imam pitanje

procitala sam sve vase poruke ali ipak imam pitanje....
malo ce vam cudno zvucati jer se svi moji zgrazaju kad to kazem, naime imam 23 godine ne mislim jos biti trudna jer nemam stalan posao
( znam da je glupa isprika ali tako je danas u drzavi )...no zeljela bi djete vise od icega, sredjen mi je zivot totalno ( sto znaci da imam kucu, auto, posao, decka s kojim zivim vec 5 godina) znam da je problem posvajanje djece dugotrajan i mukotrpan posao, ja bi htjela udomiti malu bebu zanima me da li je to u mojim godinama moguce?
Da li moram biti udata?
i sto mi sve jos treba da bi se pokrenuo proces udomljavanja....
decko i ja smo vec razgovarali o tome, no on ima neku dozu straha, dok sam ja odusevljena jer ima toliko djece kojima treba topao dom i obitelj a ja djecu obozavam.....

Evo da ti pozelim dobrodoslicu na forum :love: .
Na prvoj temi u nizu imas zakonske odredbe iz kojih ces videti da li si podobna da postanes usvojitelj, zajedno sa svojim deckom.
Druge zene ceti reci stvari iz prakse, a od mene toliko.
I jos jednom DOBRO DOSLA :heart:

Ne znam što bih ti odgovorila, ne živim u Hrvatskoj, ali na prvu loptu mislim da te u CZSR nitko ne bi ozbiljno shvatio. Imaš samo 23 godine, nisi u braku, TD ne želi udomlljenje sve to izgleda dosta neozbiljno, a djeca za udomljenje su najčešće teško istraumatizirana djeca i trebaju im udomitelji koji će biti spremni uhvatiti se ukoštac sa svim njihovim problemima i koji će kasnije biti spremni odvojiti se od djeteta, ako nekad bude usvojeno ili vraćeno roditeljima. :/
Oprosti na iskrenosti, ali to je samo moje mišljenje.

Dobrodošla! Mene isto to malo mori, u stvari ne izgleda mi logično tvoje razmišljanje - ne bi zatrudnjivala jer nemaš stalni posao, ali bi udomila dijete :?. Sve su to ozbiljne obaveze tako da ne razumijem zašto si stekla dojam da bi udomljenje iz perspektive tvoga poslodavca bilo manje zahtjevno od trudnoće i rađanja? To malo ne kužim...

Ja potpisujem ovo što je već rečeno, a također mislim da je udomitelji moraju imati više životnog i roditeljskog iskustva. Tu nema propisa, ali djeca se udomljenje ipak najradije daju onima koji već imaju svoju djecu i stabilnu zajednicu, posao i sve ostalo što treba za dijete. Tvoja namjera otkriva suosjećanje s djecom koja nemaju roditelje, ali mislim da nije vrijeme da se upuštaš u nešto tako zahtjevno kao što je udomljenje. Kao mlada osoba koja želi pomoći imaš i drugih načina da učiniš nešto za djecu u domu. Primjerice, možeš volontirati na taj način da ih izvedeš nekamo i s njima se malo podružiš. Za tako nešto si po svoj dobi i po želji da pomogneš idealna. A život će ti donijeti i ostalo, možda i udomljenje nekom drugom prilikom.

hvala vam svima na iskrenim odgovorima....
da znam da se cudite, i svima oko mene je cudno. znam da je to velika obaveza i pogotovo sto su to dijeca s traumama kao sto ste i sami rekli... ali mlada sam i smatram da imam slobodnog vremena i zivaca sto je naravno i najvise potrebno za tu dijecu....
u svakom slucaju imate pravo jer naravno moje zivotno iskustvo po vasim procijenama i nije veliko s obzirom na godine...
ja na neki nacin suosjecam s tom djecom jer sam i sama imala puno problema s ocem odselila sam se s 18god. sve sto sam do sada napravila, napravila sam sama, bez podrske i pomoci mojih roditelja.... bojim se da ne mogu imati svoje djete jer pokusavamo vec godinu dana i nista.....u tome stoji najveci problem.....nisam bila potpuno iskrena jer me bilo na neki nacin sram to napisati....... :cry:
pa ako ne mogu imati svoje zasto ne bi mogla usreciti neko tudje djete ciji ga roditelji ne zele...

Ana-naria, nakon godine dana još se ništa ne zna o tome možeš li ili ne začeti dijete. Puno je toga još pred tobom, a odluke o udomljenju ili posvojenju ne treba donositi na prečac. Svatko od nas će ti reći da su te odluke dugo sazrijevale u nama. Ti imaš još puno vremena za sve. Sretno!

Draga ana-naria,
vjerujem da možeš puno dati djetetu, bez obzira kako došlo u tvoj život.

Što se mogućnosti začeća tiče, nakon godine dana zatrudni tek 70% parova, prema tome, možda još nije došlo vaše vrijeme. No svejedno, nakon godine dana preporučuje se krenuti na pretrage, to je najbolji način da tu dilemu razrješite. Za početak, dragoga pošalješ na spermiogram (jednostavno, brzo i bezbolno), a onda ideš ti (pretraži malo, na portalu pod Neplodnost, i na forumu na Prije začeća i na Potpomognutoj se detaljno pisalo o tome).

Kad to istražite i posložite u glavi, onda ćete možda drugim očima gledati na udomljenje (a možda i ne).
No svakako je važno da se i tvoj dečko potpuno složi i da je svjestan u što se upušta. Više o udomljenju možeš naći na http://www.udomiteljizadjecu.hr/ ili nazvati centar za socijalnu skrb pa se raspitati.

Bez obzira imali jednog dana biološku djecu ili ne, slažem se s Inom u tome da je briga o udomljenom djetetu jednako odgovorna i zahtjevna kao i o rođenom ili usvojenom, pa mi se čini da faktor stalnog posla jednako igra ili ne igra ulogu u svim slučajevima.
Isto se tako slažem sa Zdenkom, da možda ne treba žuriti. Vjerujem da bi u nekom dječjem domu bili presretni da imaju takvu volonterku, a time dobivaš dovoljno vremena da i ti i tvoj dragi provedete puno vremena u društvu djece i dobijete osjećaj koliko ste spremni zaista neko od njih i povesti sa sobom kući na dugo vrijeme - možda zauvijek, a možda ga morati pustiti da ode baš kad ste se vezali.

Odluke su velike i ozbiljne, i nijednu ne morate donijeti preko noći. Od srca ti želim da donesete onu koja je najbolja za vas. :*
U međuvremenu se druži s nama na ovim podforumima.

Evo, ja nadugo, Zdenka isto to u dvije rečenice 8)
A nismo se konzultirale, časna riječ! ;)

udomiti neko dijete je jedna velika odluka, odluka za cijeli život, zato prije samog kroćenja u takvo nešto treba dobro razmisliti.
A ti si još malda, život je pred tobom i imaš dovoljno vremena razmisliti o udomljenju, i da li je to ono što zaista želiš. :heart:

Ana-naria, dobro nam došla!

Mogu samo potpisati već rečeno. Volontiranjem u jednom od domova za nezbrinutu djecu možeš pomoći i puno naučiti. Udomiteljstvu se bolje posvetiti u nekim zrelijim godinama.

hvala vam cure na svemu ja bi volontirala ali je problem sto tu di ja zivim nema ni jedan takav dom... nadam se da ce u buducnosti stvari sjesti na svoje i jednoga dana ( a nadam se uskoro) da cu imati svoje djete a nadam se i usreciti bar jedno malo tuzno srce....
no ima problem sto mene najvise zabrinjava... naime kolega od mog dragog ima sad vec 38 godina a ni supruga mu nije puno mladja. pokusavali su cijelo vrijeme imati bebu bili na svim mogucim pretragama i obadvoje mogu imati djecu, ali ocito ne skupa ( citala sam nesto o nekompatibilnim parovima ) bili su na hrpetini umjetnih oplodnja u Zagrebu, cak su pod zadnje digli tri kredita da bi u Njemackoj mogli platiti ali nista.....a nikada se nisu odlucili za posvojenje...sad im je vec relativno kasno...i onda se ja pitam cemu smisao zivota ako ostanes ˝sam˝.... :( ......radio si mucio si se cijeli zivot a u odredjenim godinama to sve padne u vodu jer jednostavno nesto ne dostaje...nekakva praznina u tebi...jer nisi dovjeka mlad....i nije ti uvijek do lumpovanja i kupovanja skupih nepotrebnih stvarcica, sto ce ti sve to ako nemas kome to sve ostaviti, ako nemas maloga covjeculjka koji ce se plakati kad mu neces kupiti najskuplju najnoviju igracku, a opet ce se veseliti kad dobije obicnu cokoladu....ili kad doces kuci mrtva umorna a ono se zatrci prema tebi i zagrli te onim malim slatkim rucicama i kaze ti mama.....pa ja mislim da nema vece srece od toga.....mislim da bi zaboravila na sav svoj umor.... no naravno nije sve tako lijepo i krasno kako se cini ali to su sve slatka iskustva vise u zivotu .....
no jos jedamput hvala vam cure i drzite mi fige da jednoga dana imam svog malog covjeka :)
cujemo se kiss kiss

Istina je da ne treba čekati predugo. Svima nam vrijeme prolazi. Upoznala sam mnogo nesretnih parova koji su se prekasno sjetili da bi mogli posvojiti dijete. Ali, tvoji znanci sa 38 godina nisu nimalo prestari za to, dapače, u odličnim su godinama za posvojenje. A što se tebe tiče i tvojih mladih godina, kao što su ti svi rekli, imaš još mnogo vremena za sve.

Moje mišljenje je ako par sam ne dođe do ideje da želi posvojiti dijete, i ta ideja ne sazri u njima, bolje im je i ne posvajati. Jer posvojeno dijete nije ZAMJENA za biološko. Ono je DIJETE.

Potpisujem cure. Koliko god se nekom činila tužna zrela dob bez djeteta, drugome možda posvojeno dijete ne bi bila utjeha. Kad ljudi sami shvate da se žele upustiti u posvajanje, kad osjete da to MORAJU učiniti - tada je došlo vrijeme, ne prije.
Inače, nisu ljudi s 38 godina prestari za posvojenje. Mi smo bili u 37-oj i 40-oj kad smo posvojili.

A to da neki prekasno shvate da su mogli/trebali pokušati posvojiti, to je istina.
Kad smo mijenjali prozor u sobi prije nego će naš klinac doći, jedan stariji radnik, kad je čuo da dolazi posvojeni klinac, rekao je nešto u stilu "vi ste pametni, imate pravo". Ispričao je kako su on i supruga godinama i godinama pokušavali s doktorima, toliko dugo dok već nisu bili prestari za posvojenje. Požalio se da sad imaju kuću i sve, a kuća pusta.

Citam vase postove, sa naglaskom na zabrinutost ljudi koji su u starijim godinama :nope: :/ ( naravno starijim za usvajanje).
Kod nas je do 2005. vazio SFRJ zakon iz 1980. :shock: koji nisam citala, ali tu je postojala granica starosti usvojitelja.
Porodicni zakon iz 2005. donosi izmene u smislu da usvojtelj moze biti stariji od deteta najvise 45 godina, ali da se mogu usvajati "deca" do 18. - te godine.
To npr. paru koji imaju po 50 godina omogucava da usvoje dete od 5 godina :) , a paru kod kojih stariji partner ima 55 godina dete od 10 :) , kao sto je slucaj sa Vlvl i njenim suprugom. U ovom drugom slucaju dete bi se moralo pitati za pristanak.
45 + 18 = 63, dakle ljudi mogu, ako hoce, usvojiti "dete" i u 63 godini. To je veliko rasterecenje za usvojioce :D , ne mogu ni da zamislim kako je onima koji cekaju dete, a dani i meseci :cekam: :unsure: prosto lete, blizi se death line.
Nas zakon predvidja i usvajanje sa imenovanjem usvojioca : biloska majka moze u drugom mesecu zivota imenovati usvojioce, a onda tu odluku povuci ili potvrditi u narednih ( najduzih na svetu :roll: ) mesec dana.
Dete u porodicu u tom slucaju dolazi sa 3 meseca. :)
Bas je Vlvl, ako se secam dobro, napisala da ce biti zanimljivo citati o razlikama u zakonodavstvu nase 2 susedne drzave, pa eto, nadam se da jeste, treba razmenjivati iskustva i informacije svake vrste. :love:
Mi smo, konkretno, stavili da bi zeleli dete do 5 godina, ali ako vidimo da ne ide povecacemo na 10.
Ovo sto pisem je zakon, nazalost u stvarnosti nije tako bajkovito, jer je jako malo dece sa urednim papirima za usvajanje, a mnogo porodica koje ih zele, ali mi bar ne strepimo od starosne granice.
I opet Vlvl ( danas te bas "prozivam") : veruj mi da o starijem detetu nisam ni razmisljala dok nisam procitala tvoj post - o vama i vasem decaku, koji me najdublje ganuao i naterao suze na oci. :heart:
Zelim da R. Hrvatska sto pre dobije fleksibilnije zakone iz ovog domena, pre svega promene na planu pomeranja gornje starosne granice sto je veliko psihicko rasterecenje za usvojioce, ali i sansa za stariju decu da dobiju mamu i tatu. :preskaceuze:

u Hr zakon je već vrlo sličan vašem :D , mislim da samo nema ovog dijela o imenovanju posvajatelja.

Super :D :D :D
Mene je zbunila recenica Vlvl :
"Inače, nisu ljudi s 38 godina prestari za posvojenje. Mi smo bili u 37-oj i 40-oj kad smo posvojili. "
Tako da sam pomislila da vas zakon ogranicava.
Ukidanje strosne/dobne granice ( sada sam videla da to pise u zakonu) ce pomci mnogim "starijim" usvojiocima da dodju do svog deteta, a deci da nadju svoje mame i tate.
Jos jednom super :)

Nisam htjela da moj post stvori zabunu. Spomenula sam 38 godina, jer je ana-naria spomenula znance te dobi kojima je "već relativno kasno". Navela sam naš primjer jednostavno zato da ne čačkam po tuđim godinama. Znam da su i ljudi stariji od nas posvojili djecu mlađu nego je naš sin bio.
Ali koliko znam kod nas postoji gornja dobna granica djeteta za posvojenje, barem je postojala kad smo mi posvajali. Djecu stariju od 12 godina nije se moglo posvojiti, osim iznimno, a iznimke su pretpostavljam djeca s poteškoćama u razvoju. Ne znam kako je sad.
S time da se djecu stariju od 10 godina pita da li pristaju na posvajanje od tih određenih roditelja.

Ne znam za prije, ali sada je sigurno moguće posvojiti djecu stariju od 12 godina.

@Vlvl
naravno da nisi htela da stvoris zabunu, ja sam tvoje reci krivo protumacila. :heart: