grubost prema seki

Naslov govori sve.Moja Lana zna udariti Jelenu, onako, jače, gurnuti (jučer je mala pala nezgodno i raskrvarila usnicu) itd.

Ovakve me stvari jako muče, jedno vrijeme je bila prestala i sad unazad tjedan dana opet. Ne znam kako joj objasnit da to ne radi i što učiniti kad se to dogodi???

Prije mjesec dva sam probala par puta s time out-om i prestala sam, nisam baš za tu metodu. U biti, nisam uopće za kažnjavanje, više za razgovor i razgovor...To je valjda jedino u čemu se MM i ja razilazimo- on je za time out ili zabranu nečega, a ja ne.

Ne znam može li to proći samo od sebe, jel imao netko nešto slično, a i ako nije, svi savjeti dobrodošli!

Moja starija djeca najmanjeg drže ko kap vode na dlanu,vole ga,paze,maze jer je mali i smatraju svojom dužnošću čuvati ga.Kad se udre ili padne trče za njim i cmaču ga,tješe.
Što nije slučaj sa njih dvoje većih.Jako su povezani,stalno se igraju zajedno( vi vjerojatno još niste došli do te faze jer su tvoji još mali ali hoćete) ali koliko god da se igraju,toliko se i mlate.I to najčešće sin klepne kćer.On je stariji od nje godinu i pol a kad je opali to znaju biti za nju poprilično jaki udarci.I koliko god ja tupila da ne smije,da je opasno,da je mora paziti isto ko što pazi malog brata,toliko njega nije briga jer nju uopće ne doživljava ko nekog manjeg i slabijeg nego sebi ravnog.Eto,nisam ti baš pomogla savjetom ali bar znaj da je to tako i kod drugih

thx svejedno. one se vrlo, vrlo kratko znaju zaigrati same ali Jelena onda napravi nešto van plana ili sruši toranj koji je Lana tako brižno gradila, a ova se razljuti i puk! U redu je da se ljuti na nju i vikne ako joj smeta ali nedam da je tuče- samo ne znam kako da moje riječi postanu...djelo.

Znam kako ti je.Ali kažem,mlađa cura ti je još malena da bi se mogle igrati zajedno.Za nekih godinu dana vidjet ćeš kako će sve biti drugačije.Mala su razlike pa će mlađa brzo stići stariju i doći na iste interese i iste igračke.Kad je starija bude doživljavala ko frendicu sve će biti lakše.Ali za ovo klepanje znam da treba imati živaca.To je ono vječno bratsko/sestrinsko rivalstvo koje traje dok se ne udaju :mrgreen: Samo što je to sad čupanje i tuča a kasnije će biti na verbalnom nivou.Ja i moj brat tek sad imamo donekle normalan odnos :roll:

I ja i moj. Ja sam inače srednje dijete, a brat i ja smo mala razlika. Mama se sjeća mog skakanja po njegovu kinderbetu i tuče, svađe... Sve dok nismo odrasli.

ja još nemam djece, ali mogu navesti primjer mene i brata (ja sam starija dvije godine). mlatili smo se konstantno negdje do kraja srednje i moja mama je uvijek govorila da nitko nema tako "zločestu djecu". sad imamo ok odnos. mislim da što je razlika među djecom manja to je veća šansa za razne svađe i fizičke obračune, ali eto prođe (nama je trebalo nekih dvadesetak godina :lol: )

Anci, imas dvije curke otprilike iste dobi kao i moje, i "srecemo" se po slicnim temama... I kod nas je isto, ima mirnih razdoblja, starija grli i ljubi mladju, a onda dodje nekakav dan, stisne je, povuce... Cini mi se da to nikad ne napravi sasvim iznenada, nego uvijek najprije pogleda u mene, cini mi se da je to zapravo trazenje mamine paznje - pa makar i negativne paznje. Mislim da nema drugog recepta, nego kao i za sve, puno pricati, ponavljati... Tek je pocelo, bit ce toga jos.
Ima i zgodne literature na tu temu, za malo stariju djecu.

Anci, koliko vidim tvoja starija cura je 2004 godište, znači trogodišnjak. Mislim da u toj dobi velik broj djece reagira na taj način. Moj sin je isto godište, samo što ima stariju sestru. I znao je kad se naljuti udariti je od bijesa, a ona bi mu nekad vratila nekad ne. Ja sam na to uvijek reagirala i to dosta odrješito i strogu u smislu da to ne smije raditi pa i poslala ga u kaznu ako bi se ponovilu više puta npr. u jednom danu. Evo sada će u 1 mjesecu 4 godine i zaista to više ne radi. Sada kada se posvađaju on prekriži ruke na prsima onako ljutito i kaže: '' Više ti neću biti prijatelj, nikada!''.