Kako reagirati ?

Moje dijete, dečkić star 5 godina, konstantno je izložen kritikama jednog roditelja (mame curice iz iste vrtičke grupe). U nekoliko navrata mama curice kritizirala je dijete mom suprugu na način da je njezina curica izložena ispadima i verbalnim uvredama od strane mog djeteta. Naravo da smo svaki puta s njime razgovarali o tome i ukorili ga da se ne smije tako ponašati. On pak kaže da ga ta ista curica zadirkuje i grebe. Nemam razloga tome nepovjerovati jer je u nekoliko navrata stvarno došao kući izgreben, jednako kao što je došao i sa razbijenim uhom (navodno mu je jedan dečkić podmetnuo nogu) i još koje čime. Teta u vrtiću nam se nekoliko puta opravdavala da su svi oni jako živahni i da jednostavno neke stvari ne može spriječiti jer ih je večina prilično živahna, uključujući naravno i tu curicu. Nismo reagirali na način da smo se obraćali direktno roditelju bilo kojeg djeteta jer i dalje smatramo da to nije u redu. Mislim da smo mi kao roditelji poduzeli sve što smo mogli da skrenemo pozornost svom djetetu, barem što se tiče kućnog odgoja, ali na žalost i dalje ne možemo utjecati na odnos djece u vrtićkoj grupi jer misilim da to ipak trebaju kontrolirati tamo prisutni odgojitelji. Jedanko tako od tih istih odgojitelja očekujem da me obavijeste o ponašanju mojeg djeteta, bilo pozitivnog bilo negativnog, a ne da me o tome obavještava bilo čiji roditelj. Isto tako mislim da bi onda i mama te curice valjda trebala preispitati ponašanje svojeg djeteta, jer za nju je valjda u redu da ona moje dijete grebe, zadirkuje riječima tipa "tebe baš neću pozvati na rođendan" i sl. Tim više što je i sama sa time upoznata. Što dalje činiti, jer uistinu ne želim sa pojedinim roditeljima ulaziti u bilo kakve rasprave po tom pitanju. Da li o tome porazgovarati sa ravnateljicom vrtića jer tete u grupe očito nisu zainteresirane da to riješe.
Nity

Ako se ta mama ne libi kritizirati vaše dijete pred tm onda se niti vi ne bi trebali libiti razgovora s njom. A i s tetama, da vidite o čemu se tu uopće radi i kako da svi zajedno riješite problem.

Prvo razgovarati s tetama. Tražiti njihovo viđenje situacije, pa zatim razgovor s tetama+ ta mama. Prethodno zamoliti tete da vaš malac ne bude u kontaktu s dotičnom ženom.

Naravno da smo već o tome pitali tete, ali one tome ne pridaju baš neku pozornost. Kažu da su svi jednaki, prilično živi, uključujući tu curicu (kao što sam već i rekla) i da ona tu baš ne vidi neki veći problem. Osobno znam da moje dijete nije "cvjetić" i da sam kao roditelj prema tome kritična, ali ne mogu dopustiti da netko od mene traži da kritički pristupim ponašanju svojeg djeteta a da taj isti roditelj svoje jednako tako živahno dijete idealizira na štetu mog djeteta.

meni se Petra lani tako žalila na jednig dečkića iz starije grupe, da ju gnjavi, mlati, uzima joj igračke. Kako je dečko bio zaista veći od nje, prvo sam razgovarala s tetom - koja je kazala kako je zaista dečkić problematičan i da upozaravju roditelje lai da se ništa ne mijenja - onda sam jednom kad sam mu vidjela mamu, zamolila mamu da pokuša nekako objasniti svome sinu da je petra još mala, da ga se boji i da mi plače (nije više htjela u vrtić jer ga se bojala). Nažalost reakcija mame bila je samo "on je dečko, takvi su vam dečki, ne treba ga se petra bojati, neće joj ništa".
Onda smo zamolili tetu da malo više pripazi i zaista je. Sva sreća mali je otišao u školu ove godine.
Možda primjer nije najbolji, jer ne kažem da tvoj mali tuče curicu, ali meni je zaista u jednom trenutku lani bilo došlo da poludim - Petra mi je stalno plakala, bojala ga se, sanjala ga... ma užas.
Možda je i njeno ponašanje bilo presubjektivno - i činjenica je isto da ga nismo bili zvali na rođendan :/
Možda smo trebali drukčije... ne znam.

Petra,

tvoja situacija je malo drugačija jer tvoja curica očito nije zadirkivala tog dečkića već se od njega micala. Ovdje je slučaj obrnut jer curica navodno moje dijete grebe i zadirkuje. Očito se radi o obostranoj reakciji jednog i drugog. Kao što sam i napomenula, bez i da sam provjerila navode te mame ja sam sa svojim djetetom razgovarala i skrenula mu pozornost na takvo ponašanje. Stvarno svoje dijete ne opravdavam, ali ono što me smeta je jednostrano gledanje stvari od strane tog roditelja. Niti mrvica kritike prema svom djetetu. Stav tipa - sve je kriv netko drugi, a moje dijete je med i mlijeko.

....zašto ne porazgovarate svi zajedno, mame, dječica i teta ?

Ja bih se u ovoj situaciji postavila tako da poduzmem sve da svoje dijete ispravno usmjerim i upozorim na ponašanje s ostalom djecom, a tete bih zamolila da dotičnim roditeljima ne omogućavaju kontakt s mojim djetetom dok mene nema.
U raspravu bih se upuštala tek ukoliko bi se oni meni prvi obratili s nekim problemom, da ne bi ispalo da ga ja neopravdano potenciram. U tom slučaju bih, ukoliko se pokaže da imam posla s razumnim ljudima, pokušala riješiti što se riješiti može, a ako ne - sorry, bad luck....

Pokušati ćemo razgovarati sa tetama da se pozove mama te curice pa da zajedno pokušamo riješiti problem, ali ne zanam kakvi će biti rezultati jer mogu zaključiti iz svega prije navedenog da dotična mama uopće ne može ili ne želi sagledati i ponašanje svojeg djeteta niti smatra potrebnim i svojem djetetu skrenuti pažnju na ponašanje. Njezin stav je isključivo napadački a nikako konstruktivan u smislu idemo riješiti situaciju da vidimo što se desilo zašto do toga dolazi nego samo vaše dijete ovo ili ono radi. U :/ suprotnom to može trajati unedogled. :/

Citiraj:

---

nity prvotno napisa

Moje dijete, dečkić star 5 godina, konstantno je izložen kritikama jednog roditelja (mame curice iz iste vrtičke grupe).
Nity

---

Ovo ne bi nikako dozvolila. Vi kao roditelji možete razgovarati, djeca grade svoj odnos, ali odrasla osoba, bez mog prisustva se nema šta obraćati na taj način mom djetetu. U vrtiću su isključivo tete zadužene za rješavanje svih konfliktnih situacija.
Pretpostavljam da čak nije problem u odnosu djece međusobno,pogotovo ako i tete to ne vide kao problem (oni će to već sami rješiti) već u jednom roditelju. Ja bi razgovarala sa tetama da one rješe problem sa tom mamom.

Ima u tom vrtiću nekakav pedagog-ica, ravnatelj-ica ili slično kome bi se mogla požaliti? Ja sam se jedamput u našem vrtiću malo požalila u prolazu glavnoj sestri na nešto za što sam mislila da se teta ne trudi dovoljno i vrlo brzo je stvar rješena. Dolazi li u obzir prebacivanje u drugu grupu?

prvo: da li je ovo

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

Ako se ta mama ne libi kritizirati vaše dijete pred tm

---

ili ovo?

Citiraj:

---

nity prvotno napisa

U nekoliko navrata mama curice kritizirala je dijete mom suprugu

---

drugo -ne vidim razlog da ti ili tm ne porazgovarate s tom mamom. zakaj kompliciraš stvari uvlačenjem teta (koje su jasno rekle svoje stavove), i ostalog osoblja.

ako vas dvije ne riješite stvari na adekvatan način - onda preostaje uključenje ostalih.

treće - ti nju doživljavaš kao agresivnu (u korist njene kćeri), ona možda tebe doživljava kao obrambenu (u korist tvog sina).

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

ne vidim razlog da ti ili tm ne porazgovarate s tom mamom. zakaj kompliciraš stvari uvlačenjem teta (koje su jasno rekle svoje stavove), i ostalog osoblja.

ako vas dvije ne riješite stvari na adekvatan način - onda preostaje uključenje ostalih.

---

tako je.

da li se roditelj te curice okomio na tvoje dijete pred tetom ili pred tvojim suprugom. ako teta nije bila prisutna napadu tog roditelja na tvoje dijete nemoj nju prozivat da je trebala postupit ovako ili onako ili ju uvlačit u svoje rasprave s dotičnim roditeljem.
ali ako je bila prisutna onda razgovarajte svi - i obje tete, i obje mame, i oba tate (naravno, bez djece). ako tete misle da bi bilo dobro, mogu pozvati i vrtićkog psihologa čija je domena tematika maltretiranja.

sretno

Očito smo svi drugačije shvatili. Ja sam skužila da se ta mama obraća vašem djetetu bez vašeg prisustva :evil: , a to ne bi nikako dozvolila i obratila bi se teti jer za to vrijeme u vrtiću ona mora zaštititi dijete.
Ako je to samo između vas, roditelja, onda vi i razgovarajte i probajte to sami rješiti

Iz prethodnih postova mi se čini da ste možda pogrešno shvatili događaj ili sam možda nedovoljno jasno napisala.
Zato pojašnjavam, nigdje nisam napisala da se spomenuti roditelj obratio direktno mom djetetu bez mog prisustva. Ne daj bože, jer bih onda vjerujte zasigurno sasvim drugačije reagirala. Dakle mene ne smeta da mi netko ukaže na eventualno loše ponašanje mog djeteta, ali me smeta nekritičnost drugog roditelja prema svom djetetu budući je jednakim dijelom ponašanje njihovog djeteta i uzrok ponašanju mojeg (opet ničim ne opravdavajući ponašanje svojeg djeteta). Moje dijete izloženo je kritikama na način da se taj roditelj obraća nama direktno i govori nam o odnosima naše dijete-njihovo dijete u vrtičkoj grupi, nakon čega mi odmah razgovaramo sa svojim djetetom i provjeravamo kod teta o čemu se zapravo radi. Od teta dobivamo odgovor da se ne radi o ničemu što one ne bi mogle riješiti te da je večina djece u grupi jako živahna uključujući i tu curicu tj. koliko je kriv jedan toliko je kriv i drugi. Kao što sam i napisala ponašanju svog djeteta prisupamo kritički, i skrećemo mu pozornost na odnos s drugom djecom, ali ja iz ničega ne mogu zaključiti da to radi i taj drugi roditelj. Ono zbog čega sam i pisala ovaj post je to što me interesira načelni stav roditelja sa sličnim iskustvom tj. da li takve stvari riješavate direktno roditelj-sa roditeljem ili idete preko odgovornih osoba u vrtiću budući su to ipak stvari u koje mi nismo imali direktan uvid.
Ničime, ali baš ničime, nisam imala namjeru kritizirati postupke bilo kojeg roditelja, jer svatko zna ono što je za njegovo dijete najbolje, već samo vidjeti što mi je, također kao roditelju, najbolje učiniti da se ovakva situacija riješi na kulturan i civiliziran način, kako za moje dijete tako i za dijete spomenutog roditelja.
Nity

Ja bi na tvom mjestu, vrlo ljubazno zamolila tu mamu da odvoji 10 minuta i da popričate.
Rekla bi joj da ste njene riječi shvatili vrlo ozbiljno i da ste razgovarali sa sinom i sa tetama.
Pošto je zadirkivanje obostrano (tako kažu tete), trebalo bi problem rješavati sa dvije strane, znači svaki roditelj sa svojim djetetom porazgovarati o tome.
Nakon toga bi zajedno sa tom mamom zamolila tetu da malo obrati pažnju na njih dvoje, barem par dana i da svi zajedno pokušate to srediti.

Evo, konkretno mog sina je jedan veći dečkić u grupi zadirkivao i gurkao i Max mi je rekao da više zbog toga ne želi u vrtić.
Ja sam slijedeći dan pozvala Maxa i L. (dječak) i zamolila sam L. da pošto je tako velik i snažan, čuva mog Maxa od mogućih napadača, pa da mi kad dođem slijedeći dan ispriča kako je bilo.
Drugi dan donijela sam svakome malu čokoladicu i zagrlila sam ih zajedno.
Evo, sada su vrlo dobri prijatelji :love:

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

Ja bih se u ovoj situaciji postavila tako da poduzmem sve da svoje dijete ispravno usmjerim i upozorim na ponašanje s ostalom djecom, a tete bih zamolila da dotičnim roditeljima ne omogućavaju kontakt s mojim djetetom dok mene nema.
U raspravu bih se upuštala tek ukoliko bi se oni meni prvi obratili s nekim problemom, da ne bi ispalo da ga ja neopravdano potenciram. U tom slučaju bih, ukoliko se pokaže da imam posla s razumnim ljudima, pokušala riješiti što se riješiti može, a ako ne - sorry, bad luck....

---

Ja bih ovako, s time što bih nastojala vrlo pažljivo ispitati što se stvarno događa između njih dvoje. Također bih zamolila i to da vrtićki psiholog razgovara s oba djeteta. Ima roditelja koji su stvarno nekritični prema svom djetetu i sve njegove probleme prebacuju na drugu djecu. Ja nikad ne bih dozvolila da moje dijete postane "dežurni krivac".

Citiraj:

---

maxovamama prvotno napisa

Ja bi na tvom mjestu, vrlo ljubazno zamolila tu mamu da odvoji 10 minuta i da popričate.
Rekla bi joj da ste njene riječi shvatili vrlo ozbiljno i da ste razgovarali sa sinom i sa tetama.
Pošto je zadirkivanje obostrano (tako kažu tete), trebalo bi problem rješavati sa dvije strane, znači svaki roditelj sa svojim djetetom porazgovarati o tome.
Nakon toga bi zajedno sa tom mamom zamolila tetu da malo obrati pažnju na njih dvoje,

---

i ja bi tako, s tim da bi tetu obavijestila da sam s tim i tim roditeljem razgovarala o tome i tome kad ju zamolim da obrati veću pozornost na ponašanje vaše djece

Citiraj:

---

nity prvotno napisa

da li takve stvari riješavate direktno roditelj-sa roditeljem ili idete preko odgovornih osoba u vrtiću

---

roditelj s roditeljem - budući da je tvoje dijete napadano pred tobom a ne pred tetom - znači ti si ga zaštitila/trebala zaštitit. tetu pozovi (ako hoćeš) da potvrdi da se oba djeteta jednako ponašaju.
dotičnom roditelju ispričaj na koji način ti nastojiš riješiti problem u ponašanju svog djeteta i zatim pitaj što je ona poduzela da promijeni način ponašanja svog djeteta (neće moć reć da je njeno dijete anđelčić u usporedbi s tvojim kad je teta potvrdila da se jednako ponašaju) - pa da vidimo što će ti reć. bojim se da takav roditelj koji misli da mu je dijete apsolutno savršeno nije poduzeo ništa da korigira njegovo ponašanje.