nošenje, molim savjete

Mom sinu su 2,5 godine. Oduvijek je volio da ga nosim i nosila sam ga.
Sada ima 16 kg i to nošenje postaje preteško za moju kičmu. Pokušavam mu to objasniti na razne načine,
međutim on inzistira i rasplače se ako ga ne uzmem.

Kada smo u šetnji - ne dolazi u obzir nitko osim mene da ga nosim.
Pretpostavljam da mu to znači da mu možda nedostajem, ali gotovo cijelo vrijeme koje ne radim posvečena sam
isključivo njemu...ono malo vremena što sređujem kučne poslove sa njim se intenzivno bavi MM. Dakle-fizički nije
izvodivo da mu se posvetim više ili fokusiranije nego to radim. Dođem doma oko 17 - 17,20 i dok ga ne uspavam
- 90% vremena sam usredotočena na njega.
Što vi mislite o tome ?

Dovoljno je velik da može shvatiti tvoje objašnjavanje riječima "ljubavi, mačak, mamu bole leđa, ajmo se sad primiti za ručice pa ti meni pokaži kako si ti velik i kako saam hodaš, ajde ko je brži, kako su ti lijepe cipelice i brze su". Zvuči patetično i ulizivački ali tvoja kičma ti još dugo dugo treba, i za tebe i za tvoje dijete i vrijeme je da objasniš sinu da postoje drugi načini da osjećate bliskost, prisutnost jedno drugoga, ljubav, sigurnost. Najvjerojatnije će u početku protestirati, čak i plakati ali mislim da (sad ću grozno zvučati :mrgreen: ) mu neće biti ništa od malo suza i zbunjenosti, u odnosu na maminu zdravu kičmu i druženje bez nosanja.
I ja nosam svoju djecu ali svela sam to na situacije kad se probude pa se pronosamo, kad loše sanjaju, kad su preplašeni, kad užicaju extra porciju maženja i slično. Za bliskost i osjećaj sigurnosti jednako su efikasni i zagrljaji, čučneš kraj klinca i čvrsto ga zagrliš i gledaš u oči, sjedite skupa za stolom i crtate/čitate..., jedete za stolom u isto vrijeme...
Kad smo u šetnji, uglavnom moja curica još ponekad traži da ju nosim ali to je zato što ima bolesnu nožicu i umara se u šetnji, i tada joj objasnim "evo nosit ću te po nizbrdici a kad dođemo na ravno onda ćeš mi dati ručicu pa ćemo skupa polako, s noge na nogu". Posluša me, sve 5.
Još jedan detalj iz moje obitelji - ovakvu metodu prakticiramo od njihovog rođenja, i oduvijek su usprkos tome što se nismo non-stop nosali izuzetno su privrženi, mazni i dragi, pa mislim da se ne trebaš bojati osjećaja odbačenosti i nestanka fizičke bliskosti. Naravno, sve ovisi kakvo je dijete, a to ćeš ti najbolje procijeniti kad pročitaš ovaj post.
Pokušaj! :*

mamasch
otprilike se tako ponašam zadnjih mjeseci, ali me brine što od takvih pokušaja nema promjena. Prvo plače, ako ga odmah ne uzmem - za minutu to već eskalira i baš je jako uznemiren i ljut na mene. Tvrdoglav je i njegovo plakanje se pretvara u glasan protest a ne u prihvačanje situacije.

Onda mu možda nekaj drugo ne paše, nekaj mu treba.

Ajme jesam pametna, pa naravno da sa nosanjem nešto traži od tebe :oops:

Da li ste mu mijenjali rutinu, da li ima zdravstvenih tegoba... znam da se kod djece jako brzo i bez vremenskih pravila mijenjaju faze u razvoju, ali taj njegov protest možda nije onako čisto iz ljutnje. Ne želim reći da ste ga razmazili jer ne vjerujem da se dijete može razmaziti, pogotovo ne bliskošću, ali mislim da se može napraviti greška u koracima u odgoju, i treba puno strpljenja da se skuži u čemu je kvaka.

A možda je baš takvo dijete, jakog karaktera, možda mazno više od neke druge djece, možda vas testira - najprije bih rekla da je to u pitanju, jer su i moji klinci baš sa nakih 2,5 godine počeli opsežno ispitivanje maminih fizičkih i mentalnih granica ( ne sa žicanjem nosanja nego sa masu drugih stvari).

Znam da ti ne dajem konkretnu pomoć :oops: , ali dvije glave su ponekad pametnije od jedne :love:
Nadam se da će se još netko iskusniji ubaciti pa ti možda damo jasnije rješenje i pomoć.

Ne daj se vera :*

Hvala ti.......znam da mu nešto fali, ne znam što.

I moja Lana voli da je nosim- ima 3.5 godine i ja to nekako pripisujem ljubomori na mlađu sestru. Kažem joj da je mogu malo nositi, npr. samo do onog drveta ili samo do ceste i sl. a onda ćeš sama. Isto kažem da mi je teška, da je mogu nositi ali malo.

Dok sam bila trudna, nisam je uopće dizala, objasnila sam joj da me bole leđa i da ne mogu, Neko kraće vrijeme se bunila i onda kao da je zaboravila na nošenje, uopće me nije tražila. Kad sam rodila, počela sam je opet dizati i onda je opet počela tražiti.

kopiram sa sličnog topica:

Citiraj:

---

TINKIĆ prvotno napisa

:P Tko ima iskustva s fazom "Mamica,noci (nosi )?"Kod nas to traje od kako smo krenuli u jaslice,što znači već više od dva mjeseca.To da se želi nositi po kući,na ulici,u gostima...odnosi se samo na mene.Krasan je to osjećaj,ali nije baš jednostavno nositi stalno 13 kg.

---

Citiraj:

---

Gdja K. prvotno napisa

Mi smo isto u toj fazi od veljače ove godine otkad ide u vrtić. Nekako imam filing da to rade sva djeca. Ja nosim maramu.... da mi bude lakše.

---

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

zara ima 4 godine pa obožava da je se nosi, svaki dan ju barem dio šetnje nosimo. ima 16 kila. koristimo sling da nam bude lakše :mrgreen:
ponekad se zadere "ajde mama nosi 25 kila!" a to znači da nosim istovremeno i nju i margitu. to nam je jako veselo :lol: i jako drago :love:

---

Apricot - hočeš mi reći da to nije ništa "posebno" i neka ga nosim i dalje ?

Ako da - i ja se tako nadam, samo mi je kičma u komi.
Bojim se da mi nešto ne pokušava reči, a ja ne kužim.......... :?

ništa ja ne pokušavam, samo sam spojila tvoj topic sa topicom koji je danas otvorila TINKIĆ.
a taj drugi topic sam zaključala jer je pitanje gotovo identično. :)

Meni je isto to problem.Doduše Zala je još mala i nije tako teška (12 kg), no kada je dugo nosim, postane mi teška.Kada smo u šetnji s kolicima, veći dio je ja moram nositi.Kada sam ja tu, tata ni itko drugi ne dolazi u obzir za nošenje.Još mi je premalena da joj nešto krenem objašnjavati,a i srce me boli kada je uzme tata,a ona plače i pruža ruke prema meni, odmah popustim i uzimam je u naručje.Međutim kada je sama s tatom, uopće ne traži da je se nosa, ista stvar je i sa bakom. :mrgreen:
Samo mama, mama..... :heart:

Smatram da te sacuvana kicma nece uciniti manje dobrom i zabavnom mamom. Dapache - unistena hoce...
Zato lijepo kad ga sljedeci put dignes slobodno jaukni i spusti ga. Jer te boli kad ga dizes.
Ja sam trudna i Viktor i dalje ponekad insistira na dizanju inosenju, ali pocinje shvatati da ne mogu i zasto ne mogu.

Gle moje mišljenje je da je to čista navika. I sama veliš da si ga oduvijek nosila, u biti tako si ga naučila.
Pravo da ti velim ja sam jedva dočekala da prohoda da ga ne moram nositi. Inače on nikada baš nije tražio da ga nosimo previše, ali mi smo uglavnom imali kolica uz sebe, ak mu se neda hodati išao je u kolica.
To da mu ti fališ i da zato želi da ga nosiš to su za mene gluposti.
Možemo sjesti na krevet i maziti se igrati ljubiti koliko treba da on zadovolji svojju potrebu, ali da ga zato nosim ne dolazi u obzir.
Pogotovo zato što ima isto oko 17 kg i nemrem ga više nositi, pretežak je.

Ja jako volim nositi svoje dijete od 27 mj. i ona se jako voli nositi. Jedino što u devetom mjesecu trudnoće i sa smekšanim cerviksom to stvarno ne mogu, pa jedva čekam roditi. Nosim je ponekad minutu-dvije kad se probudi, i to tako da mi stane na krevet, pa nema onog skosa kod dizanja.

Meni je nošenje predivno.

mi isto imamo problema s nošenjem koje postaje njena opsesija!neće nikuda ako ju ne nosimo!neznam više što ni kako jer kada joj objašnjavamo da je bolje da šetamo neće ni čuti !i po stanu se želi nositi a ako odbijemo jako protestira i baca se...vani neće šetati nego da ju nosimo :(

Često bi se nosio u šetnji, al ja ga dignem, nosim par minuta, pa kad mu odvučem pažnju onda ga spustim. Pa onda opet ponovo... :mrgreen: jedno sto puta tako! Ali manje žica mene nego MM, jer mu je već sto puta popustio. Meni je nošenje super i nosim sling kad znam da ćemo dulje hodati. A kad mi postane težak, objasnim mu i sve češće i posluša bez divljanja!

....i ja ga volim nositi, i nije mi problem nositi ga 10-20 minuta, ali o tome nisam niti pisala. Problem je što mi je fizički postao pretežak i što već godinu dana imam redovnih problema sa kičmom, jako me boli, iako zadnjih mjeseci vježbam gotovo svaki dan.

Nemam snage nositi ga koliko bi on htio a on ne razumije kada mu to pokušavam objasniti.

kako mu objasnjavas da ga ne mozes nositi?

imate li sling?
to bi ti stvarno puno pomoglo. kad zaru nosim na rukama, vrlo brzo mi postane užasno teško. ali ako je nosim u slingu, dobro zategnutu, onda mogu duuuuuuugo i nije mi nikakav problem (osim kad uzbrdo nosim nju /16 kg/ i guram kolica s margitom /10 kg/ :lol: )

Moj ima 18 mjeseci , 13 kg ,ja dislokaciju ramena zaradila sad smo to rjesili . Ja mu skrecem paznju i jednostavno ga ne dizem malo se dere ali nadam se da ce ga proci jer moje je misljenje bolje malo pritrpit da se dere nego da moja kicma trpi pa ko ce imati koristi od vjecno ukocene mame :)

Naš mali miš je od rođenja veeeeelika maza, obožava se nositi, još uvijek često tako i utone u san. Vikendom, kada smo doma, se gušta, a i ja, čini se da nošenjem oboje punimo baterije. A što se tiče kralježnice, joga mi puno pomaže.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

imate li sling?
to bi ti stvarno puno pomoglo. kad zaru nosim na rukama, vrlo brzo mi postane užasno teško. ali ako je nosim u slingu, dobro zategnutu, onda mogu duuuuuuugo i nije mi nikakav problem (osim kad uzbrdo nosim nju /16 kg/ i guram kolica s margitom /10 kg/ :lol: )

---

A kod nas je ovako: velika u kolicima (obožava se uvaliti) sa svojih 17 kg, a malu od 12 kg nosim. Hodala bi ona, ali samo svojom trasom!

Ja sam imala operaciju kada je Lola imala 22 mjeseca, iako sam ju stalno nosila (marama, sling, na rukama, na ramenima) prihvatila je objašnjenje o bolesnom pupi, pažljivo proučavala zavoj i nakon njega ožiljak. Razgovali smo prije zahvata, objasnili da ću se morati malo paziti, nakon zahvata smo par puta ponovili i više nije tražila :(. Nije bilo plakanja iako sam ja bila spremna i na to.

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

kako mu objasnjavas da ga ne mozes nositi?

---

...kažem mu da mamu bole leđa, i da ga zato mogu nositi samo malo, jer je težak...ne želi niti maramu niti sling :cry:

U zadnjih 6 mjeseci su mi dolazili iz Hitne 2 puta davati injekcije, jer se
nisam mogla pomaknuti (doslovno) od bolova. Od tada prilično redovno vježbam, ima rezultata, ali svejedno ga ne mogu duže nositi.

hm, mislim da ces mu morati objasniti da ga neces vise nositi i pustiti ga da odzaluje svoje. druge nema, osim ako hoces cijelo vrijeme imati problema s kicmom. ako mu neces popustati vec mu mirno objasnjavati zasto ga vise ne zelis/ne mozes nositi, shvatit ce. mozda ce trebati proci malo vremena ali shvatiti ce sigurno. samo polako i s ljubavlju. pa nemoj si ugroziti zdravlje, to nece biti dobro ni za jedno od vas. :love:

meni je dorian sad isto poceo u setnji traziti da ga nosim. ja sam to rijesila tako da sam narucila mei tai

maramu mi se vise ne da stavljati, mei tai ili sling su idealni za ova brzinska umetanja i vadenja

nemam problema s kicmom, ali bez nosiljke mi ga je uzasno tesko nositi na duze od par stotina metara, u nosiljci bez problema puno duze i dalje

zaboravila sam reci da dorian ima 10 ili 11 kila, ne mogu ni zamisliti da ima vise pa da ga nosim golim rukama

Ja "svojih" 13,5 kg uredno nosim. Zna mi biti teško, ali je sasvim izdrživo pa se onda trudim u tome uživati jer vjerojatno neću još dugo. Bilo je par situacija kad su me ruke strašno boljele pa sam joj to tako i rekla - nije bilo većeg protesta.

kod nas ova faza još nije prestala nego štoviše čini mi se da je sve više i više :mrgreen: i po stanu se nosimo :/

Citiraj:

---

vera prvotno napisa

Mom sinu su 2,5 godine. Oduvijek je volio da ga nosim i nosila sam ga.
Sada ima 16 kg i to nošenje postaje preteško za moju kičmu. Pokušavam mu to objasniti na razne načine,
međutim on inzistira i rasplače se ako ga ne uzmem.

Kada smo u šetnji - ne dolazi u obzir nitko osim mene da ga nosim.
Pretpostavljam da mu to znači da mu možda nedostajem, ali gotovo cijelo vrijeme koje ne radim posvečena sam
isključivo njemu...ono malo vremena što sređujem kučne poslove sa njim se intenzivno bavi MM. Dakle-fizički nije
izvodivo da mu se posvetim više ili fokusiranije nego to radim. Dođem doma oko 17 - 17,20 i dok ga ne uspavam
- 90% vremena sam usredotočena na njega.
Što vi mislite o tome ?

---

Mi idemo u jaslice koje se nalaze u centru grada, nemam gdje parkirati, gdje god parkiram imam 10 minuta hoda. U Rujnu smo se nosile dok me kicma nije pocela rasturati a Pepa nije htjela hodati. Pokusavala sam joj objasniti da mamu bubaju leda, ali ona se nije dala, nego odmah u plac, sve dok ja nisam postala uporna - stala bih, rekla joj da je nemogu nositi, ona bi plakala i vukla me za hlace oko 10 minuta a ja sam ponavljala isto i to smo ponovili jedno 3 dana zaredom i odonda hoda. Ponekad se hoce nositi ali onda odredimo do kuda npr. do onog drva, auta... - normalno odaberes malu razdaljinu, ali si ju zadovoljio.

Citiraj:

---

vera prvotno napisa

Mom sinu su 2,5 godine. Oduvijek je volio da ga nosim i nosila sam ga.
Sada ima 16 kg i to nošenje postaje preteško za moju kičmu. Pokušavam mu to objasniti na razne načine,
međutim on inzistira i rasplače se ako ga ne uzmem.

Kada smo u šetnji - ne dolazi u obzir nitko osim mene da ga nosim.
Pretpostavljam da mu to znači da mu možda nedostajem, ali gotovo cijelo vrijeme koje ne radim posvečena sam
isključivo njemu...ono malo vremena što sređujem kučne poslove sa njim se intenzivno bavi MM. Dakle-fizički nije
izvodivo da mu se posvetim više ili fokusiranije nego to radim. Dođem doma oko 17 - 17,20 i dok ga ne uspavam
- 90% vremena sam usredotočena na njega.
Što vi mislite o tome ?

---

Mi idemo u jaslice koje se nalaze u centru grada, nemam gdje parkirati, gdje god parkiram imam 10 minuta hoda. U Rujnu smo se nosile dok me kicma nije pocela rasturati a Pepa nije htjela hodati. Pokusavala sam joj objasniti da mamu bubaju leda, ali ona se nije dala, nego odmah u plac, sve dok ja nisam postala uporna - stala bih, rekla joj da je nemogu nositi, ona bi plakala i vukla me za hlace oko 10 minuta a ja sam ponavljala isto i to smo ponovili jedno 3 dana zaredom i odonda hoda. Ponekad se hoce nositi ali onda odredimo do kuda npr. do onog drva, auta... - normalno odaberes malu razdaljinu, ali si ju zadovoljio.