prematanje zbog 5 kakanja dnevno, a nakon toga još su nam se "ukazale" i podstanarke glistice pa kad je nakon 3 - 4 dana i to prošlo - odahnula sam.

Mara i mi smo otkrili Sesame street i baš mi je smiješan kad se onak turbo zagleda u situaciju vezanja žniranaca (za krepat). Inače, Mirta mi oduvijek djeluje turbo čvrsto i snažno. Mala je sva vižljasta :heart:

Nemam vremena svima odgovarati, samo vas naravno sve puno pozdravljam.

Mi smo u fazi govora, krenulo nas - jučer recimo ponavlja Tija Tija, ja zabrijala na neku curicu a on se ljuti i ponavlja, pa zastane i veli (onak skoncentriran) Tigarrr (ovaj r ko francuski) :lol: Ooo, sori dijete, nisam skužila. Sladak je, ne gasi se, imam osjećaj da je jedva dočekao da progovori(na mamu hhehehe).

U zadnje vrijeme omiljena zabava mu je "Kuug" - dakle, sjednem (ili tata) u sredinu sobe a on trči oko mene, MM se potrudi pa modificira i nasloni se na dvosjed i podigne se u most pa mali dotrči, baci se u puzeći propuzi ispod i juri dalje. Još ga moraš ganjat "Bagejom" ili Tatokt-om pa je to za krepat. Kad se mi umorimo i ne da nam se više, on si hiti jastuk i trči oko njega, smije se, plješće isl.

Malo nam se mijenjaju životi. Presinoć je zaspao u pol devet, pa se mrduljio (nikak cica nije pomagala) onda je tražio Oka (soka, dakle bio je žedan), dobio vode u boci, popio deci i pol i zaspao ko top malo prije 10. Nije se budio za cicu do ujutro u 7 :shock: Ja se naravno nisam naspavala, jer sam ga stalno slušala, pipala i gledala, sve u stilu kaj mu je. Noćas se budio jednom ali zapravo zato jer je imal problema s disanjem i to ga je mučilo pa sam mu očistila nosić, opet je bio žedan (ne cice!) i zaspao. Otišla sam na posao, nije me tražio cicu. Malo sam down :( pogotovo jer je već par puta konstatirao da Nema meka. Pa kaj moje dojenje prestaje ????

Eto. Ja tri mjeseca nisam imala nikakvi9h filinga trudnoće, samo glupe mučnine i sve mi je moguće odvratno smrdilo, a u zadnjih dva tri dana iskočil mi je škembić. Točno ga osjetim :)

Odoh sad raditi - puse svima.

Tiwi draga evo opet slicnosti: Enea je preksinoc prvi put zaspala bez sike i bez nosanja. Samo smo lezale u krevetu i ona je zaspala.
Ja sam naravno bila zabezeknuta. Istu noc je misica zakurila pa sam eto pronasla uzrok. Jucer je cijeli dan bila 38-39 pa smo joj popodne stavili obloge od krumpira i navece je zaspala bez temperature a sad evo leta po kuci ko najzdravije djetesce na svijetu.
Tako ipak sutra mogu skoknuti do Austrije u maleni shoping. Cilj su Ikea i H&M. Pitanje za drage mame koje odlaze u H&M povremeno: kako sa brojevima tj velicinama odjece?
Misica sad nosi 80 pa da se ne zeznem i kupim sve 86 a onda ispadne da sam trebala kupiti ipak sve 80 jer su im modeli malo veci :roll:
Buby puse stadu i pastirima :love:
crtici i opcenito gledanje TV-a su kod nas jos uvijek zabranjeno voce.
Neki dan smo mm i ja malo gledali Sesame street a ona nije pokazala bas veliki interes pa smo ugasili i nastavili se igrati.
Danas idemo pedici na sistematski i opet odgoditi cjepljenje.
Ljubim vas sve redom

helou...mi jucer bili kod neuropedijatrice na kontroli i sve je super... :D
usput smo kupili novu as, bc iseos TT i sad se frajer vozi ko kralj 8) izbor mi je pao na tu zbog onih bocnih stranica koje se pomicu jer je on misic tak sitan, moram staviti fotkicu

buffy ja isto mislim da H&M ima vece brojeve, jer on ti meni jos uvijek stane u neke njihove kombinezone br. 62 :shock:
ja ti njemu sad u ducanu bez beda sve probam, sto me briga...

moram vam ga pohvaliti, bili smo prekjucer u berbi maslina, sjedio je ispod drva i skupljao masline i stavljao ih u kosaru, onda je vidio nas da trgamo dolje petiljke i na svakoj maslini prije nego ju je ubacio u kosaru otrgnuo joj je petiljku :lol:

i imamo novu rijec: oko

pozdarv, idem nekaj napraviti dok spava...

Haj!

Buffy Ja sam se skoro zeznula. Da Luka nije bio s nama sve bi mu krivo kupila. Bili prije otprilike mjesec dana. Luka nosi mtč 92/98, h&m je sad 86 (što je 12mj - 18 mj) i to mu je taman, a neke stvari i malo velike. Tak da pazi!

Da se pohvalim imamo i nekih novih dogodovština u vezi pričanja. Smiješan mi je jer zamjenjuje lj i r pa je neki dan uprno tražio ljek, ljek. Svi bili :shock: mislili da dijete traži lijek , a on samo tražio reket.

Ima foru da vježba - zen da zen da (jen -dva)

Ili meni osobno najbolje kad viče žak, žak ( :shock: od kud zna za Žaka Houdeka?), a on ono samo baca lopticu u ZRAK.
I tak!

(Dugo ostajem na poslu pa mi fali! Vidi se, kaj ne?)

Pusa klincima!

vratili su nam se pupoljci :D

Hvala Sanja!!!!!

Hehe, Sandrich, pa tko jos ne zna za Zaka?? ;)

Hvala svima na cestitanju, polako pocinjem i ja misliti o sebi kao trudnici. Sve mi je to malo doslo brzo, ali dobro, ima i to svojih prednosti.
Nego da vas pitam nesto. A., kao sto sam napisala nerijetko kaze kada treba kakiti, a pocela je i davati znak da treba piskiti.Po noci se obavezno probudi kad je piskila u pelenu i nece zaspati dok ju ne presvucemo (to radi vec odavno), a po noci je uvijek u jednokratnima. Je li to znak da je ona mozda spremna na odvikavanje od pelena?
Sto se tice zdravlja, moje inace zdravo ko dren dijete, otkad je krenula u jaslice, stalno je bolesna. To je vec postalo strasno, tp preko 40, nista da jede ni pije, da nema cice dehidrirala bi. Bili smo se sveli na 2 cicanja dnevno, ali kad se razboli, nabildamo proizvodnju. Uvijek kazem, hvala bogu na cici!!
Spavanje, kako kad, nekad prespava noc, nekad ne, po danu nikada nema problema, tako da se ne bunimo.
Svima bubanima puse ozdravilice, a ostalima :heart:

Moderatori - hvala za pupoljke!! :heart:

Citiraj:

---

mara prvotno napisa

vratili su nam se pupoljci :D

---

:D

Pupoljci moji pa pa!
Tipkam za koji mjesec.

Posebna pusa našim trudnicama :heart:

:D pupoljci!

sanja, hvala za kremu, zamolila sam frendicu koja ide u beč za tjedan dana da mi ju donese. valjda ću do onda preživjeti
iki, sretno s preseljenjem!
barakuda, čestitke! to su tako prekrasne vijesti!
buby, ljubi domija. kako je? jel' jako krenulo?
tiwi, i h se ne gasi. priča li ga priča. sad joj je super dekliniranje imenica i zamjenica, ali uvijek doda koji min više pa recimo mamin bude: maminininin :lol:
mara, mirta će biti nova olimpijka, već vidim. super

kod nas je novost ta da smo rezervirali novi stan! jako smo uzbuđeni, baš smo sad ujutro otišli prošetati (stan je u kvartu što nas beskrajno veseli) i vidjeti kako zgrada napreduje. jedva čekamo!

inače, jučer sam bila po drugo mišljenje glede mojih cica: sad je pak dijagnoza alergija (?!?) ali kad je žena vidjela kilu nalaza koje sam napravila prvi puta kad se to desilo, dala mi je prvo neku koritikosteroidnu kremu ( :/ ) pa ako za 2 tjedna ne bude bolje onda ću morati napraviti i alergo testove. dakle, za sada je od dijagnoza na stolu bilo: gljive, bakterija, neurodermitis, helenina prejaka želučana kiselina (ovo mi je prejako), i eto sad alergija. genijalno

drage proljetnice, ostajte veselo, snažno i ljubite svoje pupoljke!

Citiraj:

---

iki prvotno napisa

Pupoljci moji pa pa!
Tipkam za koji mjesec.

Posebna pusa našim trudnicama :heart:

---

Ma daaaaaj, pa valjda negdje oko tebe ima neki komp ;) . A ak nema, onda bum ja prenosila novosti. Čim odem na porodiljni (za mjesec dana) obnavljam druženja :D (javi se koji put na sms)

[quote="stephanie"]
U takvoj sam gužvi, nikako da se preselimo, sad nas opet zeza stolar (treba postaviti vrata).
/quote]

Uopće mi niš ne pričaj: mi smo svoja vrata naručili prije godinu dana, rekao stolar bit će gotovo do Božića (onda mi se to činilo duuuugo)-he, ali nije rekao kojeg!! Sad je neki dan rekao da su do POLA gotova, tako da se nadam da ću so Božića 2008. dobiti vrata pa više neću imati Vilu propuh... :lol:

India ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da nije niš opasno. A brbljavica je miljama ispred mog tek propričalog miša, ali je jučer na moje sveopće iznenađenje - držeći tigra u zagrljaju nekoliko puta rekao "moje" :heart: I sve ćešće kaže po dvije ili tri riječi (Baka ispod, Mama kupa jepa, isl) Jedno od težih glasova za izgovor je S :? Nemreš bolivit.

buby nadam se da nije teško s kozama. Puse ekipi.

Sandrich ja se ušokirala na veličine koje nosi tvoje dijete - moj sin fura 86 (konačno :D ) i baš mi je nekak veliki. Mislim, sve pet, samo nisam navikla, on će valjda 92/98 nositi na godinu. Ma, čudim se jer nisam dugo vidjela Kaleba.

Dia nadam se da se danas ipak šetate i da nema bure. Čekamo slikice Marina i nove AS.

Buffy meni su naša djeca oduvijek ful slična! Morat ćemo se poigrat jedan dan u parku. Imam novi akumulator, pa nije bed :lol:

Joj sori, malo sam se opustila sa smajlićima - neću valjda dobit ukor. Odoh pospremati - puse svima!!

Ja vas isto tako već dugo čitam, ali nikako da nešto škrabnem.

Čestitke svim novim trudnicama!!!!

Ja još nisam spremna za novog bebonju, ali bih voljela još jedno malo skakutavo stvorenje...jednog dana.

Nego...moram vam se pohvaliti da sam napokon upisala 4. godinu studija!! Još 15 ispita do diplome...odbrojavam!!!!
Mislila sam da do toga nikad neću stići, a kaod ono...došlo brže nego kaj sam mislila.


Puse svima, a bubanima i išiš bolesti...


:*

bok dragi pupoljci :*
pastir vas pozdravlja :lol:
ne stižem na net
dia, drago mi je za dobre vijesti. mi isto imamo as sa tim bočnim
fae, samo ti to guraj (prošla sam fax uz rad i obitelj, naporno je); a di si našla stolara?
domi je veličina 86 (taman, neke knap), fura i veće
da, h&m ima veće veličine
buffy, uživaj u šopingu
india, jel ćete nam biti blizu? ;) super, baš sam neki dan mislila u kojoj ste fazi. vibram za cice, a za dijagnoze nemam komentara (jesu ti u cice gledali ili kam :roll: )

bip bip

Stolar je mamin dečko... :/ :roll:

ah, nezgodna situacija
mara, thx za lavandu, koristim ju. uz to i kupka od mljevenih zobenih pahuljica pa na kraju i uriage :mrgreen:
ja se osjećam ko jeremija, sve me boli

kako nam je topic postao aktivniji cim se vratio stari naziv :D
svim bubanima ogroooomne :*

Nemam vam vremena pisati, nego samo

Čokolada, hvala!

:love: :heart:

Pusa svima, više od mene nadam se sutra!

Dobro jutro svim proljetnicama i proljetnićima....


Samo sam skoknula da vas pročitam prije doručka....

Moj Sorenko je već budan...od 6 po novom vremenu-ne može mama spavati ni vikendom :roll:

Pišemo vam kasnije, a sada nama dobar tek!

evo obecanih slikica
klikajte na next, ima par iz zagreba i iz zoo-a, sa berbe maslina i u novoj AS

:*

Dia Marino je presladak...Kako frajer bere masline i uživa u zološkom vrtu...

Baš ste mi zgodni..a vidim ima i mama liniju - uspjela si sve trudničke kile skinuti? :*

Imamo i mi nove slikice....Vidite nas!!

Buffy, u vezi h&m-a: odjeća je realno taman djeci velikoj onoliko centimetara koliki je broj (veličina) - no veličine su, po meni, krivo označene što se tiče starosti djece. Hm, jesam li zakomplicirala? :mrgreen: Recimo, za 86 piše da je od 12 do 18 mjeseci. Čini mi se da je ta odjeća zaista ok za djecu koja su toliko visoka, no isto tako mi se čini da su fulali starost i da bi to trebalo biti za djecu od 18 mjeseci nadalje. Moja Fiona je bila velika beba, pa je u toj dobi ipak nosila njihov 80 (a neke stvari čak i 74), na kojem pak piše da je od 9 do 12 mjeseci. Ista stvar je bila i dalje: na 92 piše od 2 do 3 godine, a većina forumske djece je to nosila s navršene 3 godine, itd. Možda je najbolje da uzmeš sa sobom neki komad odjeće koji joj je ok i da ga prisloniš uz h&m-ovu odjeću, pa ćeš vidjeti u kakvom su odnosu veličine.

Sandrich, baš mi je simpa vaše zen-da-vježbanje.

mara, zahvale idu čokoladi. :heart:

barakuda, žao mi je što se toliko mučite s bolestima. Super da imate cicu, i nama je često spasiteljica. Ne znam što bih ti rekla za pelene, možda je fakat spremna za bezpelenski život.

iki, falit ćeš nam. Ajde nađi načina da nam se barem povremeno javiš.

india, pa ne mogu vjerovati kako se nabacuju s dijagnozama. Nadam se da će na kraju ispasti da nije ništa opasno i da će se sve brzo srediti. Čestitam na stanu, baš lijepe vijesti. A za deklinaciju imam samo izraze divljenja, ne znam što bih drugo rekla! :naklon:

mara, oduševila me tvoja mala sportašica.

Tiwi, na mene možeš računati za kave, jedino što ja nemam auto, pa sam ograničena na javni prijevoz. Baš sam jučer (prekjučer?) pričala s mm-om kako se Flora jako malo druži s vršnjacima. Fiona je u to doba skoro svaki dan išla među dječicu... kad je u Beču bilo toliko toga za klince njezine dobi. :nostalgija: :uzdah: :šmrc:

Fae, čestitam na faksu i nadam se da ćeš brzo doći do diplome! (I držim fige za vrata. :mrgreen: )

buby, kako koze?

Dia, sličke su odlične!


A kod nas... Imali smo nekoliko budnih noći provedenih uglavnom na cici, pa sam danju bila sličnija zombiju nego pristojnom ljudskom biću. Flora je opet u fazi nejedenja, taman kad sam mislila da je konačno počela jesti. Zato se svako malo baci na cicu.

Ona isto jako puno priča, ali sve nekako u slogovima, pri čemu rastegne zadnji samoglasnik. Jako mi je slatka kad joj kažem da je nešto smeće, onda obavezno uputi gadljiv pogled u smjeru dotične stvari i kaže "bljak", a kad nešto neće, kaže "njeee" i odlučno maše glavicom lijevo-desno. :mrgreen: Postala je prava maherica s legačima (duplo), sama napravi pravu kućicu s tornjem, nevjerojatno! Trenutno je u fazi silne ljubavi prema Fioninoj lutki, pa smo joj kupili sličnu (istu, samo manju) s kolicima za Božić. Zasad je dobro spremljena.

U slikovnicama zna pokazati sve nacrtane životinje, a za većinu zna i kako se glasaju. Obožava se maziti, često mi daje puse, a imamo i foru kad se dugo nismo vidjele ili kad ona ide kod mojih na čuvanje: primim ju u naručje i pitam "kako se grlimo nas dvije", na što se ona baci na mene i čvrsto me zagrli. I ja nju. Svaki put se rastopim. :heart:

Post mi je već predugačak, dosta za ovaj put.

Pusa svima, uživajte! :*

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

na 92 piše od 2 do 3 godine, a većina forumske djece je to nosila s navršene 3 godine, itd.

---

Ispravak, htjela sam napisati 98.

Danima vec mislim kako cu napisati novosti u Liamovom zivotu... pa eto da se primim posla.

Mišić mali napreduje nevjerojatno. Sve više priča. Odgovara na pitanja (najčešće se "da", ali to je valjda najslađe da koje možete zamisliti... onako kao na tren razmisli i kaže mm, da i klima glavom potvrdno), SVE, ali stvarno SVE razumije i ne možemo se dovoljno načuditi tome. Iznimno je inteligentan, a tek duhovit. Uživa glumiti, nasmijavati nas, izvoditi ludorije, ponekad i opasne. Jako je "svoj".... to se vidi u njegovom stavu, kako ponosno hoda i uvijek zna što i gdje i koga hoće. Opsjednut je kokama, jako je sladak kad i golubove zove kokama. I kuži množinu... koka, koke. Kad nešto hoće da mu dodamo viče :"meni, meni". Ujutro čim se probudi zove tatu i govori mu "tam, tam" pokazujući prema vratima.
Izvrsno mu je sa mojim roditeljima. Od jutra je s njima (8,9) pa do 16, 17h, kako kad. Ali tada me počne često zvati (a i meni grudi preeepune da bole) pa mi ga dovedu. Izvrsno se zabavljaju, obostrani je užitak i to me jako veseli. Stvarno bez ikakvog problema prihvaća odlazak s bakom, čim je vidi skida "pape" (papuče) i traži cipele (tce) i kad ga ona primi, a ja bih ga malo pomazila više ni ne da... odgurne me i maše pa-pa. Sad sam naučila lekciju, pa ga izljubim i izgnjavim prije nego baka dođe, inače mi jako fali.

U principu ako nisam udubljena u posao, teško mi je bez njega više od 3,4 sata, ali kad se udubim, vrijeme proleti i često ni ne jedem taj cijeli dan, jer se ne sjetim ničega drugog, pa čak ni svoje dječice.... ma koliko ružno zvučalo, tako je.... Često se iznenadim kad MM uzme djecu i izađe s njima i vrati mi se... a ja ga pogledam zbunjeno i pitam: "PA što kiša vani pada? U čemu je problem? Pa ni 15 minuta niste bili vani?"... A on na moje iznenađenje odgovori da su 2h bili vani. :? Subjektivni protok vremena može biti zatrašujuće iznenađujuća stvar.

Liamčić odlično papa. Najviše voli juhe, obožava povrće, posebice mrkvu, brokulu, a blitvu može jesti i 3put na dan. Bez pretjerivanja mogu reći da on u jednom obroku pojede blitve koliko Omi nije u cijelom svom životu. Da ne govorim što sve voli.. mogu reći što ne voli. Kupljene kašice.

Od igračaka voli sve što se napikava na nešto (drva s rupom na štapić npr.), lego kocke su tek sada zapravo u igri... ali luuud je za autićima sa kojima i spava. Obožava igru s Omi... a to je vježba za moje živce... jer su to trčanja, lovljenja, skrivanja po stanu... voli čitati slikovnice, ali u zadnje vrijeme imamo problem jer je u samo jednoj slikovnici koka. :roll: :mrgreen:

Spavanje.. nije katastrofalno, ali par puta buđenje i jutarnje dvosatno cicanje gdje bi tako rado jednostavno legla na drugu stranu i zaspala, ali je nemoguće izgleda. Za sad, valjda.
On mi se čini puno samostalniji i zreliji nego Omi u ovoj dobi, tako da mislim da ćemo varijantu s novim krevetićem uspješno provesti u djelo. Čim osjetim da je za to pravo vrijeme.... ali vrlo brzo.

Znam da nisam napisala niti 10% što sam htjela, ali budem drugi put.

Pozdrav svima...

Haj curke-purke, evo me nakon sto godina na matičnom topicu!

Kaleb je prilično osebujno dijete, van svih tablica i šablona, pa mi je prilično teško opisivati njegov napredak... Ima svoj način komunikacije (savršeno se razumijemo), igara, funkcioniranja... Koji put zabrijem da sam presubjektivna jer sam mu mama, pa da mi je zato skroz drukčiji (i zanimljiviji :mrgreen: ) od svojih vršnjaka, ali svako malo netko prokomentira kako još nije vidio tako "svoje" dijete (ovo zvuči kao one finte iz Big Brothera - "želim joj poručiti da samo bude svoja" :lol: )... Uglavnom, uopće ne znam kako bih ga opisala. Kaleb je Kaleb i to je to.

U nekim stvarima (tu se prvenstveno ističe govor) dosta kaska za vršnjacima, u nekim drugim (motorika i smisao za humor) je napredniji od dvogodišnjaka... Postao je velika maza. Opsjednutost lampom ga, falabudibogu, napokon napušta. Ne voli biti u parku - kad idemo van, napravimo tour de Selo :mrgreen: , jako lijepo surađuje što se tiče davanja ruke i prelazaka ceste (isključivo na zebri), pa kolica više gotovo ne koristimo. Doma se zna jako lijepo zaigrati sam, po sat vremena. I dalje najviše voli drvene kockice i ostale oblike, Legiće, kolutove, autiće, kolica za bebe, shape-sortere...Zadnjih par dana mu je fora juriti po kući na autiću (onaj ride-on koji se pokreće odgurivanjem nogama). Penje se na stolice, pa na stol, skače s trosjeda sunožno...Jako je aktivan i na mjestu ga mogu držati samo crtići. Baby TV mu je polako dosadio, sad gleda Pika i Pink Panthera. Zna sam upaliti televizor i DVD :roll:, a bogme i slati poruke s mog mobitela. Dijete je na tatu, voli tehniku.
Neće više jesti u hranilici, već je oteo tatino mjesto za stolom. Dakle, veliki stol, velika stolica, veliki tanjur i žlica... Jede sam, najviše voli jesti s nama u društvu, hranu koju mi jedemo. Drastično smo promijenili svoj jelovnik...

Anita nikako da ti složim mail, sorry, zamislila sam se nad ovim što si pisala o baki i didi i čuvanju. Imam popriličnih problema (sama sa sobom) po tom pitanju, pa bih voljela da i ostale proljetnice podijele s nama razmišljanja o toj temi - naime, po cijele sam dane s Kalebom i jednostavno ne stignem odraditi sve što imam u večernjim satima (da ne spominjem da često neće tatu kad se prvi put probudi, nego cicu, pa zaspem s njim jer sam premorena od noćnog nespavanja), pa sam počela odbijati veće prijevode, a taman mi se skupilo dosta repova (porez, doprinosi i sl.) zbog kojih sam s obrtom u ne baš zavidnoj financijskoj bilanci. Trebala bih uzimati više poslova, a prevođenje mi je nužno zlo - radim ga zato jer to mogu raditi od kuće. Rado bih se vratila predavanju, da ne pričam o filmskim vodama, ali...

Dakle, ALI. Nisam htjela dati Kaleba u vrtić i nikad, ni na sekundu, nisam požalila. Ipak, izbora imam. Nismo gladni i račune možemo platiti, možda nemamo za neke druge stvari za koje bismo imali da ja radim kao prije, ali kad s jedne strane stavim materijalno (ne golu egzistenciju, naravno), a s druge vrijeme s Kalebom, koje mi nitko nikad neće moći vratiti... Odabir je i više nego jednostavan. No tu leži i moj problem. Tek sad shvaćam da nisam samo protiv vrtića, nego da ga ne želim ostavljati na čuvanju ni kod bake i dide (koji su divni). Želim biti s njim. Svaki dan smo zajedno, upijam svaku sekundu, a vrijeme mi ipak klizi kroz prste, on odavno više nije beba, bliži mu se drugi rođendan...Hej, drugi!!

I sad se ja pitam i vas isto pitam... Kako naći kompromis? Meni roditelji dođu 1-2x tjedno vidjeti ga i provesti vrijeme s njim... I mama ode s njim u šetnju dok tata kuha ručak, a ja prevodim pola sata - i jurnem za njima van. Jer želim biti tu, želim vidjeti njegova postignuća... Gledam frendicu koja radi, dođe s posla, a maleni zna novih 5 riječi i ona nije bila tu kad ih je prvi put izgovorio i to se neće vratiti... I ja znam da to muči sve mame, kako se s tim nosite?

Uh, možda je bolje da nisam dolazila na matični topic, zagnjavila sam nenormalno :mrgreen: , ali u fazi sam intenzivnog razmišljanja o tome... Nije mi teško jednom u dva tjedna otići na par sati u grad solo, naći se s frendicom i uživati, jedva ga se i sjetim :oops: - ali češće od toga, hm, nisam sigurna da želim. Kako izbalansirati tu vagu? S jedne strane raditi ono što voliš (zato sam se i zamislila nad ovim što Anita piše jer znam da ona baš radi ono što joj hrani dušu), zarađivati, ne biti ovisna, imati vrijeme za sebe - a s druge strane, propuštati vrijeme s djecom kad im je mama najpotrebnija, kad svaki dan uče nešto novo i znati da je to vrijeme nepovratno otišlo? A neće trajati zauvijek...

Hegel se odjavljuje, idem kuhati ručak. :P

Luna, ja sam bila dva puna dana bez sekunde razdvajanja s malcem, pa su se pojavile npr. nove riječi a nemam pojma otkud (mislim, imam, naravno da je nas čuo kad ih koristimo.. ali). Ujutro sam se zabrinula kako više ne kaže pas nego počne lajati :roll: a popodne u posjeti kod bake, igramo se na podu i on se sjeti Boba (spužve) i veli doma je. Kad smo došli doma, sjetio se, otrčao na fotelju i pokušava povući Boba (koji je zapravo onaj veliki balon) i viče Zapeo!! Zapeo!! :shock:

Ja sam sama sebe prislilila da Patrika odvezem bar jednom tjedno baki i dedi (u Samoboru, jer stvarno uživa s njima i uživa jer imaju kuću, dvorište, vinograd, voćnjak..) teško mi je bilo pogotovo u početku. I sad mi je bed, ali se onda brže bolje uhvatim pranja poda, ili nečeg već što sam htjela učiniti a ne mogu kad je malac doma. Ili se malac i MM otfuraju baki i dedi a mama (i seka :mrgreen: ) se odmaraju.

Ja sam primjetila i inače da sam prilično željna vremena sa svojim djetetom, svakog trenutka njegovog odrastanja, ma jednostavno uživam biti s njim. Pa opet, dobro se na kratko malo odmaknuti a mislim da je i zbog njega dobro da uživa u društvu recimo bake i dede. I moje roditelje jako voli, čim uđemo u kvart i ulicu prije njihove on zna gdje smo i više baka - deda, tetu spominje jako često, vrijeme koje provedu zajedno je preslatko, ponekad mi je muka kad vikne nekom od nas Maki" (da se maknemo, ako smo im preblizu..) ali, ipak, znam da je naš odnos poseban, dragocjen i najjači ali i da je malac bogatiji sa svakim novim druženjem s ljudima koje također voli. :heart: Pojma nemam jesam li pomogla ali i ja često o svemu tome razmišljam.

Tiwi, obogaćivanja odnosa s bakom i didom - apsolutno.
Ja sam mislila na dilemu kad je s druge strane posao ili neka druga stalna obaveza, tako da je to provođenje vremena s njima, osim što je užitak - i svakodnevna obveza.

Pitanje je prvenstveno bilo za samozaposlene mame ili one koje honorarče, dakle, one koje su uopće imale mogućnost izbora - iako me, naravno, zanima jesu li i mame u stalnom radnom odnosu razmišljale o neplaćenom trogodišnjem dopustu (naravno, ako im je muž zaposlen i ako njegova plaća pokriva egzistenciju)...

Na zadnje pitanje moj odgovor je: Jesu! Bar ja. I uskoro krećem s paklenim planom realizacije istog (smajliju rastu rošćići).

No, da se vratim na temu - svakodnevno - ne. Ja nemrem iako radim. Jednostavno mi je to prerano, preteško ili sam samo frikuša, kajjaznam.

U prosjeku, podruži se jednom tjedno sa svakim parom DIB, uz nas ili na samo svejedno, te jednom ima čuvalicu na sat i pol do tri sata max. I to mi je too much.. :/

Bok curke,

evo da se malo javimo. Naše "boleštine" i dalje se vuku. Nakon što je od zadnje prehlade napokon izlječena i s 19 mjeseci konačno cijepljena Priorixom (pedijatrica me već počela proganjati) deset dana nakon cijepljenja sva je poflekavila od nekog čudnog osipa pa smo prvo sumnjajući na kozice je odveli na hitnu ali su tamo dijagnosticirali alergiju, dali nam Fenistil i pustili nas doma.Nakon dan i pol smo završili u Zaraznoj u dnevnoj bolnici na tri dana na terapiji kortikosterodima jer je alergija bila prestašna i kad se konačno počelo smirivati i kad su nas pustili doma pobrala je u Zaraznoj Rota virus i opet sve ispočetka, tri dana dnevne bolnice, stalna temp.39-40, povraćanje, proljevi, stalne infuzije,stalna pikanja i vađenja krvi....Ma uglavnom prestašno. Ja ne radim od početka 9 mjeseca (nešto godišnji a ostalo bolovanje) i muž i ja smo na izmaku snaga od silne brige jer nakon svega ovog Zara ima manje og 9 kg sa 19 mjeseci. Užasno je izmučena, iscrpljena,hranimo je doslovno na špricu da nešto pojede jer ne može živjeti na infuziji.
Stalno sam si razmišljala o roditeljima čija su djeca ozbiljno bolesna i koja su puno duže po bolnicama kako se oni jadni nose s tim.
Jer iako smo muž i ja stalno bili uz Zaru u bolnici ne mogu si ni zamisliti da bi je mogla ostaviti tamo samu a znam da ima roditelja koji to i moraju.
Uglavnom, stalno si govorim da ima i gorih stvari i da će sve ovo proći i ne daj Bože gorega.

Uz sav taj stres ja nisam ni skužila da se samnom nešto čudno dešava i tek me jučerašnje povraćanje potaknulo da napravim test i svečano objavljujem PLUSIĆ :D :D
Nismo planirali, ali smo se razveselili.....
Iako je je prerano,dok me naručila na uzv tek oko 15.11. nadam se da će sve biti u redu i da će naša obitelj biti uvećana za još jednog malog člana!!!!Zato mislite na nas i vibrajte za Zarinu seku ili brata!

tučica, ljubi zaru i čestitam za +

ja, nemajka, nisam se pohvalila kako je domi, ničim izazvan, skužio plavu i žutu boju - gledali smo aute s prozora i pogleda on cvjet igračku, pokazuje laticu po laticu i govori koja je boja
u igri mu govorim boje, ali ovo me iznenadilo

ima koze po licu, nadam se da ne bu ožiljaka, iš iš

falite mi, hoćem druženje čim prestanemo biti opasni
ova karantena je naporna

ali, dobila sam predivno vrijeme za biti sa mojim štrumfovima
o da, to jako fali kada radiš od 9-17

luna, daj ne spominji već 2. ročkas; to mi je sve prebrzo
ja sam još nedavno govorila da domić ima 18 mj, a sada sam skužila da će imati uskoro 20!
luce će ići u vrtić druge jeseni

da, furamo gaćice. zapišava ih sve u 16. ali opet traži gaće kada ga presvlačim (spužva bob, on kaže bok)
vele da stvara konfuziju pelene/gaće; ali ja ga pitam, sam se odluči što želi. i kada ima pelenu traži za piškiti
krenuli smo nekako ležero, bez puno presinga i očekivanja

krepana sam, odoh još završiti čišćenje

o greške, luce će ići u školu :mrgreen:

uh Luna, bas si me nasla, od jucer kad sam procitala to sto si pisala, razmisljam o tome, naravno da nisam stigla napisati
evo ja sam svojevoljno kod kuce, ne honorarcim nista, md ima ok primanja+ja jos ponesto sa burze, ne zadugo...kak si i rekla neke stvari si ne mozemo bas priustiti, al imamo za sve sto nam je potrebno
razlog: hm...nije da ne mogu naci posao, tu ga svi imaju ako zele, pogotovo u sezoni, u biogradu ima cak i jaslice gdje primaju dijete od kad prohodaju,
kod nas je tek od 3 god. al ja sam odlucila da moje dijete tu nece ici!!! jer to je strava, osobno poznam tetu iz vrtica koja ima 2 djece, mladi joj je stariji 1 mj. od mog M. i to kako se ona ponasa prema svojoj djeci mi je dovoljan razlog...ne moram vam pricati
tete cuvalice ovdje nema, jer svima uglavnom klince cuvaju svekrve, moja radi jos uvijek, a i da ne radi mislim da joj ga nebi ostavila i otisla raditi, tak da je razlog to sto ja zelim biti sa njim, bar za sada dok je ovako "mali", svekar je doma, al on nije bas zainteresiran biti sam sa njim, nije da ga ne voli, obozava ga, al kad je jos netko tu, on misli da se nebi snasao sad jos sa njime
kad je M. napunio godinu dana, pomislila sam si da ga sad ostavim nekome drugome i da taj drugi gleda njegove prve korake, cuje njegove prve rijeci...i to mi je bilo strasno, znam kak je strasno md kad mu ja prepricavam sto se danas dogodilo i sto je novo, pogotovo sto ne zelim da mi netko drugi odgaja dijete po svom, a ne onako kako ja to zelim
e sad, da mi je lako, daleko od toga, pogotovo sto ja nisam odavde, sto sam u zg ostavila sve prijatelje, sve sto sam do sada radila i imala, tako da kad i pozelim da radim nesto drugo, nemam sto, nema vise moga posla, moga hobija, kava sa frendicama
M. skoro svaki dan bude sa svekijima, uglavnom popodne (posto zive kat ispod nas) al ja to vrijeme uglavnom potrosim na neke kucanske stvari, radim u vrtu, sebe osobno tipa pranje kose, znaci nesto sto ne mogu napraviti kad sam sama sa njime
razmisljam vec dugo o tome da napravim nesto za sebe, da imam nesto sto radim, ne mora biti placeni posao, a da nisam samo mama, al on meni iziskuje toliko vremena i snage da je nemam vise u stilu da pokrenem nesto novo, jer znam koliko snage i volje treba za tako nesto
zapravo ja bi htjela imati nesto da se malo maknem od ove svakodnevne rutine, da budem korisna sa jednog drugog zivotnog aspekta i smatram da nije to ruzno u zivotu, pa sad kad smo mame nismo prestale biti osobe, 2 sata na dan da napunis svoju dusu nekim drugim poslom nije zlo, pogotovo ako se nakon toga bolje osjecas, to osjeca i dijete
takoder mislim da je bitno nacin na koji provodis vrijeme sa dijetetom, jer je puno vaznije pola sata aktivnog druzenja, nego cijeli dan statiranja uz njega

ajme...sto sam ja sad tu sve nadrobila, uh to je rezultat neprospavane noci sa budenjem u 5:30 (od kad se sat pomaknuo), nadam se da ste me skuzile

Dia, sve si rekla :love:

Pupoljci moji dragi!
Bila sam u H&M i potvrdila se moja averzija prema shopingu.
Kupila sam neke stvarcice za Eneu no zapravo nisam nasla puno toga. Ima slatkih stvari no sve imaju Kity ili Diznija a to nam nije furka.
Ikea je zato sasvim druga stvar. Tamo sam se bas zabavljala u odabiru :D
Isti dan sam dobila i prvu mengu nakon 28 mjeseci pa sam sva tuzna i nesretna zbog toga.
A nasa dostignuca?
Bili smo na sistematskom i vaga kaze 980gr a nasa kucna na koju se vagamo zadnjih 8 mjeseci kaze 1kg. Izmjerena duzina je 78,5cm.
Izbjegli smo cjepljenje tj upitala sam doktorku hoce li nam zvati socijalnu sluzbu i kad je rekla da nece lijepo sam joj odgovorila da nas ne ocekuje na cijepljenju. Tako je i ta prica zavrsena.
LR ja mislim da Enea zna manje rijeci od Kajeba.
Mi kolica ne koristimo vec 2 mjeseca jer ona zeli hodati a kad se umori moramo se nosati. U park sa drugom djecicom ne idemo jer tamo ne mozemo sa psom pa setamo po livadi tj parku bez klinaca.
Doma navlaci stvari na povodcu i vice Ajde ajde ajde!
Neki dan je dobila kamper pa me iduce jutro ustala i odvela u sobu u 8 sati da mi ga pokaze. Zatim smo se vratile na spavanje do 9:30.
Raspoznaje neke boje i oblike ali ih ne izgovara ni pod razno. Tocnije imamo didakticki sator sa sarenim kljucanicama koje imaju kljuceve u pripadajucoj boji i obliku. To sve otvara i zatvara ko velika.
Pelena i presvlacenje su nam i dalje neprijatelji broj 1.
Mi se zapravo dosta natezemo i sa klopom
Nikakvi cuspajzi ne dolaze u obzir. Od tekucih stvari jede samo juhu i to ponekad. Sve sto je gnjecavo ne ulazi u usta ni u ludilu. Sve sto je pomijesano npr meso u saftu s makaronima uopce ne zeli vidjeti. Onda makaroni na jedan tanjur a meso na drugi pa mozda nesto i pojede. Zajedno nikako.
To s hranom je cini mi se pokupila od mene. Ja sam skoro do 18 godine jela posebno sve sto mi je bilo na tanjuru. Npr ako smo imali snicle sa povrcem ja bi pojela jedan zalogaj mesa pa drugi povrca pa meso pa povrce..........
Ajd sad odoh radit.
Moje dijete ima majku koja radi i propusta svaki dan barem 3-4 sata vremena druzenja.
Svo ostalo vrijeme sam njena 100%
Puse

Alo cure, zene, mame!
tucica, super za plusic. ~~~~~~~~~~~~ Povecava nam se broj trudnica :D

Luna, znam da ne spadam u ciljanu skupinu :mrgreen: ali htjela bih napisati kako ja dozivljavam nasu razdvojenost. Naime, ja izbora bas i nisam imala. Financijska situacija zahtijeva da oboje radimo - iako imamo odlicne place - imamo i dva kredita :/ Cak i da nije tako, tip sam koji voli svoj posao, volim se osjecati korisno i izvan okvira kuce/majcinstva, posao mi je izazovan, obuhvaca vise stvari koje mi se svidjaju i bas ga uzivam raditi. Znaci da se ne bih odlucila za trogodisnji neplaceni dopust. Mozda do dvije godine, ali dalje ne. Dakle, malisa je kod bake i dide (jednih ili drugih) od 7:45-16. Od toga najcesce spava tri sata, od 12-15. Vrijeme poslije posla, osim naseg rucka tijekom kojeg on pogleda crtic, posveceno je njemu. Setnje, ludiranje, mazenje, crtanje, floor time. Sve ostalo ceka vecer kad on zaspi - najcesce oko 21:30. Dakle, stvarno kvalitetno mu posvecujemo svo vrijeme kad smo s njim, a tako je i vikendom kada osmislimo neki zajednicki izlet, setnju, nesto sto preko tjedna ne stignemo. Peglam, kuham, cistim dok on spava. Ne ostavljamo ga nigdje i nikom izvan tog radnog vremena. Naravno da nauci nove stvari dok smo razdvojeni, ali ja uzivam u njima kad ih prvi put vidim, bez obzira sto to nije prvi put uopce. S druge strane, stvarno ima super odnos sa didama i bakama, tetom koja s njima zivi, u njihovim stanovima ima 'svoje' stvarcice, svoje bazice, svoje male rituale... Mozda se ja tjesim, ali stvarno ne dozivljavam tih njegovih pet budnih odvojenih sati kao kraj svijeta, i trudim ih se nadoknaditi sto bolje mogu. Olaksavajuce okolnosti su sto su BiD super, trude se postivati sve nase zahtjeve, pravila, principe, AP su usmjereni, tako da sam stvarno potpuno mirna kad je K s njima. Raduje se kad ga tamo odvodimo, salje poljupce, izgrli me kad se vrati, ali bez nekog pokazivanja da mu to tesko pada, dapace. Ovo za nas zasad funkcionira dobro, i sretni smo zbog toga.
Procitala sam na jednom topicu tvoju tvrdnju da ne bi htjela imati drugo dijete da znas da ce morati u jaslice/vrtic. Trudim te se shvatiti, ali zivot djeteta za mene predstavlja toliko neizrecivo vise od tih par sati razdvojenosti, da mi to nikad ne bi moglo biti preprekom (oprosti unaprijed, ne mislim da tebi ne predstavlja, ali ne znam kako to bolje staviti u recenicu :), valjda shvacas sto mislim). Prije ili kasnije dodje vrtic, skola... zivot. Uglavnom, netko to dozivi lakse, neko teze, kad vec imate mogucnost ili zelite to uprkos okolnostima, uzivajte u tom zajednickom vremenu. Ja bih i bila stalno s njim, i radila, ali to pak ne ide. Radovat cu se zato slijedecem porodiljnom :)

Inace, mi smo super. Toliko toga novog nauci, pokazuje, zabavljac je, mamina pametnica, veseljak, maza i dobrica. Razuman je, dosta se s njim moze dogovoriti, nemamo ni tantrume... Ma ja ga obozavam :heart: Plan o smanjenju dojenja je malo pao u vodu s ovom virozom, sad je veci ovisnik no ikad prije, ali do druge ga godine (lagano, ako bude prihvacao, nista na silu i uz plac) mislim prestati dojiti. Inace je sve super, detaljnije nabrajanje bi uzelo jos puno, a ionako sam oduzila.

Pozdrav svima i poljubac pupoljcima!

da i ja bacim osvrt na Luninu temu, naime ja bi se skoro u potpunosti složila sa summer a posebno ovo su moje misli

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

zivot djeteta za mene predstavlja toliko neizrecivo vise od tih par sati razdvojenosti,

---

iako sam ja na trogodišnjem neplačenom :mrgreen: osijećam da mi jednostavno treba sat dva tjedno odmaka od dječice, i kada to imam odlična sam majka, a kad ne, guram nekako.
I bez beda ih ostavim svojima jer znam da su zbrinute a i obožavaju DiB, a kad malo razmislim to je ono što je meni falilo u djetinjstvu, kvalitetan odnos sa DiB.....
Ma jednostavno treba slijediti svoj feeling.

Jutro :)

Kako nas ova naša Luna pikne s temom tc tc tc.

Jučer ujutro u 6 sati izlazim iz haustora, mrak, tmurno, hladnjikavo i mokro vrijeme, nekakav čudan osjećaj me obuzeo. Pogledam preko ceste, jedino se u tom polumraku svijetli ulaz u vrtić. Mame, bake, dječica malena, lagano ulaze kroz "ona" vrata. Sjetila sam se u tom momentu sebe klinke, vrtića, takvih jutara i iako nisam nikada plakala - osjećaj je :( . Moja mama mislim da sam voljela ići u vrtić. Taj gadan filing prisjećanja držao me jučer cijeli dan. Pa ipak nisam nikom rekla. Samo sam se osjećala kao ona mala curica prije brdo godina, koja u polumraku jesenskog jutra u autu na putu do vrtića pjevuši jučer naučenu pjesmicu i ide nekamo nekim tetama a tako bi rado bila doma u svojoj sobi, još uvijek u toplom krevetiću sa svojim žutim medom.

Jutros, izvlačim ključ iz ključanice (odlazim na posao) i čujem s unutrašnje strane male bose tabane kako trče kroz kuhinju i tihi glasić kaže "Mama.." Nisam si baš bila draga. Sreća da ostaje s tatom i da sam već u pol 12 doma.

[color=green]A sad veselo! Patrik :D Ma ja sam zaljubljena do ušiju.. Skroz je neobičan, svaki dan me iznenadi nečim novim.

Ima dvije omiljene dekice i prije spavanja se obavezno ušuškamo u dnevnom i on mora imati svoje dekice. Sinoć mu velim da sjedne i pričeka, jer idem po dekicu (osmijeh od uha do uha) - donesem jednu a on veli "Zuta!" Ostala sam zbunjena, on ju uzme i malo je pritisne uz lice i veli "Duga! Pava." Ja sam mislila da veli da druga dekica spava, ali i nju donesem. On se smjesti, krenen cicat, pa stane pogleda me i nasmije se i drži u rukama ćoškove dekica. Digne jedan i veli Zuta digne drugi i veli Pava. :) I točno je pogodio boje.

Jedemo grožđe, a on slaže bobice i veli "ena da ti" - nisam ga ja doduše učila, nego moja mama, jer ja brijem da su gluposti kad netko veli da dijete od 20 mjeseci broji, već mislim da jednostavno to nauči napamet (nemojte me sad razapet, ali nitko me ne može uvjeriti u suprotno :mrgreen: ). Ali zvuči simpa.

Teži glasovi za izgovor za sad su mu S, Č, Ć, a Š je pomalo usvojio. Veli jučer Kiha, kiha, .. kiiŠa! Ono, baš se potrudio.

Malo je opet nervoznjak, frustrać, kao da će se opet dogoditi neki skok, iako je vjerojatno u pitanju baš savladavanje govora. Obožava se igrati legićima, ali je luuuuud ako nešto što je zamislio ne može, pa se tak ljuti da bi mu tatica najradije to bacio u smeće. Ja ne dam, jer mislim da je to u redu i da se on jednostavno na svoj (pomalo ljuti) način nosi s frustracijom. Ali tako i savladava prepreke, ne odustaje, a mi smo tu da mu pomognemo ili pokažemo kako.

Voli crtati (Piha, Šaja) i barem 3 ili 4 puta dnevno traži kemu (kemijsku) ili bojicu i blok. Malo smo i zidova pošarali, ali mu objašnjavam da to ne možemo izbrisati (on misli da se može pa pokušava) i trudim se spriječiti to. Znam da neki to dozvoljavaju. Ja još uvijek ne (iako nisam prestroga, pa ako pošara kad ne vidim nema veze, onda objasnim da ne mogu obrisati).

Opet mi se čini da je narastao, baš ima periode "riže" :lol:
I tak. Vesel je i druželjubiv pa se nadam skorom druženju proljetnih frajera i frajerica.

Puse mame, tate i bebe!
/color]

summer tako si to lijepo napisala :love:
I mi isto moramo raditi (naravno radi kredita). Volim svoj posao, iako bi voljela da je malo bolje plaćen s obzirom da sam VSS, ali to je druga tema. Moj posao čak uključuje i poneki poslovni put u inozemstvo (uskoro moram na 3 dana u Poljsku). Vrijeme poslije posla u potpunosti posvetim njoj. Peglam, kuham i čistim dok ona spava, ipak zajedno usisavamo, jer to obožava. Nažalost ponekad je moramo ostaviti DiB i van radnog vremena, jer imamo radove, pa moramo puno toga voziti autom, a tad nas fizički ne može biti 3 u autu. Naravno da mi je draže kad nešto napravi/reće preda mnom prvi puta, ali kad je drukčije malo sam down, ali me prođe. Što mogu takav je život, raditi se mora. S bakama joj je super, vidim po njoj. Kod moje mame ima čak 2 krevetića, u jednom spava u sobi, a u drugom se u dnevnom igra (dok mama hrani svinje, koke i purice). Ponekad čak neće ići doma kad dođem po nju. Uživam u vikendima.

Luna Kaleb se igra sam s kockicama i sat vremena :shock: x3
Ja imam takve muke, jer je Emiliju jako teško s nečim zabaviti. I vozi kolica za bebu i nosi bebu okolo i slaže kocke (2 sekunde) i slaže shape-sortere i vozi autiće i grlimo plišance i čitamo slikovnice i gleda BabyTV, ali sve jako, jako kratko. I oko 19h više nemam ideja što da radimo.

Ali imamo mi daleko veći problem, pa molim pomoć. Emilija se svako jutro probudi i 6h dok ja izlazim iz sobe u kupaonu i idem na posao. I tak jako plače :( , ja je moram ostaviti baki jer moram na posao. Da, bilo bi drukčije da mogu biti doma s njom. Emilija neće tada nikako zaspati nazad, nego je budna već od ranog jutra, ja odlazim sva u komi na posao. Budila se ona i ranije kad sam odlazila na posao, ali bi legla nazad i zaspala, ali sad nakon ove bolesti, situacija je grozna. Bit ću doma iduće dane do ponedjeljka, ali ju moram naučiti spavati dok mene nema u sobi (možda malo grube riječi, ali ne znam ljepše). Navečer ona zaspi bez problema i spava sama u sobi dok ja peglam ili perem suđe. zaista ne znam kako pristupiti.

Pozdrav .... idem raditi dalje