Da li ga pustiti da plače? (Ovo bi mogla biti i anketa)

Evo jedne dileme (s kojom se vjerovatno skoro svi friški roditelji susreću) :mrgreen:

Dakle, bebu ste nahranili, premotali .... i onda počne tzv. "cendranje". Čim se približite, prestane.... ( btw, beba ima sad tri tjedna) :) Do sada je nakon svakog hranjenja spavao, a sada je počeo valjda doživljavati svijet oko sebe, i nije mu više toliko do spavanja (sva sreća po noći papa i spava)
E sad pitanje .... da li ga ostaviti da malo plače pa zaspi, ili ga treba stalno nosati i zabavljati, pa makar to trajalo satima, i odgovarati na svaki taj "cendravi" plač? :/ ;) :love:
P.S. nije riječ niti o grčevima ... to je baš onaj "kenjkavi" plač...koji se malo stiša, pa pojača, pa prestane, pa opet

Svako ima svoje misljenje i ima pravo na to :)

Zamisli ti sad ti pricas nesto i ja se dignem i odem? Sta bi ti uradila? Vjerovatno ustala i krenula zamnom i pitala me nesto kao npr zasto si ustala pa ja sam ti nesto probala reci!

Tako ja dozivljavam plac. Ma cisto sumljam da djeca placu onak bezveze. Vjerujem da za to imaju razlog i to im je jedini nacin komunikacije a onda ako mi ne reagiramo na taj njihov plac to ti je isto kao da ih ubijas u pojam jer ne smatras da imaju nesto za reci.

Tesko je svima nama. Ja imam malca koji i dan danas s dvije godine se budi placuci i ja uvijek odgovaram na taj njegov plac. Je tesko je buditi se po noci 20 puta ali kad tebe nesto boli, ili ti nesto smeta ili nemozes spavati, probudis li ti svoga muza da malo popricas s njim?

Ja nikako ne bih nosala satima (ni nisam ;) ). Malo bih pustila da cendra (i puštala sam). Ne da plače ili urla nedaj Bože, samo cendra. Ja imam svoj stav o nosanju i nikako ga ne prihvaćam kao poželjni oblik ponašanja prema bebi.
Ali ja o tome imam malo drugačiji stav nego većina cura na forumu 8) pa će ovakav savjet vjerojatno biti usamljen :roll: :D .
Nema univerzalnog recepta, ti svakako postupi onako kako osjećaš da treba ;).

Ma, ja se dižem i na prvo kenjkanje, a kamoli ne na plač!
Ne vjerujem u one štoseve o tome da ću time dijete razmaziti nego ga naučiti da će se na njegove zahtjeve uvijek odgovoriti.

Znači, ja glasam protiv ostavljanja djece da plaču. Jadničci mali.

potpisujem natašu!
plač je bebin način komunikacije i nosi poruku, a ne služi manipuliranju i izluđivanju mame (iako često ima taj efekt :lol: ).

Pustila sam jednom eksperimentalno, no nije mu palo napamet da zaspi , a kad se plac poceo pretvarat u vrisak, moji nervi to nisu mogli izdrzati i odmah sam priskocila. Ne pustam ga da place, a na zahtjev odgovaram uvijek, jedino zaista ne skacem iz wc-a samo zato jer sam mu cula glas - to je opet druga krajnost.
Inace V. u posljednje vrijeme pocinje plakati zvukom nalik kaslju....nek mi neko kaze da se priroda nije pobrinula da jednostavno MORAS odgovoriti na taj zvuk....

Potpisujem Natašu!

Citiraj:

---

Natasa30 prvotno napisa

ali kad tebe nesto boli, ili ti nesto smeta ili nemozes spavati, probudis li ti svoga muza da malo popricas s njim?

---

osim ovoga, to ne radim. U najboljem slučaju bi me ignorirao i okrenuo se na drugu stranu :roll:

kad bi to i htjela ne bi mogla!!!
kad me tuzno pogleda svojim okicama i uz to "zamjauce" nema sanse da ju ne uzmem iako i meni svi pricaju da sam ju navikla na ruke,da ona ne bude mogla bez mene itd.,ne obazirem se na to ;) ;)
a to sto mi ledja otkidaju,a,proci ce i to,valjda :/
evo,i sad je bila "cendrava" a sad fino dremucka u marami :mrgreen:

Hm, ne bi mi uopće palo na pamet pustiti dijete da plače. Osim što mislim da dijete koje plače treba utješiti, ne vidim nikakve koristi od puštanja da plače :? Mislim da je skroz normalno da malo dijete bude naviknuto na ruke :mrgreen:

Plac djeteta je govor djeteta.... ne odgovaranjem na plac, ne odgovaramo na djetetove potrebe... makar to ponekad izgledalo kao da nema nikakvog razloga za plac, dijete ga sigurno ima, pa makar to bilo da ga grebe etiketa, ili samo da bi se druzio (pa naravno, kad je 9 mj bio 24 h u kontaktu s mamom koja ga je cijelo to vrijeme nosila!, i sad je najedanput sam i nitko ga vise ne nosi)... i bez obzira koliko se taj plac u tom trenutku nama cinio nebitnim, djetetu to zasigurno nije....

Ukoliko mi ne odgovaramo na djetetove potrebe, ono s vremenom gubi povjerenje u nas, jednostavno vise ne vjeruje da cemo mu pomoci kad nas treba.... i tako pocinje pucati veza roditelj-dijete u startu...

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Mislim da je skroz normalno da malo dijete bude naviknuto na ruke :mrgreen:

---

Pa naravno... pa jel moze ikako drugacije s obzirom da je bilo noseno 9 mjeseci 24h dnevno :)

Probala sam pustiti i prvo i drugo i treće. Ne mogu ja to. Izdržim 5 minuta i onda popustim. :P

Nema šanse da bi ga pustila da plače.


Imali smo puno problema jer nije htio sjediti u autosjedalici, pa smo plakali zajedno, na kraju bi se smirio i zaslao ko top.

ja potpisujem Jamajku.
ja sam nekako pokusavala cimati da ga ne nosam a da isotvremeno odgovorim na sve njegove potrebe i dam mu njeznost. tako npr kad je kenjkav ako se nece smirit legnem kraj njega i nesto mu pricam isl. ali kad kenjka od pospa nosti ne razigravam ga nego on kenjka jedno 5 min i zaspi. naravno pricam o kenjkanju ne o plakanju sa velikim P.

Ja ga nisam nikad pustila da place, a ni necu! I uvijek dodjem u konflikt skoro sa svima koji mi to savjetuju, a bez pitanja :x Al, to je drugi par rukava...
No, imam dijete koje je dosta mirno pa i nemam bas prevelikih problema :love:

Medjutim, ja imam drugu dilemu:
On se super zabavlja u svojoj polulezaljci po sat do sat i pol u komadu. Naravno, trazi svako malo paznju i ja se 90 posto vremena igram s njim, al me pusti 5-10 minuta da sam na Internetu, recimo ;) Nosam ga tu i tamo, kad trazi (uvijek) ili prije spavanja i sl. A on kao da tocno zna kad ce dobiti nosanje ;) .
No, kada dodju bake i djeda oni bi ga stalno po rukama drzali i onda odu, a on ostane meni i trazi isto to, sa svojih 7 i nesto kg :love: , a inace ne bi. To me jako nervira. Naravno da im onda ne dam da ga uzimaju jer je i za njega bolje da se s njim igraju dok je u tom polulezecem polozaju i dok jos ne moze puzati, pa bolje razvija komunikaciju. Al oni ko da se ljute :(

Pa da ne duljim previse - da ne bi bilo off topic ;) - sta s nosanjem u tom slucaju?

I jos jedno pitanje - sta radite s djecom dok ne pocnu puzat ili sjedit, a nemate tu polulezaljku :? Ja sada ne mogu zamisliti da sam bez nje ;)

I meni su govorili "naviknut ćeš ga na nosanje", "pusti ga malo neka plače, ništa mu neće biti", i sl.
Naravno da sam ga nosala kad je to tražio, između ostalog i zato jer mi ga je na taj način bilo najlakše smiriti. Nešto loše? Nisam primijetila. Naprotiv, negdje između 4. i 5. mjeseca počeo je sve manje tražiti da ga se nosi, može se neko vrijeme zabaviti i sam (max. 10 minuta, ipak ne treba pretjerivati), a mogu ga i ja zabavljati dok leži na leđima ili potrbuške.
Jednostavno, dok je imao potrebu za nosanjem, to je tražio. I dobio je, gotovo uvijek. Ne vidim ništa loše u tome. Ni sad ga ne puštam da plače, ali ne moram ga uvijek ni uzeti odmah na ruke. Ponekad je dosta samo da mu se javim, i već se smiri.

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

...
No, kada dodju bake i djeda oni bi ga stalno po rukama drzali i onda odu, a on ostane meni i trazi isto to, sa svojih 7 i nesto kg :love:
...

---

Ne budem odgovarala na tvoja pitanja, nego ću se samo nadovezati na ovih 7kg. ;)

Moji malci sad imaju 7 mjeseci i 4 dana i 7800g i 7500g. :mrgreen:
Zamislite kako je kad meni dođu bake i dede i svaki zeme svojeg, a onda - odu... *insert twilight zone music here* :lol:

Da, da, na ruke, ili na cicu, ili ..., ali obojica! :P

Mony napisa:
I jos jedno pitanje - sta radite s djecom dok ne pocnu puzat ili sjedit, a nemate tu polulezaljku. Ja sada ne mogu zamisliti da sam bez nje


Ja sam ti inače protiv tih poluležaljki, sjedalica (osim u autu) i sl. Mi ležimo na trbuhu ili leđima i igramo se, ako hoće sama, ako ne netko je s njom. Kad baš i neće ležati i nervozna je onda se nosimo pa razgledava i hvata stvari po stanu (npr. zavjese, jakne)


Plakati ju isto ne ostavljamo (rijetko- dok operem ruke, izađem iz WC), inače skačem u sekundi. Znam da ako ništa drugo želi društvo, da osjeti da ju netko voli i da je tu- samo za nju...

Zato nam je stan ko atomska bomba kad smo same jer ne stignem pospremit, peglat... ali baš me briga, glavno da je dijete zadovoljeno i sretno.

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Ja ga nisam nikad pustila da place, a ni necu! I uvijek dodjem u konflikt skoro sa svima koji mi to savjetuju, a bez pitanja :x Al, to je drugi par rukava...
No, imam dijete koje je dosta mirno pa i nemam bas prevelikih problema :love:

Medjutim, ja imam drugu dilemu:
On se super zabavlja u svojoj polulezaljci po sat do sat i pol u komadu. Naravno, trazi svako malo paznju i ja se 90 posto vremena igram s njim, al me pusti 5-10 minuta da sam na Internetu, recimo ;) Nosam ga tu i tamo, kad trazi (uvijek) ili prije spavanja i sl. A on kao da tocno zna kad ce dobiti nosanje ;) .
No, kada dodju bake i djeda oni bi ga stalno po rukama drzali i onda odu, a on ostane meni i trazi isto to, sa svojih 7 i nesto kg :love: , a inace ne bi. To me jako nervira. Naravno da im onda ne dam da ga uzimaju jer je i za njega bolje da se s njim igraju dok je u tom polulezecem polozaju i dok jos ne moze puzati, pa bolje razvija komunikaciju. Al oni ko da se ljute :(

Pa da ne duljim previse - da ne bi bilo off topic ;) - sta s nosanjem u tom slucaju?

I jos jedno pitanje - sta radite s djecom dok ne pocnu puzat ili sjedit, a nemate tu polulezaljku :? Ja sada ne mogu zamisliti da sam bez nje ;)

---

Nisam dala babama i dedama da ga non-stop navlače (baš sam bila vještica, ali ponovo bi bila) :mrgreen:

Inače, imala sam tu poluležeću ležaljku, ali mi je bila nekak bezveze pa sam ja mališi u boravku napravila 'gnijezdo' na podu - stavila sam dvije deke napola, obukla u navlaku od popluna tak da mogu prati ako se zbljucka, ogradila jastucima i tam mu je bilo super sve dotle dok nije propuzao i počeo stalno bježati dolje :mrgreen:

ja cu samo rec iz svog iskustva da ja nisam mogla ni cut ni podnit da mi mali place.... jednostavno bi se odma pocela znojiti a u drobu ka da su me kidali nozem i njegove suze su mi bile preteske ali zato nije ni plakao i bas zato4 sami od poznatih i nepoznatih, od pedijatra,mama koje su rodila kad i ja i do zene koja radi u djecjoj centrali cula samo pohvale kako mi djete zraci sigurnoscu i da se nadaleko vidi da je zadovoljan. prvi put sam ga cula bas da place kad je imao 8 miseci i razbio glavu pa su ga sili.
ja msilim da tebe previse zbunjuju svi ti savjeti oko tebe i tila bi cas udovolitit odraslima cas bebi i onda si sva zbunjena. slusaj sebe i mazi svoju bebicu :heart: .

Mi isto reagiramo na Julianovo cendranje.
Prije bi sjeli za stol i njega polegli u lezaljku, poceli vecerati- i on bi se pobunio. Nekoliko puta mi je MM rekao- pusti ga, jedi u miru. Ali tad bi u meni proradio inat- nitko me ne moze sprijeciti da ne odgovorim na potrebe svoje bebe. Sad mi MM zna reci - pusti ga, ja cu ga uzeti...i stvarno ga uzme! :)

mi isti imamo tu lezaljku ali je takodjer ne koristimo bas jer mi se uvijek cini da mu kicma ipak pati u tome. ali kako mi imamo samo jednu prostoriju u kojoj je i bracni krevet onda se on valja po njemu, okruzen je igrackama a ja kuham,perem i sve te divne kucne aktivnosti i pricam s njim i sveko malo se bacim pored njega. MM kad ne radi (a radi doma) isto se valja pored njega, igra se aviona s njim ili ga samo baca u zrak, ili nosa da lovi stvari po stanu. i tako je malisi dan ispunjen aktivnostima. a baka ga uvijek razvlaci po rukama i nekako kako da joj recem da ne moze kad joj je to najsladje.
sta se nosanja tice moja kicma vec duze brijeme nije naj naj a marko sa 5 mjeseci ima 9kg pa ga ja dugotrajno ne mogu po rukama. on ija dugacije izmjenjujemo njeznosti a za nosanje tu su baka i tata.

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

potpisujem natašu!
plač je bebin način komunikacije i nosi poruku, a ne služi manipuliranju i izluđivanju mame (iako često ima taj efekt :lol: ).

---

a ja potpisujem ms.ivy

Nisam je nikada puštala plakati, nisam imala živaca za to. Čim bi zakmečala ja sisu. Nosili smo je puno, sada se voli nositi (21mj), ali ne pretjerano, ako je dignemo zadovoljna, ako ne, nema puno bune, hoću reći to što smo je stalno nosali kao bebu nije dovelo do neke navike.

nisam dopustila ni kenkanje, a kamoli plakanje
Kada je počela puzati sve se manje htjela nosati, tako je bilo i kada j e prohodala - samo je bježala iz ruku.
Istina, sada sa 20 mj i 13 kg se hoće više nositi - mala ljenčina ;)
I bole me leđa, priznajem, ali proći će i to.

Nikad nisam pustala ni cendranje, a pogotovo plakanje. U prvih 6 mjeseci Filip mi je bio gotovo stalno na rukama, (ako ne na cici).
Naravno da su svi vikali na mene kako cu ga "navici na nosanje", pa i MMu je bilo tesko drzati ga duze od par minuta. Ali to je bio jedini nacin da se umiri. ( Da sam bar na vrijeme kupila maramu a ne tek sa 5 mjeseci ;) )

Od kad je poceo sam sjediti i puzati, gotovo da vise uopce ne trazi da ga se nosi. Dijete se samo igra i po sat, sat i pol. :D

Toliko o navikama.
Ako bebica cendra znaci nesto trazi i ja jednostavno nemam srca to joj ne pruziti. Samo se zamislim u njegovoj kozi!

I jos za posljedicu te aktivnosti, 9 mjeseci nakon poroda moja figura izgleda najbolje u zadnjih 10ak godina!!! ;) a i s kondicijom sam tu negdje! Nije da se hvalim :D

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

...
No, kada dodju bake i djeda oni bi ga stalno po rukama drzali i onda odu, a on ostane meni i trazi isto to, sa svojih 7 i nesto kg :love:
...

---

Jao, a zamisli mene trudnu, mali je taman prohodao a ima oko 12kg...

I onda dođemo kod svekija ili idemo u šetnju s njima a oni inzistiraju da ga nose svugdje umjesto da bude u kolicima ili hoda sam...I ne može im se objasnit zašto ne bi bilo dobro da se barem na to navikne...

Pa odem doma, i idućih tjedan dana NEMAM nikog tko mi može pomoć s njim preko dana, bilo doma ili vani, jer MM radi, a on se gospodin ne da u kolica, ne da mu se hodat i onda mi sjedne u snijeg nasred Trga i počne vrištat...A ja ga NE SMIJEM dignut i ništa ga drugo neće smirit...

Fali mi opet smajli koji lupa glavom o zid...Ali u nedostatku evo par :roll: :roll: :roll: :x

Inače ga nisam puštala da plače kad je bio skroz mali, sad je već lagano druga priča - ako samo kenjka pred spavanje ili zato što mu je očito dosadno, onda samo pričam s njim...Onaj pravi plač znam prepoznat i reagiram odmah...

Beba ima tri tjedna....ja je nikad ne bi pustila da plače...pa tek ima 3 tjedna!
Očito počinje otkrivati svijet i najzanimljivija mu je osoba mama. I onda bi ga mama trebala ostaviti da se uspava plačući.
Poštujem pravo na različite odgoje i različita mišljenja, a evo moje je da bebu od 3 tjedna nije moguće razmaziti.
Nek se nitko ne ljuti...

uh sjećam se tog vremana kad je Fran imao 3 tjedna.zaista je bio stalno nošen i mažen i pažen. nisam ga puštala ni da kenjka, ni da plače. Ako ga nisam nosila ja , nosila ga je baka ili deda ili moja prijateljica ili.....u svakom slučaju netko ga je nosio.
Devet mjeseci je nošen u tibici. sigurno bi se osjećao jadno i šokirano da ga nismo tako po cijele dane nanašali.

Citiraj:

---

tweety prvotno napisa

uh sjećam se tog vremana kad je Fran imao 3 tjedna.zaista je bio stalno nošen i mažen i pažen. nisam ga puštala ni da kenjka, ni da plače. Ako ga nisam nosila ja , nosila ga je baka ili deda ili moja prijateljica ili.....u svakom slučaju netko ga je nosio.
Devet mjeseci je nošen u tibici. sigurno bi se osjećao jadno i šokirano da ga nismo tako po cijele dane nanašali.

---

isto tak sa mojom bebicom sa tim da sam ja većinu dana bila sama (MM dolazio oko 9 ili 10 doma). nisam ju mogla ostaviti da cendra. sjećam se da mi je teško bilo i na wc otići. i sada je nosalica ali je i puzalica pa je tog nosanja manje. ali kad se umori normalno da mama nosi. preko vikenda je puno više narukama i to MM. valjda nadoknađuje od prije.
pietra pa beba ti je znatiželjna mora vidjeti čega sve ima okolo. i da kako joj se vid razvija stalno će joj sve biti novo, a onda će se najsigurnije osjećati uz mamu ;). i znaš što, to vrijeme mi se sad čini tako davno, a beba mi je tek prešla 7 mj. brzo će proći, a brzo će i prohodati pa će se onda još manje htjeti nosati (osim kad se umore :angel: )

Lovro nije uspio ispustiti duži "ehee.." već smo se MM i ja potukli ko će do njega... :mrgreen: (cika ima prednost...uvijek... :mrgreen: ). Zaključak..nikada nije bio puštan da plače i kenjka...Što se tiče nošenja, e tu je uvijek bio prvi MM jer nema ciku... ;) Danas ako cika kao utjehe ne upali, tatino rame uvijek upali... :mrgreen:

Osim toga, Lovru sam rodila prvenstveno iz ljubavi i zbog ljubavi, i nema šanse da mu pristupam na "vojnički" način...i do sada nisam požalila... :* :mrgreen: (nisam primjetila da je "razmažen" našom pažnjom i ljubavi... ;) )

Pa cini mi se onda po svemu napisanom da oni znaju sto ce od koga dobiti ;) Naravno, ono sto hoce pokusavaju kod svakoga, ali kad su veci onda vjerojatno kuze sta im ko najradije "daje" ;)

Pa onda neka ga nosaju ;)

Citiraj:

---

Jao, a zamisli mene trudnu, mali je taman prohodao a ima oko 12kg...

---

Joj Anci, ti se onda super snalazis

Pa Mony bebi je taj fizicki kontakt od presudne vaznosti. Onda kad se bebu izbjegava nositi da se ne "navikne", sta im jadnima drugo i preostaje nego hvatat se za slamcice i gledat kod koga sta mogu uzicat.
ja ne vidim kako netko moze naviknut ili odviknut dijete od necega sto je u njegovoj prirodi kao jedna od osnovnih potreba.

Citiraj:

---

Anči prvotno napisa

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

...
No, kada dodju bake i djeda oni bi ga stalno po rukama drzali i onda odu, a on ostane meni i trazi isto to, sa svojih 7 i nesto kg :love:
...

---

Jao, a zamisli mene trudnu, mali je taman prohodao a ima oko 12kg...

I onda dođemo kod svekija ili idemo u šetnju s njima a oni inzistiraju da ga nose svugdje umjesto da bude u kolicima ili hoda sam...I ne može im se objasnit zašto ne bi bilo dobro da se barem na to navikne...

Pa odem doma, i idućih tjedan dana NEMAM nikog tko mi može pomoć s njim preko dana, bilo doma ili vani, jer MM radi, a on se gospodin ne da u kolica, ne da mu se hodat i onda mi sjedne u snijeg nasred Trga i počne vrištat...A ja ga NE SMIJEM dignut i ništa ga drugo neće smirit...

Fali mi opet smajli koji lupa glavom o zid...Ali u nedostatku evo par :roll: :roll: :roll: :x

Inače ga nisam puštala da plače kad je bio skroz mali, sad je već lagano druga priča - ako samo kenjka pred spavanje ili zato što mu je očito dosadno, onda samo pričam s njim...Onaj pravi plač znam prepoznat i reagiram odmah...

---

I kod mene je kao kod Anci :roll:
Kaze meni svekar, samo vi dodjite (idemo kod njih za 10-ak dana), ti se nista ne brini (kao JA), jer cemo mi nju sa ruke na ruku :lol: :lol: :lol:

A ja sam Editu nosalaaaaaaaaaaa. :shock: I taman sada kad treba prohodat, oni bi je sa ruke na ruku :mrgreen:
S obzirom da ima 10 kg, bas me interesuje koliko ce izdrzat. MM je rekao da ce izdrzat po pet minuta, pa vam javimo razvoj situacije :roll: :roll: :roll:

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Pa Mony bebi je taj fizicki kontakt od presudne vaznosti. Onda kad se bebu izbjegava nositi da se ne "navikne", sta im jadnima drugo i preostaje nego hvatat se za slamcice i gledat kod koga sta mogu uzicat.
ja ne vidim kako netko moze naviknut ili odviknut dijete od necega sto je u njegovoj prirodi kao jedna od osnovnih potreba.

---

Zorana, mislim da si me krivo shvatila ili nisi detaljno procitala sta sam napisala.

Ja NE izbjegavam nositi Leona, ni u kom slucaju!
A on niti NE zica od baka i djeda nosanje, nego ga oni sami uzmu, iako se mozda zaigrao sa svojom gumenom slikovncom (koju obozava ;) )
Nisam niti rekla da se onda navikava na nosanje, nego se vise ni ne zeli zaigrati.
Zasto se ne bismo radije mazili i nasmijavali u krevetu nego nosali stalno? I to je fizicki kontakt, ili sam u krivu?!

(Samo nemoj i ovo krivo interpretirat pa napisat da se zaigrava zato sto nosanje ne moze dobiti :roll: )

Ne mogu zamislit da ne reagiram na Lucin svaki plač, cendranje ili bilo kakvu njenu drugu potrebu - to mi je jednostavno nezamislivo. Otkad se rodila Luce je stalno na rukama(sada malo manje jer tako želi), i nije bilo lako - sreća kupili smo maramu pa je puno lakše :D . I ne razmišljamo puno o tome, njoj je lipo i to nam je najvažnije. Ona bi najrađe bila stopljena s nama i pratila nas u stopu - pa zašto joj to uskratit?! 8)

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

I kod mene je kao kod Anci :roll:
Kaze meni svekar, samo vi dodjite (idemo kod njih za 10-ak dana), ti se nista ne brini (kao JA), jer cemo mi nju sa ruke na ruku :lol: :lol: :lol:

A ja sam Editu nosalaaaaaaaaaaa. :shock: I taman sada kad treba prohodat, oni bi je sa ruke na ruku :mrgreen:
S obzirom da ima 10 kg, bas me interesuje koliko ce izdrzat. MM je rekao da ce izdrzat po pet minuta, pa vam javimo razvoj situacije :roll: :roll: :roll:

---

Draga moja, ako ikako možeš, pokušaj s TM dogovorit da ih natjerate da barem sada to nosanje svedu na neki minimum...Što ti trudnoća više odmiče bit će ti teže i opasnije dizat ju umjesto da je smiriš na neki drugi način, meni je gin rekao da pokušam izbjeć sve osim dizanja iz krevetića, pustim ga da mi se popne na krilo kad sjedim i to je to...

Lako je njima par dana s nosanjem ili par sati :roll:

Jakoba nisam dala (i još uvijek ne dam) drugima nositi ali ga MM ili ja nosimo kad god traži. No to i nije tako često jer se puno s njim igramo na strunjači ili na krevetu pa je onda sav sretan kad ima malo mira. Krsna kuma ga je jednom malo duže čuvala, on je bio pristojno tiho, a čim ga je odložila tako si je odahnuo kaj nismo mogli vjerovati. I meni sveki pije živac s time što dođe, malo ali samo malo ga digne, prekine ga u igri i time samo zapali vatru. Večer je najčešće vrijeme za nošenje. A to je onda pogled "tata nosi me"

Nikada je nisam pustila da place, a razloga za to ima tisucu (vec su neke cure nabrojile, tako da nema potrebe ponavljati). Volim je maziti i zelim da uvijek bude sigurna u mene i tatu. Vesela je i zadovoljna beba.

Kad, ako ne sad!? Vrijeme i onako brzo prolazi, ne okrenes se, a ona vec guguce, pa sjedi, pa hoda...
Ja sam definitivno za mazenje, nosanje, igranje, i sigurna sam da radim dobro. :heart:

... skužila sam kad ga više ne mogu nosati, stavim ga u moj krevetac, tako da skuži da sam mu blizu, čitam neki časopis i odmaram a on me zadovoljno promatra.... vjerovatno je dovoljno da osjeti da je mama blizu :) :angel: