Printable View
djete mi ima 3god i otkad je pošao u vrtić po pitanju ponašanja se je jako pokvario.dali prekinuti odlazak u vrtić ili ne?isprobali smo sve metode u vezi boljeg ponašanja ali ništa.počeo je lagati,svađati se sa nama i biti jako bezobrazan.jednostavno ne prepoznajemo više to djete jer kad mu nešto zabranimo odgovara da tete to dopuste a u razgovoru sa njima one nedaju za pravo da je to tako.valjda mi roditelji najbolje poznajemo svoju djecu.
Preselila sam temu s podforuma "nakon poroda".
Njemu se ocigledno nesto desava. Postoji razlog zasto se on tako ponasa kak se ponasa. Ili ga muci vrtic, ili dolazak bebe, ili neadekvatna komunikacija izmedju vas...
Da li postoji mogucnost da potrazite strucnu pomoc psihologa?
Damian je krenuo ove jeseni,3.5g.,i prezadovoljni smo.Malo je popustio u ponašanju,ali ništa kardinalno.Odlično je prihvatio adaptaciju i uživa.Naučio je hrpu novih stvari i svaki dan uči ponešto.Tete se stvarno trude.Nedavno su izradili ogroman dvorac od kartona,sadili su žito,imali smo zajedničku kreativnu radionicu,uče pjevati,svaki dan nešto novo!!
U vrtiću ima djece svakojakih roditelja i normalno da naša djeca kopiraju tuđe ponašanje. Nažalost nekako uvijek ono lošije prevlada nad lijepim.
S druge strane, s obzirom da radim sa djecom imala sam prilike puno puta vidjeti situaciju u kojoj je dijete zaglibilo i napravilo nešto loše a roditelji to negiraju, imaju stav moje dijete to nikada ne bi učinilo, i uvjereni su da profesori lažu. A istina je sasvim drugačija.
Kako god bilo, očito dijete na ttaj način izražava svoje nezadovoljstvo nečim. A čime, e to je već malo teže za otkrit :/
Moje Filip iz vrtica za sad donosi samo novonauceno pristojno ponasanje: govori hvala, izvoli, oprosti i sl.- ja naprosto ne mogu prepoznati svoje dijete (mi ga tome nismo ucili, nije nam palo na pamet).
Doduse poceo se lupati i sakama, to prije nije znao, ali on se voli udarati, pa ne znam koliko je to vrtica; uglavnom ga planiram sto prije dati na neki sport-da se ispuse. Psovke nije poceo, ali za to mu ne treba vrtic, dovoljno je da sjedi s nama u autu dok vozimo po guzvi.
moja obožava vrtić i adaptirala se u roku odma.
iz vrtića donese jako puno pozitivnih stvari, ali nažalost i hrpetinu negativnih.
krenila je u vrtić sa 2,2 godine i do tada je uvijek znala kazat i hvala i molim. e kad se ušemila u vrtić nestalo je molim i hvala i sad je svaki put moram podsjetit: "kako se kaže?".
naučila se ona u vrtiću i beljit, i kazat "mama/tata ti si pogan/a", šakom ću te udrit, pokoju i psovku (iako mi odmah kaže ko je to tako ružno govorio u vrtiću i kako se ružno ne smije govorit. a mi doma beštimamo ko kočijaši :oops: ). naučila je i slagat povremeno, naučila je svoj bijes iskazivat bacanjem po podu, valjanjem i histeričnim urlanjem, a naučila se i pljucat.....ma čudo toga odvratnog je naučila.
ali je naučila i svu hrpu pjesmica i recitacija.
i to je jedino što je novo naučila u vrtiću. sve ostalo je znala do polaska u vrtić. i brojit, i popriličan broj pjesmica, i neke riječi kazat na engleskom i jest za stolom i služit se priborom i molit se.....
koliko god vrtić ima pozitivnih toliko ima i negativnih strana, a prilikom upisa diteta u vrtić triba na sve to pristat. ili dite ne upisivat/ispisivat iz vrtića. i nikad mi nije palo na pamet okrivljavat tete zbog tih negativnih stvari koje ona skupi u vrtiću. jer ih ne kupi od teta (e sad trude li se one to ispravit u vrtiću ili ih nije briga, neću u to ulazit) nego od druge dice.
i svjesna sam od kad je počela bit dio kolektiva da ja kao roditelj moram duplo više energije, znanja, strpljenja posvećivat njenom odgoju/preodgoju nego dok je bila doma sa mnom.
znam da djeca u vrtiću rade svašta, ali nije ni u redu za sve okrivljavati vrtić
moja lana je grizla i tukla se i prije vrtića. a nije to vidjela u svom domu.
a vrtić po mom mišljenju nosi puno, puno toga više lijepog i pozitivnog nego negativnog
kao što lory kaže- pjesmice, recitacije... kod nas i novi, zagrebački naglasak :mrgreen:
sve u svemu, jako sam sretna što lana ide u vrtić!
Isto se dogodilo mojoj šogorici kada je njena malena krenula u vrtić. Shvatili su da se ona zapravo u vrtiću ne zna postaviti prema drugoj djeci, bude pasivna, a onda kada dođe kod kuće, preuzima aktivnu ulogu i tiranizira ukućane, da nadoknadi sve ono što u vrtiću ne moža, a nju sigurno frustrira... oni se nisu ljutili, a ta je faza brzo prošla, možda nakon mjesec-dva.
istina da je naučio i dobrih stvari u vrtiću.već puta je znao doći kući izgrižem,izgreban,čak sa kvrgama na glavi i uštipnut za lice da par dana bilo plavo.nasve to je teta uvjek imalaspreman odgovor i da par djece ima problema kod kuće i da se tako ponašaju.svako malo dođe kući i kaže mama borna me tuka i teta na to odgovarada su to dječje igre.u zadnje vrije znam stajati iza zatvorenih vrata i gledat kaj se događa među njima.svi se naguravaju a teta na to ništa.tu tetu baš i ne obožava jer kaže da nije dobra.otišla bi razgovarat sa ravnateljicom al neznam kako bi nakon toga ta teta na to reagirala.njih je u grupi 23 a u svakoj smjeni jedna teta.druga je tete super i vidi se kako se dobro odnosi prema djeci i uvjek je nasmijana za razliku od ove prve koja većinom stalno ljuta.jednom kazala da išli van i da je boli briga da ona njih obukla toplo iako bilo jako vruće jer još bilo ljeto.drugi put da joj ih je ne do glave već dosta već preko glave.
Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
Potpisujem od riječi do riječi.
joj budi sritna :mrgreen:Citiraj:
Anci prvotno napisa
da čuješ s kakvim moja naglaskom (novim) dolazi doma muka bi i tebi došla. ja se ubijam ispravljajući i naglasak i riječi i žderanje samoglasnika. :mrgreen: strava i užas. još kad kaže npr. "ja sam vee`lka cura", ili kad broji "osamnes, trines, jedanes, dvanes..." auuuuu, meni sve dlake poskoče. :mrgreen:
kao Senka iz BB ?
Loryblue
ja gdje naiđem na tebe pišam od smijeha
i ja sam zadovoljna što V ide u vrtić
istina Bog nije baš nešto pjesmica naučila, ne znam da li to uopće uče, i dalje kad nešto zapjeva to bude "oj ulice i ti si pijana" što ju je baba naučila, ali vidim da voli ići, igra se sa klincima i zadovoljna je tamo
je naučila je vikati "Dinamo, Dinamo" čim se pojavi nogomet na televiziji, i koliko god se baba trudila vikati "Rijeka, Rijeka" uzalud joj trud
ah da, samo što je njoj to ostalo iz djetinjstvai, a ja se trudim ovo sasjeć u korijenu :mrgreen:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Kopiram odgovore sa identičnog topica:
cinderella
Pridružen/a: 21. 10. 2006. (18:26:19)
Postovi: 55
Postano: ned pro 23, 2007 6:21 pm Naslov:
--------------------------------------------------------------------------------
komunicirajte s tetama i na lijep nacin im recite kakve promjene vidite kod djeteta te da vi kod kuce odredene stvari ne dopustate i zamolite da pripaze na takvo ponasanje u vrticu te da vam daju povratnu informaciju nakon nekog vremena. moguce je da dijete na taj nacin protestira protiv odlazenja u vrtic ako je jos na privikavanju
[Vrh]
Anci
Pridružen/a: 27. 08. 2007. (20:49:44)
Postovi: 526
Lokacija: Zagreb, Jarun
Postano: ned pro 23, 2007 8:22 pm Naslov:
--------------------------------------------------------------------------------
pa zašto ne bi i tete i vi imali neka svoja pravila?
kod nas je situacija obratna- ja pustim više nego tete. i to mi je ok.
dijete zna kako se s kim može ponašati.
promjene su možda vezane uz adaptaciju.
_________________
Lana 2004
Jelena 2006
[Vrh]
Lubica
Pridružen/a: 19. 11. 2004. (21:37:10)
Postovi: 106
Lokacija: Zagreb
Postano: ned pro 23, 2007 10:20 pm Naslov: Re: vrtić
--------------------------------------------------------------------------------
dtrstenjak je napisala/o:
IMA DIJETE STARO 3GOD.VRTIĆ KOLIKO JE DOBAR I LOŠ JE.OTKAD IDE U VRTIĆ POSTAO JE SASVIM DRUKČIJE DIJETE I TO U NEGATIVNOM SMISLU.POČEO JE LAGATI,SVAĐATI SE I JAKO BITI BEZOBRAZAN.KAD KAŽEŠ DA NESMIJE NEŠTO RADITI ODGOVORI DA MOŽE I DA IM TO TETA U VRTIĆU SVE DOPUSTI.KAKO DA GA ODGAJAMO KAD NEKE STVARI TETE U VRTIĆU RADE KONTRA OD NAS?
Postoje tete u vrtiću i općenito ljudi s kojima možeš razgovarati, ali koji se vrlo vjerojatno neće zbog razgovora s tobom promijeniti. Ja, osobno, vjerujem, da tete većinom misle da su njihove metode odgoja nepromjenjive s obzirom na "uvjete rada, broj djece, plaću lalala...."
Moj mališa ne ide još u vrtić ali kada smo ga pokušali dati u jaslice ovu jesen, odustali smo; ne zato jer se nije adaptirao ( a nije se ), nego zato jer ga MM i ja, bez obzira da se i je adpatirao, ne bi nikada ostavili u vrtiću/ jaslicama u kojemu bi nam dijete definitivno nazadovalo, prvenstveno emocionalno.
Meni je bilo dovoljno par dana provesti 2 sata na dan s tom djecom i uvidjeti na šta se to svodi, ja sam to nazvala životarenje zaista nužno zlo,, bilo mi je pretužno.
No, to su bile jaslice i tete i grupa u mom kvartu. Nije svuda isto.
Želim ti puno sreće s tetama u vrtiću, u svakom smislu ( razgovor, promjena tete/grupe/vrtića...)
_________________
Fran 05.07.2005.
[Vrh]
tanjads
Pridružen/a: 26. 03. 2005. (12:02:44)
Postovi: 577
Lokacija: Zagreb, Dubrava
Postano: uto pro 25, 2007 5:05 pm Naslov:
--------------------------------------------------------------------------------
Anci je napisala/o:
pa zašto ne bi i tete i vi imali neka svoja pravila?
kod nas je situacija obratna- ja pustim više nego tete. i to mi je ok.
dijete zna kako se s kim može ponašati.
promjene su možda vezane uz adaptaciju.
Ovako nekako i ja mislim. Naravno do izvjesne mjere. Nije zgoreg razmisliti-mozda su tete prepopustljive, ali mozda i vi prestrogi.
_________________
Filip 19.4.2005.
[Vrh]
Anci
Pridružen/a: 27. 08. 2007. (20:49:44)
Postovi: 526
Lokacija: Zagreb, Jarun
Postano: uto pro 25, 2007 8:42 pm Naslov:
--------------------------------------------------------------------------------
Naravno, do izvjesne mjere. Kod nas u vrtiću tete sigurno nisu prepopustljive, njih je 27 u grupi, jedna teta ujutro, jedna popodne- ne bi one mogle izdržati da im previše puštaju!!!
Ne znam kakva je situacija kod vas.
_________________
Lana 2004
Jelena 2006
[Vrh]
mmmama
Pridružen/a: 19. 09. 2007. (01:34:00)
Postovi: 264
Lokacija: ZG, Vrbani
Postano: uto pro 25, 2007 11:28 pm Naslov:
--------------------------------------------------------------------------------
Ne vjerujem da im tete "sve puštaju" - da je tako, najteže bi bilo upravo njima, tetama.
_________________
2004.
2007.
Ne znam jel ovo što ču pisati spada ovdje, ali vrijedi pokušati! :) Prije mjesec dana smo krenuli u vrtić (imamo 3 godine i 3 mjeseca), da "upadnemo" u vrtiće čekali smo pune dvije godine, u našem vrtiću ne postoji lista čekanja, nego koliko je roditelj dosadan teti tj.ravnateljici, tako dobite mogučnost "upada" u vrtić.
I tako samo ja počela dosađivati i nekako smo upali u vrtić.
Konačno, sam pomislila, tri dana smo muž i ja bili na privikavanju, jer nismo mogli duže izostajati s posla i mali je relativno dobro to prihvatio, ali zadnjih par dana teta od 50-tak godina, počinje prigovarati kako naš 4-godišnji sin ne zna se sam obući, kako ujutro plače za mamom i tatom. (da, ima tri godine, ali to tetu ne zanima). Da ja ne duljim s ovim pismo, zanimaju me neka pitanja.
1) Da li kod vas postoji lista čekanja?
2) Da li se svi znaju obuči?
3) Da li vas tete zovu na posao kada dijete plače?
1. trebala bi postojati u svakom vrticu, kao i transparentnost upisa i uvjetaCitiraj:
1) Da li kod vas postoji lista čekanja?
2) Da li se svi znaju obuči?
3) Da li vas tete zovu na posao kada dijete plače?
2. ne ne znaju svi sve samostalno, barem ne od pocetka, trogodisnjak bi se npr. trebao znati sam svuci, pronaci svoju jaknicu, cipelice, a zatim mu pomoc odrasle osobe treba - no cak i da to ne zna, nauciti ce, nitkos e nije rodjen naucio :mrgreen:
3.ne, nije praksa da se zove na posao kad dijete place, praksa je da se odradi adapt., ali ako je dogovor da se zove ne vidim zasto ne.
Moj ide u S.Gaj i nema liste čekanja, navodno da to nemaju u praksi,..to mi je malo :? al šta je tu je.
Znaju sami nešto obući, ali im svima tete pomognu.
Tete ne zovu, bila je jedna curica s mojim mišom i plakala je po sat-dva pa ipak nisu zvali. Jadna djeca se naviknu da moraju ostati i da nemaju izbor.
Plakao bi i moj kad bi znao da će me zvati.
Tete su jako bitne. Naše su super :D
bojan je krenuo sa 3 godine i dva mjeseca i NIJE se znao sam obući, skidanje kako tako, ali oblačenje :nope: , nula bodova
tete nikad nisu radile "slučaj" od toga, zapravo ni ne znam dal smo o tome uopće razgovarali, s vremenom je naučio i sve ok :)
što se tiče plakanja, u vrijeme adaptacije (koja je trajala i trajala i trajala...), imali smo dogovor da ako toliko plače da ga ne mogu smiriti, da me odmah nazovu (jer sam ja bila u blizini vrtića) i to mi je bilo ok, čak mi ne bi bio problem da su me zvale na posao, jer sam se mogla tako izorganizirati da dođem po njega i ja sam željela da me zovu ako neutješno plače, a znale smo se čuti i smsom ( kratko mi jave dal plače, kakav je, koliko brzo se smirio nakon što bi ja otišla itd)
ali, bojan svoju tugu i frustraciju, prva dva, tri mjeseca, ni nije toliko iskazivao plačem, nego na neke druge načine i znalo je biti dosta "škakljivih" situacija (griženje, razbacivanje stvari, trganje slika sa zidova, šaranje igračaka i zidova i masu drugih stvari koje nikad prije nije radio), ali tete su se zaista maksimalno angažirale i hendlale to odlično :heart:
imam jako dobar odnos sa svim tetama i to mi jako puno znači :)
lista čekanja postoji, doduše, nismo se, na svu sreću, našli na njoj, ali znam da postoji :)
1. - nema nikakve liste čekanja; ko god bi upisao dite u vrtić može. doduše, kapacitet vrtića nije ni 2/3 popunjen jer je vrtić ogroman, ko omanja škola.Citiraj:
limač prvotno napisa
2. ne znaju se obući. pogotovo u grupi di je moja šefica. to je grupa 3-4 godine i više od pola ih se ne zna obuć. šefica zna i cipele i navuć gaće, ali bi mi bilo puno draže da je teta (a svaki božji dan to spominjem kad dođem po nju) obuće nakon što pohodi wc. a ne da je ja svakodnevno, i usrid zime nalazim golih i razdrljenih bubriga. podivljam na to.
3. ni slučajno. prođe se adaptacija (iako ima roditelja koji jednostavno nisu mogli prolazit s ditetom ni tjedan dana adaptacije) i to je to. mene su samo jednom zvali iz vrtića kad je imala proljev.
u vrime kad je plakala na adaptaciji, a ja zvirala oko vrtića ko bijesna lisica nisu me zvali (adaptacija je bila takva da bi je ja ostavila pola sata, sat, dva...i vrtila se oko vrtića. nije praksa sidit u vrtiću i čekat da se dite privikne).
u šeficinoj grupi imaju dva brata koja su došla u vrtić prije 2 miseca. njihovo prilagođavanje je stvarno bilo strava i užas. dobar misec dana su ujutro plakali ko ljute godine. i nama roditeljima ih je bilo muka gledat, a mogu mislit kako je tek bilo tetama.
1.Niti u jednom(sada je u vrtiću br.2) nema liste čekanja.Tj.bilo je mjesta za djecu kojoj su oba roditelja zaposlena,a mi smo u toj kategoriji.
2.Sa tri godine nije bio potpuno smostalan što se tiče oblačenja,a to tete nikad nisu postavljale kao problem.
3.Nikad nas nisu zvali na posao zbog plača,jedino ako dijete nešto boli,ali to je druga priča.
Znam da je problem izostajati sa posla,ali moguće je da je adaptacija prekratko trajala.Zapravo ,naše sin je krizu doživljavao tek desti dan od polaska.Čak i jesenas kad je kretao u novi vrtić (sa 5,5 godina) ja sam uzela tjedan dana godišnjeg da bih bila uz njega i da u početku ne bi morao ostajati cijeli dan.
Nema ljutiš, ali mi se ovaj opis situacije čini malo pretjeran.Citiraj:
djete mi ima 3god i otkad je pošao u vrtić po pitanju ponašanja se je jako pokvario.dali prekinuti odlazak u vrtić ili ne?isprobali smo sve metode u vezi boljeg ponašanja ali ništa.počeo je lagati,svađati se sa nama i biti jako bezobrazan.jednostavno ne prepoznajemo više to djete jer kad mu nešto zabranimo odgovara da tete to dopuste a u razgovoru sa njima one nedaju za pravo da je to tako.valjda mi roditelji najbolje poznajemo svoju djecu.
Normalno je da dijete mijenja ponašanje uslijed velikih promjena koje mu se događaju. On mora sebe nekako prilagoditi okolini... Ako u grupi bude koje dijete koje se svađa, tuče, opsuje, to i tvoj mali vidi i usvaja ta ponašanja. Znamo da inače u izgradnji karaktera veliku ulogu imaju prijatelji i društvo u kojem se kreće. Ovo se naravno odnosi na stariju djecu, ali i mlađa djeca kopiraju jedni druge. za to moraš imati strpljenja i polako mu pokazivati koja ponašanja nisu dopuštena i što ne smije raditi.
To je proces socijalizacije koji uz to što je nužan i neizbježan (ako se ne desi u vrtićkoj dobi, dogodit će se kad krene u školu).
Moja Katja je iz vrtića donijela puno toga što mi se nije svidjelo (psovanje, odgovaranje), ali mislim da je ono što je pozitivno i lijepo daleko veće.
Mislim, ionako nemam alternativu, pa o tome i ne razmišljam. U vrtić mora ići jer ju nema tko čuvati, i spremna sam na sve što on nosi.
Ono što mi se nije svidjelo u tvom postu je pitanje da li prekinuti s vrtićem ili ne. To mi se čini totalno drastična mjera, ko da je u leglu kriminala, a tete šefice zločinačke organizacije? Pa zar imaš mogućnosti ostaviti ga doma?
Koje ste metode "za poboljšanje ponašanja" isprobali, a da one nisu urodile plodom. Pa on ima samo 3 godine.