Zašto je dijete takvo? (očajna sam i ne mogu više...)

Evo kako izgleda naš prosječan dan:

- buđenje oko 7 uz plakanje, pokušaji smirivanja dojenjem ili nošenjem, ovisno o tome što bolje prihvaća, trenutno je smirena
- prematanje pelena uz histeričan plač
- smirivanje dojenjem ili nošenjem slijedećih sat-2 do slijedećeg podoja, ako je bolje volje prihvaća igru al za 10 min opet cendranje i smirivanje
- zaspi na dojci, probudi se nakon 20-tak min u plaču bez obzira dal mi spava na rukama ili ju spustim sa strane i ležim uz nju
- ak ne pada kiša idemo u šetnju kolicima i marami, najčešće se dreči dok ne zaspi
- do kraja dana se izmjenjuje plač sa dojenjem i nošenjem
- od 0 do 24 je samnom, ne podnaša odvajanje ni 3 minute, drugi mi kuhaju, jedem dok dojim, drugo ništa ne radim po kući jer plače kad ju ostavim
- navečer kupanje, njega, smirivanje, stišavanje vanjskih podražaja, pokušavam je uspavati dojenjem, ponekad to traje do ponoći
- spavamo skupa, budi se jednom il dvaput u sat vremena do jutra i prištekava se na sisu, dugo siše
- prosječno potrošim oko sat vremena jednom do 3 puta tijekom noći na ponovno uspavljivanje jer plače

i tako od kad se rodila (sad ima 4 mj.)

ne mogu više, pružam joj svu moguću ljubav, pažnju, ali ništa ne pomaže da toliko ne plače, počinjem pucati po šavovima i bojim se za svoje mentalno zdravlje za ozbiljno

par noći sam iskušala cry-out metodu što si neću oprostiti dok sam živa i želim si da gorim u paklu zbog toga iako je pokazalo rezultate jer je počela više i bolje spavati

pedijatrica sliježe ramenima, obavili pretrage krvi, urina, uha, isprepipali je, sve 5, beba dobro napreduje....

što i kako dalje?

da se nadopunim, pokušavala sam ovakav tempo držati uvjeravajući se da je to samo faza i da će već jednom uskoro početi bolje spavati i da neće toliko plakati, ali to se ne događa i nema nikakvih naznaka da bude a meni su živci sve tanji, tako da mi fraza "proći će" i "to je takvo dijete" u ovim trenucima ništa ne znači jer već razmišljam da nekom ostavim dijete i krenem psihijatru da ne puknem....nažalost je došlo do toga....

:cry: :cry: stvarno suosjećam s tobom moj dečko je bio takav ali samo prvi 1,5 mjeseci...i ja sam bila gotovo luda i u tom razdoblju sam tisuću puta pomislila kako i zašto se to baš meni događa a druge bebe samo spavaju jedu smješe se...jedino što je mene spašavalo je to što bi ga muž čuvao 2-3 sata a ja bi se odmorila i malo naspavala...probaj zamoliti nekoga da te zamjeni ponekad

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=52121
Ovde smo valjda svi sa ovog podforuma koji imaju takvu decu pisali o tome.
Ne znam šta da ti kažem. Nekad ni sama ne znam kako sam sve to preživela i ostala normalna (jesam li?)
Negde sa Nađina 4 meseca počelo je da biva malo bolje. Za nijansu. Sad sa 7 meseci je odlično kako je bilo.

Pročitaj malo iskustva sa ovog drugog topica. Znač bar kad znaš da nisi jedina.
Drži se :love:

pa...
ima dosta kategorizacija djece kao ovakve ili onakve...tvoje ocito spada u "jako zahtjevno" ili "jako osjetljivo" no nebitan je naziv, bitno je stanje.

iz osobnog iskustva, mogu reci da te razumijem. s dojenjem nismo imali nekih vecih problema, nije imala grceve, bila bolesna svega par puta....mucio ju je nagutan zrak tijekom podoja, pa je puno veceri provela vristeci i placuci dok se ne bi uspjela podrignuti. iako nije puno plakala kao tvoja, imala je veliku potrebu za fizickim kontaktom i paznjom, to TAKO iscrpljuje...jako dobro znam kako se osjecas.

kada ce to proci, ne znam. generalno je od 6 mj bolje, jer pocu zapazati svijet, pa osjetis malo prostora za disanje. puno je lakse kad propuzu, pa prohodaju pa progovore, jer bar nekud mogu sami i imate bar osnovnu komunikaciju, pa znaju objasniti zasto se deru. utjesno je sto s vremenom prihvatis da je dijete takvo, i cudis se kad se mame cija dijeca nisu ni upola tako zahtjevna zale da nista ne stignu, pa si mislis..eh, da ti je moje na 24 h pa bi te pitala...:mrgreen:

neka moja teorija jest da takva djeca nekako jace osjecaju svijet i vibre oko sebe. tolika senzibilnost mora uroditi cestim plakanjem dok si malo ne posloze neke stvari.

tvoje je da stisnes zube, i pomognes im da prebrode taj pocetak. ne trebas se osjecati lose, ili misliti da si losa majka. pobrini se da udovoljis potrebama djeteta najbolje sto mozes -da je stio, presvuceno, na toplom, ususkano u tvom narucju, a ako i dalje mora plakat...ha, boze moj, ako mu bas treba, neka oplace. ti svoj dio posla odradujes dobro, i sigurno se u tvom narucju osjeca dovoljno dobro da moze pustiti osjecajima na volju.

obzirom da je takav tempo izuzetno stresan, probaj odvojiti bar sat vremena za sebe - neka dijete ostane s nekim, a ti otidi van i slusaj tisinu, disi, smiri se...napuni baterije i vrati se obnovljena.
ne bih rekla da ti treba psihijatar, vec odmor, i vjeruj mi, zasluzila si ga.

uzmi si tih sat vremena, bit ce ti lakse.


:love: :heart:

uh švedica :love: , ne znam što bi ti rekla, nemam iskustva,samo da izdržiš-mora biti bolje.. :* :heart:

švedice :love: :love:

a reci, kako je protekla trudnoća i porod?

jel s djetetom sve ok neurološki?

ne bih te htjela plašiti, ali možda postoji neki problemčić pa ne bi bilo loše da posjetite pedijatra i da ispričaš ovo pedijatru pa da malo pogledate jel sve ok.

ponavljam, ne bih te htjela plašiti, ali ponekad ako dijete ima problema neurološkog tipa bude ovako hipersenzibilno pa to treba na vrijeme prepoznati da krenete na vrijeme rješavati evenutalni problem.

drži se :love:

Nervozna mama - nervozno dijete... :mrgreen:

Rješenje: strpljenje, smirenost, pomiri se da je većina djece takvo... traže pažnju. Neće to vječno trajati... samo prvih nekoliko godina... :mrgreen:

Nek ti pomognu ukućani.

Nisi jedina, ak misliš da je samo tvoje dijete takvo...

Kćerkica ti ima najljepše ime na svijetu! :love:

Citiraj:

---

Storma prvotno napisa

neka moja teorija jest da takva djeca nekako jace osjecaju svijet i vibre oko sebe. tolika senzibilnost mora uroditi cestim plakanjem dok si malo ne posloze neke stvari.

---

S ovom teorijom se apsolutno slažem. I mi smo prošli kroz slično. Nema pomoći po nekom receptu. Ja sam si uvijek izdvojila bar sat vremena na dan kad je mm bio doma jer bi inače poludila.Ne znam točno kad mi je bilo lakše....ali definitivno se slažem da će ti uskoro biti malo jednostavnije kad skuži da ima još puno toga zanimljivog na svijetu,pa će i manje plakati.
Moj je i danas hipersenzibilan,i to se vidjelo od samog početka.
Takav je i gotovo.
Šaljem jedan :love: da brzo prođe!

Citiraj:

---

Moover prvotno napisa

Nervozna mama - nervozno dijete

---

Čitajući o tvom problemu, baš si razmišljam koliko si opuštena u brizi oko djeteta. Kad je tješiš i umiruješ, radiš li to opušteno, bez nervoze ili s mišlju da jedva čekaš da se smiri, ili s pitanjima u čemu je problem, što joj je sad?

švedica :taps: , tesko je. na moju srecu moje niti jedno djete nije takvo, ali mi se zna skupiti kad oboje nesto hoce, a ja sama i imam samo dvije ruke. znam imati dana kad mislim i kazem MM-u ja sam za vrapce, vodi me tamo. iskreno kad dobijem koji sat za sebe shvatim da nisam vec da imam over dose svega i da mi treba malo mira i tisine. znam da ti TM pomaze koliko moze i stigne, tako da gore navedeni savjeti koliko ja znam su upotrebljeni, ali probajte da vise on bude uz nju, pa makar navecer, kad krene nervoza. drzite se i ja se nadam da moje rijeci kao i sve gore nece biti samo nada u prazno dakle DRZI SE :*

Citiraj:

---

Moover prvotno napisa

Nervozna mama - nervozno dijete... :mrgreen:

Rješenje: strpljenje, smirenost, pomiri se da je većina djece takvo... traže pažnju. Neće to vječno trajati... samo prvih nekoliko godina... :mrgreen:

---

Ja poznajem švedicu i ako mene pitate ona je jeno jako smireno stvorenje, uopće nije nervozna. Smireno priča, smirene pokrete ima...Bar onoliko koliko je poznam, vjerujem da je uvijek takva a i s Iskrom je jako nježna.

Drži se, znaš da ti ja nemam neki pametni savjet :*

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Citiraj:

---

Moover prvotno napisa

Nervozna mama - nervozno dijete... :mrgreen:

Rješenje: strpljenje, smirenost, pomiri se da je većina djece takvo... traže pažnju. Neće to vječno trajati... samo prvih nekoliko godina... :mrgreen:

---

Ja poznajem švedicu i ako mene pitate ona je jeno jako smireno stvorenje, uopće nije nervozna. Smireno priča, smirene pokrete ima...Bar onoliko koliko je poznam, vjerujem da je uvijek takva a i s Iskrom je jako nježna.

Drži se, znaš da ti ja nemam neki pametni savjet :*

---

ja sam itekako debelo svijesna izreke smirena mama=smireno dijete, zato kad osjetim da mi je strpljenje i smirenost na izmaku dam je nekome od ukućana a ja se idem ispuhati
problem je u tome što 4 mjeseca nespavanja i neprekidnog plača ostavlja traga i na meni pa mi se sad fitilj sve brže upali a dijete to naravno osjeća i vrtimo se u krug, zato i tražim savjet ovdje

i naravno da se sve više brinem, i meni je palo na pamet da možda ima nešto neurološki, jel zna netko kome da se obratim po tom pitanju da i to rasčistimo?

ana. m :love:

r vukovi trudnoća je od početka pod etiketom rizične jer bolujem od crohnove bolesti, ali nekih tegoba sam imala samo ja, beba je bila za 5
porod je bio težak, prošo termin, mekonijska voda, potaknut dripom i pokidanjem vodenjaka, trajao 17 sati, završio epiduralnom

Moover hvala, ali da sam znala, nazvala bi ju Mirna :)

čuj draga, ne mora biti da je nešto dramatično, ali s obzirom na rizičnu trudnoću i porod ovakav kakvim ga opisuješ, ja bih na tvome mjestu hrabro stisla zube i otišla pedijatru.
što prije to napraviš, tim bolje za bebu i za tebe.

evo sve smo ovdje uz tebe, pa odi to napravi i svakako nam se javi.

:love:

evo navijam za vas :*

i velika :* limačici!

Nemam ti za reći ništa pametnije od ovog svega gore, samo ti šaljem puno pusa hrabrilica i tješilica! :* :love:
I slažem se s rvukovi, zatraži uputnicu za neuropedijatra, ne škodi isključiti moguće uzroke ovakvog njenog ponašanja. Bit će sve u redu!

Sve znam draga Švedice, kod nas je sa N bilo isto tako, teška trudnoća puno sati dripa,još je i slabo dobivao na težini...Ja vječito zabrinuta...Plakao i plakao i plakao i nije htio nikome...Bila sam na kraju snage i psihički i fizički, od nespavanja, često nisam stizala jesti...Znali smo juriti u bolnicu misleći da ima upalu uha jer je tako vrištao...
Ali je s vremenom bivalo sve lakše, kad je počeo puzati, istraživati svijet, plač se prorijedio, bio bi umoran od jurnjave pa počeo i bolje spavati...Počeli su ga zanimati i drugi ljudi...
Danas je prekrasan dječak, ima 6 godina ali je dalje jako, jako zahtjevno dijete :heart:
Tebi :love: da lakše izdržiš!
:lol: Za Mirna, ja sam mislila da sam mu trebala dati ima Damir!

švedica... nažalost ne mogu ti pomoći osim da ti pošaljem jedan veeeeeeeeliki :love:
drž se, znaš da svemu dođe kra, ništa ne traje vječno

kad je moj dečko bio takav moja pedica ga je poslala na pregled kod neuropedijatra. u sklopu toga napravili smo i ultrazvuk mozga i stomaka :? ugl sve je bilo uredu i samo su komentirali takvo djete i to je to... :love: drži se!!!

Drži se, u sličnoj smo situaciji, i potpuno te razumijem.
Ali s obzirom da ti ne znam pomoći......
:love: :*

:love: :*

Joj skros te razumijem.

I nasa ekipa je bila jaaako zahtjevna prva tri i pol mjeseca.
Mi smo bili skuzili da oni toliko placu jer su zapravo umorni.
A zasto nikada nisu odspavali turu koja bi ih odmorila...??? Ne znam. Proveli smo mjesece uceci ih spavati (ne cry sleep solution) i iako je bilo koma naporno, isplatilo se i sad je puuuno bolje.
I ja sam jela dok sam dojila...koliko god da nas je bilo nikada nismo sjeli i jeli skupa, uvijek na smjenu...po danu nikada nisam mogla leci i odspavati, a i noci su bile...

Upravo su navrsili 4 mjeseca i dalje je puno posla oko njih, ali nema vise tog cjelodnevnog plakanja kojeg je psihicki zbilja tesko podnositi.
Sad placu samo malo prije spavanja, uspiju odspavati 45min do sat vremena (sto im nije dovoljno, ali je veeelika razlika od onih prijasnjih 15-20 minuta ako), tako da sada radimo na produzivanju tog sna i jos uvijek na samouspavljivanju.

Mozda se i tvoja malena ne naspava?

joj, zvučat će okrutno, ali meni je tvoj post Švedice malo smirio dušu.

ja se ponekad pitam imam li ja neki problem kada sve mame piše kako su super, njihova djeca super, oni uživaju s njima... jesam li ja onda luda, jel me drma pp depresija ili što kada ima trenutaka da isto poželim psihijatra.
ima dana kada smo super moj miš i ja (i tada razmišljam kako je on zapravo super, a vjerojatno je to što ja malo bolje podnosim te njegove ludorije), pa mu se onda dogodi jedno ludo psolijepodne i ja provedem po pola sata zatvorena u sobi u plaču (MM naravno pazi malenog). u plaču od muke što je on takav, pa onda od toga što krivim njega a nije on jadan kriv, pa očaja što mislim da ja nešto krivo radim, pa je on zato takav.... i tako u krug.

a komentari nervozna mama=nervozna beba, uf... to neću ni komentirati. kada nastupi krizna situacija onda je to isto kao i pitanje što je prije: kokoš ili jaje

moj maleni je malo slabija verzija tvojih problema, pa mi je vjerujem malo lakše nego tebi.
švedice, drž se i možda tebi to sada nije utjeha, ali eto (kako kaže pjesma) ima nas još :* a cure su napisale da to zna proći, pa se ufam da i naše vrijeme stigne

Citiraj:

---

Rozi prvotno napisa

i ja provedem po pola sata zatvorena u sobi u plaču (MM naravno pazi malenog). u plaču od muke što je on takav, pa onda od toga što krivim njega a nije on jadan kriv, pa očaja što mislim da ja nešto krivo radim, pa je on zato takav.... i tako u krug.

a komentari nervozna mama=nervozna beba, uf... to neću ni komentirati. kada nastupi krizna situacija onda je to isto kao i pitanje što je prije: kokoš ili jaje

---

Identično sam se osećala. A onda sam jedan dan umesto da plačem u wc-u otišla u šetnju oko kvarta. I mnoooogo sam se bolje osećala. Onda sam sledeći dan oprala kosu. Pa treći dan izdepilirala pola noge :lol: I stvari su krenule malo na bolje - ja sam se malo bolje osećala, ona je i dalje bila prezahtevna. To je ono što je Storma rekla - tih sat vremena ili pola sata kad posvetiš sebi, lakše je. I dalje mi je većina dana bila koma, ali imala sam čemu da se nadam-tom mom vremenu.

srecica je na drugom topicu napisala:

Citiraj:

---

Moj savjet ti je, grli je, mazi je, i kad jako place i kad se trga iz tvog narucja, pjevaj joj, utopli je ... nekoj djeci jednostavno treba vise vremena da se priviknu na ovaj svijet, a ti zamoli neku prijateljicu da te nazove s vremena na vrijeme da te barem na trenutak odmakne i neka se ne ljuti sto ces joj ponekad sklopiti slusalicu bez pozdrava jer ces potrcati bebi zbog placa, nazvati ces je kasnije

I kad ti je najteze pjevaj joj tiho 'proci ce, proci ce, sve sto te muci proci ce, mama ce ti pomoci da brze prode'

---

To je tako istinito, ja sam bila i luda i besna i nervozna, i danas sam nekad takva. Veliki sam štreber i planer i kad nešto nije po planu sludim se. A onda sam shvatila da NJOJ treba pomoć više nego meni, ja ZNAM da će taj period proći, makar za godinu dana ali PROĆI ĆE. A ona je mala i nema pojma šta je snašlo. I tako sam se fokusirala na to da njoj pomognem, a time sam pomogla i sebi.

~~~~~~~~~~~~~~~~ :heart: da izdržiš

I da, i moja trudnoća je bila stresna od početka do kraja: krvarenje, mirovanje, serklaža, beba kasni u razvoju, a porod katastrofalan, završio se vakuumom.
I naravno da je teško ostati smiren jer još se od tih stresova nismo oporavile a dobile smo mala, zahtevna bića koja nas trebaju 24/7.

Švedica :love:

:love:

možda bi tu homeopatija mogla malo olakšati stvar
:love:

Evo, baš danas me zvala rodica koja ima sina koji je poput tvoje Iskre. On će za koji dan navršiti godinu i kaže mi ona da je sad napokon sve ok. Počeo je puzati (imao je nekih malih poteškoća pri porodu pa iako je fizički jak, malo kaska za vršnjacima, ali samo malo u motoričkom razvoju), oponaša zvukove, lijepo jede, dan im sada prolazi u zabavi. Noć im je još uvijek napeta jer se i dalje budi svakih 45 min do 1,5 sat, ali uz dojku opet zaspi.
Jednostavno, iako to grubo zvuči, ali kad se pomirila se s tim da ima zahtjevno dijete i pričekala da se ono malo osamostali napokon je počela uživati u majčinstvu. Godina je proletjela i sad se žalosti jer će za koji dan na posao pa će se odvojiti od njega.
Vidiš, sve to prođe, samo da su zdravi.

:love: drzi se!

draga svedice,

znam da ti je tesko i da se iz petnih zila trudis i da ste sve zivo vec pokusavali. :love: :love: :love:
bas mi je zao sto ne ide na bolje ali nekako vjerujem da hoce, kao sto ti ove cure sto su to prosle kazu. nazalost treba samo cekati vrijeme da donese nove promjene.
moj Š. je također urlikao i nespavao bas previse od rođenja, sve samo spavanja od 15min a potom urlikanje i tako po cijeli dan, svi uvjeravali da nemam mlijeka, ma cirkus živi. a ja sam mrzila sve one cure kojima bebe papaju i spavaju dok moj trosi kalorije na deranje i lamatanje nogama i rukama. bila sam doslovno izluđena od umora i brige pa nekako razumijem osjećaje kroz koje prolaziš.

moj Š. se nekako smirio, a i sam ja naučila na njegov žestok ritam. cijeli dan sam upregnuta i padam s nogu i ovaj savjet da si uzmeš trenutak za sebe stvarno pali. mama mi dolazi svaki dan, uzme Š. kad ga podojim i ja tad izađem malo iz stana. nije bitno jel odem po kruh ili se samo bezveze šetam, ali zlata vrijedi samo malo izaći iz te situacije, ištekati mozak da se baterije (kao i cike) malo oporave i napune.
:heart:

sve ovo stoji što ste savjetovale švedici, i vrijeme samo za nju, i opuštanje, i puno nošenja bebe, pjevušenje, grljenje, ali svakako idi pedijatru i ispričaj mu sve ovo što si i nama i nek ti on sam preporuči neuropedijatra s kojim dobro surađuje.
bolje je za bezveze napraviti pregled, nego zakasniti :*

bit će to bolje švedice sigurno :love:

Švedice zvučiš kao ja prije skoro tri god. s prvim djetetom.
S tim da nisam imala nikakvu pomoć sa strane. Najviše me plač umarao.
Spas mi je bio bar malo kad je počeo puzati, srećom oko 7 mj. pa se počeo zanimati isrtaživanjem.
Ni dalje nisam bila mirna ali je manje urlao.
A s plačem se prestao buditi tek oko 18mj.

svedi samo pokusaj ostati prisebna u ovoj situaciji koja teprati :love:

vjeruj mi znam kako ti je i ja sam slicnu stvar prolazila s prvim djetetom. Sadaovo mazim, grlim, ljubim , pjevam mu, nanasam ko majmunce, pa cak se ikupamo zajedno i tomi je posebno :heart: :heart: :heart: i moram ti reci da se stignem vise odmoriti. Po noci spavamo skupa (ijako to namjeravam izbaciti, ali jos uvjek je to jedini nacin da se oboje naspavamo) po danu ga vec pokusavam naviknuti da spava sam (olazeci iz sobe dok on spava na mom krevetu i na prvi kme se vracam sto je cca svakih 20 min).

švedice, nadam se da ćete uskoro uhvatiti neki bolji ritam...i da je iskra samo malo zahtjevnija beba.
a kako iskra stoji s razvojim znakovima, znaš ono: prvi osmjeh, hvatanje predmeta s rukama, glasno smijanje, gugutanje (pričanje) itd?
pitam jer sam ja totalni paranoik u tome. nažalost u obitelji imamo osobu s posebnim potrebama, zbog traume mozga pri porodu, i odonda ja sve gledam drugim očima. svoju djecu non stop škicam i pratim razvojne znakove. strogo se držim baby hendlinga itd. ali to je druga priča.
uglavnom, bolje je provjeriti - jedan pregled kod neuropedijatra i uzv mozga nije naodmet.
ne želim te zabrinuti, to progovara naša obiteljska trauma - sestrična je iz bolnice otpuštena kao potpuno normalno dijete. zapravo mi sve ovo što sam napisala zvuči grozno, i već sam dva puta pobrisala post, ali ja ne bi bila mirna bez jednog stručnog pregleda. ali još jednom ponavljam, ja sam paranoik po tom pitanju.
šaljem ti puno :love: , osiguraj si barem neku pomoć u kući, da te još ne iscrpljuju i kućanski poslovi.
:heart: iskri

samo :love2: u znak potpore.
pametnije nis ne mogu reci, mi smo isto od rodjenja u slicnoj kasi, nema toga sto nismo probali, ima boljih i losijih dana, ali ono sto je sigurno je da s vremenom to ipak bude malo lakse. po meni, najbolji savjet je onih sat vremena za sebe - mozda zvuci glupo i beznacajno (barem sam ja uvijek na to odmahivala rukom), ali sad kad sam par puta probala, shvacam vaznost tog sata.
drz se.

Ja moram priznati da sam sretna jer je naš sin počeo spavati sa cca 2 mjeseca i od tada zaista uživam u majčinstvu. Ali dobro se sjećam osjećaja nemoći, frustracije i svakodnevne grižnje savjesti i pitanja jesam li ja normalna i zašto mi to tako teško pada... A plakao je i plakao i plakao, preko dana ne bi oka sklopio, a noću se budio kao švicarski sat točno u minutu za papicu... Kilometre i kilometre sam prohodala noseći ga, jedino me spašavalo ljetno vrijeme i duge šetnje u kolicima (jedino tada je spavao). Da sam barem onda pronašla vremena sjesti za kompjuter i naići na druge mame sa sličnim bebama, jer ja sam se sjećala samo sretnih priča o bebama koje samo jedu i spavaju, a kada su budne guguču i usrećuju okolinu svojim smijehom... Zato moja podrška i Švedici i svima vama koje muku mučite - vjerujte proći će samo od sebe. Nama je bilo ključno naučiti ga zaspati - cijelo vrijeme sam imala osjećaj da u biti plače od umora i nervoze, a sam sebe sprečava zaspati, valjda iz nekog iracionalnog straha da mame neće biti tu kada se probudi. Prvi put kada je zaspao preko dana stvari su krenule na bolje - u početku sam ga uspavljivala po sat vremena, sada smo došli do toga da sam zaspe... Držite se i vjerujte, s vama je sve u redu - najbolji savjet ste dobile, sat vremena za sebe je osnova mentalnog zdravlja

Švedica :love:
Neznam šta da kažem istu situaciju sa prošla sa svojim sinom i trajalo je punu godinu... Sit, presvućen,zdrav ništa mu nije falilo, a smo je plakao...
Pedijatar nam je rekao da ima takvih beba koje samo plaću i to može potrajati- ZAHTJEVNA BEBA...
Mene je to psihićki i fizićki uništavalo ali sam se na kraju pomirila sa situacijom... Pokušaj odvojiti bar pola sata za sebe bit će ti lakše...
Drži se... :love: i ta faza će proći...

Švedice :love: .
i dobro kaže rvukovi,obavi pretrage.Bolje spriječiti nego liječiti.
~~~~~~~~~~~~~~~~~ za tebe i Iskru