-
govori o sebi u 2. licu
AA puno priča, ima ogroman vokabular, ali još nije naučio govoriti o sebi u prvom licu.
Dakle, govori - hoćeš piti vode umjesto hoću piti vode, bio si u parkiću umjesto bio sam u parkiću itd.
Isto tako, kada razgovara sa mnom, pita što sam radila umjesto što si radila. Drugim riječima, kopira ono što ja govorim.
Naravno, govori i o sebi i o meni i u trećem licu, ali taj dio me ne brine, to sam čula da radi veliki broj djece.
Polako ga ispravljam i neki pomaci se vide, ali mi je čudno da ne može shvatiti to govorenje u 1. licu :/
Jesmo li jedini? :mrgreen:
-
Niste, to je sasvim normalno za djecu njegove dobi jer ponajprije uče oponašanjem.
Jedna naša mala rođaka je tako govorila do otprilike svoje treće godine.
Inače ima redoslijed kojim djeca usvajaju jezik i njegove
gramatičke strukture,a sposobnost shvaćanja nečeg apstraktnog (npr. gramatike) razvijaju tek s 11-13 godina.
-
I mi smo imali faze. Luka je prvo govorio o sebi u trećem licu (Luka će papati, Luka će se igrati....), zatim je kratko vrijeme govorio u drugom licu.
Sad će uskoro 3 i već unazad mjesec dana (ako se ne varam) ispravno govori o sebi u prvom licu... :mrgreen:
Nema mjesta za zabrinutost... Sve to njih prođe kad tad i postavi se na svoje mjesto. :)
-
eto, leo nema nikakav vokabular :P npr. pi mu znaci i piski mi se i pisulin i papir i svastanesto... cesto mora objasnjavat rukama i nogama sto hoce (pantomimicar u podznaku :mrgreen: )
al vec dva-tri mjeseca minimalno uredno o sebi govori u prvom licu :)
poceo je tako da je govorio: ovo je meni moje ato! (ovo je moj auto) :mrgreen:
-
Vjerojatno kao rezultat mojih konstantnih pitanja tipa "hocest ti ..." Ivan za sebe umjesto ja govori ti 8) pa tako imamo ti upali, ti papa, ti igra...
-
pridruzujem se
Kristijan isto kao i AA
-
Da, i Gabrijel za sebe kaže TI... ostalo je malo teže za poloviti u kojem licu govori, ali npr. uči ga djed nekidan da veli "moj did", pa poveže on to odmah s "moj Andro" ali i odmah nadoveže "moj Beka (Rebeka)". Ljetos sam ga ispravila da kada zove baku da veli bako, u vokativu, a ne u nominativu, pa smo narednih mjesec dana svi bili mamo, tato, dido.... :lol:
-
TI TI TI za JA JA JA
Marko reci:ja sam
Marko kaže:ja mama(mama je ja)
ti makljo (marko je ti) :)
-
jakov od kada je progovorio govori u prvom licu, i to bez greške, ukoliko nije siguran kako bi trebao nešto reći, stane malo, pa razmisli (ne bi da konjugira), i kaže.
ali njemu je trebalo da progovoriiiiii...
-
Ma razvojna faza, budu naucili.
Meni je bilo jako smijesno dok je Robi dugo vremena govorio o sebi u zenskom licu jer je cuo samo takvo izrazavanje u prvom licu (od mene i njegove sestre - tata mu ne govori hrvatski).
-
I Lovri se kojiput omakne ženski rod 8)
-
Sestra mi je malo starija od brata. On je kao mali povodeći se za njom govorio : Bila sam, vidla sam... (u ženskom rodu). Kada je bio veći skužil je razliku ženskoga i muškoga roda. :lol:
-
Lovro je tek sa kojih 29 mjeseci prestao za sebe koristiti zamjenicu TI.
Tako smo imali užasno puno urnebesnih situacija tipa:
Ja: Mogu li ja to?
Lovro: Ne, ti ćeš!!
Ja: Što, ja??!!
Lovro: Neeee!!! Tiii ćeš!!!
...itd itd
-
He, he, slažemo mi čisti veš neki dan....
I kaže Sara: "ovo su tvoje hlačice"
Ja: "kaži to su moje hlačice"
Sara: "to su tvoje hlačice"
Ja: "kaži to su moje hlačice"
Sara (već vidno iznervirana što joj pokušavam "oteti"hlače):"to su tvoje hlačice"
Ja: "u pravu si to su tvoje hlačice".
I dijete se smirilo :)