Grafomotorika - i problemi stime
znam da nema carobni recept kako pomoci dijetetu koje ima probleme s grafomotorikom, ali bih htjela cuti sto vi imate za reci.
Moj sin (9 godina - 3. razred osnovne) ima blagi ADD, uz to je darovit, i nije dijagnosticiran s disgrafijom - ali ima skoro pa sve znakove disgrafije zbog svoje kombinacije posebnosti. Mozak mu radi prebrzo za njegove ljene ruke, i dok krece s pisanjem prve rijeci recenice misli su mu vec miljama daleko od nje. Izostavlja slova, ne kriza T, ne stavlja znakove na Č, Ć, Š, Đ, Ž... nema tocke na i. Nema tocke na kraju recenice, niti velika slova pri pocetku, uz to su slova necitljiva, slova su nagnuta u svim smjerovima.... blago receno, katastrofa.
Bio je kod dva logopeda, defektologa, psihologa - i svi su u jednom glasu potvrdili da nema tu disgrafije, svi su ti problemi uzrokovani njegovom nedostatkom paznje i volja za pisanje...
Dva tjedna pise jednu te istu lektiru doma - napisao ju je vec 4 puta, i jos ju nije napisao kak spada. Za lektire doslovce moram sjesti pored njega i nadzirat svaku rijec kako nastaje. Pa to mi bas ne zvuci kao idealno rijesenje, ima jos puno godina skolovanja i miljun lektira za napisati.
A opet, kad ima inspiraciju, sposoban je napisat prekrasne i smislene bajke, kratke price, rap pjesme i poeziju sam - samo su jedva citljive zbog rukopisa.
Sigurna sam da nisam jedini roditelj koji se muci s takvim problemima doma, sto kazete?
Re: Grafomotorika - i problemi stime
Citiraj:
Zoila prvotno napisa
znam da nema carobni recept kako pomoci dijetetu koje ima probleme s grafomotorikom, ali bih htjela cuti sto vi imate za reci.
Moj sin (9 godina - 3. razred osnovne) ima blagi ADD, uz to je darovit, i nije dijagnosticiran s disgrafijom - ali ima skoro pa sve znakove disgrafije zbog svoje kombinacije posebnosti. Mozak mu radi prebrzo za njegove ljene ruke, i dok krece s pisanjem prve rijeci recenice misli su mu vec miljama daleko od nje. Izostavlja slova, ne kriza T, ne stavlja znakove na Č, Ć, Š, Đ, Ž... nema tocke na i. Nema tocke na kraju recenice, niti velika slova pri pocetku, uz to su slova necitljiva, slova su nagnuta u svim smjerovima.... blago receno, katastrofa.
Bio je kod dva logopeda, defektologa, psihologa - i svi su u jednom glasu potvrdili da nema tu disgrafije, svi su ti problemi uzrokovani njegovom nedostatkom paznje i volja za pisanje...
Dva tjedna pise jednu te istu lektiru doma - napisao ju je vec 4 puta, i jos ju nije napisao kak spada. Za lektire doslovce moram sjesti pored njega i nadzirat svaku rijec kako nastaje. Pa to mi bas ne zvuci kao idealno rijesenje, ima jos puno godina skolovanja i miljun lektira za napisati.
A opet, kad ima inspiraciju, sposoban je napisat prekrasne i smislene bajke, kratke price, rap pjesme i poeziju sam - samo su jedva citljive zbog rukopisa.
Sigurna sam da nisam jedini roditelj koji se muci s takvim problemima doma, sto kazete?
Moj stariji nije daleko od ovog opisa. Sad je u drugom razredu. Imamo vrlo slican skup problema (i rjesenje o individualizaciji) ali sa dosta dobrim napretkom u odnosu na proslu skolsku godinu.
Kljuc za ispustena slova kod nas je bilo racunalo. Najprije smo to savladali tamo (u prvom razredu, a i prije), pa onda vjestinu prenijeli u biljeznice. Jos ispusta slova i kvacice, ali manje nego lani, kad je bilo nemoguce procitati sto je napisao, pogotovo pisana slova... Nekako mu je (jer je vizualni tip) pomoglo da na ekranu vidi sve sto prsti rade, a i motorika mu se popravila uz racunalo. Sad mu znam reci (kad vidim falinge u pisanju u biljeznici) da li bi tako i da je pisao na racunalu, pa smo nekako savladali popravljanje... Kad doraste (a to je sad) naucit cu ga desetprstni slijepi sistem. Vec sad koristi jako puno prstiju za tipkovnicu.
Ne znam jesam li pomogla, ali ovo je moje iskustvo.
I dakako, vjezbe senzorne integracije koje su nam dio jutarnje rutine.