Ispadi jednogodišnjakinje?!?
Ne znam kako drugačije nazvat ovo što se događa zadnjih par dana.Al kulminiralo je sinoć kad je mm mrtavladan izjavio da ja nisam objektivna jer sam mama i da je naša mica malo živčana. :shock: Sreće njegova pa nisam imala čekić u blizini da ga zatučem. 8)
Uglavnom zadnjih par dana Lana strašno protestira kad mi za nešto kažemo da se to ne smije - odmah klima glavom ne-ne ali i dalje po svom. npr -mlatit bočicom koja je puna čaja tako da tekućina frca van- i kad joj uzmeš bočicu ona odmah počinje plakati i izvijati se -ili kad ju želim posjesti u stolicu da jede a ona hoće stajati na stolici - moja !taktika" je fino objašnjvanje da se to ne smije, pa ju malo smirujem ali ako se neće odmah primiriti spustim ju na pod i ostavim da se sama smiri a ja sam u blizini.
Danas je zbog stolice toliko cvilila i hvatala mene da sam ostala bez teksta- uzela sam ju i nosala dok se nije primirila i onda sve 5.Klopala je bez problema. trudim se objasniti da se to ne smije i pri tom biti dosljedna svojim riječima.
Pretpostavljam da ona sad odlučuje to hoću -to neću i onda svoje negodovanje izražava plačem i izvijanjem ali ja ju nikada nisam tjerala na nešto što neće - kad neće jest ne mogu joj silom trpat u usta i gurati nogice da sjedne.
Imate li vi slična iskustva i savjeta kako prebroditi ovu fazu?
Nadam se da neće dugo trajati. :/
Re: Ispadi jednogodišnjakinje?!?
Citiraj:
NANNE prvotno napisa
Ne znam kako drugačije nazvat ovo što se događa zadnjih par dana.Al kulminiralo je sinoć kad je mm mrtavladan izjavio da ja nisam objektivna jer sam mama i da je naša mica malo živčana. :shock: Sreće njegova pa nisam imala čekić u blizini da ga zatučem. 8)
Uglavnom zadnjih par dana Lana strašno protestira kad mi za nešto kažemo da se to ne smije - odmah klima glavom ne-ne ali i dalje po svom. npr -mlatit bočicom koja je puna čaja tako da tekućina frca van- i kad joj uzmeš bočicu ona odmah počinje plakati i izvijati se -ili kad ju želim posjesti u stolicu da jede a ona hoće stajati na stolici - moja !taktika" je fino objašnjvanje da se to ne smije, pa ju malo smirujem ali ako se neće odmah primiriti spustim ju na pod i ostavim da se sama smiri a ja sam u blizini.
Danas je zbog stolice toliko cvilila i hvatala mene da sam ostala bez teksta- uzela sam ju i nosala dok se nije primirila i onda sve 5.Klopala je bez problema. trudim se objasniti da se to ne smije i pri tom biti dosljedna svojim riječima.
Pretpostavljam da ona sad odlučuje to hoću -to neću i onda svoje negodovanje izražava plačem i izvijanjem ali ja ju nikada nisam tjerala na nešto što neće - kad neće jest ne mogu joj silom trpat u usta i gurati nogice da sjedne.
Imate li vi slična iskustva i savjeta kako prebroditi ovu fazu?
Nadam se da neće dugo trajati. :/
Ovo mi je tako poznato. S tim što Ksenija ne plače, nego doslovno divlja, vrišti, grebe i udara sve oko sebe da to liči na horor! Sva sreća da još i ne ujeda, ionako smo mm i ja počesto u modricama i ogrebotinama, ubi nas sopstveno dijete! Najgore je što me je strah da se ne povrijedi, jer u tom trenutku se samo bacaka i ne gleda može li glavom udariti o nešto. A kad se samo sjetim kako sam govorila kako mrzim vidjeti da se djeca tako ponašaju i bila ubijeđena da su roditelji krivi. Eto sad bar znam da roditelji nisu krivi.
Ja se samo nadam da je to faza i da će proći. Čini mi se da u poslednje vrijeme malo manje divlja ali vidjećemo. Strašno je impulsivna i svojeglava, tako da teško onome ko joj stane na put.
Ja je takođe ni na što ne silim, a i sve i da hoću nema šanse da mogu da joj priđem kad ona nešto neće!
S druge strane jako je vesela i druželjubiva, tako da je dovoljan jedan njen smiješak i sve joj je oprošteno.
Ma proći će je valjda, to je samo faza.