Printable View
Zanima me sta mislite o uzimanju preventivnog brisa grla i nosa?
Naime u vrticu se pojavio streptokok i teta moli da svi naprave bris da se vidi tko je kliconosa.
E sad mene zanima, dali moze streptokok proci i bez antibiotika ili su bas neophodni antibiotici. I sta npr ako je netko kliconosa a ne razvije bolest dali on onda treba uzimati antibiotike (iako zapravo nije bolestan) ili organizam moze sam pobijediti streptokok?
Kod vecine streptokok moze proci i bez antibiotika medutim postoji jedan soj streptokoka koji je opasan za srce tj. kako organizam stvara protutjela na njega ta protutjela mogu djelovati i na neke stanice srca pa poslije covijek moze imati poblema sa srcem Zbog toga se streptokok ne prepusta slucaju. Dobra stvar je sto se streptokoki bez problema lijece penicilinom (ukoliko ne postoji alergija na njega), a penicilin je poznat kao antibiotik kojeg organizam odlicno podnosi!
thanks cvrcak. A jel znas dali se brisom moze izolirati bas taj soj koji je opasan za srce?
Ne može. Tj to se ne radi u uobičajenoj praksi. Ima više vrsta koje češće dovode do reumatske vrućice (opasnost za srce) ili oštećenja bubrega no nije nužno da takav soj u određene osobe dovede do navedene komplikacije. Postoji sklonost.Citiraj:
nevena prvotno napisa
Inače, preventivni bris nema nikakvog smisla jer su stroge, vrlo uske indikacije kada se brisevi uopće uzimaju (tipa reumatska vrućica ili glomerulonefritis u konkretnog djeteta ili djeteta u grupi, u dva i više slučaje va itd,....). No danas u razvijenim zemljama reumatske vrućice gotovo i nema i to ne samo zbog primjene antibiotika. A za glonerulonefritis primjena antibiotika nije preventivna.
Otkrivanje kliconoša ne znači ništa jer oni dokazano gotovo i nemaju šansu prenijeti bolest nekome. A i ne treba ih liječiti (osim u rijetkim slučajevima ranijih teških komplikacija).
Bibai :* hvala puno.
I ja sam takodjer misljenja da preventivno uzimanje brisa nema smisla jer i da otkriju da je netko kliconosa, ako ne razvije simptome bolesti nema smisla da pije preventivno antibiotik. A dodatno mi je i utvrdilo to sto kazes da taj niti nemoze prenesti bolest drugome.
:roll:
A onda djete jednostavno oboli od beta hemolitičkog streptokoka (AST titar ogroman, ne može stati na nogu), stradaju mu srčani zalisci, provede par mjeseci u bolnici....sve zato jer se gubilo vrijeme jer eto nije uobičajeno raditi briseve...iako je sestra imala beta h. streptokok
Eh da i što znači pojam KLICONOŠA?
evo što kaže ZZjZ
Streptokokne bolesti
Streptokokne bolesti su akutne zarazne bolesti uzrokovane bakterijom Streptoccocus pyogenes. Kao neposredna posljedica infekcije streptokokom su streptokokna upala nosa i ždrijela, streptokokna angina, šarlah, upala bronha i pluća, crveni vjetar, gnojne infekcije kože i babinja groznica. Osim primarnih streptokoknih bolesti, kao komplikacija infekcije streptokokima mogu nastati upala sinusa, upala srednjeg uha, upala moždanih ovojnica te negnojne komplikacije u obliku reumatske groznice i glomerulonefritisa.
Najčešći klinički oblik streptokokne infekcije je streptokokna angina. Nakon kratkotrajne inkubacije od 1-3 dana, bolest nastupa naglo s povišenom temperaturom, zimicom i tresavicom, te jakom grloboljom, glavoboljom i bolovima u zglobovima. Nerijetko bolest počinje povraćanjem, osobito kod djece. Ždrijelo, resica i nepčani lukovi su žarko crveni i otečeni, tonzile su povećane i crvene sa gnojnim točkicama ili naslagama. Limfni čvorovi na vratu su povećani i bolni.
Šarlah je najčešći u dječjoj dobi od 3.-15. godine života. Bolest počinje kao streptokokna angina, a nakon 1-2 dana javlja se karakterističan osip. Na zacrvenjenoj koži nalazi se sitni, crvenkasti, točkasti osip. Koža pokrivena osipom suha je i hrapava. Osip je najizraženiji ispod pazuha, u donjim dijelovima trbuha i preponama. Na licu nema osipa. Obrazi su zažareni, a oko usta je izraženo bljedilo. U početku bolesti jezik je obložen, a nakon nekoliko dana postaje malinast, što je karakteristično za šarlah. Osip traje od 6-7 dana, nakon čega se javlja ljuštenje kože u obliku perutanja na vratu i trupu, a na dlanovima i stopalima u krpicama. Šarlah izazivaju streptokoki koji stvaraju eritrogeni toksin. Postoje tri imunološki različita tipa eritrogenog toksina (A, B i C). Zbog toga je ponovno obolijevanje od šarlaha rijetko, ali moguće, a rezultat je ili infekcije streptokokom koji izlučuje drugi tip eritrogenog toksina prema kojemu oboljela osoba nije imuna ili češće zbog interferencije rano primjenjene antibiotske terapije kod prvog oboljenja u prirodan proces stvaranja imunosti.
Streptokokna upala nosa i ždrijela je blaže streptokokno oboljenje, a očituje se neznatno povišenom temperaturom, grloboljom, "nosnim "govorom i crvenilom ždrijela. Kod dojenčadi i male djece infekcija streptokokima iz nosa i ždrijela često se proširi na srednje uho i mastoidni nastavak. Limfni čvorovi na vratu obično su povećani.
Erizipel (crveni vjetar) je streptokokna infekcija kože, koja nastaje nakon što streptokok uđe u organizam kroz minimalne i nevidljive ozljede kože. Bolest počinje naglo, sa zimicom ili tresavicom, visokom temperaturom, glavoboljom i povraćanjem. Istovremeno se na koži javlja crvenilo i otok, koje se širi prema periferiji u obliku tračaka. Zahvaćena koža je jasno ograničena od zdrave kože. Bolest je češća u starijoj životnoj dobi, a najčešće je lokalizirana na potkoljenicama, naročito s proširenim venama.
Impetigo je druga manifestacija streptokokne infekcije kože. Javlja se često kod male djece, osobito u nehigijenskim sredinama. Na koži se stvaraju površinski mjehurići koji brzo pucaju i šire se u okolinu, te pokrivaju krastama žuckaste boje.
Impetigo je vrlo zarazan za djecu.
Kliničke manifestacije streptokokne infekcije različite su prema dobi. Kod djece do 3 godine starosti streptokokna infekcija očituje se u obliku blage upale nosa i ždrijela. U uzrastu od 3.-15. godine najcešća je manifestacija gnojna angina i šarlah. Kod odraslih osoba najcešća manifestacija streptokokne infekcije je angina, a od 40.-60. godine starosti i crveni vjetar.
Za potvrdu streptokokne infekcije koristi se nalaz streptokoka u brisu ždrijela, ali ne apsolutno, jer se streptokoki mogu naći i kod zdravih osoba.
Liječenje streptokonih infekcija u pravilu se uspješno liječi antibioticima, prvenstveno penicilinom kroz 10 dana.
Najvažniji izvor zaraze za okolinu je bolestan čovjek ili zdravi kliconoša. Kliconoštvo je češće kod djece nego kod odraslih. U gradskoj sredini ono iznosi od 4-8 % i češće je zimi nego ljeti, dok se u kolektivima zatvorenog ili poluzatvorenog tipa postotak kliconoša može popeti i do 20%. Bolesnik je zarazan za svoju okolinu za vrijeme kliničke bolesti, odnosno približno 10 dana. Adekvatno liječenje penicilinom eliminira mogućnost prijenosa infekcije od bolesnika ili kliconoše kod većine za 24 sata. Većina bolesnika spontano se "obeskliči" tijekom razdoblja od 2-3 tjedna, iako je poznato da kliconoštvo kod pojedinaca može trajati i mjesecima. Neliječeni bolesnici, osobito oni sa gnojnim iscjetkom iz nosa i ždrijela mogu širiti infekciju tjednima i mjesecima.
Bolest se prenosi kapljičnim putem posrednim ili neposrednim kontaktom s bolesnikom ili kliconošom. Širenje infekcije putem predmeta zagadenih iscjetkom bolesne osobe ili kliconoše i putem prašine od manjeg su značenja. Moguće su i eksplozivne epidemije streptokokne angine ili šarlaha nakon konzumiranja zagađene hrane, prvenstveno mlijeka i mliječnih proizvoda. Mlijeko može biti zagađeno već u vimenu krave koja boluje od streptokoknog mastitisa ili od osobe koja s njime rukuje.
Streptokokoze pokazuju izrazito sezonsko kretanje (jesen-zima) i kao većina drugih bolesti dišnog sustava, pojava većeg broja oboljelih započinje sa početkom školske godine.
Mjere spriječavanja i suzbijanja streptokokoza
zdravstveno prosvjećivanje o načinu prijenosa infekcije, o potrebi potpunog izliječenja svake streptokokne infekcije kako bi se spriječila pojava komplikacija i širenje infekcije medu kontaktima,
upotreba kuhanog ili pasteriziranog mlijeka,
kućna izolacija svakog oboljelog u razdoblju ne kraćem od 7 dana ili 24 sata nakon terapije penicilinom u obliku injekcija,
aktivno otkrivanje drugih oboljelih ili kliconoša, naročito u dječjim vrtićima i školama, njihova izolacija i liječenje u trajanju od 10 dana,
dezinfekcija svih predmeta koji je oboljeli mogao kontaminirati, provjetravanje prostorija i prokuhavanje rublja i posteljine,
u slučaju epidemije u školama, dječjim vrtićima, zatvorenim i poluzatvorenim kolektivima kemoprofilaksa svih zdravih kontakata, prvenstveno penicilinskim preparatima (već dva povezana slučaja oboljenja mogu se smatrati epidemijom).
a ovo čitaj samo ako nisi dovoljno oprezna zbog beta hemolitičkog streptokoka grupe A (pyogeni)
http://www.naissus.info/vest.asp?vest=178
E sad, mi smo nedavno bili na anesteziji zbog reaktivnog artritisa (nije vezano za streptokok) .. anesteziolginja nam je rekla budite sretni da nije b.streptokok,ja sam u ovim godinama morala operirati srčane zaliske...
Dakle, da odgovorim na tvoje pitanje. Ovo je moje mišljenje: Ja jesam za preventivni bris (ako ne uz uputnicu onda privatno možete to obaviti), ja jesam svakako za antibiotik ako je u pitanju beta hemolotički grupe A(Streptococcus pyogenes). To ti je moje čvrsto mišljenje, najviše zbog nekoliko ružnih iskustava iz svoje blizine. A jesam čak i za antibiotik za kliconošu bez obzira što kažu da nije potrebno.
Tebi i svima oko tebe u svakom slučaju želim sterilne nalaze ako se odlučite na briseve.. :heart:
Nova istraživanja dokazuju da je mnimalna, gotovo nikakva šansa dobiti bolest od kliconoše (kliconoša nije onaj koji ima simptome bolesti tipa šmrcanja, kašljanja- jer je to bolesnik).
Nisu ni streptokoki ono što su nekad bili. U Hrvatskoj reumatske vrućice više gotovo i nema. U zadnjih 10-tak godina se svi slučajevi mogu nabrojati na prste (i to ne samo zbog antibiotika).
P.S. i moj tata ima umjetnu srčanu valvulu zbog streptokoka, no meni ne pada na pamet preventivno "brisati" dijete, a pogotovo ne u vrtiću zbog kojeg i inače plače.
Što se tiče reumatske vrućice: točno je što BIBAI kaže, ona je unatrag 30-ak godina gotovo nestala, kako u razvijenim zemljama zapada, tako i u Hrvatskoj. U siromašnijim zemljama još uvijek predstavlja problem. Najvažniji je uvjet za nastanak bolesti infekcija ždrijela s BHSA (odnosno sa samo par od od stotinjak tipova BHSA), ali znatno doprinose i neki drugi faktori (dob, opće socijalne prilike, godišnja doba, genetska predispozicija).
Kliconoštvo: smatra se da ne doprinosi (barem ne znatno) širenju bolesti, jer u fazi kliconoštva BHSA u jako maloj mjeri (u odnosu na proizvodnju u tijeku simptomatske bolesti) proizvodi jedan protein (zove se protein M) koji je zapravo odgovoran za virulentnost BHSA, a i zato jer je u toj fazi prisutan puno manji broj bakterija BHSA u ždrijelu nego što je to u fazi aktivne simptomatske bolesti. Smatra se da je postotak kliconoša u školskoj populaciji oko 20%, i ta djeca nemaju nikakve simptome, i nije ih potrebno liječiti. Liječenje se provodi tek u simptomatskoj fazi, dakle u jednoj od manifestacija streptokokne bolesti (angina, šarlah, limfadenitis, kožne streptokokne infekcije, streptokokna sepsa itd.). A što se tiče kliconoša, daje im se antibiotik u slijedećim slučajevima: ako je taj bolesnik već jednom prebolio reumatsku vrućicu ili ako u obitelji ima osobu koja ju ima/ preboljela ju je, ako postoji epidemija reumatske vrućice ili glomerulonefritisa, ako u zatvorenom kolektivu (vrtić, škola...) postoji epidemija streptokoknih bolesti, ako se u obitelji više puta ponovila streptokokna bolest, ako dijete koje je kliconoša ide na operaciju krajnika, ako je kliconoša izvor bolničke infekcije.
Isto tako, kod pojave streptokoka u kolektivu (ako se radi o 1 djetetu) ne treba se rutinski svima uzimati bris. Brisevi se rade u slučaju epidemije.
Jedino ne razumijem onaj dio koji je BIBAI napisala da se BHSA ne može otkriti brisom, ili barem ne rutinski... "milijun" puta sam u rukama držala nalaz brisa ždrijela na kojem je pisalo BHSA. Uostalom, bris ždrijela je i "zlatni standard" za dijagnozu BHSA. Isto tako, postoji i brzi test za BHSA kojim se njegova prisutnost može dokazati za 15-ak minuta, ali samo ukoliko postoje klinički simptomi bolesti (test nije pouzdan u fazi kliconoštva jer, kako sam već navela, u toj fazi nema dovoljno klica i samim time nema dovoljne produkcije raznih antigena koje taj test detektira). Test je lažno negativan u oko 20% slučajeva, pa se u tim slučajevima onda obavezno radi bris ždrijela ukoliko se sumnja na BHS (A, ali i drugih podtipova).
Nadam se da je pomoglo...
Ona je pitala da li se obriskom može izolirati baš taj soj koji je opasan za srce.Citiraj:
Becky prvotno napisa
Ja sam na to odgovorila - ne, jer se rutinskom mikrobiološkom obradom ne radi tipizacija streptokoka. Tj. nalaz nikada ne kaže - izoliran je BHS-A (M tip 1,3,5, 6,...)- češći reumatogeni tipovi.
Navedena tipizacija se rabi isključivo u epidemiološkim istraživanjima.
Sori, vjerojatno sam krivo shvatila (mislila sam da se misli "samo" na BHSA) :)Citiraj:
bibai prvotno napisa
cure puno hvala svima na opseznim odgovorima. Sad mi je puno toga jasnije. :*
:?Citiraj:
kate prvotno napisa
Roditelj može u svakom trenutku otići svom pedijatru i zatražiti bris, kad god sam došla i rekla da netko u okolini ima neki streptok radili smo bris, i to ne samo mali nego i suprug i ja.
Nikada mi pedi, a niti naše liječnice to nisu odbile, možda je stvar u mom stavu, ne moljakam, već zahtjevam.