Problemi sa spavanjem - trebam li ga tjerati?

Vec neko vrijeme L. ne zeli u krevet - ni za popodnevno spavanje, ni za nocno.
Prvo sam mislila - OK, mozda pokazuje da je vrijeme da izbacimo popodnevno spavanje, pa smo probali par dana, no on toliko iscrpljen izgleda, jedva izdrzi i do 8 u tom slucaju, a ne bih da ranije od toga ide spavat, jer bi znacilo da ga 5 dana u tjednu prakticki ne bi vidjali.
I kad ga nekako privolim da ide spavat, zaspi u roku ni 5 min, sto mi daje do znanja da mu je pop. spavanje ipak potrebno.
Onda je poceo "bjezat" i prije nocnog spavanja, sto me dodatno brine, jer dok se izdogovaramo prodje i 10 sati a da nije zaspao. :/
Kako se uopce treba odnositi prema tom spavanju, a da nije zapovijedanje. Glupo mi je stalno, jer svaki dan se to ponavlja, ici s onom u Juulovskom stilu: Ja zelim da spavas. Pa mogu zelit jednom il dvaput, al svaki dan je opet ulazenje u njegov prostor.
Kako da unesemo pravilo, jer ni svakodnevna ista rutina pripreme za krevet ne pomaze? Spavanje prakticki mrzi (istina ima od koga to naslijediti :mrgreen: )

Samo budi uporna i proći će ova faza, nemoj gubiti strpljenje jer on to osjeća. Lijepo ga mirno stavi u krevet i razgovarajte, neka ti priča zašto nebi išao u krevet, možda ga muče neki ružni snovi ili nešto sasvim drugo.

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Spavanje prakticki mrzi (istina ima od koga to naslijediti :mrgreen: )

---

U ovom itekako ima istine. M. je nespavalica. Kaže kako joj je spavanje trošenje vremena. S 8 mjeseci je izbacila dopodnevno spavanje (a i do tada je spavala pola sata), s 1,5 godinu i popodnevno i zaista joj treba malo sna. I ja sam takva, moja mama je takva....očito je stvar genetike.

Ono što je meni pomoglo kad ju je trebalo spremiti spavati je čtanje prije spavanja, a onda kratki, tihi razgovor u mraku o nečemu relativno nezanimljivom što joj ne bi dodatno probudilo pažnju. Već godinama sa spavanjem nema problema i odlazi na spavanje kad osjeti da je vrijeme.

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Kako se uopce treba odnositi prema tom spavanju, a da nije zapovijedanje.

---

Možda kroz igru. Ne znam kakva je djetetova dnevna rutina, ali u ovim hladnim mjesecima obično se više vremena provodi u zatvorenom prostoru i obično smo manje fizički aktivni. Ako se energija (a djeca je najčešće imaju u neograničenim količinama) ne potroši, organizam je nema potrebu nadoknaditi i obratno. Možda laviću treba džungla? U nedostatku iste može poslužiti i park! :preskaceuze:
Btw. mene su u vrtiću tjerali da spavam poslije ručka :shock: i naravno da to nije ničemu koristilo - nisam se mogla prisiliti da zaspim pa sam promatrala druge kako spavaju, što mi je dosadilo nakon dva dana, ali zato sjećanje na tu gnjavažu traje do danas.

U svakom slučaju, važno je shvatiti što stoji iza tog odbijanja spavanja. Poznavala sam jedno dijete koje su zbog sličnog problema čak vodili liječniku, a sve je riješeno čim su otkrili da pije previše vitaminskih sokova.
Možda ni biometeorološke prilike ne treba zanemariti. Svaki put kad pada tlak slušamo "kako bi osjetljiviji ljudi mogli imati poteškoća sa snom". Čim razumiješ uzrok imaš pola rješenja, ako ne i cijelo!

Moja Lana odbija već duže vremena dnevno spavanje. U vrtiću naravno spava bez problema, ali danas nije, probala je, ležala 5 minuta i ustala se. Zaspala je u pola 9, ali je bila vidno umorna. Skoro neuračunljiva.

Ja isto tupim ko papiga: Znam da ti se na ide, ali ja želim da ideš spavati! Muž mi se već smije s tim Ja želim, ja ne želim...

Hvala Bogu ima nas još :)

Ja se ne trudim pretjerano, zapravo promatram ga i vidi jel umoran pa mu se samo ne da (jer je i on imao od kog naslijediti stav o trošenju vremena za vrijeme spavanja) a nekad jednostavno nije umoran. Onda ga pustim da se igra. U suprotnom izvedem neku foru, donesem dekice, zovem ga da se idemo maziti, pričam s njim i najčešće, sam odabere cicu i .. zaspi. Ili me odvede do kreveta, pa legnemo skupa, malo mazuckanja, cicanja i to je to.

Ako nije umoran... uh. Onda je bolje da nisam ni ja :lol:

KAd prođe 23 sata odlučno velim Sad idemo u krevet (jer smo već davno i večerali i kupali se i prali zube i tak. I naravno, idemo. Ako ga niš ne uspava, onda MM i ja potiho pričamo o bilo čemu - tako smo mu dosadni (zapravo ga to umiruje) da zaspi za čas, i svaki put bez cice!!

:* svim nesavačima.

Kod nas je pravilo da nema vracanja iz spavace sobe-kreveta. To vrijedi za nocno spavanje, po danu ga ne tjeram, ali ako nista ne upali odemo se provozati. Navecer cesto odbija odlazak na spavanje, trazi da spava u dnevnom sobi, bjezi pred skidanjem i sl. Sto je umorniji to je otpor veci, uslijed nervoze. Uglavnom malo na silu, malo kroz sale ga dovedem do spavace, a on kad jednom legne u krevet dalje ne pokusava izbjeci - to je posljedica upornog pridrzavanja pravila "kad smo u krevetu, nema vise nazad".
Vazno je postaviti granicu, mom djetetu sigurno. Kad ga bake cuvaju ako idemo van onda ne ode spavati prije ponoci-jer ga puste da on odluci. Par puta nas je sacekao na prozoru u pol 2 (nocu) s bakom jer "nije nikako htio na spavanje". Sad im ispricamo proceduru za stavljanje u krevet, pa ga ipak uspavaju. Jedna od fora je i gasenje svjetala po cijelom stanu i svi skupa u krevet-to rade bake jer onda i Filip sam ode u spavacu.

I moja cura odbija ici spavati mada je umorna ali jednostavno dok je zadnji atom snage u njoj ona nece u krevet. Popodne spava jer je umorna i vidim da joj treba to popodnevno spavanje.

Vidim da joj je radnim danom zao ici ranije u krevet jer se taman lijepo zaigramo, svi smo doma, ona uziva i onda joj je zao to sve ostaviti da bi isla spavati. I zapravo mislim da je kod nas problem u tome sto je njoj malo to popodnevo druzenje radnim danom i zato nastoji odugovlaciti da to sto duze traje.

Mozda je i kod vas tako nesto u pitanju, jednostavno mu je lijepo doma s vama i zao mu je ici spavati.

Nemam neki savjeti vec kako je nekto vec rekao, svaki dan barem za 10-tak minuta ranije se poceti spremati za krevet.

Vidim nismo jedini :/

Evo, jucer nije spavao popodne (doduse jucer nismo ni imali vremena za spavat, al znamo ga tu i tamo testirati s nespavanjem jedan dan u vikendu, da vidimo jel njegova pobuna doista opravdana), no on je cijelo popodne bio cmizdrav, s ocima crvenim ko da je plakao danima, bas je izmoreno izgledao. I zaspao jest ranije navecer, al je bio tolko umoran da se jedva umirio (kod nas ne djeluje ono: bolje da se izmori, pa ce bolje spavat, tj. mislim da kod vecine djece to ne pali).

Ne znam, vidjet cemo kako ce to ici.
Ujutro prije vrtica se zali kako je pospan, pa mu svaki puta objasnjavam da je to zato sto ne zeli ici spavati na vrijeme, kada sva djeca spavaju, nego se svadja, bjezi i vice kako nece spavat jer se hoce igrat :)

Vise ne znam kako da se postavim prema tom njegovom pokazivanju svoje volje u ovom kontekstu :? :/

Moj mišić odbija spavati otkako se rodio. Uvijek smo vodili borbu za ići u krevet.
Uglavnom je palilo ispuhavanje energije dok je bio manji a sad skoro 3 god pa on nas umori. Trudim se uvaliti mu u ruke slikovnicu ili puzle i to ga nekako smiri pa kako tako uspije zaspati. A nekad ni to neće. Pričam mu svaku noć crvenkapicu već mjesecima.
Ljeti i nema taj problem jer bude puno vani, umori se i zaspi, zimi ne pati se, jadničak.
Ali inače ima problem jer nezna zaspati kao neka djeca. (Uspavljivala sam ga na rukama)
Npr. sinoć je ležao u krevetu od 21h i nekad oko 23:30 uspio je zaspati. :shock: :shock: :shock: Morala sam mu zaprijetiti pa se rastužio. On se pati jednostavno nemože, nezna zaspati. Ali se trudim ne popuštati mu. Za dnevno spavanje isti problem.

Citiraj:

---

nije spavao popodne no on je cijelo popodne bio cmizdrav, s ocima crvenim ko da je plakao danima, bas je izmoreno izgledao. I zaspao jest ranije navecer, al je bio tolko umoran da se jedva umirio (kod nas ne djeluje ono: bolje da se izmori, pa ce bolje spavat, tj. mislim da kod vecine djece to ne pali)

---

I ja to nekad radim vikendom ako ustane poslije 8, ali nije baš efikasno jer oko 18 nemože se držati na nogama, pa ga još moram animirati da nezaspi i probudi se u ponoć.

Ma sve u svemu nismo to uspjeli uspostaviti kako piše u knjigama. Uglavnom svaki put ja uspijem zaspati prije njega. :(

Citiraj:

---

Pandora Aura Monroe prvotno napisa

Btw. mene su u vrtiću tjerali da spavam poslije ručka :shock: i naravno da to nije ničemu koristilo - nisam se mogla prisiliti da zaspim pa sam promatrala druge kako spavaju, što mi je dosadilo nakon dva dana, ali zato sjećanje na tu gnjavažu traje do danas.

!

---

potpisujem!

samo sto sam ja u vrtic isla od trece godine i mogli su me disciplinirati da lezim u krevetu dok drugi spavaju, ali moje dijete je 1,5 god i ne mogu ga natjerati da legne i smiri se, a niti to ne zelim.

ja sam imala takav bioritam, spavati po danu nisam mogla, ali zato bi zaspala odmah iza crtica, pa makar sjekire padale :lol:
i cak negdje do 20-te godine sam isla jako rano spavati, 10 sati mi je bilo jako kasno, obicno bi zaspala negdje oko 9, a i to sam puno rekla :mrgreen:

sto ja vidim kod svog djeteta je da mu je jedno spavanje dnevno premalo, a dva previse. i niakk na zelenu granu, jer on zeli ici spavati, umoran je, zove me da idemo spavati, a onda rijetko kad bas odmah zaspe, najcesce se navlacimo od pola sata do sat vremena.

Mony, mislim da je presudno tvoje vidjenje...ako ga nespavanje iscrpljuje onda mu to poponevno spavanje treba, htio on to ili ne :mrgreen:

Iskreno, kod nas kad nista drugo ne upali, onda pali mito i korupcija a mislila sam da nikad ovo necu koristiti
Nakon uvjeravanja zasto treba spavati, na kraju mama kaze da kad se lijepo odmori i probudi, naci ce neki poklon ispod jastuka.
I onda recimo nadje kinder jaje, igracku uzme a cokoladu mama baci :mrgreen:

Jedini problem je sto onda danima nakon trazi poklon kad ide spavat ali i to rijesimo...

Citiraj:

---

Njojza prvotno napisa

Mony, mislim da je presudno tvoje vidjenje...ako ga nespavanje iscrpljuje onda mu to poponevno spavanje treba, htio on to ili ne :mrgreen:

---

Pa da, imas prav :mrgreen: :lol:


Ovo sto se podmicivanja tice, kod L. nijedan oblik podmicivanja ne djeluje :)

Uveli smo i stavljanje smileka za popodnevno i vecernje spavanje, al uopce ga ne dira ako dobije crticu, i to ju bas onako zadebljam, al nista :)
S jedne strane sam jako ponosna na tu njegovu karakternu crtu, al s druge nam ona ometa miran odlazak u krevet :mrgreen:

Mozda dodje sam na svoje - ne znam vise sta bih rekla ;)