Samo prolazna faza, ili...

Petra ima mjesec i 23 dana i u zadnje mi jako kasno zaspi navečer, nekoliko dana je to bilo oko ponoći, sinoć u 3 ujutro!!! Onda po noći cicamo svaka 2-3 sata, da bi se probudila oko 9 i onda je, s povremenim spavanjima, od najviše pola sata budna do cca 14. E, onda si ona odspava do 6, 7, jedan dan čak i 8 navečer (uz cicanja). Probavali smo je ranije buditi, ali onda je samo užasno nervozna, plače... Jučer smo je probudili u 18, zaspala je u 3 ujutro. Mislim, zaspala bi ona tu i tamo, na 10-15 minuta, i onda se probudi i gleda ko' zec. Onda, traži cicu, kad joj dam, malo pocica i počne vrištati. Strah me da možda nije od nas pobrala kakvu virozu, grlobolju ili sl.
Ili je to samo prolazna faza koju treba izdržati? Što ako mi zamijeni dan za noć i potraje tako?

Baš nitko?

meni je na početku tako bilo ona je znala bit budna do 1 s tatom dok sam ja spavala pa bi je on donio meni kad je tražila jest. al to je bilo na početku dok nije još imala nikakav red u spavanju. nisam ti puno pomogla...

mislim da ti se bebica još traži. treba ponekad i par mjeseci da uhvati ritam koji joj paše. Sretno i izdurajte - neće to još dugo!

Ma ako je prolazna faza, nema frke (iako je malo naporno, jer mi Lucija ima 21 mjesec i ne ide u vrtić, pa ne mogu ni tijekom dana spavati, ali dobro). Ono što me brine je to što mi je već nekoliko ljudi reklo da je zamijenila dan za noć, i da to, ako joj sami ne pokušamo uvesti red, može potrajati i godinu dana. Nekako mi je teško u to povjerovati, ali me ipak malo strah te opcije...

Pripazi se tog "uvođenja reda" da ne bi dobila nesretno i nesigurno dijete koje kao takvo ne može dobro napredovati...

Još je jako mala i činjenica je da je zaista malo zamijenila dan za noć, to se da srediti i uokviriti u neke granice normale, ali svakako postepenim i laganim putem.

Za početak zbroji koliko vremena dijete uopće spava u 24 sata, po ovome što si napisala čini mi se dovoljno, osim što ti ona popodne lupi veliku turu spavanja koja bi trebala biti po noći.

Ja nisam sa svojima imala baš tih problema, ali tu i tamo sam znala naletjeti na neke tekstove i savjete kako polako pomaknuti granice budnosti i naštimati vrijeme dugog spavanja u noćni dio dana.

Ali, napominjem, budi strpljiva jer je tvoja kći još jako mala i traži se zajedno s tobom, možda je to samo prolazna faza koju će sljedeći skok u razvoju potpuno razbiti i tada možete uhvatiti sasvim solidan ritam suprotan ovome koji sada imate.

Off topik :)

Ne bi li ti trebala promijeniti potpis?

Ma promijenit ću ga, Sanjice, samo mi se sada nekako neda. :oops:
Znam i ja da bih joj trebala postupno promijeniti ritam, koji, iskreno, ni ne znam kad i kako je počeo. Što se tiče skoka u razvoju, do sada ih nismo primjećivali, tako da ne znam da ¸bi to moglo tako ispasti.
A ne znam koliko ću dugo ovako izdržati, zbog Lucije moram biti budna po danu, zbog Patre po noći, stvarno ne znam kad bih spavala. A već me sad napadaju viroze jedna za drugom...

mi smo negdje u toj dobi išli spavati oko 4 ujutro, nekad čak i 5 :roll:

kako došlo, tako prošlo :mrgreen:

nikolicc, koliko je dugo trajalo, i kad vam je počelo. s mjesec, dva, kasnije?

Sorry, uopće nisam registrirala da si napisala u toj dobi. Jeste i vi po danu non-stop spavali?

Citiraj:

---

KokoLu prvotno napisa

Sorry, uopće nisam registrirala da si napisala u toj dobi. Jeste i vi po danu non-stop spavali?

---

ona da, ja tu i tamo :lol: , kad bi napokon zaspala odahnula bih i mislila evo još jedan dan prošao, odnosno noć

kad nas je trajalo otprilike mjesec dana i onda se nekako izreguliralo
bez brige, proći će mada se tebi sada čini da nikad neće ;)

ne znam, ja sam bila takva beba prva dva mjeseca i stara mi je skoro riknila od umora, onda je došla baka i po zdravo seljački štipala me cijeli dan i nije mi dala spavati, dakle naveče sam zaspala ko guzica i od onda nije više bilo takvih problema... taj dan je bio pakao, istina, ali poslije nije bilo problema više :)

a nisam bila ni nesretno ni nesigurno ni nezdravo dijete zbog toga :roll:

Ne znam, sve smo isprobali, ali kad ju i uspijemo probuditi plače sve dok ponovno ne zaspe, a to mi je nekako strašno.

Kod "uvođenja reda" mislila sam na praksu nekih žena da naprave neki svoj zamišljeni red djetetu kada ono treba spavati, kada jesti i kada biti budno. Pa kad naiđe period da dijete treba spavati (po maminom) satima ga muči i uspavljuje dok jadno dijete zaista ne zaspi od plača i umora.

A dijete je možda baš tada imalo svoj unutarnji sat koji je bio naštiman da se nacicava i klopa. Al mami to nije bilo i tako dolazimo u začarani krug. I nakon tjedan dana mučenja, dijete postigne ritam ali na sljedećoj kontroli prirast težine drastično manji, zabrinjavajući i ubrzo pa-pa dojenje.

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

Kod "uvođenja reda" mislila sam na praksu nekih žena da naprave neki svoj zamišljeni red djetetu kada ono treba spavati, kada jesti i kada biti budno. Pa kad naiđe period da dijete treba spavati (po maminom) satima ga muči i uspavljuje dok jadno dijete zaista ne zaspi od plača i umora.

A dijete je možda baš tada imalo svoj unutarnji sat koji je bio naštiman da se nacicava i klopa. Al mami to nije bilo i tako dolazimo u začarani krug. I nakon tjedan dana mučenja, dijete postigne ritam ali na sljedećoj kontroli prirast težine drastično manji, zabrinjavajući i ubrzo pa-pa dojenje.

---

ma daj ne lupaj gluposti.... to nisu prvi tjedni života, to je već dva mjeseca...

ajd priznaj, tvoja beba spava po noći? nemaš pojma o čemu pričaš i ne plaši ljude okolo paranojom da neće sisati i da će slabo napredovati, budalaštine, tim više što je svako dijete drugačije...

nek proba, ako ne upali, ne upali... ali strašit ju kao da će ne znam što raditi ako ju proba držati budnom preko dana je čista budalaština :roll:

Citiraj:

---

KokoLu prvotno napisa

Onda, traži cicu, kad joj dam, malo pocica i počne vrištati.

---

Kad meni ovo radi, obično nije gladna, već pospana.

Bila bih presretna da hoće na cici zaspati, ali ne, ona malo pocica, pa vrišti (ne plače, baš vrišti).

Nama se ovo događa obično u kasno popodnevnim ili zadnje vrijeme kasno - večernjim satima.

U takvim situacijama, ako je dan stavim ju u kolica (AS u kolicima) i guram naprijed-nazad. Obično zaspe. Ako je noć, pogasim sva svjetla i ljuljam ju na fotelji za dojenje. Nakon nekog vremena se umiri i zaspe. Ako se probudi ponovim proceduru :mrgreen:

I potpuno se slažem s ovim što ti je Sanjica napisala:

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

Ali, napominjem, budi strpljiva jer je tvoja kći još jako mala i traži se zajedno s tobom, možda je to samo prolazna faza koju će sljedeći skok u razvoju potpuno razbiti i tada možete uhvatiti sasvim solidan ritam suprotan ovome koji sada imate.

---

Citiraj:

---

Jenz prvotno napisa

ma daj ne lupaj gluposti.... to nisu prvi tjedni života, to je već dva mjeseca...

---

Jenz, nisu prvi tjedni života, ali su prvi mjeseci.

(Moja sestra je npr. 11 mjeseci u Australiji i još se nije navikla na puno toga. I da nije odrasla žena od 38 godina, doslovno bi sad plakala jer se ne može naviknuti da je usred ljeta Božić.)

Pa, možemo onda malom djetešcu dati šansu (malo više od para tjedana) da se prilagodi novom svijetu u kojem živi. :love:



KokoLu, :heart:

Citiraj:

---

zizi prvotno napisa

[





Pa, možemo onda malom djetešcu dati šansu (malo više od para tjedana) da se prilagodi novom svijetu u kojem živi. :love:



KokoLu, :heart:

---

točno, pa to je upravo to što sam i napisala... ne treba joj puniti glavu paranojom, rekoh.. ako ide ide, ako ne, ne

Moj zaključak je da ne možemo previše mijenjati bebin ritam. Odnosno, možda ima mama koje imaju tu sposobnost, ali ja ne spadam u tu grupu. Primjerice, moja prvorođena je super dijete, uvijek vesela i nasmijana, nije ljubomorna na seku, stvarno je lako odgojiva, a ja još uvijek nisam uspjela to da je ostavim u kinderbetu i odem iz sobe, nego se upavljujemo navečer na našem krevetu i po sat vremena. A naslušala sam se savjeta i savjeta...

Jenz, tvoja komunikacija je, u najblažu ruku, bezobrazna.

U mom potpisu stoji troje djece i iza mene veliki broj rođene djece koje su mi kumčad ili nećaci. Točno znam o čemu sam pisala i stojim iza toga. To nisu paranoje već realna slika postupaka mladih mama koje su svojim pretjeranim forsiranjem svoga reda dovele do čega su dovele.

Upravo na ovim stranicama ima hrpa stručnih tekstova koje upozoravaju upravo na to da uspješno dojiti znači slijediti djetetov ritam, osobito u prva tri mjeseca života, bez obzira koliko taj ritam nama ne odgovara.

Možeš reći da se ne slažeš sa mojim mišljenjem i možeš iznijeti svoje argumente protiv. To mi je u redu, ali ovakav riječnik koji ti koristiš pomalo mi je uvredljiv.

Bez obzira na sve :love: i Sretan Božić!