Printable View
... već neko vrijeme, mislim nekoliko tjedana i svakim danom sve je gore.
Plače kad se produdi, plače kad treba ići spavati, kad se nosi otima se i vrišti, kad se igramo miran je tek nekoliko minuta, kad doji otima se i vrišti, kad vježbamo radi sev suprotno od onog što bi trebao....
više ne znam što bih, ljudi mi ne vjeruju kad im pričam (pedijatrica, fizijatar, MM, .....)
....a ja vrištim, vrištim, vrištim...iznutra, prema van, na sebe, na svakog tko mi se približi....
nije ti lako :love:
a odkad to traje?
Citiraj:
... već neko vrijeme, mislim nekoliko tjedana i svakim danom sve je gore.
kako stojite s zubicima?
Ja ti samo mogu reći: drži se.
Nađa je isto mnogo plakala, ali ne mogu ni da zamislim kako je tebi sa još jednim detencetom.
A da li beba plače kad je tu TM, kad je on sa njim? Ja sam jedno vreme bila toliko nervozna i negativna, a pucao me i baby blues pa je Nađa kod mene stalno plakala. Kako bi MM došao sa posla i preuzeo je ona je bila OK (ne baš mirna kao bubica, ali mnogo bolje). Trebalo mi je mesec-dva da promenim pristup, jer sam bila toliko na ivici svega da sam bebi prilazila sa negativnim mislima, ono evo je, sad će da plače, sigurno će mi opet plakati u marami...
Kad sam bila sama sa njom (što je bivalo svaki dan do negde 17h) kad bih postala nervozna a beba plakala rešenje je bilo da legnem i stavim je na sisu i ne razmišljam. Ako sam na druge načine pokušavala da je umirim bila sam još nervoznija a ona bi sve više plakala. Satima je sisala, dremala, spavala, sisala... Ne znam koliko ti je sve to izvodivo zbog starijeg deteta...
:love:
zubići kreću, ali da baš stalno i ništa ne može da ga smiri....
i ne reagira kad mo se diraju zubići, već nevezano za to, kontinuirani plač....
možda šetnja na svježem zraku? To nama najbolje pomaže, samo ako sam ja za to sposobna (i to jedino u marami ili MT, kolica su već potpuno odbačena)
istina još nisu krenuli zubići
Da, to pomaže i vožnja u autu, ali ne mogu cijeli dan šetati ili vozati se. Ipak treba i u kući nešto napraviti, a ima i gladnih....a spavanje, a malo pažnje za MMa, a moj miš Matej......
Evo, trenutno spava....
moj savjet je organiziraj pomoć,baka deda,ako niko onda neka M:M uzme godišnji.nemoj ne krivo shvatiti ali ti si problem!razumljivo sve si nervoznija i situacija ti izmiče kontroli!ostani sama s starijim on će te opustiti i oraspolžiti i biti ćeš spremna na izazov!naka se M:M bavi malim (sve,oblači,uspavljuje ti ga samo hrani)nakom dan dva ćeš se preporoditi!
Ivano ima2.5 god,a Ela 3.5 mj,i shvaćam ono za spremanje i kuhanje ali nemožeš se rastrgniti,svako bi svoju pažnju ali bez imalo truda!malo podkupi sikom,veliko čokoladom,a M:M znaš čim 8) malo se posveti sebi! :* :love:
ovo bi moglo biti točno...za sebe znam, da nisam imala pomoć sa strane, vrištala bih i više od njega, a dijete to sigurno osjeti.....ja sam uvijek zvala u pomoć mamu i to da par dana prespava s nama da se bar malo opustim i odahnem.Citiraj:
tetamaja6 prvotno napisa
kadkad djeca se ponašaju kao naši "zvučnici"
npr. mama je nervozna, depresivna, plače joj se, vrišti joj se ... ali guta to u sebi
beba to osječa i plače/vrišti umjesto nje
trebaš ventil , nađi nešto: trčanje, skakanje, plesanje ... šetnju ...
dakako treba ti pomoć da netko preuzme dio brige na sebe, da se ti odmoriš, na tren "isključiš"
nismo supermeni, ljudi smo ;)
Zao mi je i znam kako ti je. Probaj na to gledati kao na "fazu" i probaj se ne uzrujavati, stisnuti srce i zube i reci si: proci ce. Ne boli ga nista, samo protestira i istarzuje glasove, osjecaje...
Moje dijete ima faze: katkad danima ne zaplace UOPCE a katkad danima ima te faze vriskova i protesta, osobito ako je umorna. Mene to isto izudi ali nastojim to ne pokazati pred njom i ostajem mirna, grlim je, tjesim, pricam s njom... i upali!
Ako mi je ZBILJA tesko, stavim je na cas u krevetic, navijem mobil i maknem se u kuhinju na 2-3 minute, poberem snage i idemo dalje! To sam napravila dva puta, a ona se isto umirila kad sam se makla, a mislila bih da ce nastaviti s vriskanjem i protestima. Zato vjerujem da je MGrubi itekako u pravu! Mozda i bebi treba "odmak" i mir. Ne znam... i sama se trazim, svaki je dan novi izazov, nastojim je razumjeti. Valjda bar djelomicno uspijevam.
mene spašava sveki... nevjerojatno ali kod nje zaspi na rukama prije nego meni. Zapravo meni na rukama ne zaspi nikad nego samo na sisi ili u marami. A još čudnije je to što kad zaspi dok je nosimo, ako je kod svekrve ona je spusti u krevet bez problema a ako je spustim ja budi se iste sekunde uz urlik.
sveki ima drugačiji miris, možda je to.