Citiraj:
Došli smo se upoznati s tetom i prostorom jaslica. Namjera je Keti polako privikavati. Idealna bi nam bila uspješna adaptacija do kraja godine (do tada možemo računati i na sadašnju čuvalicu).
Vrtić se nalazi na parsto metara od nas, imaju dvorište s toboganima, pješčanicima i sl (već smo u prvom razgovoru doznali da ih jasličari ne koriste). Bili smo ljetos u vrtiću i svidio nam se prostor. Ali ispada da je velika razlika između vrtićkog i jasličkog djela.
Pelene i wc:
Već prije smo na razgovoru s psihologinjom naveli da K. nosi platnene pelene. Danas me pita jel ih još koristimo (rekoh da ne), a njoj odlanulo "Super! U pampersicama ste!". Objasnila sam kako Keti više ne koristi pelene, ali nije me doživjela ozbiljno.
U razgovoru s tetom sam napomenula da K. više ne nosi pelene, ali se ponekad pokaka u gaće. Ova će: "Bez brige! Staviti ćemo joj pelene!". Nije joj se sviđala moja želja da pelene ne nosi. Dok smo bile tamo K. je trebala piškiti. Otišli smo do wc-a, a ono.. dvije male školjke sa strganim daskama – zmazane. Pored njih na podu masa nečistih kahlica. Pipa na umivaoniku neprilagođena djeci (ima posebno toplu i hladnu vodu koju ja jedva odvrnem, za razliku od vrtićkih gdje je Keti u razgledavanju bez problema sama oprala ruke).
Slatkiši i grickalice, cedevita i sl:
Zamolila sam da ih ne nude K. Ona je naučena piti vodu, grickalice (osim onih od pšenice i riže) ne jede, slatkiše vrlo rijetko (kolač na rođendanima, malo čokolade kad se i ja zasladim). Vidim kako teta daje klincima Kiki bombone i kaže K. da će sljedeći put dati i njoj – kao, sad za nju nema (taman je podijelila zadnji).
Komunikacija s klincima:
Teta mi je objasnila da su djeca premala da bi međusobno komunicirala. Njena interakcija s djecom se svodila na guranje dude/bočice s čajem u usta, i komentare "Ne plači! Dosta više!".. "Takav ti je život!". S tim da se vidjelo kako se trudi da bude fina, jer sam ja u blizini. Jedna curica od cca 20 mjeseci mi je donosila bundevu, ribu.. i ja predmete komentirala s njom (curica još ne priča), a teta se odmah ubacila sa "premala je, ne razumije vas". I još puno "sitnica"..
S malim odmakom (ali ipak) sve jača mi je odluka da u taj vrtić i u tu grupu ne ide.
Jednostavno NE DAM da provodi vrijeme u nestimulirajućoj okolini, s osobom koje je smatra nesposobnom samo zato što nema još dvije godine. Prema svom djetetu se od prvog dana odnosim kao s potpunom osobom. Komunicirale smo davno prije nego je progovorila prvu riječ. Spretna je, elokventna, snalažljiva.. Meni predivna. Svaki tren s njom čini me beskrajno ponosnom.
Smišljam alternativu.