Molim podršku za moju kumu i malog kumića

Moja draga kuma rodila je prije nepuna tri tjedna drugog sina (da se pohvalim, opet ću biti krsna kuma) i silnu energiju ulažem da je podržim u dojenju.

Prvo dijete je dojila nekih tri mjeseca i započela s nadohranom jer nije dovoljno dobivao na kilaži. No, on je imao i drugih zdravstvenih poteškoća pa se to sve poklopilo protiv.

Ovaj puta je beba super, vrlo je žilav i aktivan, no, nakon 16 dana patronažna ga je izvagala i bio je nešta malo ispod porođajne težine. Možete si misliti kako se uznemirila, a što je najgore, malac je izgleda započeo svoj skok u razvoju jer ju je počeo nacicavati svakih sat vremena i uglavnom, bez reda koji je do tada imao. Jako sam se potrudila da je uvjerim kako je to normalna faza i da joj objasnim šta je to skok u razvoju, isprintala sam joj brdo materijala, objašnjavala i hrabrila. Malo se smirila, ali još uvijek nisam zadovoljna i nisam sigurna da sam bila dovoljno uvjerljiva.

Danas je na mjerenju bebač pokazao prirast od 70 g u tri dana što je pedijatra zadovoljilo, prešao je svoju porođajnu težinu i kreće naprijed. Podržao ju je u isključivom dojenju (za sada) i ponovo će ga izvagati sredinom sljedećeg tjedna pa će se vidjeti kako napreduje.

E, sad.... Ono što nju brine je poremećeni ritam koji mali sad ima, stalno nacicavanje bez nekog reda, puno nervoze, malo spavanja, plač... Ako je uvjeravam da tako mora biti, da mu udovolji i da mu sisati kad god traži, ona se boji da će se on tako naviknuti pa će stalno biti takav, želi da ima ritam i red jer misli da je tako ispravno i bolje za dijete, da ima djece koja samo jedu i spavaju u točno određenim razmacima... Ja sam je na sve načine uvjeravala da je nemoguće da dojena djeca imaju takav ritam stalno, osobito u prvih par mjeseci, da su ovakve faze normalne i da ih treba preživjeti, da bez stalnog nacicavanja nema signala mozgu da proizvodi više i sve te bla-bla edukacijske fore.

Ima još jedan problem - ona je zdravstveno dosta loše iz više aspekata, a veliki joj je problem kičma, boji se previše naviknuti ga na ruke jer kad poraste neće ga moći nositi ako se tako navikne.

Ajde cure, pliiiiz, nabacite par rečenica svojih iskustava na jednom mjestu, kako ste preživjele prva tri mjeseca, kako ste si pomogle i olakšale... Ja znam da je njoj moje iskustvo uspješnog dojenja sada s trećim djetetom veliki poticaj, ali nekako se ipak osjećam osamljena u svem tom objašnjavanju.

Napominjem da ima veliku podršku svog muža i ostalih, ali oni sami nemaju baš neka argumentirana rješenja i konkretene savjete koje bi je skroz umirile i uvjerile da radi dobro i da će se taj kaos i nered koji sad ima vrlo brzo višestruko isplatiti.

nije dobro da uvodi raspred jer onda mora koristiti dud varalicu i može itekako poremetiti povećanje proizvodnje
a skokova u razvoju će biti još

skok, nervozna i nesigurna mama... sve to navodi bebu da je traži još više, jer se jedino tako osječa sigurno

a da ne spominjem da od dude varalice može bebica pokvariti tehniku sisanja i izazvati ranice na bradavici, koje bole

strpljen spašne, što sa dviše mazi bebu kasnije će je manje trebati
ne mora je nosati non-stop, može je zabaviti i na drugi način, ionako bebe u početku samo spavaju i jedu

Neru sam nosala, spavala je na meni (imala je tu fazu, nikako drukčije nije htjela) , i kad je počela puzati nije me obadavala 5%, nije se "naviknula na ruke" iako je po svim predrasudama trebala

Ma, ja sam svu tu teoriju njoj prenijela, isprintala, ispričala, uvjeravala...

Ovo je još jedan moj pokušaj da joj pružim konkretne slučajeve ako je to način da joj bude lakše kad vidi da je i drugima bilo tako.

Kad se sakupi dovoljan broj odgovora ja bih joj to isprintala i ostavila da u miru čita.

A i samu me sada zanima da li postoji mama koja je samo i isključivo dojila, a da joj je dijete imalo uvijek isti ritam hranjenja i spavanja?

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

A i samu me sada zanima da li postoji mama koja je samo i isključivo dojila, a da joj je dijete imalo uvijek isti ritam hranjenja i spavanja?

---

uh, meni ti se ovo cini kao sf! :) iako nemam bas prevelikog osobnog iskustva s dojenjem mogu joj i ja samo preporucit strpljenje i da pokusa rijesit druge "simptome" koji je ometaju u dojenja a ne broj i duzinu podoja, pa npr. ako je bole ledja neka si nadje neki udobniji polozaj, a da pri tom zadrzi pravilan polozaj za dojenje, mozda lezeci da ne mora drzat dijete na rukama, neka se pokusa sto vise opustit i stvorit si ugodnu atmosferu da se ona sto bolje osijeca pri dojenju pa ce i dijete bit mirnije, mislim da ces je vise uvjerit argumentom da su se takve faze dugog sisanja i placa dogodile svim mamama, ili izboroji koliko ti je mama to reklo ovde na foumu pa si izracunaj postotak (ja sam iz citanja ostalih postova sigurna da ce bit oko 100% :) ), pa je pokusaj uvjerit postotkom, treba samo bit strpljiva, ako hoce cijeli dan nek sise cijeli dan, a ona neka se pokusa opustit sto vise, moj sisavac je sisao non stop u pocetku, ja san se pripremila i informirala o dojenju al sam tek kasnije cula za skokove u razvoju pa mi je postalo jasno zasto bi nekad toliko puno trazio, sad je recimo uhvatio neki ritam, ja mu ja stalno dajem kad god hoce i on mi sam namece svoj ritam, kako mu odgovara, to sto je sad pravilniji nije isforsirano od mene nego mu je sad takva faza, barem ja to sebi tako tumacim,

reci joj da izdrzi i ne brine sta ce bit kasnije, bit ce dobro ako odrzi dojenje, a za ledja mozda bi bilo dobro da radi neke vjezbice da ojaca misice, pomoci ce joj i ako doji i ako ne.

zelim im svu srecu! :love:

Hmm, ritam, pravilni razmaci... što je to :?
Moje dijete nikad nije imalo sat u glavi :)

dojim skoro godinu dana i nikad nije imao neki ritam hranjenja. doma sam, pa može dojiti kad hoće.
ono što može utješiti tvoju kumu je to da su podoji sve kraći. u početku su trajali od 45min - 2h, koji puta je pauza između podoja samo da se promijeni pelena.
sa 8 mjeseci, podoj nam je trajao 5-10min.

ritam spavanja je imao sa cca 4-5 mjeseci, s tim da se taj ritam stalno mijenja :mrgreen: sa 6 mj. je spavao 3 puta dnevno u isto vrijeme +/- 15 min. sa 8 mjeseci je prešao na 2 puta dnevno spavanje.
navečer ide spavati oko 20, znači u 20 idemo zajedno u krevet, nacicavanje i spavanje.

nosala sam ga kad je god htio. ako je bio dobre volje, ležao bi na krevetu, kasnije na podu na podlozi. e sad, moj je bio dosta dobra beba, bar se meni tako čini, i nije tražio da ga se nosi previše.
sad puzi i hoda uz namještaj. rijetko, zapravo skoro nikad ne traži da ga se nosi, traži da se igraš s njim, a to radimo na podu.
bila je faza od 7-10 mjeseci kad nije htio biti u kolicima, pa sam ga u šetnji morala nositi. ne znam da li mu se možda nisu sviđala kolica, jer smo onda kupili najjeftinija kišobran kolica i sad voli biti u njima :) .

držim fige kumi da uspije. lijepo je da si ti uz nju i pomažeš, budi joj podrška i dalje :love:

Sanjice, stvarno si divna kuma i prijateljica :heart:

Ali, čini se kako ti i ona imate puno rzličitosti u doživljaju dojenja, hranjenja, odgoja...
Meni je žao kada netko kod trodjedne bebe uopće i spominje raspored, ritam, naviku... Tp djetešce je do neki dan živjelo u mami i sve potrebe zadovoljavalo kontinuirano, bez prekida i ikakvih posebnih zahtjeva. Kako mu onda već sada nametnuti ritam...

Lijepo je što ima podršku okoline, ali ona najviše mora učiniti sama: ti si učinila sve što si mogla, donijela joj tekstove, bodrila je, davala informacije... ali ne možeš ih za nju i usvojiti..

Kao savjetnica za dojenje ti nemam baš nešto puno za reći... rekla si joj i za skok i kako je normalno da je beba stalno na cici, i kako je to najbolji način da se mlijeko proizvodi, a beba dobro napreduje. Pretpostavljam da je iz toga shvatila kako su joj strahovi o nenapredovanju i potreba za ritmom - u kontradikciji.

Nema potrebe da se ti toliko uzrujavaš, dala si sve što si mogla.
Ona zna da si tu kad god joj zatreba, ali ako ona ne želi pomoć... možeš ti sjediti uz nju 24 sata i opet ništa od toga.
Pusti je malo neka krene sama, daj joj broj SOS-a, to bi puno značilo... budi joj blizu, ali ne preblizu: dijete je njzino, pa i odluke moraju biti njezine.

:love:

Hvala Apricot na ovom savjetu. Znam da ljudi koji "pametuju" često mogu izazvati kontraefekat, a ja to nipošto ne bih htjela.

Moje znanje o dojenju je vrlo veliko, kao i iskustvo, jedino sam malo nesigurna oko te granice kada se treba povući i čekati da te netko pozove ako te treba (kao što je i učinila čim se pojavio prvi problem).

Ima i sve brojeve SOS telefona, iako mislim da će opet prvo nazvati mene ako će misliti da je potrebno. Za sada se stvari dobro razvijaju, čini mi se smirenija i daje mu na zahtjev, po noći je dosta iscrpljuje i cica stalno, ali i to mu daje. Sad već polako nailaze periodi kada malac odspava i dva-tri sata u komadu (što je prošlih dana bilo nemoguće). Sutra puni tri tjedna, znači li to da je ovo bio prvi skok u razvoju koji polako, ali sigurno, uspješno prolazi?

Za četiri-pet dana će novo vaganje, ako se pokaže porast težine (a ja sam uvjerena da hoće) onda je prva velika bitka dobivena.

Ja sam kod prvo dvoje djece upravo tu bitku izgubila i s njom se moje dojenje polako počelo bližiti svom kraju.