Printable View
neka me admin opomene ako ima već ovako što, ali stvarno je svuda svega pa se ne mogu snaći..jedino da čitam SVE REDOM!!
no, dakle, otvaram novi topic!
moja anja kreće u vrtić prvi puta u ponedjeljak sa 2,5 godine! inače je dosta često šmrkava pa očekujem to i dalje! no više me brine faza prilagodbe!!? dajte neko gorko iskustvo koje je ipak završilo dobro :D
šta mi je činiti? kako ju ostaviti??boli me želudac kad pomislim na to :cry:
bolio te ne bolio želudac, ako je odluka pala, s tim se moraš pomirit.
ko i mi svi koji smo prvi dan i prvi put vodili i ostavili dite u vrtiću.
grč u želucu, mobitel stalno u ruci i gledanje na sat.
nama je prvi tjedan bio prestrašan.
ostavljala sam je po dva sata koja bi ona priplakala, doslovno, i sideći teti u krilu.
srce mi se kidalo, ali....tribalo je i to proć.
i dođe vikend, znači išla je 5 dana u vrtić, pet dana urlala i plakala. i tokom vikenda ja joj stalno pričala o tetama, djeci, igrama, pričama, bla, bla, bla....dođe ponediljak, a šefica ko da sto godina ide u vrtić. nikad više jedne suze nije pustila.
dva miseca je išla samo 4 sata, a onda sam ja počela radit i krenila je u cjelodnevni.
nakon prilagodbe moja je postala doslovno opsjednuta vrtićem i ja sam svaki dan kad dođemo iz vrtića teta. :mrgreen:
sretno vam bilo :love:
eh, ja bih prvo ovo promjenila i POKUŠALA ipak naći neke pozitivnosti u tom vrtiću, a ne praviti face kao da dijete vodiš na giljotinju. jer dijete osjeti tvoju nesigurnost, tvoju tugu - tvoj grč, a nije baš da su vrtići baš taaaaaakoooo straaaaašni :) , dapače... nakon prilagodbe (koja zna biti više ili manje mučna, što opet jako zavisi od toga kako se ti prema svemu tome postaviš) dijete zavoli vrtić, a opet, nije da se tu sad ne nauči nešto pametno, ne igra ili ne smije, ne pjeva i ne druži.Citiraj:
boli me želudac kad pomislim na to
evo moja, skoro četvrogodišnjakinja me prekjučer oduševila pričom kako djeca u australiji ( :roll: mislila je na afriku) nemaju što jesti, a mi eto, bacamo hranu. i da kad peremo ruke ne treba vodu ostaviti otvorenu, dok trljamo ruke, nego zatvoriti i ponovo otvoriti kad treba ruke isprati.
zavisno od toga kakvo ti je dijete, ja bih joj malo pričala o tome gdje ćete u ponedjeljak ići (zajedno, ne bih spominjala da ćeš ti kasnije otići tj. da ćeš jednog dana otići nakon prilagodbe) ili joj ne bih puno spominjala (i izazivala strah u njoj i sumnju, ako nakon prvog spominjanja odmah negira i ne izrazi želju da ne ide) - to ti sama odluči. izabrala bi papučice za vrtić i sl. i nastojala bih se radovati tom danu...
kad se moja prilagodila jaslicama znala je čekati me na vratima da izadjemo ujutro i odemo do jaslica. onda jedno vrijeme je bilo plača i suza (kao da nikad prije toga nije išla :? ), a danas zna reći da ne želi u vrtić (posebice kad je loše spavala), bila je i prilično distancirana ovih mjeseci kad bi je dovodila (nešto se pravi važna), al svaki put kad dođem po nju zna mi šapnuti da joj je (IPAK :mrgreen: ) bilo lijepo u vrtiću. i da, još nešto, kad jednom krenete u vrtić - prihvatila bih svakodnevno odlaženje, jer rutina je ono što djeci treba. mi smo znali često putovati, pa bi dijete stalno vadili iz vrtića, što je njoj predstavljao dodatni stres. onda sam ja nastavila sama dalje putovati, a ona bi ostajala s mm koji bi ju vodio svaki dan u vrtić. i bilo je puno bolje.
eto, sretno, glavu gore!
Ja mogu slobodno reći da je moja Lana imala težu prilagodbu na vrtić- i tete su to potvrdile: tj. da ima djece koja se lakše, i koja se teže adaptiraju
ona je bila u ovoj drugoj skupini
sad već ostaje skoro 10 sati i dobro je
probaj se ti smiriti jer vjeruj mi osjeti kad si ti neodlučna i nesigurna u pogledu ostavljanja
i moja je krenula kasnije, s 3 godine, više od 2 god je bila samo samnom jer sam rodila drugo pa nije ni polazila u vrtić ali naučit će se
samo hrabro, neka te ne obeshrabre suze prvih tjedana, doći će na svoje :love:
evo, imam ja jedno bas takvo.Citiraj:
nataša prvotno napisa
tonka je isto za ozbiljno krenula ove jeseni, s 2,5 (prije ljeta ju je cuvalica vodila na sat-dva, ali to je bilo skroz drukcije nego kad je trebala ostati citav dan, jesti tamo i spavati).
Prvih nekoliko tjedana bilo je jako burno, u vrticu je stalno plakala, meni je predbacivala sto je vodim (govorila kako je tamo tuzna i ne zeli ici).
Onda je jos neko vrijeme potiho negodovala, a nakon otprilike dva mjeseca bila je, mogu reci, potpuno prilagodjena. To znaci da sad s veseljem ide u vrtic, tamo se vrlo lijepo igra, nasmijana je kad je ostavljam, i o vrticu prica samo lijepe stvari. Cak, kad je nedavno bila tjedan dana doma sa mnom zbog bolesti, bila je zalosna jer ne ide u vrtic.
Prvih mjesec dana i mene je stalno bolio zeludac (iako nisam imala predrasuda prema vrticu, ovo mi je vec drugo dijete), a ovo sad mi je prekrasno za vidjeti.
Moja se Lea, pak, nakon 2,5 godine provedene samo sa mnom tako dobro privikla na vrtić, da sam imala osjećaj da je jedva dočekala da krene :mrgreen:
Zaista nisam očekivala da će tako biti. Prihvatila je to izvrsno, iako je poprilično introvertirana osoba. Čak i sad, kad je malo-malo pa bolesna, skroz žica da ide u vrtić i samo o tome priča.
Stoga se opusti da ne osjeti tvoju nervozu i, tko zna, možda i tebe tvoje dijete pozitivno iznenadi :*
Evo i nas sa pocetnim gorkim iskustvom koje je super zavrsilo.
Tonkica je krenula u 9. mjesecu i prva 2 tjedna je bila relativno ok, osim redovitog jutarnjeg urlanja. Nakon toga, valjda je skuzila da ce morati stalno ici pocela je protestirati. Nije htijela jesti niti spavati, samo se drzala tete i bila je uzasno ljubomorna na drugu djecu, urlanje cim bi teta nekog uzela. Uglavnom to je trajalo jos neka 2 tjedna, pa je tjedan dana ostala doma i nakon povratka drugo dijete. Vesela je u vrticu, puno papa, spava. igra se, uci engleski. Bilo je tesko, ali sada uzivamo.
Polako i sve ce doc na svoje, sve je normalno, nekom treba vise nekom manje da se prilagodi. Naoruzaj se strpljenjem i da ces tu i tamo morat suspregnuti suze, ali brzo ce to proci.
puno vam hvala na iskustvima koje ste podijelili sa mnom! nemam ja predrasude o vrtiću, ja mislim da je najbolje za dijete da ide u vrtić, ali me strah te početne faze, tog odvikavanja! tete u vrtiću mi govore kako je najbolje da uopće ne provodim vrijeme tamo s njom, jer će tako uvijek očekivati da tamo i budem, tako da smo se dogovorili kako ću ju u ponedjeljak ujutreo dovesti, poljubiti i reći kako ću doći po nju poslije posla i otići!i gotovo!!pa kako bude, držim fige! :/
Ja sam vodila par dana po sat, dva, pa do ručka pa tek onda duže.
evo.....ostavila sam ju uvrtiću prije sat vremena...ostala je sva u čudu, lagano je drhtala i bila na rubu suza!ja sam joj rekla da idem raditi i da ću doći po nju kad dođem s posla( nisam joj lagala, mislim da je to važno) i ona je ostala u tetinom naručju i mahala mi tužnog lica! sad me teta nazvala i kaže da je ok, da pomlo čak trčkara po sobi( ona je inače dost razumna, sigurno zvučim "objektivno" :lol: ), dakle, pomalo trčkara, gleda i tako.. sve u svemu nije loše :/ .....ne znam da li je sad malo u šoku, a sigurno je, ne znam je li to dobro, ili nije, je li bolje da sad tamo plače pa bar ispolji osjećaje, ili je i ovo ok....šta vi mislite?? ne mogu dočekat da čujem šta mislite! :(
Po mom iskustvu- neće ni plakati prvi dan, drugi dan, ali već treći- kad skuži da se to događa na dnevnoj bazi- možeš očekivati plač.
I to ti je skroz normalno.
MojaLAna je počela plakati treći, četvrti dan, valjda kad je skužila da to nije samo neka igraonica već da će odsad SVAKI DAN tamo ići.
Ali sad je super!!!
drugi dam, ANCI, protiče mirnooooooooo...e sad, sutra je sv. NIKOLA u vrtiću, pa možda preskočimo treći kritični dan na koji me mnogi upozoravaju! :/
drugi dam= drugi dan :oops:
super!!!
nika ima 2,3 godine i isto od slijedec tjedna krece u jaslice na adaptaciju!!
sve se dogodilo pomalo iznenada, ja nemam vise godisnjeg, pa ce ju na adaptaciju voditi cuvalica!!
isto imam grc u zelucu i strah me kako ce se ona svemu tome prilagoditi, ali nadam se najboljem!! ;)
dakle, treći dan, kako je rekla ANCI protekao jemaaaaaaaaaalo teže nego prva dva!! ostavila sma ju uplakanu, i više je plakala tokom dana :( !
no, istrpićemo mi to, za posao koji je mama dobila vrijedi ovo malo žrtve! dobiti posao u struci i za dobru plaću još: moramo proći sve ovo!!
BUCKA, držim fige....ali što se mene tiče, i svih iskustava koje sam prikupila, a prikupila sam ih puno ;) , adaptacija je nepotrebna- samo odugovlači ono neizbježno, a to je da se dijete mora naviknuti biti tamo samo,. bez nas kraj njih, cca 8 sati! ja sam anju ostavila odmah od 6 i 30 do 15 h! i to je jako dobro, ona sad zna najgoru varijantu, a ne malo pomalo, prvo se navikne na sat vremena, pa kad ostane 3 sata razočara se i bude jadna zašto nije išla kući kao i dosad , nakon sat vremena itd. itd...odluči kako misliš da je najbolje, ti svoje dijete poznaš najbolje! :love:
natasa... koliko god to okrutno zvucalo, ti kratki pozdravi u vrticu su najbolji! evo, ja sam imala faze kad je ona sretna i mirna isla u vrtić, jednom je to tako divno proteklo, ono skinemo cipele, obučemo papučice, skinem joj jaknu i poljubim i frk u sobu. i kao što rekoh, jednom je to tako fino proslo da sam je od dragosti umjesto jednom, dva puta poljubila. i onda nastade dreka! a znas sto, u toj sekundi kad sam je zadrzala da joj poljubim i drugi obraz, u toj vrazijoj milisekundi sam skuzila da sam pogrijesila i da je ona u sekundi promjenila misljenje.
tako da sam ja nastojala, naravno ne je baciti bez pozdrava i icega, nego sve to obaviti tako brzo i "tečno" da ona uopće se ne bi snašla a već bi bila u sobi punoj igračaka i već bi joj nešto drugo preokupiralo paznju.
opet, velim, nama je adaptacija i prva godina jaslica odlicno prosla. druga godina je onda bila problematicnija... znaci moguće je da dođe do "nazadovanja", al sve je to za ljude.
ove godine smo krenuli u drugi vrtić. ide u vrtić, al je svako jutro pravi mrgud. već je djeca zezaju :/ a kad dolazim po nju svaki put mi veli da joj je bilo fino u vrtiću :? i jednostavno joj je trebalo vremena da sve svari i sad prije neko jutro mi je samoinicijativno rekla da neće više biti "ljutko" (kako sam je nazvala),..... nego će biti "zamišljenko"... to je kao neki pomak :mrgreen: nećemo pretjerivati pa s jednog na drugi dan biti "smješko" :lol:
Marita je krenula u vrtic sad rujnu, s 2 godine i 10 mjeseci. Prilagodba je bila laka, sve za pet, ali je nakon dva tjedna dosla prva kriza. Nikad ne place u vrticu, ali ima drugih pokazatelja krize. Npr. jednom se dva dana skoro uopce nije igrala s drugom djecom nego je samo crtala.
evo izvjestaja:
1. dan u vrticu je prosao super
2. dan se na dolasku rasplakala jere je bila druga (starija) teta
a danas ju je cuvalica pokupila oko 11i30h(prije spavanja) i nasla ju kako sama sjedi na wc-u, kaka i place!! :(
do kraja mjeseca ce ju cuvalica voditi, a nakon toga ja i mislim da ce mi se srce cijepati kad ju vidim tako kak place!!
cure, moze par utjesnih rijeci?? :(
Bucka, ne znam sto bih ti rekla - mi smo vrtic odgodili za sada.
Svi su prosli kroz tu fazu adaptacije, proci cete i vi. :love:
Pokusaj ne biti nervoznom, budi vedra, kupi neku slikovnicu o vrticu, pricaj joj, igrajte se doma kao da ste u vrticu, zamislite imaginarne prijatelje pa im ponudite sok, jabuku, kuhajte zajedno itd...
Proci ce. :)
Bucka, a možete li još malo odgoditi jaslice? Vidim da je Nika 2005. godište, ali je li bliže drugoj ili trecoj godini?
Meni je koma kad prolazim kraj vrtića i čujem kako netko plače, ali plač najčešće brzo prođe, a s druge strane ne mora značiti da su se djeca koja ne plaču lakše prilagodila.
Moja Lana je stvarno dosta plakala, baš se teško adaptirala.SAd je stvarno super- voli vrtić, tete, stalno spominje svoje prijatelje- baš sam sretna da ide u vrtić!!!