Do kuda idu?

Potaknuta Mooverovim topicom o omiljenim likovima otvaram ovaj.
Zanima me koliko daleko idu vaši klinci u oponašanju svojih najdražih likova?
Gdje postaviti granice?
Pogotovo me zanima mišljenje roditelja čija djeca su zaluđena likovima poput ninja, Spidermana i ostalih manova.
Sven je lud za Spidermanom i stalno ga oponaša. U principu me to ne smeta sve dok ne postane ratoboran, a to za sada nije.
Pošto ga je ljetos upiknuo pauk, on je uvjeren da tek što nije postao pravi Spiderman. Svako malo provjerava jesu li mu narasle dlačice po prstima, pokušava bacati mrežu (pa izmišlja da mu je pomalo počela ići ali je još nevidljiva :roll: ), pokušava se penjati po stupovima, zidovima i sl. I naravno, žica svaku moguću igračku ili igricu na tu temu. I to sve traje već poprilično dugo.
Da li podržavate i takvu igru u smislu da ih podržavate da su oni svi ti manovi, ili im rušite koncepciju komentarima da je to samo crtić/film i da oni uustvari ne postoje?

Marko zna da je to na filmu , i da u biti ljudi ne mogu letjeti ( sami od sebe ) :mrgreen:

i onda sam gledala HEROS i mali lukavac je usnimio da Petrelli leti i njegova je argumentacija bila ,pa kako sad on leti.....

a nema plašt

Moj Luka je zaluđen Ninjama. I ne samo to, već on misli da je jedan od njih! Čak je došlo do te mjere da odbija obući šlape (ili ih odmah skida) jer kaže da su Ninje bose! :shock:

Mene to smeta, osobito kada se razmaše sa čitavim arsenalom Ninja oružja. Ali mislim da će ga ta faza proći (valjda!). Nekako si objašnjavam da je to bijeg u neki njegov svijet, gdje se on osjeća dobro i sigurnim.

Naravno da to treba kontrolirati, ali nježno i polako. Svi smo mi imali likove s kojima smo se poistovjećivali.

Znam da je najgore rješenje kada poludim i viknem: Pa nisi ti Njinja!

Eto, mislim da ne treba skroz rušiti koncepciju, ali ih treba polako vraćati u stvarni svijet.

Meni se čini da moj nema baš nešto previše mašte (ili se jednostavno ne ufurava previše), oponašanje likova svodi se na uzvikivanje nerazumljivih krikova i mahanje rukama i nogama, eventualno skakanje s fotelja i sl.

Doduše, s obzirom na to na kaj on brije (ninja kornjače i teletabise) vjerojatno jedni poništavaju druge :? :mrgreen:

Jan je bio Munjeviti Jurić do prije koji mjesec, onda su krenuli Izbavitelji i sada ga već nekoliko tjedana drže proklete Ninja kornjače (koje su meni iz nekog razloga strašno antipatične).
On isto pobjegne skroz u taj neki svijet, na način da savršeno skida zvukove borbe, pucanja, fijukanja, glasove i pri tome radnju prati rukama kao pantomimičar. Dečko je rođeni imitator,zapravo, i nikako da se sjetim provjeriti je li to talent koji je jako raširen među klincima (kao što ja generalno vjerujem da talenti jesu) ili je on tu nešto poseban. Dakle, on ne izmišlja ništa novo, on reproducira. U svakom slučaju, ja ga pustim dok mogu izdržati (jer mi ti zvukovi fakat idu na živce, više volim kad reproducira dijaloge iz Vlaka u snijegu :mrgreen: ) a onda to nekako prekinem.
Nekako vjerujem da će me ovaj topic sad uvjeriti da je to uživljavanje posve normalno. :)

Ne smeta mi ta ufuranost u likove, i ja sam svojevremeno bila u tome nekom svijetu. Sve dok postoji jedna granica ne reagiram, kada smatram da pretjeruju okrećem igru na nešto deseto.

Daniel nije nikada bio zaluđen niti jednim likom iz crtića. U vrtiću su se znali igrati pa je i on bio jedan od likova, za maškare je bio obučen u te kornjače (koje mama nemože smisliti :mrgreen: ) ali ništa više od toga. Možda je stvar i u tome što on nije nikada niti smio gledati te crtiće kod kuće. Naime kod nas je bilo zabranjeno gledati takve crtiće dok je bio maleni. Sada tu i tamo (3 puta godišnje) pogleda spiderman ali već kuži da je to crtić.

Marko se ne ufurava da je on Jurić, već se voli s njim igrati i utrkivati s drugim autićima, i zabušavati se u njih. S vlakićem Perom se isto obožava igrati i često mi ga donese i kaže: Pričaj s Perom. I onda ja moram biti Pero i pričam sa Markom, a on ga svašta ispituje i pokazuje mu. Čak mi nekad i sugerira što da ga pitam.
Dakle za sad je sve manje više miroljubivo, osim tog sudaranja s autima (to je vidio u crtiću kad se utrkuju).

Ja Vida pustim da "bude" što god želi; sve dok je to bezazleno i bez agresije. On se totalno uživi u raznorazne likove; neke oponaša, neke izmišlja, i ja mu uopće ne rušim koncepciju da ti likovi "ne postoje".
Puštam ga da uživa u tom svom divnom svijetu mašte koliko hoće; pa dijete je - kad će ako neće sada :heart:

Duje se ufura u sam sebe.
Ne oponaša, ali u skladu sa filmskim i crtanim junacima sebe zove Duje Skakač. Stavi na sebe moju spavaćicu kao plašt i skače sa fotelje na kauć, s kreveta na krevet i cilo vrime viće: Mama, jel mi leti plašt? Jel mi leti?
To mu je vrhunac kreativnosti i mašte. :mrgreen:

Rinama, o kojim granicama govoris? Sto smatras pretjerivanjem?

B je maksimum ponavljati naucene dijaloge iz tih crtica. Jedini je problem, meni, sto se tu zna zalomiti koji: "mrš" ili "kretenu", o tome se onda porazgovaramo.

Petra je u fazi gledanja tarzana 2 bila u skroz majmunskoj fazi pa smo poprilično očajavali - hodanje na 4 noge, glasno glasanje gorile i lupanje šakama o prsa bila su naša svakodnevnica :/ .
Tako da smo je blago prisilno preorijentirali na Barbie i princeze - što nam je ipak bilo prihvatljivije iako u početku nije pokazivala nikakav interes za tu vrstu svjetlucavo elegantnih likova). Ima jaku tendenciju oponašanja likova.
Preko weekenda je bila u Disneylandu i vratila se pobjedonosno uzvikujući kako eto, Petar Pan ipak postoji i leti.
Tako da me sad najviše strah te faze letenja itd.... poprilično sam zabrinuta za sve prozore (mislim znam da neće, ali jedno 15 puta sam još opreznija nego do sada).

Citiraj:

---

petra prvotno napisa

Tako da me sad najviše strah te faze letenja itd.... poprilično sam zabrinuta za sve prozore (mislim znam da neće, ali jedno 15 puta sam još opreznija nego do sada).

---

Ja u pravilu nisam paničar, ali eto - dečko iz našeg vrtića se spremao skočiti kroz prozor obučen u Batmana. Kod jako zanesene djece mislim da stvarno treba biti na oprezu.

joj vertex.....ovo mi nije trebalo :/

Citiraj:

---

petra prvotno napisa

joj vertex.....ovo mi nije trebalo :/

---

Oprosti.

Citiraj:

---

anek prvotno napisa

Ja Vida pustim da "bude" što god želi; sve dok je to bezazleno i bez agresije. On se totalno uživi u raznorazne likove; neke oponaša, neke izmišlja, i ja mu uopće ne rušim koncepciju da ti likovi "ne postoje".
Puštam ga da uživa u tom svom divnom svijetu mašte koliko hoće; pa dijete je - kad će ako neće sada :heart:

---

Ne mislim ni ja da im treba rušiti koncepciju kada je igra bezazlena, ali u slučajevima kada vidim da bi moglo otići u ovom smjeru koji je vertex spomenula uopće se toga ne libim. Onda mu kažem da je to samo crtić ili film, i je li ikada vidio nekoga da leti a da to nije na TV-u.
Meni je čak i simpatično to što on npr. kada se zavali na trosjed a hoće dohvatiti jabuku sa stola, pušta špagu iz ruku da je uhvati. Ili kada plastičnu udicu za pecanje zamota oko kvake pa mu glumi špagu da preskoči s tepiha u kupaoni na onaj u hodniku.
Ali me recimo smeta kada mali susjedić koji je dosta agresivan zbog neograničenog gledanja ninji i kupovanja svake nove ninja igračke priča kao Casey Jones (valjda se tako piše). Od super izgovora koji je imao počeo je govoriti totalno nerazgovjetno i isprekidano kao taj lik. I to radi konstantno, više uopće ne priča drugačije. To mi je katastrofa, i ja bih kao roditelj u tom slučaju (ustvari u njegovom slučaju i prije) izbacila taj crtić iz kuće.
Sven je od ninji postao agresivan, ali se zato one već godinu dana u našoj kući ne gledaju. A sada samo pratim i čekam kada će pretjerati sa Spidermanom da napravimo isto.
Maja, što se tiče oponašanja, klinci koje znam i koji briju na neke takve likove, skidaju ih besprijekorno. Sven više ni ne skače kao prije, tj. doskakuje, već svaki doskok završava u pozi Spidermana. Ono, na jednoj nozi čuči, druga je bočno izbačena, a ruke na podu, tj. samo prstima dotiče pod :roll:

Ovaj vikend smo proveli sa frendovima i njihovom djecom
Njihov sin je totalno opčinjen dinosaurima
hoda ko' t-rex
glasa se ko' on

sve u svemu meni je to bilo jako simpa

Nisu sve igre usmjerene na princeze. MM joj je kupio figurice svih princeza i prinčeva u Disney dućanu pa se zapravo najviše igra s njima. Ima kostim Trnoružice pa ponekad se odjene i pleše po sobi.