Samopomoć kod trudova

Nisam ništa našla u pretražniku, pa ako tema postoji molim obrišite.
Prije poroda me jako zanimalo što vam je pomoglo za vrijeme trudova, a da nisu lijekovi? Što vam je olakšalo bol? Mislila sam da svoja iskustva podijelimo na jednom mjestu, možda pomognemo nekoj rodilji.
Meni je pomagalo slijedeće:
Dok su trudovi bili slabiji prodisavala sam ih.
Kad su trudovi postali jaki, kad bi počeo trud ja sam počela u sebi polako brojati, uskoro sam znala, dok nabrojim do 60 je ok, od 60 do 90 je strašno i moram se jako koncentrirati na disanje, od 90 do 120 je pad intenziteta. Možda zvuči glupo, ali ovo mi je stvarno puno olakšalo. (Naravno i suprug kraj mene, a disanje mi je odgovaralo u obliku brzi udisaj, brzi izdisaj, tzv. "dahtanje").
Kako je bilo vama?

Ja nisam prošla nikakve tečajeve i nisam znala ništa o tom famoznom disanju.Ali evo kako je to kod mene funkcioniralo.Ja sam ti malo u svom svijetu :mrgreen: pa sam svaki trud zamišljala neki hipersnažni lik iz mašte kako me grli oko struka i križa i stišće sve jače i jače.I onda pusti.Kad bi počelo,znala sam da će bzo biti i gotovo i to je kod mene funkcioniralo.Nisam to nikad nikome ispričala,da ljudi ne misle da sam luda :lol:

tusiranje toplom vodom
samoca

meni je bila potrebna prisutnost druge osobe
stojeći položaj
topla soba
na disanje se uopce nisam stizala koncentrirat
pozitivne misli sa svakim trudom

Stajanje i vješanje za nešto. Trud na lopti- meni je bio prebolan. Na sve 4 isto.

Ne mu se odupirati.
Pustiti da me u potpunosti obuzme.
Napustiti um.

dok su trudovi bili slabiji, lagano prodisavanje je pomagalo.
kretanje - ja sam čitav dan pod trudovima bila kod kuće u pokretu.
kad su se pojačali i učestali, sjedanje na lopti je baš smanjivalo bol.
kad su postali baš jaki, lopta i prodisavanje - meni je odgovaralo udah na nos, izdah na usta. Ali na to sam se baš morala koncentrirati. I zatvorene oči.
Čitavo vrijeme mi je odgovaralo biti sama, osim pred kraj kad mi je trebao netko da mi kaže da je sve u redu, da je sve što se događa normalno.

oni izdržljivi-disanje
oni neizdržljivi-brojanje do 60

Citiraj:

---

ovca_i_janje prvotno napisa

Ne mu se odupirati.

---

Ovo definitivno mogu potpisati. Ja sam naime radila suprotno i to je bilo nešto prestrašno. I nakon 16 sati nisam se otvorila ni centimetar i završila na CR.

Citiraj:

---

ovca_i_janje prvotno napisa

Ne mu se odupirati.
Pustiti da me u potpunosti obuzme.

---

Baš ovako. I sad kad razmišljam o svom porodu (onom delu pre odlaska u bolnicu) pitam se odakle snaga meni kukavici i paničaru da se tako prepustim, da ni na šta ne mislim, da odradim 12h trudova kod kuće.

Citiraj:

---

ovca_i_janje prvotno napisa

Ne mu se odupirati.
Pustiti da me u potpunosti obuzme.
Napustiti um.

---

x

fokusiranje na svaki trud bez očekivanja sljedećeg.
prepuštanje trudu, kruženje bokovima na lopti uz oslon rukama na stolicu ispred.
prigušena svjetla.
nakon puknuća vodenjaka (pre)čvrsti :oops: stisak i držanje za doulu i primalju.
prodisavanje truda (pomoglo mi je za održavanje koncentracije i ne prepeštanje panici).
snažno masiranje križa (u predjelu trtične kosti).
mijenjanje položaja.

Super tema za sve one koje trebaju proc kroz ovo!
I ja sam brojala i svaki trud zamisljala kao val..koji se dize,raste do odredjene tocke i poslije opada..
Prvih deset sati je islo dobro..poslije :roll: :roll:

i ja sam zamišljala nekakve valove, ali isto nije 'palilop' kad je postalo 'opako', ulovila me panika i izgubila sam ritam i kontrolu, a za prepuštanje nisam bila ni spremna ni dovoljno hrabra

Mislim da je kljućno u prepuštanju trudovima psihička spremnost rodilje da se prepusti i okolina u kojoj se nalazi.
Jedno ,teško ide bez drugog.
Teško se prepustiti u potpuno nepoznatoj okolini(a bolnica je upravo to),gdje su uvijeti daleko od idealnih.
Boksovi najčešće nemaju vrata,intime nema,čuju se zvukovi drugih rodillja,često i glasna muzika koju osoblje pušta za sebe,mirisi su potpuno drukčiji od "domaćih".U takvim uvjetima mozak radi 100 na sat i ova priča sa prepuštanjem teško je ostvariva.

Citiraj:

---

pozitivne misli sa svakim trudom

---

Kod mene je ovo palilo prva dva i pol dana trudova :yes: , a onda sam zadnjih par sati bila toliko izmoždena da mozak jednostavno više nije mogao reproducirati ništa pozitivno.
Čak sam MM molila da mi savjetuje o čemu da razmišljam da izdržim sve do kraja.
Da mi nije bilo njega, ne znam kako bi sve završilo.

super topic! obzirom da mi je termin za tjedan dana, ovo mi je jako aktualno. samo ne znam kak ću se uspjeti prepustiti kad mi i inače mozak radi 100 na sat :?

toplina
samoca
mrak
lagano nagnuta prema naprijed
stojeci polozaj i/ili hodanje, vjesanje o nesto
kruziti zdjelicom, pokusati sto vise opustiti zdjelicu
vizualizirati grlic maternice kako se otvara i bebu kako se spusta
zaboraviti na bilo kakvo uceno i skolsko disanje, disati kako pase
sto manje razmisljati ;)

http://acupuncture.rhizome.net.nz//A...roduction.aspx

pilates lopta
Praktički ih nisam niti osjetila.

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

toplina
samoca
mrak
lagano nagnuta prema naprijed
stojeci polozaj i/ili hodanje, vjesanje o nesto
kruziti zdjelicom, pokusati sto vise opustiti zdjelicu
vizualizirati grlic maternice kako se otvara i bebu kako se spusta
zaboraviti na bilo kakvo uceno i skolsko disanje, disati kako pase
sto manje razmisljati ;)

---

Potpisujem sve sto si napisala!

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

toplina
samoca
mrak
lagano nagnuta prema naprijed
stojeci polozaj i/ili hodanje, vjesanje o nesto
kruziti zdjelicom, pokusati sto vise opustiti zdjelicu
vizualizirati grlic maternice kako se otvara i bebu kako se spusta
zaboraviti na bilo kakvo uceno i skolsko disanje, disati kako pase
sto manje razmisljati ;)

---

Ovo je doslovce tehnika Hypnobirthing, samo-hipnoze koja navodno pomaze pri "prepustanju" ...(http://www.hypnobirthing.com/) :)

Meni je disanje jako pomoglo( tu i tamo sam zamišljala-vizualizirala, između trudova,svoju plažicu iz snova po kojoj trčim sa svojim sinom kojeg sam upravo bila rađala...).

Meni je to odvajanje od bolova i prepuštanje totalni SF (za sada)...
Vidjet ćemo..

Jel vam puno značio dragi uz vas?

Citiraj:

---

Ella1 prvotno napisa

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

toplina
samoca
mrak
lagano nagnuta prema naprijed
stojeci polozaj i/ili hodanje, vjesanje o nesto
kruziti zdjelicom, pokusati sto vise opustiti zdjelicu
vizualizirati grlic maternice kako se otvara i bebu kako se spusta
zaboraviti na bilo kakvo uceno i skolsko disanje, disati kako pase
sto manje razmisljati ;)

---

Ovo je doslovce tehnika Hypnobirthing, samo-hipnoze koja navodno pomaze pri "prepustanju" ...(http://www.hypnobirthing.com/) :)

---

eto vidis, a ja to radila nagonski :)
i pomaze, sve do kraja ;)

Meni je pomoglo klečanje na sve četiri i mahanje sa stražnjicom lijevo desno, ko pas repom. :lol: Trud sam zamišljala kao val koji dolazi traje ali i odlazi. Nije bilo strašno. Nisam se bila pripremila za nagon za tiskanjem, eeeeee to me "iznenadilo"

Da, kad smo kod toga, mene je iznenadilo što sam dosta dugo imala nagon za tiskanjem, a uporno sam "krivo" tiskala. Imala sam osjećaj da tiskam 100 na sat, a nije bilo pomaka.? :? U čemu je bio štos, ne znam?
Sve je bilo super na porodu, za slijedeći put me jedino muči to "krivo" tiskanje. Malo sam skrenula s teme.

zašto misliš da si krivo tiskala?
zato što je dugo trajalo (koliko dugo)?
zapravo ni za bebinu glavu, niti za međicu nije baš najbolje istisnuti je u dva truda, mada se nekad i tako dogodi.
vjerujem da ako se tako spontano dogodi-da je ok.
za razliku od onoga kad se rodilju baš navodi da brzo rodi ili joj se skače po trbuhu, pa beba "izleti".

Ja sam tiskala, a doktorica je provjeravala da li se beba miče, a ono beba ni makac. Pa su mi onda ona i primalja davale upute jer cijelo vrijeme "krivo" tiskam.

Prije poroda sam citala ovakve topice gdje zene zamisljaju valove o tome slicno. Ja sam probala ali bez uspjeha. Ja sam svoju bol usmjerivala na bilo sto sto sam mogla stisnuti. Drske na krevetu, muzeva ruka i sl. Jednostavno sam zamislila da bol prolazi kroz moju ruku i prelazi na to sto stiscem.

Anemona, a u kojem si položaju tiskala?
kada se ženu pusti da sama osjeti i odabere što joj najbolje odgovara pri porodu (i disanje i položaj i okolina), da tiska kada sama osjeti poriv za tiskanjem, da ju se ne "pilotira" (osim ako sama traži pomoć), tada, sigurna sam, nema krivog tiskanja ;).

U tom trenutku sam bila na leđima i kako ti veliš "pilotirali" su me jer je bilo dosta hitno (omotala se pupčana vrpca oko vrata), pa nije bilo više vremena, ali hvala Bogu sve je završilo super, i cjelokupni dojam je zbilja super. Drugi puta će nadam se i taj dio s tiskanjem ići za 5. :)

nit jednom nisam imala opuštajući i prirodan porod :(
ono šta sam radila u bolnici jest:
disala kako mi je pasalo
spavala između trudova
kad su došli opaki, ogromna mi je podrška bila šipka iznad kreveta za koju bi se jedno rukom krvnički držala, a drugom kružnim pokretima "mazila" stomak (kako se predivno stvrdne kad trud nastupi) ponavljajući u sebi: "To moja beba dolazi. Napokon ćemo se upoznati..." te vizualizirala (pri čemu su ponogle kompjuterske animacije dokumentarnih emisija :roll: ) bebača kako izlazi.
Želim ti svu sreću s drugim porodom i da bude kako ti želiš :love:

i na jednom i na drugom porodu trudove sam zamišljala ko valove, ono ko da ja sad sjedim na nekoj plaži, vani prekrasan dan, a ja gledam more i valove.

na prvom porodu sam se pred kraj već zamišljala tsunamije, kojih zadnjih pola sata. zaštrašujuće intenzivni, visoki, nepredvidivi...
na drugom porodu valovi su bili skroz niski, al duuugi, puno slabijeg intenziteta. simpatični i gotovo bezbolni :mrgreen: . kad su mi rekli da ću u slijedećem trudu rađati, strašno sam se iznenadila, mislila sam da opet moram prvo dočekati "tsunamije".

Žena treba isprobati sve mogućnosti koje ima za vrijeme trudova i vidjeti što joj najviše odgovara: ležanje na boku, cupkanje na lopti, šetanje, naslanjanje na zid, vješanje za nešto ili nekog, masaža leđa...sve je individualno.

Meni je bilo važno slijedeće:
1. željela sam trudove, smatrala ih svojim saveznicima koji mi donose bebu i odnose medicinske intervencije; svakom sam se veselila i prepuštala (jer mi je dr. prijetio dripom :/)
2. disanje, onako štreberski, baš svaki trud; (dok mi je bilo teško, govorila sam si: ako prestaneš disati kako treba, bit će ti još gore)
3. potpuno opuštanje između trudova, puštanje mozga na pašu, bez razgovora, bez razmišljanja o slijedećum trudu;
4. rađala sam u vodi; tko god ima priliku, neka razmisli o toj opciji, ili o stolčiću (99% ćete izbjeći epiziotomiju i lakše ćete se oporaviti).
5. izbjegavanje ležanja na leđima - proživjela sam dva truda na leđima i to je ... :no:

jeste, sve je to tako... ali, sta ako se ne moze izbjeci lezanje na ledjima i epiziotomija?
ne znam kako da objasnim da ne zelim to dvoje. a jos ako me prikljuce na drip... a to se kod nas radi po defaultu, nazalost... :( :cry:
nismo mi uznapredovali do te mjere, da se ide u korist buduce majke i djeteta, vec svako zadovoljava svoju sujetu, misli da je najpametniji, i jos se uvrijede ako im se sugerira... jer, kako cu ja, pobogu, bolje poznavati svoje tijelo od tamo nekog doktora!? :evil:

Citiraj:

---

nismo mi uznapredovali do te mjere, da se ide u korist buduce majke i djeteta, vec svako zadovoljava svoju sujetu, misli da je najpametniji, i jos se uvrijede ako im se sugerira... jer, kako cu ja, pobogu, bolje poznavati svoje tijelo od tamo nekog doktora!?

---

nisu svi liječniki takvi. nekima je ipak draže kad vide da je majka informirana, opuštena, spremna aktivno sudjelovati u vlastitom porodu. i sami shvaćaju što to znači za ishod poroda. na žalost, takvi liječnici su još uvijek u manjini :/

ako nisi te sreće da je na tvom porodu jedan takav liječnik onda ti se možda potrefi da liječnik pomalo uvrijeđeno ode i ostavi te samu s pratnjom (ocem djeteta, doulom...) ili primaljom. i time ti čini veliku uslugu jer vjerojatnost za nepotrebnim intervencija naglo opada ako je umjesto liječnika primalja uz tebe. ovo se meni dogodilo.

ako ti se pak ne dogodi niti jedno niti drugo, onda imaš pravo tražiti drugog liječnika i krenuti ispočetka.

u svakom slučaju, ono što ovaj moj post sugerira je to da ne smijemo prihvatiti ništa slegnutih ramena već moramo promijeniti ono što se promijeniti može i treba. i na taj način si pomažemo, zar ne? ;)

žene, mi imamo pravo na normalan porod
medicinsko osoblje i ustanovu plaćamo MI
da nam budu na usluzi kada NAMA trebaju.
pa zaboga, ne tražite nikakav luksuz ako tražite normalan odnos, hodanje ili pravo da ne ležiš u krevetu (trudnoća nije bolest!), strpljenje...
bjuma, zaboravila sam gdje namjeravaš roditi, ali nisu ni sva rodiišta ista.
makar se i u onima "naprednijima" dosta teško izborit za sasvim prirodan porod.

Ja sam bila blesava i pristala na epiduralnu. Zašto blesava? Iako je sjajno primila i tri sata sam se zezala i pričala viceve nisam znala da u RH epiduralnu ne puštaju da djeluje do samog kraja. Prestane u fazi izgona, pa mi se tako dogodilo da sam od valova uletila ravno u tsunamije totalno nepripremljena na bol. Da je bilo bez epiduralne organizam bi mi se vjerojatno postupno priviknuo. Tako je završilo zavijanjem, a da ne kažem da je mom malom glavonji trebalo 45 minuta izgona da napokon izađe... :mrgreen:

Drugi put ću vrlo vjerojatno odbiti epiduralnu. I još nešto - imala sam inducirani porod. Da nisam 9 sati ležala na prokletom lijevom boku priključena na CT, vrlo vjerojatno bi mi bilo daleko lakše jer bih većinu trudova odradila kod kuće.

moje bolne menstruacije su bile jako slične trudovima tako da sam bila već navikla. gadno mi je bilo jedino zadnja dva minuta kada nisam znala da li me stomak peče, boli ili nešto treće. s obzirom da je to bio sami kraj i da su se skupili oko mene nisam ni stigla razmišljati o tome. ne sjećam se da sam osjetila zadnji trud.

inače sam pjevala i pričala sama sa sobom