osječaj krivnje

Drage moje,moram vam se javiti u ovaj kasni sat,jer mi tuga razdire srce.Naime,dans mi očito nije bio dan.Moj četverogodišnjak je naravno dobio svu pažnju ovoga svijeta.Iako sam bila pomalo umorna(naime,trudna sam i moram mirovati zbog problema u trudnoći),nisam ga odbila u nijednoj igri.Tako je zapravo oduvjek,uvijek mu se maksimalno posvetim i zadovoljna sam našim odnosom.Onda se polako bližio kraj igranju,trebalo je večerati i spremiti se za spavanje.Malo smo se natezali oko oblačenja piđame,jer on bi se igrao u nedogled da bi na kraju prolio sok po kauču.Ja sam u tom trenutku jednostavno izgubila kontrolu i poslala ga spavati bez priče(koju toliko obožava) i vikala ga da je prekrdašio.I sad kad je on u suzama zaspao,ja se osječam kriva i misllim da nisam dobro reagirala.Dajte neki pametan savjet,ili barem potvrdu da nisam jedina kojoj se to događa.Znam da nije ništa strašno,ali meni je sad toliko krivo :( laku noć

Citiraj:

---

raffaela prvotno napisa

Drage moje,moram vam se javiti u ovaj kasni sat,jer mi tuga razdire srce.Naime,dans mi očito nije bio dan.Moj četverogodišnjak je naravno dobio svu pažnju ovoga svijeta.Iako sam bila pomalo umorna(naime,trudna sam i moram mirovati zbog problema u trudnoći),nisam ga odbila u nijednoj igri.Tako je zapravo oduvjek,uvijek mu se maksimalno posvetim i zadovoljna sam našim odnosom.Onda se polako bližio kraj igranju,trebalo je večerati i spremiti se za spavanje.Malo smo se natezali oko oblačenja piđame,jer on bi se igrao u nedogled da bi na kraju prolio sok po kauču.Ja sam u tom trenutku jednostavno izgubila kontrolu i poslala ga spavati bez priče(koju toliko obožava) i vikala ga da je prekrdašio.I sad kad je on u suzama zaspao,ja se osječam kriva i misllim da nisam dobro reagirala.Dajte neki pametan savjet,ili barem potvrdu da nisam jedina kojoj se to događa.Znam da nije ništa strašno,ali meni je sad toliko krivo :( laku noć

---

joj pod krivu sam rubriku poslala.nemojte zamjerit.nova sam.pa,pa

Nemoj se živcirat. I ja ponekad odreagiram neprimjereno i osjećam se kao ti sada, ali nismo savršene. Ne trebamo se niti truditi biti savršene. ali trudim se biti bolja i ne napraviti to drugi put.
I obavezno joj se ispričam i kažem da možda i nije bilo u redu njeno ponašanje (ako nije), ali da nisam trebala tako reagirati i da je to bilo baš ružno od mene i da ću se truditi da drugi put ne reagiram tako i da se ona potrudi durig put ne raditi to što je već radila (ako je uopće i do nje) :)

nemoj se zivcirati... toliko puta će ti se dogoditi da povičeš i (neprimjereno) reagiraš, al uvijek se možeš ispričati i na kraju krajeva već velikom dječaćiću objasnit da si i umorna i razdražljiva, pa i da se malo poigra sam (možda ga čak to ne bi bilo loše učiti polako, ako si trudna)... na kraju krajeva, ako s jedne strane budeš viknula, bit će s druge strane trenuci kad si nježna, puna ljubavi i razumijevanja, pa će prevagnuti ovo drugo... ne bih se s tim toliko opterećivala, sve je to dio života... al bih sigurno nastojala - u pogledu trudnoće i buduće prinove - polako privikavati malog da se ne okreće sve oko njega. bolje sad, nego da kad dođe beba ti pukneš od obaveza il se on osjeća zapostavljenim... bolje sad na vrijeme...

meni je prekjučer bilo slabo, onako sva sam bila malaskala (kao pred gripu) i fino sam zamolila moju zxuju da se igra sama, da mama ne može, da je umorna... nije joj bilo pravo, al morala je to prihvatit, jer ja nisam mogla gledati na oči... a ona se inače itekako zna fino zaigrati sama...

nisu mame svemoguće, imaju i mame pravo biti umorne, a i biti neraspoložene za igru... da si to prihvatila, možda ne bi neprimjereno "pukla" u potpuno bezveznoj situaciji...

sretno! :heart:

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

nisu mame svemoguće, imaju i mame pravo biti umorne, a i biti neraspoložene za igru... da si to prihvatila, možda ne bi neprimjereno "pukla" u potpuno bezveznoj situaciji...
:

---

Upravo tako, nitko od nas ne može uvijek biti dobro raspoložen, nekada nam jednostavno nije dan, pa je bolje odmah objasniti djetetu, iz više razloga:
Prvo, da se ono ne osjeća krivo
Drugo, da se prilagodi, ( koliko to dijete može) situaciji
Treće, da shvati da mame nisu uvijek savršeno dobre volje, da nas nekada boli glava, da smo nekada jednostavno preumorne... sigurna sam da je to rijetko, ali tako dijete od malena shvati da se ljudi ne ponašaju i osjećaju pravocrtno.
Ako mi na silu glumimo dobro rasloloženu majku onda kada se osjećamo upravo suprotno, niti djetetu niti sebi ne činimo dobro.
Neprimjerene reakcije su uvijek moguće, iako ih ima sigurno manje kad ne zatomljujemo lože raspoloženje, ali se dogode.
Ja se osobno ispričam djetetu ako shvatim da sam bezveze vikala na
njega ili da sam ga neprimjereno kaznila ( niti ja, kao ni ti, nikada ne kažnjavam nečitanjem priče).
Sve u svemu, ništa strašno. :love:

ja sam prije par dana isto neprimjereno reagirala, bezveze povisila ton
skužila sam da sam pretjerala, ispričala se lani i rekla da nije ona ništa kriva, da sam ja pogriješila i da mi je žao.

kaže ona meni: ružno si se ponašala. nisi smjela!

događa se to. mislim, svima!

:love: