Printable View
Drage curke koje ste se prepoznale u naslovu, nedavno sam bila u posjeti jednoj rođakinji koja ima hiperaktivno (a ona kaže zločesto i neposlušno) dijete od 2,5 g. Nedavno je dobio i brata pa je stvar sada još gora jer više posla imaju oko starijeg nego mlađeg. Traži pomoć svih koji znaju za neku stručnu literaturu za ovakvu djecu ili neke mjere koje uspješno rješavaju problem hiperaktivne djece (prema preporuci pedijatara ili sl). Evo u njeno ime, molim savjete pa ću joj prenijeti!
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=50392
možda ovo pomogne
evo dva linka:
http://www.hud.hr/w-tekstovi/w-hiperaktivnost.html
http://www.budenje.hr/hiperaktivnost.php
ako tvoja rodjaka govori engleski imam jos puno odlicnih linkova.
nama inace jako puno pomaze dijeta za adhd, to je poseban rezim prehrane koji se uglavnom bazira na izbacivanju svih umjetnih dodataka (umjetnih boja, aroma, pojacivaca okusa) iz prehrane.
Da li je dr. rekao da je dijete hiperaktivno? Možda se mama ne posvjećuje djetetu kako ono očekuje ili treba?Citiraj:
božana prvotno napisa
Što sam na Rodinom forumu naučila je da djeca uvijek reagiraju na roditelje i njihovo ponašanje prema djeci... tako da... možda je i tu problem... (iako ima očito i majki koje se na trepavice nasade, ali dijete je uvijek zahtjevno i treba mu nešto), a kako vidim dijete od 2,5 godine je ipak JAKO zahtjevno i traži slobode i čega sve ne...
hvala na savjetima, budem joj prenijela. Maslačkica je u pravu, ovdje se hiperaktivnost trebala staviti pod navodnike jer nije dijagnosticirana, ali tako svi govore za maloga premda mislim da zapravo nitko ne misli na ovu službenu definiciju poremećaja već onako kako se to laički zna reći za djecu koja nemaju mira. možda samo treba više pažnje kao i svaki 2,5 godišnjak!
Pa nije ni njemu lako. U fazi je ispitivanja svega oko sebe, upoznavanja granica, spoznaje svojih mogućnosti, želje za odmakom od roditelja, a još uvijek je malo dijete. Često se ta faza naziva prvim pubertetom. Osim toga dobio je i konkurenciju (brata, sestru), pa se bori za pažnju, a nju treba privući pod svaku cijenu (makar i negativnu).
Trebalo bi ga uključiti u brigu oko bebe i odrediti vrijeme samo za njega.
Nadam se da će biti bolje.
aha, ja sam mislila da se radi bas o hiperaktivnosti buduci da je naslov takav. premda ovo za hranu sto sam ti napisala sigurno mu nece skoditi...bilo dijagnosticirano ili ne
inace o hiperaktivnosti ima jako puno predrasuda (pa i na ovom forumu), automatski se osudjuju roditelji za lose vodjenje i sl.
savjetujem mami ako ima nedoumice da potrazi i pomoc strucnjaka.
tridesetri - imas neki link na dijetu?
hvala :*
Kod hiperaktivnosti se daju omega masne kiseline tj. omega-3 u većim dozama nego što su to potrebe djeteta bez takvog problema. Čak i ako se samo sumnja na hiperaktivnost omege se bez brige mogu davati. Nuspojava nema.
mim, znaš li mi reći u kojem obliku i u kojoj količini se daju omega3 trogodišnjaku?
A i ja bih, neće mi škoditi sigurno
Izašla je knjiga Prehrana i poremećaji u ponašanju,Citiraj:
tridesetri - imas neki link na dijetu?
http://www.makronova.com/Default.aspx?tabid=292
http://www.superknjizara.hr/index.ph...&PHPSESSID=%2F
hvala i za to :)
Sigurno je da neće škoditi jer omege tako i tako nedostaje u prehrani. Slobodno mu daj bez ikakvog straha. Kod preparata s omega masnim kiselinama za djecu važno je da u njima bude DHA:EPA=2:1 tj. da ima više DHA omega-3 masne kiseline od EPA. Za trogodišnjaka je (ako nije alergičan na ribu) dobro riblje ulje.Citiraj:
Nataša,Sarajevo prvotno napisa
Ja ti mogu preporučiti Child life riblje ulje. Doza: pola čajne žličice na dan, a kad se privikne na okus slobodno mu daj cijelu.
Zna li netko kako u ovu priču paše ulje noćurka?
Ja ga ne bih davala djeci. Kao argument evo kratki tekstić:Citiraj:
Davor prvotno napisa
http://www.vitamini.hr/402.aspx
a lan? zar on nije isto dobar izvor omega3
Lan je jako dobar izvor omega 3-6-9 i esencijalnih masnih kiselina, ali, što se tiče same omege-3, iz lanenog ulja se ona malo teže resorbira nego iz ribljeg. Zbog kombinacije svih omega laneno ulje se daje kod problema s kožom (npr. neurodermitis tj. atopijski dermatitis kod djece) u kombinaciji s maslinovim i bučinim uljem. Ipak, za problem hiperaktivnosti najbolje je riblje ulje. Osim toga, za terapijsku dozu omege-3 kod hiperaktivnosti ili ADD trebalo bi popiti zaista puno lanenog ulja pa je kod djece problem i količina. Još k tome ono jako lako oksidira pa je i to problem kod uzimanja. Zato treba izbjegavati laneno ulje u velikim pakiranjima i u prozirnoj ambalaži. Jedina ambalaža koja ga može sačuvati od oksidacije je apsolutno neprozirna. Čak ga ni tamna staklena boca ne može sačuvati u potpunosti.Citiraj:
flower prvotno napisa
Za dugotrajno čuvanje ulja najbolje su metalne boce.
U jednom razredu u kojem predajem imam klinca s adhd-om ( dijagnosticiranim ) i mogu vam reći da su bar sva djeca takva...
Taj je dečko mio, drag, bistar, naravno zaigran i ima svoje issues , no redovito prati nastavu, sudjeluje, trudi se
a to što sve mora dirati e onda se učiteljica snađe :mrgreen:
jučer sam Marku drpila geomag da pokažem osmašima el-magn indukciju i kad je malom u 7 pregorio fitilj ,a on mi to sam kaže, onda sam mu dala magnete da slaže....
nakon 5 min, ko preporođen, radi , mjeri zaključuje itd
problem je u tome što ostali ne smiju vidjeti da se on igra ( njima to djeluje kao igra, i ljubomorni su-ne mogu shvatiti da se on tako ispuše )
pa mi je kao pomagao u kabinetu...
to što ga stalno ne umirujem i neukalupljujem nagrađeno je povećanim angažmanom na satu, i bezgraničnim povjerenjem
nikad mi nitko nije toliko vjerovao ( osim Marka)
za tog klinca je moja riječ zakon i to me pomalo plaši ....ali mi je presmiješno kad čujem
Učiteljica je tako rekla i to je to! ( da znam da će mnogim forumašima kojima se bljuje na autoritet ovo smetati .....)
najbolje mi je kad kažem --ajde k. okupi razred da se dogovorimo, onda on juri po školi i lovi ih kao kauboj lasom i postrojava...
Autoritet zasnovan na znanju je OK. Na istoku se zove Gyana yoga, a nuspojava je vezanje uz tu disciplinu ili učitelja ;)
hvala na objašnjenju
btw i taj učenik mi je rekao što ga ,inače ,smeta u komunikaciji ( što ne voli da mu se govori ) pa smo vrlo lako izgradili i povjerenje i odnos
Ja predlazem metodu od Jane Lidlof makar sumnjam da ce navedena zena u prvom postu to primjeniti. Metoda se zove: SPAVANJE ZAJEDNO S hiperaktivnim DJETETOM u istom krevetu. To je za one koji nemaju vremena za samoanalizu jer su preumorni i preizivcirani...Mame s bebama moraju napraviti mjesta u krevetu i za prvjenca...i td.
o adhd-u ima puno predrasuda. ima djece s adhd-om koja su sasvim u redu za okolinu, dapace...a ima djece bez ikakvih dijagnoza koja su nemoguca.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
moja m. ima dijagnosticiran adhd, i na slican nacin ko sto ti opisujes, tete u vrticu su odusevljene s njom. izuzetno je duhovita, topla i otvorena, ima jaku osobnost koja osvoji gotovo sve koji dodju u kontakt s njom. a premda je veliki individualac jako je popularna medju djecom.
vecina ljudi se strasno zacudila kad sam im rekla da ima adhd, kao da je to nesto lose. toj djeci naprosto mozak funkcionira na drugaciji nacin. druga je stvar sto su oni zahtjevniji pa roditelji vjerovatno naprave puno vise gresaka u odgoju koje mogu rezultirati "zlocestocom" i slicnim pridjevima koja su na zalost cesto prva asocijacija na dijagnozu adhd.
maria71, u ovome kako si opisala djecaka s adhd-om, mogu prepoznati svoju m.
ne po poslusnosti. m. spada u tesko odgojivu djecu i ne bih nikako rekla da je poslusna, a jos manje podlozna autoritetima.
ono sto se dogadja ovakvoj drugacijoj djeci jest da oni vrlo rano shvate da su drugaciji, a u zelji da budu dio kolektiva razvijaju razne tehnike uklapanja. jedan od nacina je ta neka "poslusnost" ili "usluznost" koju opisujes.
to sam radila ja koja sam bila vrlo slicno dijete kao moja kcer (ponekad dok je promatram imam osjecaj kao da imam 24-satni dnevni prikaz svoga djetinjstva), to rade neki moji prijatelji za koje sam uvjerena da imaju adhd, a radi i moja m.
kod nje se to manifestira tako da jako inzistira na svojoj samostalnosti, samodostatnosti i nepogresivosti. beskrajno se trudi da sve obavi sama (od odijevanja pa na dalje), a odnedavno inzistira na tome da nas posluzuje. uvijek je ona rado "sudjelovala" u kucanskim poslovima, ali troipogodisnje dijete koje cijedi narandje za cijelu obitelj, postavlja stol, svima servira hranu na tanjur, inzistira na tome da stavlja sudje u perilicu, da hrani mladjeg bracu...malo cudno, zar ne?
ja joj to dopustam jer mislim da je to dobar nacin da ispuca taj visak energije ali nikad ne poticem takvu "usluznost" i u biti uopce nisam pretjerano sretna zbog tog ponasanja jer mislim da to radi zbog tudjeg odobravanja. sto implicira da se vec sada osjeca drugacije, da ima beskrajnu zelju za samopotvrdjivanjem.
ono sto ja pokusavam je da m. razvije sto vece samopostovanje, da se sto vise ostvaruje u toj svojoj posebnosti, te da zbog unutrasnjeg osjecaja svoje vrijednosti sto manje ovisi o odobravanju okoline.
to pretpostavljam za one mame cije bebe od rodjenja spavaju cijelu noc u komadu i ne ispustaju glasove? :lol:
salim se malo, samaritanka, super zvuci i voljela bih procitati knjigu, samo u praksi...kod nas to nije funkcioniralo.
mi smo spavali svi zajedno, ali kad se d. rodio bilo je koma jer je stalno budio m. meni je tada bilo jos nepojmljivo odvojiti m. u drugu sobu jer imala tek 2,5 godine, i jos dodatno zbog prinove tako da smo pola godine spavali svi 4-ero zajedno.
kad je m. imala tri godine bili smo na moru i kako tamo nije postojao tako veliki bracni krevet, spavali smo mali i ja na jednom krevetu (jer je on dojio), a m. na pomocnom krevetu koji je bio spojen na taj nas. tada sam skuzila da tijekom mjesec dana uopce nije imala potrebu pribliziti se k nama, dapace, jos se i udaljavala (valjda od vrucine) a takodjer sam primjetila da ima super kontorlu u snu, premda smo stavili jastuke da ne padne na pod niti jednom se nije ni priblizila rubu.
Kad smo se vratili u Zagreb spomenula je nesto u stilu da bi ona svoju sobu (po uzoru na starije sestricne) i tada smo joj prenijeli madrac u njenu sobu koja je do tada sluzila kao igraonica. Prespavala je tamo sama (separacija je pala teze nama nego njoj) i odonda spava sama u svojoj sobi. Od tada ima puno kvalitetniji san i prespava 10-ak sati u komadu.
Upoznata sam s teorijama koje iznose zagovaratelji zajednickog spavanja i djelomicno se slazem s njima ali mislim da je sve to ipak dosta individualno.
Vjerujem i to da moze puno pomoci djetetu s adhd-om ali to bi bila samo jedna sitnica u moru onoga sto mama s takvim djeteom mora znati i poduzeti.
Tridesetri zajednicko spavanje s djecom ne treba prestati s prinovom ili nekim nama vidljivim pokazateljima odrastanja. Ono se uvijek moze primjeniti u razlicitim situacijama kada dijete ima probleme. Ono daje nevjerovatnu energiju djeci pogotovo skolskoj. Dijete ne mora doci tebi u krevet, nego ti mozes otici djetetu u krevet ili mozes dati mogucnost djetetu da te osjeti pored sebe prije nego zaspe.
Na forumu postoji sve vise roditelja koji spavaju sa svojim bebama. Manje je poznato spavanje i sa "starijom" djecom kao jednim nacinom pomoci u rjesavanju nekih problema. Mislim da je to bitno pojasniti.
Koliko dugo, nekada je dovoljno dva tri tjedna ili mjesec dana u komadu kada se djeca vrlo cesto sama iseljavaju ili zele biti opet "samostalni".
Pogotovo skolska djeca mogu profitirati zajednickim spavanjem. Hiperaktivna pogotovo...
Moja M. nije hiperaktivno dijete, ali kad ima nekih problema koje zna ili ne zna definirati zamoli me da dođem k njoj u krevet na spavanje. Ona već dugo ne dolazi k nama jer kaže da joj je tijesno, ali voli kad ja dođem k njoj. Obično tada zajedničko spavanje kombiniram i s Reikijem jer je očito da joj u tom trenutku nešto nedostaje. Ne događa se često, ali u tom zajedničkom spavanju obje uživamo i kao da ujutro dijelimo više toga, nekako smo si bliže.Citiraj:
samaritanka prvotno napisa
naravno samaritanka, slazem se sa svime sto si napisala (i opcenito sa zajednickim spavanjem).
ako si procitala moje post vidjela si da smo i mi primjenjivali isto - sa starijom kceri smo spavali do treceg rodjendana, sa sinom spavamo jos uvijek.
jedino sto kcer vise uglavnom ne spava s nama jer nam tako svima bolje odgovara. ali naravno da s njom lezim u krevetu dok ne zaspe (mi radimo vecernje vjezbe disanja i meditaciju uz pricu prije spavanja) i da se ona ujutro dodje usukati k nama i sl.
poanta mog posta je bila je bila to da zajednicko spavanje pomaze ali da ima puno vise toga sto mama hiperaktivnog djeteta treba znati i primijeniti.
O ovome bi volila da bas pisemo.Ja sam bila otvorila topic ali je vrlo brzo potonuo. :(Citiraj:
ali da ima puno vise toga sto mama hiperaktivnog djeteta treba znati i primijeniti.
Kod nas je slican slucaj kao kod tridesettri,znaci imamo dijagnozu ADHD-a + darovitost...veliki individualac.
Ono sto ja radim je da ga vodim na aktivnosti (sport i engleski) i da mu pokusavam svaki dan osigurati vrijeme kada nesto radim striktno s njim (ispunjavamo vjezbenice,crtamo,rezemo kolaz,plastelin,igramo neku drustvenu igru) u cilju vjezbanja paznje i koncetracije i tu nam polako i ide a i grafomotorika je sve bolja.Kao sto je netko gore napisao Dino je isto na van super dijete i nitko ga nebi okarakterizirao kao hiperaktivca,veliki je emotivac i empaticar,jako bistro,izrazito komunikativno i radoznalo dijete,jako je otvoren i bez problema se priblizava i ljudima i djeci i u drustvu vrsnjaka koliko mi se cini za sad nema problema mada primjetim da njegova "velika nametljivost" vec sad malo odbija djecu.Doma smo u drugim filmovima...izrazito je zahtijevan i najveci problem mi je zapravo sto ga ne mogu dobiti ni malo da se sam zabavi (osim sa crticem ali to stvarno izbjegavam),za sve sto radimo moram sjediti s njim,za sve je mama pogledaj,mama jel dobro,mada je apsolutno sposoban hrpu stvari raditi samostalno on jednostavno ne zeli a mene to dosta iscrpljuje.Ima veliki strah i otpor prema svemu novom i uvijek krece s "ja to ne znam,ne mogu" i jako ga tesko navodimo da pokusava nesto novo.U vrticu takoder odbija pokusavati raditi nesto novo i sudjelovati u aktivnostima grupe.Nadalje...vrlo izrazito ima "svoje dane" sto znaci da kad je dan los biti ce lose i doma i na treningu i na engleskom....jednostavno bude rasipan i nemoguc i nema pomoci.Sad nam se u zadnje vrijeme dogada precesto "dan kad me opce ne cuje" sto znaci da ako npr. negdije idemo i ja kazem "Dino obuci se" on me opce ne dozivljava,pa onda ja jos pet puta ponavljam i dozivam i pokusavam skrenuti njegovu paznju dok ne povisim glas i onda se okrene i pocne mi ocitavati "da kaj ja ne znam normalno pricati,kaj se derem na njega?Ne deri se!!!" :shock: Takoder u drugu ruku opet ima dane kad mu se nis (al doslovno nis) ne da,samo sjedne na trosjed i cucla palac i mogao bi tako satima...tesko ga dobijem da se pokrene :/ cijeli dan je pekmezast i samo cvili :?
Evo bas sam se raspisala ali volila bi da negdije mogu razmjenjivati konkretne savjete s mamama koje me kuze i same su u istom.