Tuče drugu djecu :(

Zaista više ne znam što da radim :( Vito ima 2 godine i 7mjeseci. Kad god nam neko dijete dođe u posjet (jučer je naprimjer njegova najdraža frendica bila kod nas s roditeljima), Vito ga najprije izgrli, izljubi (nekad zna strašno dosađivati djeci s nježnostima), onda se igraju...nakon nekog vremena počne guranje pa udaranje (jučer je frendicu ošamario nekoliko puta nakon što ju je gurnuo više puta) :cry:
Nekako imam osjećaj da počne s udaranjem kad mu bude dosta toga da su djeca tu, valjda želi da odu, ili kad mu uzimaju igračke pa mu to ne paše. Mi reagiramo svaki put verbalno ili ga fizički maknemo u drugu sobu kad pretjera.
Jako se loše osjećam zbog toga, više mi se ne da primati posjete s klincima, niti mi se da ići kod prijatelja koji imaju klince :(
Ne kužim gdje griješimo, nikad ga ne udaramo, ne znam otkud mu to.
Mišljenja, iskustva :?

moja ne udara ali radi scene, a ima 5,5 god. i ja cekam neki mudri savjet.

Lucija je imala raznorazne faze, tukla je i grebala drugu djecu, plakala za svaku p*zdariju, pljuvala... ne mogu se više sjetit ali još je toga bilo, i sve je dosad prolazilo u nekom razumnom roku. Samo ostani cool i fakat nemoj primati posjete dok ga ne prođe. A proći će.

To već traje oko godinu dana,čini mi se, i sve je gore i gore.
Kako reagirati u takvoj situaciji?
Gdje klinci poberu takvo ponašanje, ne ide u vrtić, doma se ne tučemo?

Čuj, meni se čini da ne reagirate dovoljno brzo ako je on nekoliko puta gurnuo i ošamario svoju prijateljicu. Možda bi ga trebali ukloniti čim ju prvi put gurne, i smisliti neku pametnu i nenasilnu kaznu (tipa uzmeš mu igračku na 1 sat ili nešto slično) i paralelno isfurati sustav nagrada kad se lijepo ponaša (Lucija na kalendaru skuplja zvjezdice za dane kad nikog nije mlatnula u vrtiću, što traje već par mjeseci). Ako budete ustrajni sigurna sam da će vam uspjeti.

Citiraj:

---

vitekova mamuška prvotno napisa

Gdje klinci poberu takvo ponašanje, ne ide u vrtić, doma se ne tučemo?

---

Nigdje ne poberu: agresivnost je u svakom čovjeku i mora je naučiti kontrolirati. Svaki puta kad se počne neprihvatljivo ponašati vi mu to morate reći i odvojiti ga od drugog djeteta. To treba učiniti odmah, ne dopustiti da neprihvatljivo ponašanje eskalira. Treba biti kratak i jasan: Ne smiješ udarati! Mislim da bi takva jasna uputa i odvajanje (po potrebi i u drugu sobu) trebalo biti dovoljno za tako malo dijete.

Jučer je to otprilike ovako izgledalo: ljubljenje, grljenje, igranje...počinje guranje, frendica gurne Vita, njezini roditelji:ne, ne gurati,... nakon par minuta Vito nju gurne, mi: ne gurati, maknemo ga. I tako se međusobno igraju i guraju idućih sat, dva. Nakon dva sata, Vito ju ošamari, MM ga odvede u sobicu, objašnjava mu i ostavi ga par minuta samog. Izađe, nakon nekoliko minuta opet šamar, opet ga MM vodi u sobicu... mala plače, složimo se da je najbolje da odu doma :(

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Svaki puta kad se počne neprihvatljivo ponašati vi mu to morate reći i odvojiti ga od drugog djeteta. To treba učiniti odmah, ne dopustiti da neprihvatljivo ponašanje eskalira. Treba biti kratak i jasan: Ne smiješ udarati! Mislim da bi takva jasna uputa i odvajanje (po potrebi i u drugu sobu) trebalo biti dovoljno za tako malo dijete.

---

I mi imamo isti problem.
Gore opisana roditeljska reakcija se, nažalost, nije pokazala dovoljnom. Također, nema nikakve eskalacije (u smislu da udara sve jače i jače).
Npr. prvi put udari prijatelja kad mu uzme neku igračku, drugi put dok sviraju bubnjeve ga udari palicom, treći put ga ide poljubiti pa ga prejako zagrli (čitaj: uguši)...
Mi smo cijelo vrijeme prisutni i odmah reagiramo (jasno kažemo da se to ne smije, oduzmemo igračku, fizički ga maknemo na nekoliko minuta - ili sebi u krilo ili odemo u drugu sobu...).

Patrik isto zna udarati ili štipati no na sreću ne jako često. Isto tražim recept :mrgreen: Za sada mu samo smirenim tonom kažem dragi taj i taj i da ga ne smije tući da to boli pa mu onda kažem da ga poljubi i sl. Onda on nekada udari pa odmah počne milovati i govori draaaaaaaagi :roll: Primjetila sam da ga svekrva potiče na udaranje :shock: Jednom je rekla ajde opali mu ( šogoru) šamar :evil: Treba i na to pripaziti

a kakva je situacija kad ste na "tuđem" ili neutralnom terenu, dakle kod nekoga ili vani?

noa je recimo skroz drugačiji kad je doma, na svom. nemamo problema s lupanjem, šamarima i sl, ali je ne.mo.guć! kad smo negdje drugdje - svi misle da imam anđela!

Potpisujem Zdenku2 i napominjem, Imajte strpljenja i budite uporni!!!
Moja K. koja je curica zna opaliti, puno više dok je bila mala, a sad sve manje. Gotovo nikad. Ali to je radila pogotovo kad je bila umorna, ljubomorna itd.

Citiraj:

---

ra prvotno napisa

a kakva je situacija kad ste na "tuđem" ili neutralnom terenu, dakle kod nekoga ili vani?

noa je recimo skroz drugačiji kad je doma, na svom. nemamo problema s lupanjem, šamarima i sl, ali je ne.mo.guć! kad smo negdje drugdje - svi misle da imam anđela!

---

Tvoj noa, nažalost, iz prve ruke zna kako se vito ponaša kad dođete k nama. A nije baš bio puno bolji ni kad smo bili kod vas zadnji put :(
Totalni mi je bed.

Na neutralnom terenu, u šetnjama, parku i sl. Vito je ok, ne tuče se, eventualno gurne nekoga, ali jako rijetko. Kad mu dosadi igranje, on se povuče,igra se sam i nema potrebu sukobljavati se.

ne sjećam se baš, ali mislim da nije bilo tuče tu kod nas. kad mu je bilo dosta (nas), jednostavno je krenuo van.
a doma ne zna šta bi kad mu je dosta, pa nađe taj ventil.
ne znam, ja sam stekla taj dojam.

kakav je vani?

u isto vrijeme pisale...

eto vidiš, tuče uglavnom kad je doma.
dođite do nas pa ćemo testirati opet.

Citiraj:

---

ra prvotno napisa

u isto vrijeme pisale...

eto vidiš, tuče uglavnom kad je doma.
dođite do nas pa ćemo testirati opet.

---

Kad skupim hrabrosti, dolazimo ;)
Prije par dana smo bili kod Vitove frendice koja je bila jučer kod nas i bilo je isto kao jučer, čak je u jednom trenutku gurnuo njenu glavu u zid.

Negdje sam pročitala nešto što mi se urezalo u pamćenje - kad dijete udari drugo dijete, ono za to dobije pažnju, makar negativnu. Ja bih pokušala sa sljedećim: on udari drugo dijete (ili zamahne), makneš ga uz kratak i oštar komentar "Ne želim da udaraš, to je jako ružno ponašanje!" i onda odmah SVU pažnju preusmjeriš na žrtvu - pitaš je li dobro, zagrliš je, ponudiš joj igračku... Možda prestane s takvim ponašanjem kad uvidi da je posljedica toga ignoriranje.

Naravno, ne izignorirati to što je učinio - uvijek ga treba maknuti i dati do znanja da je to neprihvatljivo, ali to obaviš u par sekundi, a nakon toga pažnja ide djetetu koje je udareno.

Viš, dobar savjet!

Da, super savjet! Hvala luna!

I meni se Lunin savjet čini super, barem kao neka početna mjera.Na žalost, upravo zbog takve situacije mi se više ne družimo s mojim kumčetom i ful mi je bed zbog toga jer ja sam mu ipak kuma.No svaki puta posjeta bi završila Zalinim plačem.Mali ima 3 godine i inače je nemoguć, vrlo aktivan, ja bi rekla hiperaktivan,ali uz sve to i neposlušan.Iskreno, ja ne znam kako bi postupila u takvoj situaciji jer Zala za sada nije takva, dapače, voli se grliti i ljubit, neki dan je izgrlila prijatelja tako jako da su oboje pali u zagrljaju.Vjerujem i da je vrlo teško roditeljima jer ne znaju kako se postaviti prema djetetu,a da ne ispadnu pregrubi.Ignoriranje takvih ispada ili preblago reagiranje ne vodi ničemu.Onda dijete zna da mu je to dopušteno.Ja sam već u par navrata pokušala na lijepi način upozoriti frendicu da takve ispade nećemo trpjeti,no kako ona ne vidi ništa lošeg u tome nego jednostavno konstatira da je on samo hiperaktivan, prestali smo se družiti s njima.I meni je žao zbog toga,ali nemamo drugog izbora.Inače se Zala sa svima ostalima super igra, čak i sa puno starijom djecom, ona su joj zanimljiva, a male bebe samo mazi i ljubi.

Sjetila sam se otkud je savjet! Iz knjige Dječji ispadi bijesa i ružno ponašanje:

http://www.superknjizara.hr/index.ph...&PHPSESSID=%2F

Slučajno mi je pala u ruke, tj. poklonila mi ju je prijateljica koja ju je prevela.. Nisam je skroz pročitala jer a) nemamo tih problema s Kalebom b) u načelu preskačem knjige o odgoju, ali ovo mi se učinilo kao ok savjet.

Što se tiče tučnjave, Kaleb je tu (za sad) idealan: nikad nikog nije udario, a ako njega netko udara spontano se makne (ne boji se, ne drami oko toga, jednostavno ignorira nasilno dijete). Vidjet ćemo što nas čeka u budućnosti.

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Negdje sam pročitala nešto što mi se urezalo u pamćenje - kad dijete udari drugo dijete, ono za to dobije pažnju, makar negativnu. Ja bih pokušala sa sljedećim: on udari drugo dijete (ili zamahne), makneš ga uz kratak i oštar komentar "Ne želim da udaraš, to je jako ružno ponašanje!" i onda odmah SVU pažnju preusmjeriš na žrtvu - pitaš je li dobro, zagrliš je, ponudiš joj igračku...

---

Ima već neko vrijeme kako prakticiram (kad Linda izmlati Megicu :roll: ) ovaj Lunin savjet i stvarno djeluje. Prije sam isprobavala sve i svašta i milostivu je bolio đon, onak bi samozadovoljno gledala bez da trepne, a otkad ovo primjenjujem, nije joj svejedno i moram priznati da su se agresivni napadi znatno prorijedili.

Ja probala ovo sa poklanjanjem više pažnje djetetu koje je "nastradalo" (čak mislim da sam to pročitala u tekstu na rodinom portalu) i rezultiralo je samo time da je patrik postao još agresivniji od ljubomore upravo zato jer pažnju ne poklanjam njemu nego drugom djetetu. To je sad već možda pitanje ljubomore, ali kod nas je bilo još gore. A naravno opet je i tu ljubomoru iskalio na istom djetetu.

Doduše, naša faza tučnjave je relativno kratko trajala - negdje od godine i pol do dvije i počelo je vrtiću (dakle negdje gdje ionako nije mogao dobiti MOJU pažnju), a nastavilo se i doma i vani i svugdje, dakle nije imalo puno veze s njegovim terenom, a prestalo je gotovo preko noći. Već mjesecima se mirno družimo s djecom jer svoju agresiju sad još itekako pokazuje na neke druge načine (vikom i sl., po doma zna drmnuti i nas :roll: , al to je već neki drugi problem), ali na djecu, bilo u vrtiću, bilo negdje drugdje se ne postavlja. Uvijek će doduše vratiti kad netko prvi udari njega, ali taj scenarij mi je već prihvatljiviji, iako ga, naravno, ne potičem.

I ja ću isprobati Lunin savjet, ali se bojim da će reakcija biti kao kod Stijeninog Patrika... :/

Ima li dobrovoljaca? :mrgreen:

Citiraj:

---

Maruška prvotno napisa

I ja ću isprobati Lunin savjet, ali se bojim da će reakcija biti kao kod Stijeninog Patrika... :/

Ima li dobrovoljaca? :mrgreen:

---

od nas ti nikakve koristi - patrik više ne počinje prvi, ali još uvijek vraća :lol: :lol: :lol:

I ja ću isprobati Lunin savjet mada već nešto slično i instinktivno radim i baš sam primjetila kako se količina agresije smanjila :mrgreen:
Stijeno.... ah ti Patrici :lol:

Ja sam mislila pokušati organizirati posjete tako da, sad neko vrijeme, mi dolazimo drugima u posjete pa kad Vito prvi put gurne/udari, opominjem, a nakon drugog puta odlazimo kući (bed mi je da ljudi dolaze kod nas, ne mogu reći: ajde vi sad kući). Je li to već neko isprobao? Ima li kakvog uspjeha?

Moja starija kćer je jedno vrijeme strašno mlatila seku. Uf..grozno. Nakon par metoda- objašnjavanja s njom, vikanja :( , ... postalo je bolje tek kad sam nekako to prihvatila- nemojte krivo shvatiti- ne odobravam udarce i nasilje, ali nekako sam u sebi prihvatila da se ona tako valjda tada osjećala i nije to znala ispoljiti na drugi način.

Sad joj mirno, ali ozbiljno kažem da nedam da je udara i uzmem Jelenu i posvetim se njoj. A i ona jadnica plače, sva zbunjena jer je seka udara :( . A obožava je. Ne želim nas ureknuti, ali situacija je sad puno bolja. Ima i sad svađa i klepanja, ali rijeđe.
E da, i mlađa je porasla pa i ona zna i vratiti i prva počupati :roll: