Kako raditi zadaću bez stresa?

:? Moja kćerkica je u 1. razredu. Jako je zaigrana. Inteligentna je i znam da zna, ali zbog te zaigranosti i brzopletosti stalono ima grešaka na kontrolnom. Kad sam stroga i zahtjevam da se doma vježba, ona je nesretna i plače, a kad joj govorim sabrano sa svim strpljenjem ovog svijeta ona me ne shvaća ozbiljno. Znam da ocijene nisu mjerilo znanja, ali ipak one odlučuju o daljenjem životu u školi pa i dalje. Ljutim se kad dobi 4 jer znam da je samo zbog zaigranosti, a ne neznanja. rekla mi je da je me nikad ne bi za učiteljicu jer sam stroga itd. Imam grižnju savjesti,a ne znam kako pomoći i njoj i sebi. Sama sam u svemu tome jer sam razvedena i svi od mene očekuju da dijete i u školi i doma uputim na pravi put. Kako? Trebam pomoć, savjete...bilo što.Hvala[/b]

Draga mama, zasto je ocjena 4 po tebi nedovoljna za dijete?
Mozda imas malo previsoke kriterije?
sama kazes da je zaigrana, mala je jos.
Zapravo, nisam niti znala da su opet uveli u 1. razredu ocjene, koliko se sjecam do nedavno su bile opisne ocjene.
Po meni ocjene u 1. razredu nemaju apsolutno nikakav smisao.
Mislim da ovakvim stavom mozes samo potaknuti djetetu mrznju protiv skole :?

Evo, ja radim u skoli i samo da te utjesim da ima puno klinaca koji zbog ovih ili onih razloga "teže startaju". S takvom djecom (i njihpvim roditeljima) treba raditi, ukazati im da losije ocjene nisu katastrofa i nikako se ne smije toj djeci lomiti samopouzdanje.
Ako je inteligentna kao sto kazes, onda je samo pitanje vremena kad ce se "probuditi" i potegnuti naprijed. Cak i prestici druge.
Sretno :)

Ma, ne brini. Isti problem imala sam sa starijim sinom, nikako školu shvatiti ozbiljno. Zar se zadaća baš mora napraviti? Svaka zadaća?

A da ga vidiš sad... :heart: pametno mamino...

Ja sam učiteljica i imam sina koji ide u 3.razred.Inteligentan je i snalažljiv ali spor i lijen.Svašta pokušavam već 3 godine i ocjene su ok ali isto poludim kad znam da zna a dobije 3 ili 4.Kad moji učenici dobiju 3 ili 4 njihove roditelje uvjeravam da su to super ocjene.Teško možemo bit objektivni prema vlastitoj djeci i njihovom uspjehu.Pomaže mu kad mu prije kontrolnog u školi ja napišem sličan kontrolni pa ga riješi kod kuće mada on na moje kontrolne poludi i kaže mi da sam ja grozna i stroga i hvala Bogu što ne ide kod mene u razred :roll: Ocjene u 1.razredu stvarno još ništa ne znače potrudi se samo da stvoriš kod curice radne navike-to je puno važnije!

Mislim da se najprije roditelji moraju sami iskulirati što se ocjena tiče jer ih djeca doživljavaju onako kako ih doživljavaju roditelji.Po meni je puno važnije kao što je i nana33 rekla stvoriti radne navike,a stim će i ocjene doći same po sebi.Važno je da dijete već tokom prvog razreda stekne radne navike jer je to poslije jako teško postići.
Savjetujem puno rada i još više strpljenja!

Evo još jedne profesorice :mrgreen: sa prepametnim savjetima :lol:

Dakle, prvo moraš sama sa sobom raščistiti što želiš od kćerkice - ocjene, znanje, neku disciplinu.. odluči sama... i to joj daj na znanje - ali gledaj da to prilagodiš njezinom uzrastu i karakteru. Međutim, meni ne bi bilo drago da mi roditelji kao bitno navode neke vanjske pokazatelje uspjeha - :/ tako se stvaraju kampanjci i ljudi ovisni o tuđim kriterijima i mišljenjima, a to za njezino samopoštovanje svakako nije dobro. Bilo bi bolje da kao cilj postaviš da ti svaki dan demonstrira što je novo naučila, recimo kroz igru... ili da ti se malo hvali, a ti je tapšeš po pametnoj glavici.

Svaki dan omogući joj nekakvu radnu rutinu - nakon ručka ili sl. osiguraj mirnih pol-sata sat, sjedni s njom za radni stol, skuhaj vam čaj, uglavnom neka atmosfera bude ugodna i neka radi svoje zadaće, uči, crta, recitira... ispočetka bi moglo biti pobune, ali ako vidi da ne odustaješ - priviknut će se. I nakon toga je pusti. Neka stječe radne navike malo po malo.

I ako vidi da je nakon cijele stvari slobodna za igru - sigurno će zavoljeti tu ideju da otaljiga što mora, a onda sve četiri u zrak :lol:

Što je više budeš hvalila imat će više motiva da se potrudi. Promašaje ignoriraj, uspjehe hvali preko svake mjere. Djeluje kao nešto što ne radi - ali radi. Vidjet ćeš
;)

BTW - 4 je super ocjena... a pravo da ti kažem - možda je mala skroz okej, ali učiteljica nije... ima i toga. Budi jako oprezna u kritiziranju djeteta! To će joj više štete nanijeti od ne prolaženja s 5,0

Citiraj:

---

IvanaH prvotno napisa

Sama sam u svemu tome jer sam razvedena i svi od mene očekuju da dijete i u školi i doma uputim na pravi put. Kako? Trebam pomoć, savjete...bilo što.Hvala

---

draga ivana,

meni se čini da problem nije u zadaći (ili da je to najmanji problem od svih koje imaš).

nije strašno biti sam. :) ali ti nisi sama. imaš svoju kćer :love: . vas dvije imate divnu mogućnost da izgradite ljubav i prijateljstvo. ta mogućnost je neprocjenjiva, ali ti je na dohvat ruke. :heart:

tko su ti "svi" koji od tebe nešto očekuju??? s kojim pravom??? imam osjećaj da ti njihova očekivanja prema tebi projiciraš na tvoja očekivanja prema tvom djetetu.

tvoje dijete ti samo pokazuje da tvoje ponašanje nije dosljedno. u jednom trenutku si stroga, u drugom "puna razumijevanja". e, vidiš - nisi :mrgreen: . i nju tvoje ponašanje zbunjuje. :/

zamoli ju da sama napravi zadaće, a zajedno ih kontrolirajte. izbaci strogoću, ma kako ti to izgledalo nemoguće :mrgreen: . ako svaki dan doista budeš puna razumijevanja - i ona će to prihvatiti.

brzopletost, hmmm :mrgreen: moja ima skoro 13 godina, i skoro sa svakog testa dođe s komentarom: napravila sam glupu grešku :? :mrgreen: :mrgreen:

i djeca su ljudi. nešto manji od nas po visini i težini, ali s pravom na greške ;) . nemaju sva djeca 5.0 . zato i postoje druge ocjene. nagradi ju za svaku peticu, pokaži joj da si ponosna na nju. ne kažnjavaj i ne viči za četvorke - jer će ti se dogoditi da će početi tajiti ocjene. a to sigurno ne bi htjela. povjerenje se dugo gradi, a lako ruši. ona mora znati da vjeruješ u nju.

ja se raspisala :mrgreen:

Ja nisam učiteljica 8)
Ali znam o čemu pričaš jer je moja mama bila takva.
Četvorka smak svijeta (prvu sam dobila tek u četvrtom razredu). Ko što su neke cure rekle, ima nas raznih, a bogami i učitelja, možda je i tu dio problema.
Samo sam htjela reći da jako paziš, jer posljedice na samopouzdanje mogu biti katastrofalne.

Fali mi nije - četvorka nije smak svijeta

Najvise problema djeca u skoli imaju zbog preambicioznih roditelja. To su oni koji od djetata stalno nesto zele i ocekuju samo odlicne ocjene.

Dijete u cijeloj prici nema opravo nista zeljeti. Pravo na malo zabave, igre i opustanja u tim godinama je neotudivo djecje pravo.

Djete treba nauciti radnim navikama ali ne tako da ga se muci sa previsokim zahtjevima oko skole. u dijete se radne navike ugraduju davno prije osnovne skole. Mora pospremiti svoje igracke, napraviti krevetic ili staviti cipele na mjesto. A ne sto vecina nas grijesi (ucila sam na vlastitim greskama) skupljas i pospremas za djetetom, serviras mu i donosis hranu, obavljas sve za njega a onda najednom ocekujes u osnovnoj skoli da dijete bide samostalno, odgovrno i da najedamput ima radne navike za onos to ga mozda najmanje utom trenutku interesira, manje od pospremanja igracaka ili cipela.

Mama, ohladi malo. Ocjena 4 je vrlo dobra ocjena i to jos samo ime kaze. Budi sretna i ponosna sto imas inteligentnu kcer, i sretna sto je razigrana. I pusti je da malo zivi. Jer ces joj sada svojim ponasanjem usaditi averziju prema skoli, i ti i ona imat cete problema do kraja zivota. A curica ce ti od razigranog inteligentnog djeteta postati najnesretnije dijete koje ne zeli ici u skolu.

I dijete bi trebalo dobiti pohvalu ne samo za petice nego i za cetvorke. I to je ocjena koja trazi nekog truda i znanja. Bitno je jedino da dijete ne ide u skolu nezadovoljno i nesretno. Ne vjerujem da ce biti nesretna ako se pomiris s time sto tvoje dijete jest - vesela, razigrana i inteligentna djevojcica. Zar su ti od toga vaznije ocjene i uspjeh u skoli? Zar bi bilo bolje da imas nesretno, povuceno, nezadovoljno dijete koje nezainteresirano sjedi za knjigom da bi ispunilo ne svoje zelje nego zelje svog roditelja?

sorciere, potpisujem :) [/i]

Ima jedna zgodna knjiga, zove se " Domaća zadaća bez suza" , negdje sam zabilježila autora ali sad ne mogu naći. Ja sam je posudila u našoj lokalnoj knjižnici i čitaonici pa vjerujem da je ima svugdje. Ima odličnih savjeta i uputa. Inače, ja sad imam sina u trećem razredu i otkrili smo MIND MAPPING. Čini mi se da je prilog bio u Explozivu, malo smo pročešljali po internetu, posudila sam neke knjige u knjižnici i za sada smo oduševljeni. No, to je možda za neki novi topić, ako ima zainteresiranih za tu metodu učenja možemo razmijeniti iskustva.

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

Inače, ja sad imam sina u trećem razredu i otkrili smo MIND MAPPING. Čini mi se da je prilog bio u Explozivu, malo smo pročešljali po internetu, posudila sam neke knjige u knjižnici i za sada smo oduševljeni. No, to je možda za neki novi topić, ako ima zainteresiranih za tu metodu učenja možemo razmijeniti iskustva.

---

Sanjice, ajde napiši malo više o tome, pliz!

Moj je sin ko pravo muško, voli brojke i matemamtiku, a sa čitanjem je na "vi". Cijele zimske praznike muku smo mučili sa lektirom, više je energije potrošio brojeći stranice nego da je cijelu knjigu dva puta pročitao. Nekako u to vrijeme je bio emitiran prilog o novom načinu učenja koji podjednako iskorištava obje polovice mozga. Radi se o učenju kroz crtanje mapa, meni to sliči na porodično stablo... Na televiziji je prikazan samo osnovni kostur takvog učenja, potrebne su obavezno bojice i blok papir. Osnovna tema učenja upiše se u krug koji je nacrtan na sredini papira. Zatim se iz tog kruga nižu i formiraju grane koje se dalje granaju u manje grančice, ovisno o gradivu. Svaka je grana u drugoj boji koju samostalno odabireš na osnovu asocijacije, na grane upisuješ u kratkim natuknicama osnovne i najvažnije stvari vezane za to područje i nacrtaš simbol ili znak ako je to nešto slikovito...
Palo mi je na pamet da bi tako mogli CRTATI lektiru. Kupila sam mu blok i novi veliki komplet flomastera i jedno veče improvizirala, kao , idemo crtati lektiru. U sredinu je napisao naslov, nacrtao ga i krenuli smo s prvim poglavljem. Nacrtao je jednu granu, ali na njoj je bilo mjesta da napiše samo najvažniji događaj za to poglavlje. Čitao je rečenicu po rečenicu važući iza svake da li je to ono najvažnije. Zatim bi napisao par najbitnijih riječi ili likova, nacrtao i obojao bojom koja bi ga asocirala ( npr. krvavo koljeno- crvena ). Tako je obradio četiri poglavlja, dva sata je čitao i crtao, a kada sam ga prekinula da se ide jesti i spavati MOLIO JE JOŠ SAMO JEDNO POGLAVLJE. Nisam mogla vjerovati svojim očima i ušima.
Sada tako obrađujemo svaku lekciju iz prirode. Svaka mapa uzima dosta vremena, ali sam rad na njoj je učenje i 90% gradiva je usvojeno i naučeno kada se mapa dovrši. Ne trebam vam reći koliko je meni i mužu lakše ispitivati ga kada treba provjeru, a on više ne ponavlja i ne uči iz bilježnice već isključivo iz tih mapa.... Na ovaj način obradili smo već šest lekcija, znači imamo šest krasnih, šarenih i maštovitih slika na kojima se nalazi mnoštvo podataka iz kojih je zanimljivije učiti, bolje reći ponavljati i utvrđivati gradivo....
Mogu ja još ali ne bih htjela biti dosadna...

Nisi dosadna..daj jos...sto ako je gradivo obimnije? Ili se metoda odnosi iskljucivo na nize razrede osnovne? Kako savladate tempo? Koliko vremena Vam odnese takav nacin Ucim-Crtam na dan...Dajjjjjjjjjjj :*

Ta je metoda iskoristiva na sve moguće što si čovjek može zamisliti, tako možete napraviti i svoj dnevni ili tjedni plan... Npr. sin mi sad u školi obrađuje našu županiju. Obzirom da je gradivo obimnije, svaku lekciju crtamo posebno na svoj list. Crtanje i pisanje jedne lekcije zna potrajati i do dva sata ali se dugoročno isplati. A što je najvažnije, više nemamo tjeranja za učenje, naš sin to shvaća kao zabavu, pa čak i ponavljanje ga zabavlja jer se na glas prisjeća kojom bojom je obojao određene grane, npr. plavom bojom rijeke koje prolaze našim zavičajem, koliko rijeka toliko grančica... Pokušati ću pronaći link sa sličnim mapama da si pogledate kako to može izgledati... Napominjem da sam ja samo pohvatala samo kostur i improvizirala i upalilo je, kako bi tek bilo da sam imala prilike pohađati seminar i naučiti metodu iz prve ruke?

Ne mogu sad naći, probajte na tražilicu ukucati MIND MAPPING, ima dosta o tome, a biti će vam jasnije kada vidite kako te mape izgledaju. Naše su na istom principu, samo jednostavnije razrađene i ne tako uredne i lijepo napisane. Ja sinu samo pomognem napraviti kostur, olovkom iscrtamo grane i grančice, on učestvuje i broji koliko gdje treba. Ostalo radi potpuno sam, boja , crta, a jedino se nekada posavjetuje šta da napiše, obično je to kada treba izvući i napisati samo najosnovnije što će mu pomoći da se prisjeti ostalog dijela gradiva.

http://www.mindmapping-croatia.com/index.htm

Citiraj:

---

Racela prvotno napisa

Najvise problema djeca u skoli imaju zbog preambicioznih roditelja. To su oni koji od djetata stalno nesto zele i ocekuju samo odlicne ocjene.

---

Ovo skroz otpisujem. Mene je mama toliko forsirala da sam skolu mrzila. Sestru mladju i ne bas i ona skolu i dan danas obozava i zavrsila je i univerzitet tu u Canadi dok ja nisam.

Moja Annabel je mala ali sistem skolovanja u Canadi je malo drugaciji tako da ona vec od 4 godine ide u skolu po cijeli dan. Sad je SK sto je prije prvog razreda. Znaci u septembru je prvi razred. Donose kuci svaki petak male knjigice koje mionda s njima vjezbamo da citaju svaki dan po deset ili 15 minuta. Donose i rijeci koje moraju vjezbati(engleski) koje ustvari moraju memorizirati da bi mogli sigurno i uspjesno citati.

To su takozvane Sight Words kojih ima nemam pojma nekih 300 ili tako nesto. Kad je ona to prvi put donjela kuci tj dio tih rijeci i kad smo krenule vjezbati meni je dolazilo da pojedem papir ali sam se onda sjetila moje mame i smirila se. Recimo gleda rijec BIG i kaze SMALL. :lol: :lol: :lol: :lol:

Znaci ipak kuzi ali...........

Sad zna cec nekih dva lista tih rijeci ali samo zato sto smo to krz igru ukljucili u nase zivote. Kad joj citam pricu namjerno stanem kod tih rijeci da vidim da li bi ona znala jer se ja napravim kao da ne znam(jer zna da mama ne zna sve na engleskom) i onda ona nadopuni.


Djecu treba nauciti da skola nije bauk i ne moras biti najbolji da bi necemu valjao. Tako oni stecu samopouzdanje i sami se bore za svoj opstanak.

Evp primjer ne bas da sam ponosna na njega ali mozda nekom dobro dodje da se zamisli:

Kad smo poceli imati zadace i te rjeci ja sam se prvi put malo nanervirala i zagalamila na nju jer nije cak imala ni strpljenja da sjedi na stolici a kamoli sta drugo. Kad smo zavrsili pitala me jel moze sad malo crtati i ja joj dala da crta. Kaze crta crtez za uciteljice(ima dvije). Nisam uopce obracala paznju sta crta. Kad je kasnije otisla spavati ja sam isla malo pospremiti po stolu i gledam crteze. Jedan crtez je ima te dvije uciteljice i cvijece oko njih a sa strane stoji lik zelenom bojom obojan i smedja kosa a iz usta kao crvene linije(dere se). Naravno to sam bila ja :oops: :oops: :oops: :oops:

Kad se probudila ujutro ja sam je pitala ko je to a ona kaze niko. Onda pita je li ok ako sam to ja. Ja sam joj rekla da je ok ali nije ok da je mama galamila i da nikad vise necu.

Zaljepila sam taj crtez u kuhinju i svaki dan ga gledam da znam kako se to moje dijete malo osjecalo kad sam zagalamila.

Nikad to vise nisam napravila i danas i mene crta sa cvjecem.

Eto sramota s moje strane ali ako moj primjer pomogne jednoj osobi da se skulira s djecom i zadacom ja cu biti sretna.


Sad mi trci kad ima zadacu da zajedno radimo a male knjige sa samo 5 godina cita sama i ponosna je na sebe a moje srce ogromno jer da se nisam odmah korektirala mogla sam joj odmah u pocetku ubiti zelju za skolom.

Sanjica, ovo definitivno zaslužuje svoj topic!
Zvuči mi super ( i ja sam na sličan način učila na faksu- ko bi drugačije popamtio one silne porodice i rodove :( )
Mislim da ću detaljno proučiti kaj piše na onoj stranici jer mi takve stvari dobro dođu u nastavi (a i za moju malu prvašicu)!

Ubrali smo prve plodove - jučer mi je sin došao sav sretan iz škole. Citiram ga:" Imam jako lijepe vijesti! Učiteljica me ispitivala prirodu i dobio sam čistu peticu. Rekao sam joj da sam se u glavi sjećao mapa koje sam radio i SVE sam znao. Rekla mi je Lara da sam baš dobro pričao i mislim da će cijeli razred sad tako učiti."
Inače, novu lektiru je jedva dočekao, a napredovali smo i s prirodom - sam osmišljava i kostur mape, više ne želi da mu ja to crtam već želi i to raditi sam. Do ove faze došli smo nakon samo osam napravljenih mapa!

Ovo djeluje obecavajuce...poprintat cu i ponijeti Irisinoj profesorici na sastanak...bas me zanima... :*

Evo, i mi smo probali i svidjelo nam se. Nismo čitali lektiru već tekst o gepardima ( iz dječje enciklopedije). Vrlo brzo je skužila princip: zajedno smo pročitale dio teksta, onda je sama probala skužiti o čemu se u tom dijelu radi (razmnožavanje, prehrana, lov...)- to je ujedno bio i naziv grane, pa smo opet zajedno pokušale izdvojiti najvažnije iz pročitanog i to ukratko zapisati na granu. Najveći joj je problem sažeti tekst ( napisati natuknicu) jer sve voli pričati naširoko :D - ali skužit će ona to polako, ipak je još prvašić! Jučer je tražila da radimo drugu životinju, a mislim da će biti još zgodnije kad bude učila novo gradivo iz prirode- moći ćemo se s tim zabavljati i u isto vrijeme ponavljati i proširiti gradivo :)

Danas stigla petica i iz kontrolne! Jedan bod nedostaje do maksimuma, a kontrolna je bila ful opširna, sa masom nabrajanja i sl. Definitivno nastavljamo dalje...

O čemu vi mame pričate?! Ja bih, kao učiteljica prvog razreda i majka djeteta u prvom razredu, voljela da mi netko objasni što to vaša djeca kod kuće uče u prvom razredu, posebno iz prirode i društva. Zar pišu kontrolne i to s nabrajanjima? Mislim da tu nešto nije u skladu s kurikulumom za osnovnu školu, a posebice za prvi razred. Prvi razred mora biti prijelazno razdoblje između predškolskog razdoblja i škole i kao takav služi, osim da djeca motivirano nauče čitati, pisati i računati, da zavole školu, socijaliziraju se, steknu naviku rada i boravka u školi... Priroda i društvo bi trebala biti sklad životnih situacija interpretiranih u školi ili još bolje kroz izvanučioničku nastavu, u kojoj bi djeca prepoznavala i imenovala pojmove iz prirode i društva koji su im bliski u svakodnevnom životu, a nikako učenje pojmovnih činjenica. Npr. promjene u prirodi zimi ne nabrajaju se zapisivanjem u bilježnicu, nego se djeca povedu van, gledaju, opipavaju, mjere, hrane gladne pričice, pokušaju razbiti led, ponesu led ili snijeg u toplu prostoriju i gledaju ga kako se rastapa, uspoređuju odjeću i obuću, pomažu siromašnom starcu u susjedstvu škole unijeti nacijepana drva u kuću, u parku gledaju tragove životinja i zamišljaju te verbaliziraju čiji bi tragovi mogli biti na vrhu Sljemena pazeći da ne imenuju životinje koje spavaju zimski san...Ispiti, ako se to tako može nazvati, iako je preporuka usmenog ispitivanja, su slikovni i zabavni i u njima bi dijete trebalo naprosto uživati, bojati, eventualno zaokružiti ili izdvojiti, svrstati u slikovnu rodnu ili vrstnu skupinu.
Netko je tu preambiciozan... ili mame ili učiteljice!

Draga Dunja!
Mi nikada ništa ne radimo ako to slatkica ne želi :D Njoj jednostavno nije dovoljno ono što čuje i vidi u školi. Mislim da davanje opširnijih informacija ili drugačijih metoda rada nema veze s mojom ambicioznošću. Ona uživa u svemu što na taj način radimo.

Dunja, nemoj se odmah sekirati, promaklo ti je da smo mi treći razred, a kao učiteljica znaš da je to krajnji čas da djecu naučimo učiti. Moj sin je bistro dijete i pažljiv na nastavi pa se do sada provlačio na te adute. Obzirom da je treći razred zahtjevniji, potrebno je redovito učiti i ponavljati. A iz prirode su upravo obrađivali područje naše županije. Toga nema u knjizi, već svaki nastavnik mora sam napraviti i sastaviti gradivo. Zato su tako puno zapisivali u bilježnicu. A nabrajanja su:rijeke, gradovi, važne prometnice, polj. kulture, uzvisine, doline itd. itd.

Iskrene isprike što mi je promaknuo podatak o razredu, ali to je izvan moje moći...svaki puta kada osjetim da su djece preopterećena i zato nesretna jer ne ispunjavaju očekivanja koja su pred njih postavljena skočim u njihovu obranu. Čitavu našu školu smo pretvorili u lov na ocjene da bi se djeca mogla upisati u željeni nastavak školovanja i biti uspješna u životu. Pri tom smo smetnuli s uma neke važne činjenice, a to je da je djeci, uz obrazovni napredak, potrebna igra i ljubav da prepoznaju sami sebe.
Mala digresija: ni to što ste naveli se ne bi trebalo nabrajati u 3. razredu, nego pronaći u literaturi(prospektu, lokalnim novinama, internet stranici) ili na zemljovidu, prepoznati, izdvojiti iz nabrojenog... Već sam vidjela ispite za 3. razred nekih svojih kolegica u kojima je bilo pitanje: Što je to temperatura? i prazna crta na koju je 9-ogodišnje dijete trebalo napisati definiciju. Čini li vam se to razumno i svrsishodno?

Dunja, moram priznati da me tvoj post malo "piknuo" jer sam ja dijete jako ambiciozne mame i znam da to nije ni malo lako. Zbog toga mi je uvijek na prvom mjestu želja da moja slatkica bude zadovoljna sobom i onim što radi. Zbilja je ne bih željela ničime forsirati niti opterećivati. Ima dovoljno vremena za igru, prijatelje, bake, dide, sport... A s druge strane ne želim biti nezainteresirana za zbivanja u školi i njezino snalaženje u novoj sredini, među novim prijateljima. Teško je naći pravu mjeru u tome, ali trudim se.
I definitivno mi na prvom mjestu nisu ocjene, niti je to što radimo zajedno u cilju kolekcioniranja petica. Ona jednostavno ima milijun pitanja, sve je zanima, neprestano nešto želi raditi... Pa eto, mi i radimo. Ponekad je to igra, a ponekad više sliči učenju, ali nikada ništa nije na silu.
A što tiče metoda rada u našim školama, tu se slažem s tobom, definitivno nešto ne štima. Hrpa nepovezanih informacija, malo inzistiranja na razumijevanju, a o praktičnom radu da i ne govorimo. Ali ovo je već puno kompliciranija tema, za dugačku raspravu ( na nekom drugom topicu možda :) ).

Slažem se da je na žalost lov na ocjene postao glavni cilj u školi i to je Dunja dobro iskazala. I većina roditelja bi dobro napravila da ostave djecu da sama uče i naprave zadaću, a učiteljice bi napravile dobro da ne daju djeci više nego što mogu sama napraviti. Nije valjda cilj škole da djeca uče s roditeljima nego da sama nauče učiti. Naravno da tu i tamo roditelj može uskočiti i pomoći oko ponekog podatka ili stvari ako dijete zapne.

No ako se učenje pretvorilo u to da cijelo vrijeme roditelj sjedi s djetetom i radi, tu nešto ne štima. Nad time se moramo zabrinuti.

Jedan od velikih razloga neadekvatnom ponašanju je i stav da sva djeca moraju imati sve ocjene odlične. Više nisu zadovoljavajuće ni vrlo dobre, a kamoli dobre. Kuda to sve ide? Osim inflaciji petica, što ne bi bila najveća tragedija, to vodi preopterećivanju djece. NIje potrebno da učenik ima sve odlične ocjene. Nekoć toga nije bilo, svi su završavali škole i imam osjećaj bili puno zadovoljniji, a i samostalniji, nego današnji učenici i djeca.

Citiraj:

---

haligali prvotno napisa

A što tiče metoda rada u našim školama, tu se slažem s tobom, definitivno nešto ne štima. Hrpa nepovezanih informacija, malo inzistiranja na razumijevanju, a o praktičnom radu da i ne govorimo. Ali ovo je već puno kompliciranija tema, za dugačku raspravu ( na nekom drugom topicu možda :) ).

---

Slažem se s ovom konstatacijom. Ponekad programi nisu prilagođeni uzrastu djeteta. No, iskusan nastavnik će znati to i prevladati. Neiskusan sigurno ne. A i zašto bi. Učitelj dade zadaću prema knjizi, svima doma to riješe roditelji, nitko u razredu neće reći da nije razumio i čemu da se neiskusna učiteljica uzrujava. Ima i previše problema da u prenatrpanim razredima stigne savladati te nesretne programe koji joj se nameću.

Zato bi bilo puno bolje kada roditelji ne bi s djecom rješavali zadaće, da učiteljica ponekad vidi stvarnu povratnu informaciju a ne da kroz zadaće i usta učenika progovara iskustvo roditelja. I bilo bi puno bolje kada bi djeca mogla otvoreno u školi razgovarati s učiteljem i reći koju zadaću nisu razumjeli i nisu znali riješiti.

" bilo bi puno bolje kada bi djeca mogla otvoreno u školi razgovarati s učiteljem i reći koju zadaću nisu razumjeli i nisu znali riješiti."
Rijetko,vrlo rijetko,raritetni primjerci .....Iskreno...na 10 učitelja možda 3,ali možda...

Biti roditelj većini ljudi najljepše je na svijetu, ali nije bajkovito. Biti roditelj ne znači samo osigurati obiteljsko ognjište i ljubav, nego i pravilnim doziranjem ljubavi kroz odgoj uputiti dijete od ovisnosti k samostalnosti, uvesti u svijet igre kao životne potrebe i sredstva učenja, iznaći pravilne oblike poticanja - nagradu i kaznu, održati roditeljski autoritet da djeca ne gledaju roditeljsku zdvojnost …, a to nije kratkotrajan postupak, a ni lak.
Kod djeteta treba stvoriti želju da uči i razviti naviku učenja, kontrolirati učenje, pomoći u učenju. Pravilan stav prema učenju daje važnost doživljaja uspjeha.
Svako dijete ima potrebu za ljubavlju u obitelji, potrebu za snom i odmorom, potrebu za hranom, potrebu za kretanjem i igrom, potrebu za zaštitom od straha, potrebu za promjenom i zaštitom od dosade. Čim je dijete veće i njegove potrebe su veće, raznovrsnije i složenije.
Pokušala sam sistamatizirati što učitelji očekuju od roditelja svoje djece:

• Pružite svome djetetu nježnost, pozornost i pregršt ljubavi, kako bi što uspješnije podnosilo i izvršavalo školske obveze.
  Budite realni u svojim očekivanjima.
  Nemojte ismijavati, rugati se i obeshrabriti dijete ako svoje zadaće ne izvrši uspješno.
  Potičite dijete, hrabrite ga u izvršavanju obveza.
  Pomozite djetetu ako uočavate da neke od obveza ne može samostalno izvršiti- navikavajte ga na traženje pomoći.
  Uplašenom i nesigurnom djetetu treba priznati svaki uspjeh i napredak.
  Nastojte da se vaši razgovori ne budu samo o uspjehu(ocjeni). Pokažite zanimanje i za druge događaje.
  Imajte na umu da je uspjeh sačinjen od niza čimbenika.
  Ako dijete ne želi učiti potražite savjet stručnjaka.
  Usmjerite svoj odgoj prema osamostaljivanju.
  Pokušajte djetetove potrebe uvažavati i shvaćati ozbiljno.
  Selektirajte izvanškolske aktivnosti, nemojte precijeniti djetetove mogućnosti, imajte na umu da vaš mališan treba imati vremena za učenje, odmor i razonodu.
  Slobodno vrijeme posvetite sebi i/ili svom djetetu, družite se, pokažite da ga volite sa svim njegovim vrlinama i manama.
  Pokažite zanimanje za njegove prijatelje i sve one sitnice koje su njemu beskrajno važne.
  Uvažavajte njegovu potrebu za druženjem i igrom, omogućite mu da uvijek u tijeku dana ima vrijeme rezervirano za aktivnosti koje voli i susret s prijateljima.

Dunja, odličan (5)!!!!