Nemam srca...

...da je kaznim.
pala je još jedna dvojka ove šk.g.
prvo me nazvala da mi to priopći a onda me pitala smije li prekosutra prijatelju na rođendan.
ako joj dopustim da ide na rođendan, bojim se da će protumačiti kako ta dvojka i nije nešto loše.
evo, cijeli dan me preklinje da je pustim i trepće okicama i govori kako me voli i kako će odsad svaki dan učiti.
možda bih joj povjerovala da to već nisam čula.
s druge strane, ako je ne pustim bit će tužna, a ja na to nisam imuna.
otišla je spavati a da joj nisam odgovorila ni potvrdno ni negativno.
moram je držati barem u neizvjesnosti.

kako vi reagirate na loše ocjene?
da li im zbog njih uskraćujete neke, njima drage, stvari ili uspijevate to riješiti drugačije?

bila sam stvarno ljuta na nju. kada sam došla s posla imale smo okršaj. rekla sam joj da ne želim da joj dvojke postanu pravilo. iznimku bih podnijela. ali ove dvije mi se čine puno za nekoga tko je bio odlikaš.
sada je u 5.om razredu i još joj nije jasno da su knjige kupljene s određenom svrhom, a ne da beskorisno opterećuju torbu.
ako joj je neko gradivo nejasno, mi smo tu da joj ga rastumačimo. nije rješenje u prešućivanju i čekanju kontrolne pred koju nastane panika.
i još nešto. ima lošu naviku uzdanja u to da će prepisati od nekoga (trudi se sjediti u klupi s nekim za koga zna da uči).
došla je do zaključka da je učenje gubitak vremena jer joj se često dešavalo da je dobila 5 tuđom zaslugom. sada joj se to osvećuje.
nadam se da je to samo faza prilagodbe u kojoj mora shvatiti da će joj se vlastito zalaganje i trud isplatiti.
sklona je isto tako dopustiti da od nje prepisuju kada je riječ o predmetima koji joj leže i za koje joj ne treba dodatni trud da bi dobila 5.

i još nešto.
rekla mi je da vidim samo ono loše.
"da, istina je da imam dvije dvojke, jednu trojku, dvije četvorke, ali zar ti ona gomila petica ništa ne znači? kada sam njih dobivala nisi me nagrađivala, a sada me želiš kazniti!"

ja mislim da je kazna prestroga, neodlazak na rodendan
nemoj je na taj nacin izdvajati iz drustva, i. se cijeli pozdere kad ne moze na neciji rodendan i dosad ih je propustao samo zbog turnira npr, ne zbog treninga ili sl
ako razmisljas o kazni koija podrazumijeva (ne)druzenja, nek onda to bude neko popodnevno druzenje s prijateljima koje je podrazumijevala, ne rodendan, to je stvarno okrutno od tebe :)

te lose ocjene je dobila zbog neucenja?
da onda uvedete zajednicko ucenje, pisanje nekih testova i sl?
drugi razred je, skuzila sam, tezi puno nego prvi po gradivu (u prvom je bilo teze navikavanje na ocekivano ponasanje u skoli i na obaveze), a mozda se radi o ocekivanjima ucitelja/ica da djeca sad sve vec kuze i mogu sami?

Mislim da se treba koncentrisati vise na njen rad i ucenje, nego na same ocene. Tvojoj devojcici izgleda treba malo vise nadzora dok radi, a moguce je i da se ne snalazi bas najbolje u 5. razredu i da joj treba pomoc pri ucenju.

Ja je ne bih kaznjavala, ali bih kontrolisala kako radi domace zadatke i uci. Osim toga, i odlazak na rodjendan (i druge vrste zabave) bi ostajao kao mogucnost samo kada ispuni svoje obaveze vezane za skolu. Pri tome, ne mislim na dobijanje ovih ili onih ocena, vec na uradjene domace zadatke, savladane tekuce lekcije, procitanu lektiru koja je na redu itd.

uh, peti razred, ja mislila drugi

necakinja mi ide u peti razred i u ucenju provodi svaki dan 3 do 4 sata

:shock:

Citiraj:

---

kako će odsad svaki dan učiti.
možda bih joj povjerovala da to već nisam čula.

---

pa... i ja bih htjela to ucenje dozivjeti. ako treba, sjesti s njom, vidjeti sto uci, ispitivati je, predlagati drukcije nacine usvajanja, raspravljati o gradivu, biti prisutna svakako

jer ocito sama ne moze, pogotovo ako su se te lose ocjene zaredale. ne bih kaznjavala

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

...
i još nešto. ima lošu naviku uzdanja u to da će prepisati od nekoga (trudi se sjediti u klupi s nekim za koga zna da uči).
došla je do zaključka da je učenje gubitak vremena jer joj se često dešavalo da je dobila 5 tuđom zaslugom. sada joj se to osvećuje.
nadam se da je to samo faza prilagodbe u kojoj mora shvatiti da će joj se vlastito zalaganje i trud isplatiti.
sklona je isto tako dopustiti da od nje prepisuju kada je riječ o predmetima koji joj leže i za koje joj ne treba dodatni trud da bi dobila 5.[/size]

---

ovo je moje misljenje:

u ovome si jako pogrijesila :/ ovakvo ponasanje (prepisivanje i cesto dobivanje petica na tudjem znanju) si morala odmah zaustaviti i sankcionirati. losa ocjena znaci da nije ucila, ali dobra ocjena na tudjem znanju znaci i da nije ucila i da je varala, a meni bi TO bilo nedopustivo i za kaznu. ja bih bila kadra, nakon debelog razgovora s njom, otpratiti je u skolu i traziti od nje same da to prijavi ucitelju/profesoru.

ocito je da morate poraditi na nekom nacinu ucenja i savladavanja gradiva koje ce njoj biti dovoljno zanimljivo i ucinkovito. sto je dobila dvojku - nije za kaznu. dvojka sama po sebi nosi kaznu - dodatno ucenje i ispravljanje ocjene...

moja situacija:

ida je prvi razred shvatila jako ozbiljno od prvog dana, radila je domace zadace samostalno i samoinicijativno isto od prvog dana. vjezbanje matematike i pisanja je radila rado i bez ikakvih problema. ali - nije kontala da se priroda isto mora uciti. pa je zaredala dvojke i trojke... na kraju godine je imala cetvorku (ja bih se mogla okladiti da je poklonjena)... pustila sam je namjerno da i u drugom razredu krene uciti tako kako je u prvom pocela. pa je opet osvanula dvojka iz hrvatskog (definicije rijeci-recenice-slova-glasa...) i trojka iz prirode. onda je ostala iznenadjena, sjele smo i razradile kako ce uciti... eto posljednje cetiri ocjene su sve redom petice :) (iako, jos nije usvojila do kraja da najavi kad ce imati test, pa da je ja podsjetim da malo "uci", tako su jucer opet pisali hrvatski, vidjet cemo s kojim uspjehom... - ako i dobije losiju ocjenu - meni je to samo bonus da joj dokazem da ipak treba neke stvari ponavljat i ucit, ne ostavljat u biljeznici zapisano...)

ali, ida je u drugom razredu, smatram da joj, obzirom na broj predmeta i slozenost gradiva, ja mogu pustati da tako "usmjerenim" ucenjem stekne svoje navike i rutine... duboko se nadam da ce nam to kasnije, ako ne pomoci da izbjegnemo skroz - ali bar da smanjimo probleme s ucenjem...


puno srece i strpljenja vam zelim :love: :heart:

Hm...ja ju ne bih kaznila zbog dvojke.
Ali ja još nemam iskustva pa....
Međutim mogu ispričati što je moj tata napravio u srednjoj školi kad sam u 3. srednje imala dvije jedinice na polugodištu :mrgreen: (imam opravdanje-bila sam u bolnici 8), pa sam se malo pokušala izvlačiti s učenjem ), mada sam inače bila vrlo dobar učenik, s prosjekom 3.8, 3.9, nikad nisam bila odlikaš.
Uglavnom, taj vikend zadnji dan tog polugodišta da mi je 100kn i rekao da neka se idem proveseliti van sa svojim društvom (a inače je bio dosta strog i stalno smo se svadili oko izlazaka :x ).
Kako je to utjecalo na mene...Nisam bila tužna što me još na te jedinice on dodatno kaznio i znala sam kadpočne novo polugodište moram što prije ispraviti jedinice, zapravo sam nekako na taj način bila i potaknuta da ih što prije riješim. Nije mi uopće palo na pamet da sad razvlačim i da ako opet budem imala tak lošu ocjenu da će on napraviti istu stvar.

Baš sam mislila otvoriti sličnu temu.
Moja petašica je isto u svom filmu i učenje joj je najveće gnjavaža koja postoji.
Ocjene su svakako lošije nego lani , ali ipak prevladavaju četvorke i petice.
Ona isto obeće da će učiti, razradile smo plan i da svaki dan uču po malo , a ne kampanjski.
Naravno , toga se ne pridržava.
Ona bi pvijest/zemljopis učila tako da ja pročitam i onda njoj izvučem samo najvažnije za nju.
Tako sam do 4. raz. učila prirodu s njm , ali to je sad nemoguće zbog količine gradiva a i toga da sama uči . To su njene obaveze i mora postati svjesna toga.
Uz najbolju volju ja nemam vremena ( a ni volje ) opet ispočetka učiti gradivo za 5. razred.
Kažem joj da me pita ako nešto zapne , ali ostalo mora raditi sama.

litala, slažem se, pogriješila sam i sada nam se to obija o glavu.
kada sam pročitala svoj tekst shvatila sam da se iz njega da zaključiti kako je ona uvijek prepisivala.
koristila je tu lukavštinu kada bi pisali test iz prirode jer je nju trebalo naučiti. ne mogu baš griješiti dušu pa reći da nikada nije učila, ali je istina da je to radila površno uzdajući se da će prepisivanjem prikriti svoje neznanje.
vjerujem da bi imala više četvorki iz prirode ili možda čak i koju trojku da nije koristila mogućnost prepisivanja. tada bi to zaista bile ocjene njenog znanja.
sada polako shvaća da se više ne može osloniti na druge i da se ne radi samo o jednom predmetu već ih je barem 3 koje treba učiti! priroda, povijest i zemljopis.

Citiraj:

---

Ona bi pvijest/zemljopis učila tako da ja pročitam i onda njoj izvučem samo najvažnije za nju.

---

tako bi i moja i što je najbolje jednom sam to i učinila ali sam shvatila, iako je dobila 5, da je time nisam naučila kako samostalno da svlada gradivo. i što u slučaju kada ne budem imala vremena? moramo naći neki drugi sistem.

Citiraj:

---

necakinja mi ide u peti razred i u ucenju provodi svaki dan 3 do 4 sata

---

ivarice, ovo ću joj dati da pročita. :mrgreen:

drage moje, učvrstile ste moje mišljenje da je ne trebam kazniti neodlaskom na rođendan.
jutros me već pitala što sam odlučila. rekla sam joj da ću vidjeti hoće li popodne učiti zemljopis pa ću onda odlučiti.

Uh ovo je teška tema... Moj sin je drastično popustio u petom razredu, dok je curica (sad je peti) odgovorna i jako joj je stalo. Kao da im se nešto dogodi u tom petom razredu. Puno profesora, puno samostalnog rada, puno zadaće i nitko ih stalno ne podsjeća na to kao učiteljica u četvrtom.

Ne bih kažnjavala ocjene. Kažnjavala bih nemar i inertnost prema obavezama. Uvijek se trudim naglašavati da je ok i komp, i tv i igranje i rodjendani ali smo nakon odrađenog posla. Zadaće i slično. Onda ucjenjujem da nema niš dok nije napravio sve što treba za školu.

Možda da pomalo uvodiš raspored. Nek si sama napravi satnicu učenja kad je doma. Nek stekne naviku prelistati sve bilježnice za sljedeći dan.

Nije isto kad dođe doma i kaže "dobila sam dva hihi" ili kad kaže "dobila sam dvojku ali znam da mogu bolje i nisam zadovoljna".

Ne treba odmah pritisak. Odi više na informacije, ili još dodatni razgovor sa prof iz predmeta gdje joj je teško. Da vidiš u čem je problem. Dal spava na satu, il ne kuži.

Možda da napravite realan cilj za polugodište. Posebna nagrada ako.... i nek si sama postavi cilj (da nema niti jednu trojku u knjižici ili da ima određen broj četvorki).

A joj to je svakodnevna borba... Kužim te. Svaki dan vodim istu bitku sa svakom zadaćom. Ali ne daj se :love: :love: :love:

Mislim da je istina to da si ti izgubila povjerenje u nju što se tiče samostalnog izvršavanja svojih obveza. I mislim da joj to upravo tako trebaš i reći, kao i to da je sada tvoja dužnost da više nadgledaš njezin rad. Što se tiče zabave bilo koje vrste, nevezano uz nagrade i kazne, obveze moraju biti izvršene nakon škole, a ti bi ih trebala i provjeriti s obzirom na već izraženo nepovjerenje, a onda je normalno da je slobodna ići na zabavu.
Ja stvarno ne razumijem zašto bi dijete trebalo nagrađivati za dobre ocjene ili kažnjavati za loše. Ocjena je nagrada ili kazna sama po sebi.
Sretno.

I moja je petašica. Isto do sada odlična, ove godine prevladavaju 4 i 5, ali je skupila i jednu dvojku i jednu trojku. Nisam je kažnjavala ničim posebno, samo sam se zaprijetila. Trojku je ispravila, sad čekam da riješi i tu dvojku. Dogovorile smo se da će do svetog Nikole ispraviti, ako ne neće dobiti knjigu koju želi.
Ne bi mene smetale te ocjene da ja znam da ona nema potencijala i da joj ne ide, jednostavno se malo ulijenila i počele su je zanimati neke druge stvari koje joj oduzimaju dosta vremena.

Inače, koliko sam primijetila, cijeli razred je popustio.

fegusti, nemoj to uopce shvacati kao problem, nego izazov i fazu, mozda ste samo imali malo losiji pocetak.

ne bi od nje trazila da obaveze zavrsi prije igre, nego bi s njom konkretno organizirala ostatak dana nakon nastave, npr. za zemljopis nauciti trebas 45 min (jer nisi ucila redovito pa su se skupile 2 lekcije), za domaci iz matematike oko 20 min..., zelis se igrati vani, veceras u 7 je balet.

nakon nekog vremena ce i sama zakljuciti da je sretnija kad se prvo pripremi za slijedeci skolski dan i slobodna je do eventualne slobodne aktivnosti (po njenom izboru). zbog redovitog ucenja ce imati sve vise slobodnog vremena i bit ce ponosna na uspjeh. a onda ce se jednog dana organizirati sama, tu i tamo opet zapustiti ucenje, ali na kratko, jer tu ces biti ti da je potaknes.

imam i ja petasa, gradivo je opsezno, torbe preteske, a najvise me brine sto je od pocetka godine zapustio vanskolske sportske aktivnosti koje voli... jednostavno ne stize.

fegusti, nama je sinekov 5. razred bio koma. Isto nismo znali kako da se postavimo prema lošim ocjenama.
Veći je problem bio što on nije vidio krivicu u sebi. Krivi su, redom:
- profesor jer nije najavio test/ ispitivanje, ocjenjivao je prestrogo / nepravedno, nije dobro objasnio na satu, rekao je da će pisat do 10. lekcije a dao je i 11.
- prijatelji koji su radili nered pa izazvali ispitivanje, radili buku pod testom, tražli gumicu, nisu mu rekli da je test, nisu dali da prepiše što su redili dok je on bio na porti, i koji su dobili nezasluženo dobre ocjene,
- mi jer mu nismo dobro protumačili ili smo ga svojim pokazivanjem kako se rješava naveli na krivi put i zbunili, i zato što mu nikad ne pomažemo i ne želimo pomoći,
- glupa škola, i zašto se mora ići u školu.
Ja sam isto govorila da ne smije djetetu biti jednako dobro doma kad donese jedinicu i kad donese peticu. Ali pokazalo se da nikakve kazne nisu donosile rezultata, osim da se on još gore osjeća, kad je bio u tom periodu.
Tako smo vrlo brzo odustali od kazni, a na nagovor žene kod koje je krenuo na terapiju odustali smo i od svakog osim najblažeg i najljubaznijeg podsjećanja na školske obaveze.

Još nešto: kad kazniš dijete, daješ mu poruku da je "odradio pokoru" za slabu ocjenu, a s vremenom ti to postane klincima svojevrsni lijek za savjest: mala kazna pa okrećemo novi list i tako stalno ispočetka.

Opet ja s naslovima.

Ima jedna dobra knjiga koju bih preporučila potražiti.

Lee Canter i Lee Hausner: Domaća zadaća bez suza, Priručnik za roditelje, Kako motivirati dijete da piše domaću zadaću i postigne uspjeh u školi, Naklada Kosinj, Zagreb, 2002.

Moj je tek krenuo u školu, pa ne znam kako ću se nositi sa takvim situacijama (a biti će ih, sigurno...), ali mislim da joj je to samo faza koja će proći. Sigurna sam da bi prolaz na polugodištu sa npr. trojkom bio i za nju (kao odlikašicu) porazan, ne samo za vas.
Kada sam ja išla u školu, roditelji su me uvijek nagrađivali za uspjeh u školi, bilo to pedagoški ili ne, na mene je uvijek djelovalo poticajno. Imala sam jednu fazu, u sedmom razredu, kada sam popustila u školi i sjećam se da su moji bili jako zabrinuti, puno su samnom razgovarali, majka je često odlazila u školu na razgovor sa razrednicom. Nisu me kažnjavali.Mislim da me baš ta njihova iskrena briga i suosjećanje potakla da prionem ponovo knjizi. Do drugog polugodišta sve je bilo po starom!
Ne bih radila dramu od pokušaja prepisivanja, objasni joj da to nije rješenje, da svoju ocjenu mora zaslužiti sama.
No, nisam baš toliko stara da se ne sjećam da smo i mi, bar ponekad zavirili u tuđi papir kada bi nam zapelo... :mrgreen:
A tek šalabahteri na faksu :oops: ...(nemoj joj ovo dati da pročita!!!) .

vidim da ih ima kojima zapne u tom 5.om razredu!

Citiraj:

---

Ja stvarno ne razumijem zašto bi dijete trebalo nagrađivati za dobre ocjene ili kažnjavati za loše. Ocjena je nagrada ili kazna sama po sebi.

---

zato je i neću kazniti da ne bi s pravom očekivala nagradu za petice.

Citiraj:

---

Ne bi mene smetale te ocjene da ja znam da ona nema potencijala i da joj ne ide, jednostavno se malo ulijenila i počele su je zanimati neke druge stvari koje joj oduzimaju dosta vremena.

---

isti i ja razmišljam. svaka ocjena manja od 4 je ispod njenih mogućnosti. ona treba shvatiti da nije sve u inteligenciji i snalažljivosti već da se za dobre rezultate treba i potruditi, odnosno učiti.

babyiris, hvala na preporuci!

Citiraj:

---

puno su samnom razgovarali, majka je često odlazila u školu na razgovor sa razrednicom. Nisu me kažnjavali.Mislim da me baš ta njihova iskrena briga i suosjećanje potakla da prionem ponovo knjizi.

---

pametan savijet.
ja sam prve 4 godine odlazila na informacije jednom u polugodištu jer nije bilo potrebe za češćim odlaženjem. sada ću morati promijeniti tu praksu.

cure, hvala vam na odgovorima!

kako me ovaj problem, odnosno njegovo rješavanje, intenzivno zaokuplja u posljednje vrijeme, surfajući sam naišla na mnoge tekstove pa izdvajam jedno pismo sina ocu...

Citiraj:

---

Kakav ste zapravo roditelj? Sve je stvar perspektive, a sljedeće vas pismo može navesti na razmišljanje o tome:

„Dragi tata,
Pišem ti s velikom žalosti i tugom. Morao sam pobjeći s mojom novom curom jer sam htio izbjeći scenu s tobom i mamom.
U Jani sam našao pravu strast i ona je tako lijepa…Znam da ju ti ne bi prihvatio zbog svih njenih piercinga, tetovaža i njene uske motorističke odjeće kao i zbog toga što je ona toliko starija od mene, ali to nije samo ljubavna strast.
Tata, ona je trudna. Jana kaže da ćemo biti jako sretni . Ona ima kamp-kućicu u šumi i hrpu drva za loženje što će nam biti dovoljno za cijelu zimu. Želimo imati još puno djece.
Jana mi je otvorila oči činjenicom da marihuana stvarno ne šteti nikome. Uzgajat ćemo je i razmjenjivati s drugim ljudima u Komuni za kokain i ekstazy.
U međuvremenu, molit ćemo se da će znanost ipak uskoro naći lijek za AIDS da Jani bude bolje, ona to sigurno zaslužuje.
Ne brini tata, meni je sad 15 godina i znam se brinuti o sebi. Siguran sam da ćemo vam kad-tad doći u posjetu da vidite svoju unučad.

Tvoj sin

P.S. Tata, ništa od napisanog nije istina. Ja sam preko puta kod Tomice doma. Htio sam te samo podsjetiti da u životu ima puno gorih stvari od one školske svjedodžbe na mom pisaćem stolu.
Volim te!
Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti doma.“
(pismo nepoznatog autora)

---

ima zanimljivih tekstova na portalu skole.hr
http://www.skole.hr/roditelji/odgoj

Dobra fora...baš sam se nasmijala! :lol: