Smrt

Teška tema ali nemam pojma što reći djeci...

Preminuo nam je jedan obiteljski prijatelj :cry: s čijom se djecom moji druže. E sad djeca znaju da je to tako kako je (svela sam to na ono on je zaspao i duša mu je otišla na nebo pa sada od gore pazi na njih)ali ne znam kako ih uputiti da se ponašaju prema prijateljima.
Ne bih htjela da ih nehotice povrijede, a štogod da kažem čini mi se preteško i preozbiljno za njih... Nekako su mi još mali za ovakve stvari... Ali ti događaji su oko nas i mislim da ih ne treba stavljat pod stakleno zvono... :/

moj sucut zbog prijatelja. :(

mislim da nisi trebala djeci reci da je covjek zaspao. postoji sansa da ce umirati od straha svaki put kad ti zaspes. znam neke koji su se od toga oporavili tek u odrasloj dobi. :/

hvala marta...

vjerovatno imaš pravo što se toga tiče ali prošle godine je u obitelji umrla jedna prabaka pa je tada upalila priča kako ljudi koji umru zaspu za ovaj svijet i probude se kod anđela... to je tada dobro prošlo pa sam tako i sada... uopće nisam mislila da bi to mogli doživjeti tako kako si ti opisala.
na greškama uči.

Bas nedavno je umrla mm-ova tetka koju su deca jako volela, pa su se u porodici 'otvorile' i ovakve teme.
Na zalost, to nam nije prva smrt u familiji otkako su se devojcice rodile. Nikada im nismo to krili - jednostavnim recima smo objasnjavali sta se dogodilo, da je prirodno biti tuzan, ali i da zivot ide dalje.
Postavljale su svakakva pitanja - da li oni koji umru hodaju, govore, da li nas cuju, zasto su umrli, kako su ih pokopali, da li cemo i mi jednom umreti...
Odgovori na sva ta pitanja su im, cini mi se, pomogli da koliko-toliko shvate i usvoje to sto se desilo.
Samo iskreno. I bez straha da ce neki odrasli to pogresno protumaciti - decija otvorenost na prvi pogled ponekad deluje surovo, ali je u sustini neprocenjiva vrlina koju im sto duze treba sacuvati.

S obzirom da je riječ o prijatelju, malo je drukčije. Ne boj se za djecu i kako će se ponašati :heart:, budi iskrena ako pitaju, i ne boj se da će povrijediti male tužne frendove. Dapače, tvoji klinci će im i biti potpora u igri, oni su još zbunjeniji tugom.

F-u je deda umro lani, kad je imao 2,5g. Danas zna da je deda na nebu, a na krematoriju smo svaki vikend pa nosimo cvijeće i palimo svijeće. On dedi šalje pusu i to su naši mali rituali.
Isto je i s pradjedom koji je umro tri mjeseca prije dede.
Čuvamo uspomene, ponekad gledamo slike i pričamo kako su živjeli i zašto smo ih sve voljeli.

Moja sućut za prijatelja. :heart:

Ne boj se za djecu i kako će se ponašati :heart:, budi iskrena ako pitaju, i ne boj se da će povrijediti male tužne frendove. Dapače, tvoji klinci će im i biti potpora u igri, oni su još zbunjeniji tugom.

F-u je deda umro lani, kad je imao 2,5g. Danas zna da je deda na nebu, a na krematoriju smo svaki vikend pa nosimo cvijeće i palimo svijeće. On dedi šalje pusu i to su naši mali rituali.
Isto je i s pradjedom koji je umro tri mjeseca prije dede.
Čuvamo uspomene, ponekad gledamo slike i pričamo kako su živjeli i zašto smo ih sve voljeli.

Moja sućut za prijatelja. :heart:

Citiraj:

---

sunce prvotno napisa

Čuvamo uspomene, ponekad gledamo slike i pričamo kako su živjeli i zašto smo ih sve voljeli.

---

:heart:

hvala vam puno cure... djeca su žilava mala bića i oni to sve malo bolje prihvate nego što mi mislimo... jučer sam uzela klince k sebi i ovi moji su bili specijalno pažljivi prema njima... curi su čak davali svoje omiljene ninja kornjače a bruno joj je objašnjavao kako je spiderman super igračka za nju koliko god ona mislila da su bebice super.....
ali je tuuuuužno za puknut... nisam toliko tužna zbog njega koliko zbog njegovih anđela i supruge... baš je ajme situacija :cry: :(

Štrigice, meni je ove godine umro brat te su šogorica i troje nećaka ostali sami :cry: .
Svi smo bili previše u šoku i nismo znali na koji način reći djeci, kako se s njima ponašati...
Nazvala sam dječju psihologicu i puno mi je pomogla, objasnila mi je kako da pristupimo kojem djetetu, ovisno o dobi.
Za najmanjeg ( 7. godina) nam je rekla neka mu ništa ne skrivamo, otvoreno i strpljivo odgovaramo na sva pitanja, te pokažemo kako se to ne događa smo njemu, već ima i ostale dječice koji su bili u toj situaciji.
Čak se je učiteljica u školi angažirala i napravila raspravu među prvašićima na tu temu.
Njemu je bilo puno lakše kad je shvatio da se to ne događa samo njemu.

U takvim situacijama je teško biti pametan i kako god se postavili prema dječici imamo dojam da to nije dovoljno. :cry:

...pretraži malo postove od Virgo30 o tome kako je Leonardi pričala o smrti...ako su još tu negdje..ako ih ne nađeš probat ću ih ja iskopati iz nekih fajlova snimljenih još prije.--ali koliko sjećam bila je analogija s mrtvom pticom na koju su naišle šetajući... :( ..i opet uspmene i uspomene: :cry: :cry: :cry:

Evo me opet nakon nekog vremena. prošlo je mjesec dana i stvari su nekako krenule dalje. ali ne prođe dan da ne promislim na njega, klince ženu... vrtićka psihologica je bila od velike pomoći i mami u vezi s klincima. a sad se bojim za nju. sad kad je sve ˝prošlo˝ čini mi se da će ona koja je bila toliko jaka puknut. Sva djeca (uključujući moje klince) su toliko pažljivi prema njima da ono čega sam se bojala se u biti nije niti približno dogodilo.

LeeLoo puno hvala na savjetu o Virgo30 stvarno je pomoglo. :heart:
Slajice moja iskrena sućut zbog brata. :cry:

I nama je umrla vjenčana kuma od teške bolesti kad je moj F. imao 3 god.,
obožavala ga je a on to tada nije tako teško primio osim pitanja gdje je ona, a mi smo rekli na nebu je i sada je naš anđeo čuvar. Uvijek mu govorimo istinu jer mislimo da će se kad tad saznati a onda ćemo se izvlačiti i dodatno zapetljati. Idemo na groblje,palimo sviječicu, pomolimo se navečer za sve koji su na nebu. Međutim nedavno (sada je 5g.) me prestravljen pitao zašto netko mora umrijeti, da on ne želi umrijeti i hoće li i on umrijeti...Rekla sam mu da ćemo svi mi jednog dana umrijeti i otići na nebo pa tako i on, ali kada ostarimo ne sada (kažem ja kako bih mu taj događaj ipak malo udaljila ).
Inače je jako emotivan i tada se rasplakao onako tužno, da on ne želi umrijeti.....Ja nisam znala što bih rekla, da lažem "ma nećeš" glupo je, ne želim lagati, a ovako ga povrijedim....Teško je sa malom djecom pogotovo ako shvačaju što znači umrijeti, da te nema više ...
Štrigica [/b], žao mi je što mama nije dobro, ali imam primjer kolegice s posla, umro joj je sin i što dalje vrijeme ide sve je teže i teže....Osjećaj da ti netko blizak fali, taj osjećaj tuge i praznine nikad ne prođe, kaže ona, to se ne zaboravlja nego jednostavno počneš živjeti sa tim osjećajem, kao kad ti fali dio tijela....pusa svima