Pozdrav i hvala svima koji su mi svojim životnim pričama otvorili jedan svijet koji me je uvijek zanimao i privlačio.
Zanima me (za sad još teortski) što s potencijalnim mamama koje su imale psihičkih problema i tražile stručnu pomoć.
Nažalost, imala sam jedno ružno iskustvo, bila sam žrtva jednog zločina (nije se dogodio unutar obitelji,hvala Bogu, i bila sam punoljetna).
Na kraju sam prošla svakakva iskustva po našim sudovima, zbog čega sam dodatno upadala u depresiju i morala dodatno dokazivati da je nešto takvo ostavilo posljedice.
Kad čitam vaš mukotrpni put do usvojenja, bojim se da bi sve moglo oduzeti prednost u startu.
Iskreno, pitam se hoću li požaliti svoju ispravnu (moralno) odluku da procesuiram taj zločin i potražim stručnu pomoć, ne privatnu (kojm bi se zaštitila i moja privatnost).
Znam da treba biti iskren kad su djeca u pitanju, ali ni najmanje se ne smatram nepodobnom za odgoj,
ipak, bojim se stručnjaka sa sudova i sudske medicine, što je potpuno razumljivo s obzirom čega sam se nagledala i naslušala (bolje da ne duljim, vjerujem da bi se svatko složio s mojim sudom da je upućen u detalje :evil: )
(Valjda sam jasna u pitanju, na kraju :) )
