Podmetanja od strane drugogog roditelja

Kako bi izdvojila konkretna pitanja, kopiram sa topica: "Životna balada jednog tate..."

1) kako uređujete zajednicu s drugom polovicom roditeljskog para u slučaju ako Vas ne podržava kao roditelja... dakle da li doživljavate saplitanja, otežavanje, neinformranje o trenucima kad je dijete kod drugog roditelja i kako to riješiti? Ja sam do te mjere neinformiran da ne znam zašto je djetetu mučnina, zašto nema apetita, da li je bilo kod doktora... do toga da mi ne objašnjava njegove svakodnevne navike, značenje pojedinih novih izraza, što voli jesti i sl.

Na koji način uvjeriti jednu majku daj e to u interesu djeteta, jer ja naprosto nemam toliko vrmena dijete uza sebe da bih sve to uspio pohvatat... i onda se mučimo i on i ja!


2) kakva su Vaša iskustva sa podjelom vremena za dijete... ne zanimaju me trenutno pravne mogućnosti nego kako to funkcionira u praksi! Imam određene termine koji su meni osobno prekratki, ali i unutar tih okvira događaju mi se stalna majčina podmetanja, nekad su sitna psihološka samo za ubijanje raspoloženja, a nekad su baš gadna da ti pokvare cijeli dan ili isplanirani vikend... više niti ne obavještavam kuda ću ići s njime, nego uvijek da idem na isto mjesto, iz straha danam neki dobar izlet ne pokvari...

Čisto me zanimaju ti ljudski kriteriji ponašanja, kako to međusobno regulirate sa svojim "partnerima"? Imate li problema i saplitanja ili su glave čiste i da li su eventualni problemi samo karakteristični za početke takvih podjeljenih roditeljstava ili se nastavljaju i kasnije?


Tata!

1) Voljela bih da me bm nešto i pita ali on još uvijek samnom komunicira preko djece. Kad imam nešto važno onda mu to kažem, ali vidim da uglavnom ne želi podržavati ili ignorira. Uopće ne razgovaramo o problemima koji me muče jer nemam podršku i rješavam to sama kako god znam... Toliko je valjda ljut da uopće samnom ne može razgovarati...

2) Na sporazumnom razvodu smo se dogovorili: kod tate su svaki drugi vikend, jedno poslijepodne u tjednu, tjedan dana zimskih praznika i 3 tjedna ljetnih praznika. Uvijek sam izlazila u susret ako nije mogao zbog posla ili je trebao promijeniti vikend i nemam problema da djeca ostanu s njim i duže ukoliko su svi za. Za blagdane se dogovaramo. Ovaj Božić i Novu sam bila sama, sljedeću su djeca samnom. i tako...

Mi se sve dogovaramo mailom ili smsom, sa mnom uopće ne želi razgovarat. Isto kao i kod Stee, očito je jako ljut, mada je on taj koji je varao i nije bio podrška.
Sve pokušaje da nešto riješimo zajedno ignorira, kao i bilo kakve druge informacije o djeci pa mu ih više niti ne šaljem. Uglavnom nam se poruke svode na dogovore kada će uzeti djecu i kada će ih vratiti. Obzirom da ih ne uzima na dulje od 2 sata, za sada to funkcionira, mada mi je totalno glupo. Ako je gotovo među nama, ne znači da je gotovo i sa našim roditeljskim odnosom.

ja opce nemam tih problema
moj BM od 15.7. do 06.12. (Oskarov rockas) nije ni jednom nazvao ni pitao za djecu cak ni kad je O. krenuo u skolu - nije ga nazvao da pita kak je ili da poprica s njim o tom velikom dogadjaju

a o vikendima i svemu ostalom (alimentaciji npr.) sto je dogovoreno na sudu uopce ne raz,islja niti ga za ista sto se s tom djecom desavabriga

sad je od 6.12. proslo vec preko 40 dana da uopce ne pita ni ne zove, a proci ce vjerovatno jos 100 kolko cca. treba do melitinog rockasa

uzas
meni je zao zbog djece
pogotovo melite - ona iskreno pati zbog toga sto tata uopce ne pita za nju

Razgovor se svodi na "Dođem u ... sati, nek cure budu spremne!".
Čak je pokušao izbaciti i ta telefoniranja tipa "Ak je sve OK neću se javiti već ću ih samo skupiti!" :shock: a ja ću valjda pogađati šta se zbiva s djecom koja neznaju telefonirati, da li se pojavio ili ne, možda me nije dobio da kaže kako taj dan ne može, da li su cure na cesti, čuče u dežurstvu ili nešto treće? :x I baš se u tom periodu dogodilo da nije imao pojma da cure nisu u vrtiću, a nije mi se htio javiti na telefon kad sam ga zvala, pa je došao u vrtić ... 8)
I još par sličnih zbivanja u par tjedana. Sad bar nazove da je sve po planu.

Ali to me ne komuniciranje stvarno izluđuje! :evil: Svašta bih mogla napisati o tome! Srećom trenutno nemam vremena.

Mikimama, ajde barem nisam jedina, mislila sam da samo moj ne diže slušalicu i ne želi komunicirati.

O tome da uopće ne pitaju za djecu mi je teško i pomisliti, naprosto ne vjerujem da i takvih primjeraka ima.

eto ima...al ne samo od strane tata. ima i jedna takva mama.
bivša od MM-a

A. je sad već 4 razred i ona nije niti jednom bila na infomacijama, roditeljskom i slično. MM i ja idemo naizmjence, tako da nas učiteljica oboje izvještava o svemu
P. će na jesen u prvi razred i ne vjerujem da će išta biti drugačije.

alimentaciju ne plaća jer je rekla MM-u da će mu dati djecu ako ju nebude tražio novce za alimentaciju. on je to prihvatio jer nam se živo fućka za njene pare, a ona ako ne želi ništa svojoj djeci dati to je na njenu dušu.
viđa ih kad hoće i koliko hoće, nekad ih ne vidi po mjesec dana, nekad svaki drugi vikend, nekad samo jednu a drugu ne.....

za njihovo zdravlje, odgoj, ponašanje, odjeću, obuću, potrebe ne pita i nije ju briga.
zašto? sam bog zna.

E i takvi tate i mame koji hladnokrvno ostavljaju svoju djecu su tako truli iznutra da djeca ništa ne propuštaju. I bolje da ih nema...

Ma žao mi malih nedužnih patuljaka koji ništa ne razumiju a misle da su krivi za sve :cry: :cry:

on je u zd, nas dvije u zg. alimentacija nije placena 7 mjeseci, nazvao nije 7 mjeseci. dosao po nju nije sedam mjeseci. ali ju redovito viđa. kako?
moji roditelji su jako vezani uz moju kcer, i sto je najzalosnije i njegovi roditelji. moji roditelji dođu po nju ili ju ja dovedem, a moji roditelji ili njegovi ju vrate natrag.
dogovorno treba dolaziti po nju jednom mjesecno, i vratiti je za pet dana. nikad to nije napravio.
kad mi se tata rasplace na telefonu da ju ostavim jos malo dolje unatoc vrticu, moram popustiti. za zar cu cjepidlaciti za dva dana?

i onda se vrati. i mislim si, pa to kao da nije moje dijete.
te izjave :"udi nije tata, on je tvoj prijatelj, ne moj"...

udi* moj decko... pa pocinje piskiti u krevet jer joj kad ostane prespavati kod tate i djeda i bake stavljaju pelenicu (2, 5 godina)...

i dalje: "ti si me uzela tati"..... hrpeti gluposti koja dođe u toj maloj glavi... i tako svaki put...

ja i on ne komuniciramo. on i ona ne komuniciraju dok je ona u zg. a ni kad je dolje nije previse zaintrigiran.
kad ju zove baka, njegova mama, klinka redovito pita da joj da tatu... baki je tada neugodno jer je tata svake veceri vani...

baka salje odjecu i kupuje igracke kako bi njezin sin imao neko pokrice pred czzz jer se zbog takvog njegovog stava moze izgubiti roditeljska skrb...

ne zelim ovakvu situaciju nikome...

:(

Jako tužno...

Jesi se pokušala savjetovati sa nekim dječjim psihologom? Ovo mi je tako traumatično za dijete, i za tebe

:love: