Akcija-svako dijete treba obitelj!
Ima li netko podrobnije informacije o tome? Ja sam samo naišla na članak u Jutarnjem gdje se "ugrubo" objašnjava o čemu se radi, pa mi nije baš jasno da li su sva ta udomljavanja samo privremena, ili ipak ima šanse da se dijete i posvoji. Odnosno da li su djeca-kandidati za taj postupak ipak više oni kojima je obiteljska situacija nemoguća i vjerojatno će se riješiti posvojenjem, ili pak ona djeca kojima roditelji nemaju uvjete za odgoj na neko određeno vrijeme (bolest, zatvor...).
Ideja mi se čini super, mislim da je Jelena Brajša to potakla, samo me malo muči ta činjenica da se zbližiš s nekim djetetom, a onda nakon 2,3,4,...godine - hvala lijepa, doviđenja, dobili ste vašu novčanu naknadu! Mislim da to ne bih preživjela! :(
Zamislite, vežete se uz dijete, a onda ti se nakon 5 godina javi neka treća tetka od malenoga, i traži kao jedini srodnik skrbništvo! Pretpostavljam da će takvo što lakše preživjeti obitelji u kojoj već postoje djeca, a oni su se iz humanosti i ljubavi odlučili još ponekome podariti dom.
Ima li netko na forumu vlastito ili tuđe iskustvo udomljenja?
Re: Akcija-svako dijete treba obitelj!
[quote="čokolada"]
Ja sam udomiteljica i imam udomljeno šestero djece trenutno u dobi od 11 godina do 18 .Neki su kod mene njih troje četiri godine dvoje tri ,a jedno godinu i pola.Sva ta djeca su udomljena zato što su im roditelji bili alkoholičari(dva oca i jedna majka mrtvi)jedna majka pije i dalje djecu uopće ne posjećuje,jedan otac isto negdje po Hrvatskoj skita u ovih godinu i pol samo jedan tel.razgovor dok jedna majka radi ,ali je granični slučaj ineligencije.Sva djeca idu u školu,relativno su dobri učenici.ali svi oni jedva čekaju da se vrate k svojim roditeljima ili obitelji kakvoj takovoj jer je njihova i bez obzira koliko ja njih voljela(A volim ih stvarno jer uđu pod kožu drugačije se ne bi moglo) i bez obzira kako sam ja tetica daš mi a sladač,kino ,OK,ili bilo što.Bez obzira što je tetica pokrenula zemlju da ove godine odemo svi zajedno kao obitelj na more oni jedva čekaju da se vrate u svoje obitelji i kuće koje to i nisu već su blago rečeno straćare ali oni ih nazivaju nasljedstvom.Nemojte zaboraviti ni smetnuti s uma da udomljeno dijete samo svojeg udomitelja prihvaća kao nužno zlo i pomoć vlastitom roditelju.Oni ne žele znati da im roditelji ne valjaju.Oni sebe uvjeravaju kako je društvo krivo što su njihovi roditelji jadni takvi kakvi jesu.Dalo bi se tu oš puno pričati ,ali nekom drugom zgodom
Akcija-svako dijete treba obitelj!
Stela, ne slažem se s da je uvijek tako. Tvoj dosta pesimističan stav proizlazi iz dosta starije djece i vjerujem da ti je teško s njima.
Naša djevojčica vrlo brzo nas je prihvatila kao svoje roditelje, te je ona svjesna da njezini roditelji nisu sposobni za brigu o njoj i za normalan život. To je i ideja udomiteljstva, naučiti ih da postoji neka druga realnost od one u kojoj su odrasli, te da je ona moguća.
Znam slučaj iz prakse gdje je žena udomila 4 djece. Jedno je posvojila, a ostala 3 djeteta s njom su ostala dok nisu odrasli, te su je uvijek tretirala kao svoju majku. Kada su im roditelji dolazili u posjetu, bojali su se i bili su svjesni njihovih nedostataka.
Ako želite udomiti dijete, razgovarajte s centrom da želite udomiti mlađe dijete za koje nije vjerojatno da će se roditelji "trgnuti", te da želite dijete posvojiti ako to bude moguće. Takva je situacija kod ovisnika, psihičkih bolesti i slično... Mi osobno poznajemo roditelje naše djevojčice i iako blizu žive oni nikada ne dolaze u posjetu (hvala bogu).
Pomoć toj djeci jednako je velika kao i posvojenje. Mislim da im treba dati i drugi pogled na život od onog koji imaju, te da na tome treba raditi. Njihove nerealne stavove treba mijenjati, a ne podržavati ih u tome.
Nikako sva udomljena djeca ne misli da su njihovi udomitelji nužno zlo, već je sigurno obrnuto. Možda je takav stav prisutan na početku, dok se dijete ne navikne, ali treba raditi na promjeni stava. Tu djecu treba odgajati, a ne dati im samo stan i hranu. Naravno, nije jednostavno...
Re: Akcija-svako dijete treba obitelj!
[quote="lenina"]
Draga lenina ja nisam pesimist naprotiv optimist sam od glave do pete međutim imam puno više iskustva,to prvo ,a drugo nije ni normalno udomiti dijete sa ciljem posvajanja nego sa ciljem odgoja.Moja udomljena djeca su dobra ,sa njima mi je lijepo,evo imam sada maturanticu koja po zakonu budući je i punoljetna mora od naše kuće van.Kako nema kuda jedino na ulicu,a u doslovno straćaru k majci alkoholičarki i njenom ljubavniku ne želi ići ona će ostati kod nas.Ne mogu izbaciti dijete o kojem brinem godinama,pa kakav bih ja to čovjek bila,ne bih se mogla pogledati u ogledalo.Muž i ja naći ćemo joj posao bilo gdje i postaviti je do kraja na noge.<Unatoč tome ona je jučer sa svojim dečkom otišla u posjetu svojima,vratila se kasno poslijepodne pričala o događajuma i bila je vesela.O tome govori,imala sam ja i malo dijete ,moja djeca su već i odlazila ,svašta sam ja već prošla
Jako dobro znam šta je udomiteljstvo koliko donosi veselja,ali i azočaranja.
Akcija-svako dijete treba obitelj!
Draga Stela,
moja priča potpuno je drugačija. Mi nismo ni namjeravali biti udomitelji djevojčici, koju smo od ranije poznavali. Počeli smo se brinuti o njoj na bazi prijateljstva nje i našeg djeteta. Kod nas priča i ide u smjeru posvojenja, jer će joj roditelji (najvjerojatnije) biti lišeni roditeljskih prava. Mi nemamo namjeru udomljavati više djece, osim nje.
Napisala si da nije normalno udomljavati radi posvojenja. Znam da je inozemstvu praksa da se udomljuju djeca za koju je vjerojatno da će im roditelji biti lišeni roditeljskih prava kod potencijalnih posvojitelja. Ne znam da li kod nas takva praksa postoji formalno ili neformalno. Naša je priča slučajno ispala takva, bez prethodnog planiranja...
Drago mi je da ćeš svojoj maturantici pomoći, a sramota je da država diže ruke od te djece nakon 18 godine.