Sto su sve dosad prvasici izgubili u skoli?

Ovaj nas sal, rukavice, vise puta zaboravio pulovere, par puta knjige, fali mu pola bojica ... kak je to kod vas?

MZ mi se nervira radi toga, no ja bih rekao da je ta zaboravljivost svojstvena toj dobi (i ne samo deckiam nego i curama) i da vecina klinaca pozaboravlja stosta u skoli.
(ne mogu se bas sjetiti da sam ja puno zaboravljao u skoli, no rekao bih da je vjerojatnije da sam zaboravio te epizode iz djetinjstva nego da sam zaista bio tako revnosan ... iako su mi mozda oceve batine za izgubljene stvari zaista pomagale da malo manje zaboravljam od prosjeka)

ida je lani izgubila jednu majicu na kopcanje i kabanicu. bio je topic o tome i lani...

Moi još ne idu u školu, ali ja se sjećam da sam osobno jako pazila na svoje stvari, pa mis e nije baš moglo desiti da nešto zaboravim. I mislim da su curice ipak malo "bolje" po tom pitanju. Naravno uvijek postoje iznimke, ali nekako, možda zbog sebe mislim da se curice više brinu za svoje stvari.
Ali vjerujem da će se ipak javiti netko tko ima školsko dijete. :)

Nekoliko puta majcu na tjelesnom, cijelu torbu za tjelesni, jaknu, olovke i gumice više ni ne brojim, nakon tjedan dana sam kupila veeliku zalihu. :roll:

I slažem se da su curice pažljivje, Ira nosi svaki dan u vrtić punu torbicu igračaka i uvijek ih sve donese doma. Erik je već davno zaključio dA mu se ne isplati nositi igračke jer uglavnom ostane bez njih.

ja sam dokazano zensko - ali da sam gubila, gubila sam...najgenijalnije je sto sam jednom u 1. razr. izgubila cipele, a drugi put ostavila torbu na igralistu i tek predvecer skuzila :lol:

A zašto su drugašiči diskriminirani na ovom topiku :P

Mi gubimo redovito i dalje, al srećom sve nađemo. prvi tjedan ove godine je izgubio novu pernicu i kad sam ga pitala zašto mu bar nije žao, on je rekao "Pa ionako sve nađem mama, gdje je problem" :shock:

Ja sam isto gubila, a gubim i danas :oops: Zato se nemrem previše ljutiti ali me malo živcira kad izađe ujutro iz kuće bez torbe ili bez jakne.

Kad krene pricao gubljenju/zaboravljanju sjetim se uvijek istinite zgode kad je moj stari (inace hiperuredan covjek) nekim stjecajem okolnosti krenuo na izlet sa starom, sestrom i sa mnom imajuci na nogama kucne slape i skuzio je da nesto nije u redu kad je krenuo vec s autom 100 m od kuce.
Naravno, onda nitko nije vikao na njega (kao sto je radio on na nas kad je netko nesto zaboravio ili izgubio) vec se sve okrenulo na salu.

Tako sad i ja, kad se nesto izgubi ili zaboravi, radije od toga napravim vic (kojeg ce se svi poslije sjecati i mozda podsjetiti da treba prekontrolirati da li je sve sto treba ponijeti zaista tu) nego da dignem fajer.

Izgubio nije ništa, ali svaki dan kad dođem po njega moram ga vratiti nazad po jaknu. Na početku je izlazio iz kuće bez torbe :roll: Još bi me zbunjeno pogledao kad bi ga pitala fali li mu što :lol:

Zaboravio je ponijeti u školu pernicu, pa gumicu, bilježnice... ali nije izgubio već samo zaboravio staviti u torbu pa je morao u školi posuditi.

Ja sam kao mala redovito zaboravljala kišobran. Neznam ni broj izgubljenih kišobrana tjekom mog školovanja.

Ne bih se složila da su curice pažljivije, barem sudeći po mojoj. Čuvanje svojih stvari nikad joj nije bila 'jača strana'. Čudom se uvijek čudi što se ja uzrujavam kad joj popodne fali pola stvari!

pa ja mogu reci da je ida jako pazljiva prema skoli i skolskim obvezama (ne i prema ucenju, al radimo na tome :lol: )

i to sto sam gore nabrojala da je izgubila, majicu je pogubila u autobusu (putuje autobusom amo-tamo), a kabanicu je zaboravila u skoli onaj dan kad se njoj ucinilo da bi mogla kisa padat, pa nije padala, pa joj nije trebala i ostala je u skoli... sjetila se kabanice kad je iduci put pala kisa, al je bilo prekasno ;)

ostale sitnice - bojice, olovke i siljila, vise gubi po kuci i to ravnopravno ih raznose i gube i ona i ovi mladji djecaci... kuci je totalno opustena i "nemarna" ;)

ooo, pa mi smo onda super: dvije olovke, a gumicu čendjao :mrgreen:

M. ne gubi stvari, ali se u školi događaju sitne krađice, tako da su mu nestajale bojice, šiljila, gumice, flomasteri, pribor za geometriju, škarice, privjesak i nekoliko igračkica koje je nosio u školu.

Sve nam je na broju.

Sad mi treba smile koji kuca po drvetu :)

malo off topic, ali...
moj šogor je često došao iz škole bez torbe, otišao u školu bez torbe
kad je bio veći deran otišao u grad biciklom i sjetio se nakon mjesec dana da ga je ostavio u gradu( naravno da ga više nije bilo) :roll:
kao odrastao čovjek otišao piliti drva bez banzeka :lol:

oskar danas, u autu, na pol puta do mjesta na kojem ga iskrcavam da ide u skolu skuzio da nema slape
a ne bi ni to da ga nisam pitala da mi izvadi informativku da se prisjetim kad su tocno informacije

ostala mu cijela ta torba sa slapama i rezervnom robom doma

ostane mu majica ili tak nesto u razredu
al uciteljica sve to skuplja i ispituje ih stalno cije je
oskar je skuzio da je jedna majica njegova tek nakon sto sam ga 4 puta pitala gdje je
i onda jedan dan veli.. joj onda je ono moja majica.., ja reko koje ono.. pa znas ono sto uciteljica stalno pita cije je...

i bi tako - bila je njegova
al on nema pojma da je njegova - uopce ne raspoznaje svoju robu cak ni doma u ormaru (sto mi je tesko razumjeti, al eto tako je) iako je njegova i melitina odvojena i vrlo cesto su mu njezine hlace i majice prekratke i preuske, ali on ih svejedno navuce :lol:

Mukice, mislim da Oskar i Vedran imaju puno toga zajednickog ... :taps:

i ja sam bila cendjalica - jednom sam izcendjala sve knjige i biljeznice :lol: birala sam tko ima bolji omot, kaze stara da nikad inace ne bi upoznala toliko roditelja iz mojeg razreda :lol: (trebalo je naime sve to i vratiti)

a Princeza Ratnica ide mojim stopama...jest da je jos u vrticu, ali obozava cendjati carape... 8)

Mi svaki dan nešto zaboravimo u školi, ali sutradan uvijek sve nađemo! :D

ajme jao, moj je toliko toga izgubio/zaboravio u prvom razredu da sam bila uvjerena da se bavi preprodajom skolskog pribora na uglu ispred skole :/
kape, rukavice....
najvise pribora iz pernice.
Najbolje mi je kad nema niti jedne olovke za pisanje, tjednima ide bez gumice za brisanje, a flomasteri vise nisu obicni, nego neki s sljokicama i dezenima za cure. Znaci i cure su gubile svoje stvari, kako bi inace zavrsile u pernici moga sina?

Sve je to normalno.

Mi još ništa :mrgreen: ž

Ali je zato fora mijenjanje.
Znači s prijateljicama se voli mijenjati za olovke, gumice, bojice, šiljila. Tako da smo do sada gotovo sve izmijenili. Prvobitni sadržaj pernice se drastično promijenio.
Neka, meni je to baš fora.

Samo virim da vidim šta nas čeka dogodine :mrgreen:
Sinak je isti mama, pa s obzirom koliko sam ja tenisica, kišobrana, opreme za tjelesni posijala, sprema nam se bankrot...
Olovke i gumice nisam mogla izbrojati...
Sreća pa sam bila odlikašica, pa je starcima valjda bilo lakše, al čini mi se da dječije stvari nisu bile skupe kao danas :/

Mi još ništa :D
nadam se da će tako ostati što duže :mrgreen:

Ove jeseni (2. razred) dođe moje dijete bez knjige iz matematike - i nekako se izvede zaključak da je ostala u školi. Ja se zaletim, nađem čistačicu, knjige nema, sveki štreberski odjuri u grad i kupi novu, a kad tamo drugi dan knjiga stigla natrag - učiteljica uzela na pregledavanje :lol: