150min tjedno bez djeteta?

napokon sam se dogovorila sa mužem i pronašla odgovarajući hobi 2 puta dnevno. nakon 10 mj. jupi!

i vratim se doma ravno sa treninga, puna dojmova, a u kući noćna mora.

sve razbacano, mali urliče, trese se, jeca, a muž luuuud.
cenio se pola sata, muž kaže da je sve provao, al uzaludno.

ja sam samo došla, uzela dijete u ruke, niti mu cicu nisam dala nego ga samo primila i trenutno je prestao plakati.

šta da radim? ne mogu vječno biti pored njega.
htjela bi se i ja malo opustiti. pa ne tražim večernji provod nego sam sat vremena???

ponekad mi se čini da sam rob svog odgoja, rob AP, rob sise, rob karla.

nakon muževe reakcije teško da ću sljedeći put imati njegov pristanak.

na koji način se smiruju 10mjesečnjaci navikli na mamu i sisu 24/7???

Ja ti mogu reći da je naše iskustvo pokazalo da se mama 'lako zaboravlja ako je tata dovoljno zabavan'. Znam da ovo malo grubo zvuči, no i moje djetešce ima mamitis i to teži oblik.

Ja sam je počela ostavljati s tatom od minute nadalje i sad smo stvarno dogurali do toga da je tata može čak i uspavati.

Ništa forsati... malo pomalo. Ali također nisam skakala ni svaki put kad je napravila kiselu facu ili krenula plakati. Pokušali smo joj prvo skrenuti pažnju nečim drugim ili raditi nešto što jako voli (šetati, recimo)... ako nije upalilo, tek onda sam ja uskočila.

jako je bitno kakav je tata i kako hendla situaciju.
ako se odmah uspaničio/ prepao/ poludio/ zaključio da je to eto tako jer nema mame i cice i da on ne može ništa, naravno da je dijete to osjetilo i još više plakalo.
kad je tata smiren i vlada situacijom, moći će smiriti dijete.
poznajem i jedne i druge tipove, i bez obzira koliko su njihova djeca cicoovisnici, ovima prvima djeca uvijek histerično vrište, a ovi drugi uspiju se neko vrijeme sami zabavljati bez mame

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

ponekad mi se čini da sam rob svog odgoja, rob AP, rob sise, rob karla.

---

ali samo ponekad. priznaj da inače u tome uživaš. :)
u sličnoj sam situaciji i ponekad mi se čini da sam posesivna, a mm isfrustriran jer ne uspijeva umiriti dijete.
ja sam stalno s bebom, ja ga tješim kad plače, presvlačim ga, hranim, dižem kada padne, nasmijavam, igram se s njim, a mm je samo promatrač.
kod mene u tom grmu leži zec.
od početka sam trebala više uključiti mm-a u sve te radnje oko djeteta.
ali nije to ništa nepopravljivo, jedino što je sada teže.

trebas naci neko vrijeme i nacin kad malac moze bez tebe. u setnji ili negdje vani ce mozda manje skuziti da te nema.

ali ako muz ne pristaje na to, i ako misli da je to zbog cice koju on nema, ne vidim bas da ce vam uspjeti...

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

jako je bitno kakav je tata i kako hendla situaciju.
ako se odmah uspaničio/ prepao/ poludio/ zaključio da je to eto tako jer nema mame i cice i da on ne može ništa, naravno da je dijete to osjetilo i još više plakalo.
kad je tata smiren i vlada situacijom, moći će smiriti dijete.
poznajem i jedne i druge tipove, i bez obzira koliko su njihova djeca cicoovisnici, ovima prvima djeca uvijek histerično vrište, a ovi drugi uspiju se neko vrijeme sami zabavljati bez mame

---

potpis!!!
tako je bilo i kod nas. dok se tata nije skulirao. nakon toga me se nije ni sjetila.
razgovaraj s njime. probaj ga ohrabriti, daj mu neke ideje kako da iskoriste to vrijeme zabavno.
neka za pocetak odu u setnju bez tebe. lakse je kad oni napustaju kucu nego ti. za pocetak.

Vrijeme je da se tata počne intenzivnije baviti djetetom. On može sve što i mama, osim cice. To ne može biti opravdanje za paniku kad mame nema.

Kod nas je situacija slična, kad mene nema, onda je bila panika. A čak više ni ne doji. Ali kad se tata uspije suzdržati od frke, onda je sve ok. Eto, već tri dana ga on uspavljuje, a do sad je većinom bilo samo mama mama mmaaamaaa, dok nisam čvrsto odlučila da je dosta s tim! Nije stvar u meni, nije stvar u klincu. Sad sam u 6. mjesecu trudnoće i teško mi pada nosanje pred spavanje i sl. A bit će sve teže.

Moram priznati da mi je prvih tjedan - dva nakon rodilišta bilo strašno naporno, ali sama sam si bila kriva, jer sam posesivno sve radila sama (ne može nitko to znati tako dobro kao ja :roll: ) No onda sam se trgnula. Bilo mi je u jednom momentu i čudno i žao što se MM ne usudi uopće uzeti sina kak treba na ruke i maziti se s njim a da ne govorim o nekom premotavanju isl.

Samu sebe istrenirala sam da se ne "bojim", da mi ne bude teško prepustiti malog MMu u određenim situacijama (znate ono kad bespomoćno gledate i najradije bi bebi popravili glavicu isl, a svjesni ste da zapravo ne treba). I malo po malo, ja sam postala opuštenija, puna povjerenja u MMa koji je budimo realni otac tog djeteta, a to kako je MM presretno prihvatio ulogu odgovornog tate ne mogu ni opisati.

Rezultat - MM je potpuno jednak u svemu kao i ja. Sve može tata, sve može mama. To što ja mogu dojiti, znači samo da ne mogu uspavati malenog kako tata može. Želim reći, sve je u spajanju, povezivanju, prepuštanju osjećajima roditeljstva i odgovornosti.

Nikad nije kasno. Želim ti da uspijete. Samo polako tatu uključi u sve vidove roditeljstva. :love:

I kod nas je bila identična situacija kad je bio te dobi. Prisjela bi mi svaka kava s frendicama kad bih doma zatekla kaos. Kod nas je stvar u tome da je MM ukočeniji tip,vrlo loše komunikacije s malim bebama,pa bila ona i njegova vlastita. :(
Sve se promijenilo kad je mali navršio negdje 18 mjeseci, kad je s njime mogao bolje komunicirati,ići u parkić i sl. Nakon toga ja više nisam potrebna,glavno da se ide iz stana pa-pa. Ipak,kad je neka velika frka npr. kad se jače udari-pomaže samo moj zagrljaj. :oops:

Moj je meni neku večer rekao: Mama, 'ajde ti na odbojku. Ja ću s tatom ići spavati.

M.a.r.t.a. - faza prilagodbe je neminovna. Ne mislim da "se dijete treba isplakati", nego da na početku ostanci trebaju biti kraći i u ne-stresno vrijeme dana. Polako će sve doći na svoje mjesto.

Slazem se s Lut.

Lutonjica apsolutno ima point. Kaleb i danas, s 19 mjeseci, dosta visi po meni, ali ja bez problema mogu otići i na cijeli dan - ako je s tatom ili bakom i didom. Naš tata od prvog dana sudjeluje u svemu, Kaleb je već kao mali znao satima spavati na njemu, već su se tada jako povezali... Da ja nemam sisu, mislim da bi mu tata bio roditelj no. 1. ;)

Ne znam da li za dva mjeseca ideš raditi, ali u svakom slučaju vrijeme je da počnete polako sa prvim odvajanjima, makar na kratko, dok ti odeš do trgovine...počni sa deset-petnaest minuta, pa kada se privikne povećaj na pola sata i sat. Obavezno mu kaži da izlaziš (nemoj se iskrati da ne vidi) i da se brzo vraćaš. Suprugu će se bolje nositi sa situacijom jer će znati da se brzo vraćaš, a maleni će separaciju prihvatiti kada vidi da se ti uvijek vratiš. Nisu svi tate isti i neke stvarno ulovi panika, ali ti si tu da mu pomogneš. Nakon par puta, kada mali bude već bolje reagirao, a tata dobio samopouzdanja, mogu polako krenuti i u prve šetnjice, prvo oko kuće, a onda i dalje. Ne brini, biti će sve u redu! :love:

Slazem se s Lutonjicom. I ne mora se to odnositi samo na tate. Kod nas se npr. s H puno bolje snalaze svekrva i svekar, nego moji. Oni su zacas u panici i uvijek pitanje: Pa gdje si dosada? A sveki: joj, pa zasto si se tako brzo vratila.

MM super hendla H, kao i ja, nema problema.

ja ocigledno imam srece :roll:
Marino je oduvijek zelio ostati sam sa tatom, tak da je bez problema mogu kud hocu (ako zelim)
jedino to ne pali ponoci kad se probudi, onda samo ja dolazim u obzir

MM se isto snalazi sa Leom isto kao i ja, otkad ja radim i provodi više vremena sa njom jer dolazi doma do jedan. Uvijek mi je 'ostaviti' Leu sa njim bilo isto kao da je sa mnom, tj. uopće to nisam računala pod ostavljanje.

MM je antitalent za čuvanje djece.
A mali kenjka i nervozan je jer mu je s njim...dosadno.
Znam, jer, recimo, u jaslicama obožava biti, sam trći tetama, maše mi na izlazu.
Znam, jer s bakama voli biti i maše mi pa-pa.
Znam, jer svaki put kad napomenem da negdje idem MM okreće oćima i viće da povedem dicu sa sobom :x
A naravno da sam ja kriva, jer sam ih (Luku pogotovo) navikla na cicu i sebe.
Da bi spriječila daljnje svađe, dicu vodim sa sobom, bar dok ne budu dovoljno odrasla (šta Duje već je i s njim mu je lakše) da gledaju crtić cili period dok mene nema. Žalosno :nope:

L. je bio isto tu negdje dobi kad sam krenula na pilates i prvo dulje ostavljanje s tatom. On inace nije bio osoba koji je dobro hendlao takve situacije, i prvi puta je L. plakao (a inace je bio beba koja ne place) da sam stajala na vratima dobrih 5 minuta razmisljajuci hocu li se vratiti unutra i ko sljivi aerobik, il necu.
No, onda sam si razmislila kako ostavljanje tati bi trebalo biti u istom rangu ko ostavljanje mami.
Prvi puta nije dobro proslo.
No, nisam odustajala, objasnila sam malenom kako moze plakat, al ce bit s tatom, a ja moram ici van na neko vrijeme, i vec drugi puta su se njih dvoje zabavljali, cak i uspavali, tata je bio opusteniji, a L. je znao da nema izlaza. To sam postavila kao odlazak na posao - moram i zelim i to je to. Nama je uspjelo, a i njih dvoje su se vise zblizili :D

da, hrkljuš :oops: samo sam ti tila reći: vidila sam iz priloženog i znam da je TM dobar sa Karlom i mnogo mu ugađa, pa da se ipak malo saćekaš da se pronađeh hobi.
Bit će vremena, a za sad uživaj u onom vremenu dok Karlito splava :mrgreen:

Kod nas je ostavljanje ili uspavljivanje bilo kome, bilo kada, sa obojicom bila nemoguća misija :( što god pokušali. Do nekih 13 mjeseci sa Nikolom i 15 sa Petrom nije išlo. Urlali bi čim me vide blizu vrata... Onda kao da je neko okrenuo prekidač i sve 5 ostaju s tatom, tetom, dedom...

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

napokon sam se dogovorila sa mužem i pronašla odgovarajući hobi 2 puta dnevno. nakon 10 mj. jupi!

i vratim se doma ravno sa treninga, puna dojmova, a u kući noćna mora.

---

a da počnete sa tvojim kraćim izlascima, polagano, tipa prvo jedan dan na 10 min. u dućan, drugi dan na 15 min. po kruh, treći dan na 30 min. do susjede itd.
Mi smo to radili samo obrnuto, tata ga je jedan dan uzeo sa sobom 15 min. po kruh, drugi dan 20 min. piti vani kavu i igrati se u pijesku, treći dan njih dvojica čiste dvorište 30 min. itd. Ja sam bila u kući, oni vani. Nikada nismo imali problema sa odvajanjem. Za razliku dok smo curicu ostavljali, ali u stanu, i sa neinteresantnom bakom, jaooojjjj.

ovdje je problem lijenog oca koji nema volje pozabavit se djetetom

ako se ne može dijete dva puta tjedno ostaviti ocu na po sat vremena onda je to žalosno

da ja MM cijelo vrijeme ne jašem i forsiram da provodi vrijeme s malom i da se igra on bi se isto ovako razulario

nije stvar da je dijete premalo niti da treba imati cicu u ustima 24/7 niti da je previše vezano uz mamu..da ga se taj sat vremena zabavi i pruži mu se pažnja, a dotični je u deset mjeseci valjda imao prilike naučiti i spoznati kako se s djetetom hendla, onda nema šanse da ne bi ostalo s tom osobom

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

jako je bitno kakav je tata i kako hendla situaciju.
ako se odmah uspaničio/ prepao/ poludio/ zaključio da je to eto tako jer nema mame i cice i da on ne može ništa, naravno da je dijete to osjetilo i još više plakalo.
kad je tata smiren i vlada situacijom, moći će smiriti dijete.
poznajem i jedne i druge tipove, i bez obzira koliko su njihova djeca cicoovisnici, ovima prvima djeca uvijek histerično vrište, a ovi drugi uspiju se neko vrijeme sami zabavljati bez mame

---

Sto puta točno!
MM je od prvog tipa tate, uspješno postao drugi tip. Prvo je savladao strah od Ivanovog plača kad mene nema, a kad je stekao sigurnost, onda se i dijete uz njega počelo osjećati sigurno. I sada se savim dobro zabavljaju kad moram otići.

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

ponekad mi se čini da sam rob svog odgoja, rob AP, rob sise, rob karla.

nakon muževe reakcije teško da ću sljedeći put imati njegov pristanak.
na koji način se smiruju 10mjesečnjaci navikli na mamu i sisu ?

---

ovo mi je upalo u oci. AP podrazumijeva ukljucenost oba roditelja, nije to AM, attachment mothering :mrgreen: ;)

ovo boldano mi je posebno neshvatljivo, njegov pristanak :?
pa sta to nije i njegovo dijete?
razumjela bi da razmisljas hoces li i dalje nastaviti s pilatesom zbog toga jer ti ej tesko u takvom stanju ostaviti dijete, i to zbog djeteta, ali ti razmisljas hoce li tm pristati? :?

ovo trece su ti vec odgovorili. otac se treba sto vise baviti djetetom kad si ti doma, i onda on malo po malo bude naviknuo ostati sam s tatom. tak je kod nas bilo. mm se otpocetka puno bavio dorianom, presvlacio, uspavljivao, nosio, igrao se s njim, a svalki vikend su oni dva isli zajedno u setnju, i sad nema nikakvog problema ako mene nema cijeli dan. i dorian stvarno obozava mm-a.

potpisujem.kakav pobogu PRISTANAK..koje je ovo stoljeće?
Dozvoli mu da se približi i potakni ga da se približi djetetu.

Lutonjica je točno rekla.

No, samo želim naglasiti da će lakše sa svakim slijedećim mjesecom i da možda treba još malo pričekati. Ili birati bolje vrijeme za odlazak. Moje dijete je uvijek obožavalo tatu, ali postojali su kritični trenuci (umor) kad sam palila samo ja (i cica). Tome sam se prilagodila i birala drugo vrijeme za odlazak iz kuće.

Za koji mjesec ce to idealno vrijeme biti prošireno na malo više sati pa ćeš imati i veće mogućnosti planiranja. Budi strpljiva, ovo ne traje vječno. I ja sam imala krizu oko djetetovog 11.mjeseca i bilo mi je silno potrebno odmaknuti se od ustaljene kolotečine. No, on je to samo djelomično prihvaćao. Sva sreća da nisam bila preuporna u tome, jer za samo par mjeseci nakon on je postao drugačije dijete, puno samostalnije, a ja mogu provesti dosta sati bez njega znajući da je on savršeno zadovoljan svake te sekunde.

potpisujem Anitu-AZ.

bila sam suncin "rob" dosta dugo - sad se situacija okrenula - mm ne smije mrdnut 8) a ja hodam okolo.

M.a.r.t.a sad će ovo što ću reći možda biti malo čudno, al probaj razgovarat s djetetom.
Znam, ima 10 mj i misliš da ne kuži, al sam na svom malom skužila da razgovor pali.Kad sam ga vodila ženi na čuvanje il kad je ostao s tatom fino sam se sjela do njega i pričala s njim.Rekla sam mu da trebam obavit to i to i da će ga sad čuvat tata ili teta, a da ću ja doći kad to obavim i uvijek bi mi bolje reagirao u odnosu na situaciju kad bi samo otišla.
Nikad mu nisam lagala tipa idem do dućana, vratim se brzo.Uvijek sam mu rekla istinu i bez obzira kaj me 90 % vremena gledao kao da uopće ne kuži kaj sam mu rekla bio je mirniji nego da sam samo otišla bez riječi.
Znalo se ponekad dogoditi da moram otići, a da mu ne kažem ništa i to su bile prave drame.Toliko se derao da su me zvali da dodjem doma jer on ne prestaje plakat i histerizirat.Kad sam došla odmah je bio mir i njegovo vječno: papat cici.
I još nešto, budući da imamo obje sinove.Moj mali više voli bit s ženama nego s muškima.To je onaj Edipov kompleks :lol: .Mislim bit će on i s muškima, al ak je neka žena u blizini taj muški se može slikat.

MM je dvije godine bio kući sa djecom. Stariju odveo u vrtić, a sa mlađom na igranje ili šetnju - svaki dan!!! Ponekad, kad bi starija rekla da joj se ne da u vrtić, i nju bi ostavio kući. Nije kuhao (totalni antitalent), ali je dokuhavao, nije peglao (to ionako nikom ne dozvoljavam), ali je vješao i slagao robu i još jedna, vrlo važna stvar - kuća je svaki dan bila uredna i čista kad bi se ja vratila s posla. Kad su djeca bolesna, uvijek samo on ostane kući (ja sam bila samo kad su imale vodene kozice i kad je starija operirala krajnike) i nikad nisam našla primjedbe na bilo što. Ponekad imam feeling da je sa kćerkama proveo više kvalitetnog vremena od mene, ali jednostavno sam, već nakon 2 dana u kući totalno luda. Ne pitajte kako sam preživjela 3 tjedna vodenih kozica x 2.

nisam bila na netu par dana i sad sam vidjela sve te silne poruke.

da se rezumimo, moj muž je za 5.
često ostane počistiti kuću dok se ja i Karlo nosimo, neki put se on vozi s njim dok ja čistim ili recimo odspavam sat vremena pa im se pridružim u gradu.

karlo je jedna velika skitnica i kad se nosi i vozi sve je ok. MM može bez mene satima se vozati sa malim, dati mu papati ako treba, tada ni ne osjeti da nema mene i sise.

ali moj strašni hobi počinje u 20.30 kad je karlo u laganom polusnu ili spava već neko vrijeme i navikao je da kad se probudi i zaplače dobije sisu, tj. pomiriše je i ode na drugu stranu.
MM nema sisu. i tu sve počinje. ne može ga pospanog, u pidžami i po mraku vozati gradom da se smiri :roll:

ono za "pristanak"neću komentirati. svak ko me i malo pozna bi se nasmijao. kriv odabir riječi.

moje je pitanje bilo kako da tata u takvoj specifičnoj situaciji smiri dijete?

aha, nisi navela najvazniju stvar, da se dogada navecer.

e pa kod nas je slicno, tata ga jos i nekako uspije uspavati, ali ako se nakon toga probudi moram doci ja. i ne zelim to mijenjati, jer mi je to siguran i brz nacin uspavljivanja natrag u san. strah me da ako bi poceli eksperimentirat da ga tata smiruje da bi dsli do problema, jer ga nakon nekog vremena ne bi mogla uspavat ni ja ni on. tako ti to kod nas ide, cim se dijete malo navikne na nesto novo onda to vise ne pali, al ne pali ni ono sto je prije palilo :mrgreen:

tako da ja do daljnjega necu izlaziti navecer nigdje.

E, kod mene baš suprotno, ako neće sisu, tatica uspavljuje jedno tri puta bolje od mame. Toliko mlati s njom po zraku da se djetetu valjda u mozgu zavrti pa zaćori :)

Mislim da bumo mi preskočili mamitis u startu.

nadam se da ste svi upoznati sa shaken baby sindromom? :shock:

da, ja sam jako strijepila nad tim "treskanjem" djeteta.
ne znam od kud im to, ali svi imaju poriv protresti je.
ajde dobro, sad je velika i to je igra pa dopustam, ali prvih godinu dana, niposto!

Lutonjica, jel može malo više o tom sindromu?

proguglaj, naći ćeš jako puno informacija.
ukratko, jako tresenje djeteta može uzrokovati ozbiljna oštećenja mozga, pa i smrt. velika većina roditelja trese djecu kad plaču, ili kako bi ih uspavalo. to je vrlo opasno, jer nikad ne znaš koja jačina, brzina i dužina trešenja može nauditi djetetu, i ne postoji jasna granica do koje je treskanje/ ljuljanje neopasno. zato se preporuča uopće ne tresti dijete ni na koji način.

Čekaj, čekaj... Ne smiješ brkati ljuljane i treskanje. Mi smo se uspavljivali na lopti (skakanjem), znala sam ga i "nunati", ali to nema NIKAKVE veze s treskanjem (nekontrolirani pokreti u svim smjerovima). Slažem se da je trešnja djeteta po život opasna, ali ljuljanje i skakanje bogme nisu.

Meni se skakanje čini ekstremnijim od trešenja - mogu biti veće amplitude i nagliji stop.

Citiraj:

---

iridana2666 prvotno napisa

MM je dvije godine bio kući sa djecom. Stariju odveo u vrtić, a sa mlađom na igranje ili šetnju - svaki dan!!! Ponekad, kad bi starija rekla da joj se ne da u vrtić, i nju bi ostavio kući. Nije kuhao (totalni antitalent), ali je dokuhavao, nije peglao (to ionako nikom ne dozvoljavam), ali je vješao i slagao robu i još jedna, vrlo važna stvar - kuća je svaki dan bila uredna i čista kad bi se ja vratila s posla. Kad su djeca bolesna, uvijek samo on ostane kući (ja sam bila samo kad su imale vodene kozice i kad je starija operirala krajnike) i nikad nisam našla primjedbe na bilo što. Ponekad imam feeling da je sa kćerkama proveo više kvalitetnog vremena od mene, ali jednostavno sam, već nakon 2 dana u kući totalno luda. Ne pitajte kako sam preživjela 3 tjedna vodenih kozica x 2.

---

ima li tvoj muz brata blizanca slucajno? :lol: da ga posalje malo k nama :mrgreen:
dvije rijeci: blaaaaaaaaaaago ti se ( to su u biti 3 rijeci ;) )

Kod nas je situacija malo drugacija... M je jako vezan za mene, kako i nece biti, tatu vidi samo vikendom i ujutro prije posla.. kada MM dodje kuci, M vec spava, nahranjen, okupan, kuca sredjena.. ja oko toga ne radim pitanje.. nisam odspavala u komadu od kako sam rodila, a kada MM ujutro provede sat vremena sa djetetom da ja ulovim jos barem malo sna onda je to prava drama, on tog dana vise nista ne radi jer se on "strasno umorio" :evil: Da ne kazem, da ako ga pustim da cuva malog dok ja odem van obaviti nesto na brzinu, nije u stanju pokupiti ni salicu i odnjeti je do kuhinje, jer : ajme meni, pa kako mislis da ga cuvam i da odnesem salicu u kuhinju :evil: :evil:
totalno sam otisla OT... kako cure kazu; postepeno kreni sa odlascima ali ustraj u tome., svaka od nas treba imati pravo na malo slobode i vremena samo za sebe., isprika tipa; dijete je jako vezano za tebe, ne samo da je ne prihvatljiva vec mene osobno strasno smeta., pa brate mili, provodi vise vremena sa svojim djetetom., a ne poslje se cudi sto dijete od 7 i pol mjeseci puze zamnom po kuci i govori ma-ma., ili sta ja vec situacija kod tebe...

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Čekaj, čekaj... Ne smiješ brkati ljuljane i treskanje. Mi smo se uspavljivali na lopti (skakanjem), znala sam ga i "nunati", ali to nema NIKAKVE veze s treskanjem (nekontrolirani pokreti u svim smjerovima). Slažem se da je trešnja djeteta po život opasna, ali ljuljanje i skakanje bogme nisu.

---

"treskanje" može ići samo gore-dole ili samo lijevo-desno npr. i kako da onda znam gdje je ta granica između "samo ljuljanja" i "treskanja gore-dole" :?
i ne mora biti nekontrolirano
ne znam, ja sam jako jako oprezna s tim
mislim, nunamo mi margitu :/ ali kad pročitam ili čujem (ili čak vidim uživo) o drmusanju djeteta kako bi se uspavalo, onda mi to zvuči jako jako opasno