potrebe dijeteta

Prvo da se predstavim: ja sam 37-godišnja uspješnica sa prekrasnim 6-godišnjim sinom. Sa potpomognute oplodnje prelazim u jednoroditeljske obitelji. Postupak rastave u tijeku. Pratim vas iz prikrajka, dok se borim s tekućim problemima.

A sad malo traženja pomoći!
U očekivanju sam posredovanja na CZSS na kojem ćemo „dogovarati“ susrete i visinu alimentacije. Interesira me što ste sve ubrajale u dijetetove potrebe prilikom određivanja visine alimentacije? (budući bivši, s primanjima daleko višim od prosječnih, rado bi se vezao na zakonski minimum)

Draga žao mi je što to sve moraš prolaziti, ali znaj da nisi sama. Pokušaj biti smirena i racionalna u cijeloj toj priči.

Što se potreba djeteta tiče, mislim da to nije bio predmet razgovora u Centru nego se određivalo na sudu. Najbolje bi bilo kad biste se dogovorili oko iznosa alimentacije. Ako tako ne ide, a ti stavi na papir otprilike koje su njegove sadašnje potrebe. U tu matematiku trebaš uključiti i tvoje procjene troška struje, benzina, vode i takvih komunalija, zimovanje, ljetovanje, garderoba, slobodne aktivnosti i slično. Ak ne ide u školu, e onda to odmah uvećaj bar za 70% :mrgreen: . Taj sveukupni iznos je cifra koja se onda dijeli na način da bi ti doprinosila s jednom trećinom a bivši s dvije trećine.

Ak ima visoku plaću kako kažeš i sve je prijavljeno, on to i tako mora predočiti sudu. Možeš tražiti i postotak od plaće i obustavu - ovo je malo utopistički ali u nekim slučajevima djeluje.

U svakom slučaju, topli savjet - ništa ne potpisuj dok se nisi savjetovala s odvjetnikom. Probaj emocije gurnuti sa strane i razmišljati o budućnosti svoga djeteta. Ak bm sada filozofira oko toga, e moraš biti spremna na sve.

tebi veliki :love: :love:

Hvala na :love: i hvala na savjetima.
Dogovoriti se oko iznosa ne možemo, u tome i je problem. On daje zakonski minimum – jer kako sam kaže: na taj način kod njega će malecki imati što poželi, a dok je kod mene ne– pa neka ja vidim što ću.
Pravnica s kojom sam se konzultirala savjetuje da inzistiram na postotku plaće; što je i uobičajeno za one koji su u stalnom radnom odnosu. To ću i učiniti; još pogotovo sada kada sam troškove stavila na papir i vidim da njegova davanja jedva pokriju vrtić , jezik i sport. Još uvijek se malo mučim kako procijeniti troškove za odjeću/obuću
U svemu ovome još uvijek emocijama nisam dozvolila da me svladaju (valjda nisam imala niti vremena – tražila stan, sređivala ga, selila se, organizirala si život od nule).
Da sam spremna na svašta – jesam. Nakon što nas je iselio iz stana na način da sam dobila rok za iseljenje (istina, stan je njegov i u svakom slučaju bih iselila), 2 mjeseca od iseljenja objavio malenom da se ženi drugom (btw: zajedničkom znanicom, i uz to da pripomenem da sam odustala od zadnjeg in vitra prije manje od godinu dana), s njome već i živi zajedno u stanu iz kojeg smo maleni i ja otišli i pri svemu tome mene optužuje da mu se život ruši zbog mene - ostalo je još jako malo stvari koje bi me mogle iznenaditi.

ovo sto citam je jako tesko.ja sam na srecu se dogovorila,no predlazem ti da emocije stavis na stranu i boris se za postotak od njegove place i ne odstupas..sram ga moze biti radi svega a pogotovo kako navodi razloge male alimentacije-fuj

drzi se ddraga,tu smo uz teveb i dijete-sve sto radis radis za svoje dijete i njegovu buducnost -tu crpi svu svoju snagu mila :love: