govori o sebi u 2. licu

AA puno priča, ima ogroman vokabular, ali još nije naučio govoriti o sebi u prvom licu.
Dakle, govori - hoćeš piti vode umjesto hoću piti vode, bio si u parkiću umjesto bio sam u parkiću itd.

Isto tako, kada razgovara sa mnom, pita što sam radila umjesto što si radila. Drugim riječima, kopira ono što ja govorim.

Naravno, govori i o sebi i o meni i u trećem licu, ali taj dio me ne brine, to sam čula da radi veliki broj djece.

Polako ga ispravljam i neki pomaci se vide, ali mi je čudno da ne može shvatiti to govorenje u 1. licu :/

Jesmo li jedini? :mrgreen:

Niste, to je sasvim normalno za djecu njegove dobi jer ponajprije uče oponašanjem.
Jedna naša mala rođaka je tako govorila do otprilike svoje treće godine.

Inače ima redoslijed kojim djeca usvajaju jezik i njegove
gramatičke strukture,a sposobnost shvaćanja nečeg apstraktnog (npr. gramatike) razvijaju tek s 11-13 godina.

I mi smo imali faze. Luka je prvo govorio o sebi u trećem licu (Luka će papati, Luka će se igrati....), zatim je kratko vrijeme govorio u drugom licu.
Sad će uskoro 3 i već unazad mjesec dana (ako se ne varam) ispravno govori o sebi u prvom licu... :mrgreen:

Nema mjesta za zabrinutost... Sve to njih prođe kad tad i postavi se na svoje mjesto. :)

eto, leo nema nikakav vokabular :P npr. pi mu znaci i piski mi se i pisulin i papir i svastanesto... cesto mora objasnjavat rukama i nogama sto hoce (pantomimicar u podznaku :mrgreen: )

al vec dva-tri mjeseca minimalno uredno o sebi govori u prvom licu :)

poceo je tako da je govorio: ovo je meni moje ato! (ovo je moj auto) :mrgreen:

Vjerojatno kao rezultat mojih konstantnih pitanja tipa "hocest ti ..." Ivan za sebe umjesto ja govori ti 8) pa tako imamo ti upali, ti papa, ti igra...

pridruzujem se

Kristijan isto kao i AA

Da, i Gabrijel za sebe kaže TI... ostalo je malo teže za poloviti u kojem licu govori, ali npr. uči ga djed nekidan da veli "moj did", pa poveže on to odmah s "moj Andro" ali i odmah nadoveže "moj Beka (Rebeka)". Ljetos sam ga ispravila da kada zove baku da veli bako, u vokativu, a ne u nominativu, pa smo narednih mjesec dana svi bili mamo, tato, dido.... :lol:

TI TI TI za JA JA JA
Marko reci:ja sam
Marko kaže:ja mama(mama je ja)
ti makljo (marko je ti) :)

jakov od kada je progovorio govori u prvom licu, i to bez greške, ukoliko nije siguran kako bi trebao nešto reći, stane malo, pa razmisli (ne bi da konjugira), i kaže.
ali njemu je trebalo da progovoriiiiii...

Ma razvojna faza, budu naucili.

Meni je bilo jako smijesno dok je Robi dugo vremena govorio o sebi u zenskom licu jer je cuo samo takvo izrazavanje u prvom licu (od mene i njegove sestre - tata mu ne govori hrvatski).

I Lovri se kojiput omakne ženski rod 8)

Sestra mi je malo starija od brata. On je kao mali povodeći se za njom govorio : Bila sam, vidla sam... (u ženskom rodu). Kada je bio veći skužil je razliku ženskoga i muškoga roda. :lol:

Lovro je tek sa kojih 29 mjeseci prestao za sebe koristiti zamjenicu TI.

Tako smo imali užasno puno urnebesnih situacija tipa:
Ja: Mogu li ja to?
Lovro: Ne, ti ćeš!!
Ja: Što, ja??!!
Lovro: Neeee!!! Tiii ćeš!!!
...itd itd

He, he, slažemo mi čisti veš neki dan....
I kaže Sara: "ovo su tvoje hlačice"
Ja: "kaži to su moje hlačice"
Sara: "to su tvoje hlačice"
Ja: "kaži to su moje hlačice"
Sara (već vidno iznervirana što joj pokušavam "oteti"hlače):"to su tvoje hlačice"
Ja: "u pravu si to su tvoje hlačice".
I dijete se smirilo :)