Goljak

Naručeni smo s dvije godine na kontrolu kod psihologa, logopeda i fizijatra na Goljak.
Zadnji put (i prvi) je bio kod psihologa sa 11 mjeseci i bilo je super. Igrao se s tetom i umetao oblike u umetaljke, šarao po papiru i rasturao joj igračke. "Ocjena" je bila ovakva:Opći psihomotorni razvoj (RTČ, Kiphard) je u okvirima viših prosječnih vrijednosti. Selektivno rješava zadatke za dob od 15 mjeseci.
Logopedica ga je tražila (sa 1,5 godinom) da pokaže u slikovnici psa, macu, cipelu i sl. "Ocjena" je bila: Predgovorni i rani govorni razvoj uredni. Receptivni govor primjeren dobi. Orjentiran je na sebi, izvršava jednostavne naloge, adekvatno manipulira predmetima. U ekspresiji koristi niz imenovanja, poziva, prvi slog u funkciji imenovanja, onomatopeje. Grafomotorički-olovku uzima naizmjenično u obje ruke, šara.

E sad, mene zanima zašto moramo opet na te kontrole i dokle ćemo morati tako? Da li netko isto mora tako hodati po Goljaku a da je s djetetom sve u najboljem redu?
On je sa 3 mjeseca imao dijagnozu Distony sindrom, ali je na slijedećoj kontroli već bilo sve u redu. Čak nismo ni vježbe dobili. Tu dijagnozu su mu držali do godine dana, a onda mu je fizijatrica na povijest bolesti napisala Rizično dijete. :shock:
Fizijatrica je između ostalog na toj kontroli napisala (s 1,5 godinom): Razumije praktički sve što mu se kaže, govori više od 15 riječi sa značenjem. U neuromotoričkom statusu u skladu sa kronološkom dobi.

I još me zanima ako netko zna, što psiholog radi s djetetom od dvije godine?

ja mislim da ce svena poslati vec u prvi razred! Salim se, ali mali ti je stvarno bistric!
Ja sam cula da kad jednom odes na Goljak, da te zovu preventive radi svako toliko jer naravno ima roditelja kojima su djeca na zalost u problemima a nisu uopce pod kontrolom :(
A propos mali sven je stvarno toliko sladak da svaki put cekamo novi avatar da mu se divimo :)

Brunda, nakon tog "timskog pregleda" ćeš dobiti "otpusnicu", sigurna sam.
Oni se na taj način ograđuju od bilo kakvih eventualnih komplikacija. Pogotovo ako je dijete imalo dijagnozu DS.
Goljak jednom - Goljak zauvijek!

Ne znam stvarno, možda je to do tvoje doktorice, ja znam ljude koji nemaju takva iskustva (doduše, pitam se jesu li oni na Goljaku bili 'redovnim putem' ;) ). U svakom slučaju, užasno je glupo što se tako ponašaju, pogotovo kad znamo koliko se ponekad čeka pregled na Goljaku :( Djeca kojoj stvarno treba pregled čekaju i po dva mjeseca, a oni se ponašaju ovako - ne razumijem to :?

Nažalost imaju praksu tih glupih naručivanja. Mi smo isto nedavno prošli psihologa i logopeda. Nalaz je bio gotovo identičan kao kod Svena. Isto sam pitala ako je nalaz tako dobar, zašto nas ponovno naručuju!? Rekli su mi da je praksa da se djete naručuje sa 1, 2, 4 i 6 godina, odnosno do polaska u školu!

Moja mala se vodi kao neurorizično dijete, isto joj je početna dijagnoza bila Dystoni sindrom, ali se pokazalo da ipak nije to u pitanju. Mi smo prvo krenuli kod fizijatra jer nam se učinilo da se prilikom stajanja oslanja više na jednu nogicu, i tad su nam pokazali neke vježbe da ih radimo s njom, a u dobi od 2 godine smo bili i kod psihologa i logopeda, jer je fizijatrica tražila timsku obradu. Sve je bilo ok, čak se kao i kod tebe Brunda pokazalo da je ispred svoje kronološke dobi, pogotovo što se govora tiče. Međutim, napisali su nam da opet napravimo timsku obradu s njenih tri godine, to smo bili, i isto je sve ok, i sad su nam rekli da bismo slijedeći put trebali doći negdje pred školu.
Osobno, obzirom na njezinu dijagnozu, meni je bilo jako važno da mi stručnjaci mogu potvrditi da je sve u redu. Ja sam ti malo paničar, svaki put kad bi ona počela neutješno plakati i vriskati ja sam se pitala je li to normalno, stalno mi se po glavi vrtilo ono 'neurorizično dijete'. Rečeno mi je da kod nje postoji bilo kakvih poremećaja da bi oni bili vidljivi već u ranijoj dobi, ali da je 3 godine nekakva granica do koje se očekuje da bi se pokazalo da je neka razvojna karakteristika ipak van granica normale. Ono naručivanje još pred školu je valjda reda radi, ali neka, nije mi problem, pogotovo što se to sve njoj čini zabavno, dakle nije joj neka trauma. Onda smo valjda mirni do puberteta.

Inače, kad se sjetim što je psihologica s njom radila u dobi od dvije godine isto je čini se kao i s 11 mjeseci :mrgreen: , jedino je možda više s njom razgovarala, propitkivala njezino poznavanje boja, pitala što mama ima u trbuhu (ja sam tad bila 7 mjeseci trudna),... drugo ti se baš i ne sjećam.

DA, nama su isto spominjali neko praćenje do škole, ali ljudi, meni je to užasno glupo za dijete s kojim se već na nekoliko pregleda ustanovilo da je sve u najboljem redu.
A čak sam od nekoga čula da ako se ne odazoveš tim kontrolama, šalju ti socijalnu službu doma. Zvuči mi nevjerojatno.
Apricot, ovo jednom Goljak-zauvijek Goljak, zvuči smješno, ali i frustrirajuće istovremeno.

Brunda, neka ti to ne bude frustracija: stalno govorimo kako su nam doktori indolentni, i ovakvi i onakvi... pa dopustimo im onda da se jednom zaista i pobrinu za našu djecu.
Znam, nama kojima su djeca na kraju "ispala" u redu, to je tlaka, i gunđamo, i ide nam na živce, i imamo upitnike iznad glave... ali da se pojavi bilo kakva nedoumica, vjeruj mi da bi itekako znala cijeniti nečiju zainteresiranost.
Istina je, ponekad šalju socijalnu službu zbog zanemarivanja djeteta, ali meni ni to nije strašno - pa tko sam ja da mogu procijeniti da djetetu više ne treba nadzor?! Zato postoje stručnjaci i ja im od srca prepuštam brigu na tom području.
Kao što mi je drago kada se nitko ne miješa u moju struku.

mi smo sa 4 mjeseca posjetili Goljak, proveli smo terapiju vjezbica, fizijatra, logopeda, neuropedijatra.
Fizijatar je prije 8 mjeseci napisao da bi bilo dobro jos i psihologa posjetiti.

Mi to jos uvijek nismo napravili, a nitko nam doma nije nikakvu sluzbu poslao, niti nas je itko upozorio da cemo trebati dolaziti do skole.

Rekli su nam da bi bilo dobro napraviti neke rutinske kontrole sa 2 ili 3 godine, ili ukoliko sami primjetiti i ocjeniti da nam se dijete ne razvija prema "nasim" saznanjima, da kontaktiramo pedijatricu redovnu, te prema takvim mogucim potrebama da dodjemo na Goljak.

npr. ako sa 2 godine ne pocne pricati, ako ne pocne trcati, ...

Ali nista vise - bas sam iznenadjena ovim vasim komentarima

brunda, jedan od razloga zašto sa zarom nisam htjela ići na goljak, već privatnom fizijatru, jest i to što sam čula za te kontrole do škole...

Apricot, nije meni frustrirajuče što idemo tamo. Uostalom, baš se lijepo ispričam sa fizijatricom, a i psihologica je bila super.
Malo mi nahvale dijete pa sam ponosna mama i nosom param oblake na putu do doma.
Meni to samo nije jasno, i ustvari sam frustrirana prije pregleda zbog naručivanja i čekanja pa 2 mjeseca da dođemo na red, a i iz straha prije svakog pregleda da mu nešto loše ne nađu. A znam da je sve u redu.
Još se izbediram kad dođem tamo i vidim svu onu dječicu, pa slijedećih par dana samo o tome razmišljam.
Nije mi jasno zašto mu je dana dijagnoza "rizično dijete" koja po mojim saznanjima (sestra mi je defektolog) ne postoji kao stručna dijagnoza, nego je samo njihovo osiguranje, i zašto moraju tako dugo pratiti dijete koje čak ni na prvom pregledu nije nešto zaostajalo. Ustvari, bilo je samo granično s tim podizanjem glavice za trupom i Morovog refleksa koji je bio još samo u tragovima (tako je napisala). Nisu nas čak ni neurofizijatru poslali, što sam čula da isto uvijek šalju na početku.
Ako njega tako kontroliraju do škole, do kada onda kontroliraju djecu s kojom je isto sve u redu, ali su u početku imali veće probleme nego Sven?

Evo nas sa pregleda.
Prvo smo bili kod logopeda i tamo je S bio super. Lijepo je razgovarao s "tetom" i super su se složili.
Nalaz:
Dječak kontakt uspostavlja govorom, kraćim, gramatički urednim rečenicama.
Bogatstvo vokabulara odgovara dobi.
Artikulacijski - fiziološko tepanje je prisutno (to je rekla da je normalno do treće godine).
Interes za igračke je razvijen, igru organizira.
Sa slika adekvatno odgovara na pitanja, komentira.
Kontrola za 6 mjeseci.

Kod psihologice je već bila druga priča.
Nije htio surađivati, razbacivao je sve igračke, izlazio van. MA užas.
Žena je komentirala da vidi da nam nije lako :roll: , da je jako živahan, tvrdoglav i da ne može duže zadržati koncentraciju.
Rekla sam joj da griješi, :mrgreen: da inače nije ovakav i da se zna lijepo i mirno igrati i sam i u društvu, samo da je zadnjih par dana malo nemirniji i u nekoj blesavoj fazi (malo poslije o tome).
Onda je ona rekla da ako mi tako kažemo, da nam ona ne treba (a mislim, odmah se uvrijedila, ali nisam mogla to prešutiti kad je stvarno istina. Današnja slika stvarno ne odgovara njemu)
Nalaz: Sven obilno priča u rečenici od nekoliko riječi, samostalno istražuje okolinu (čudila se kako se usudi bez ikakvog straha izaći iz prostorije i odšetati bez naše pratnje u nepoznatom okruženju, a pola sata prije toga smo sve s njim isprešetali, gledali TV, bebe. On je otišao bebi :mrgreen: ), spontana igra dobi je primjerena.
U ponašanju danas negativizam razvojno prihvatljiv, burni temperament, brže i burne izmjene raspoloženja.
Ponuđene aktivnosti odbija.
Na osnovi promatranja spontane igre i izjava roditelja procijenjeni psihomotorni razvoj dječaka uredan je za dob.
Roditelji navode da s dječakom nemaju poteškoća, pohađa redovni vrtić, u odgoju bez posebnih problema.
Kontrola po potrebi.

E sad ono što mene malo muči, a to je da se on zadnjih nekoliko dana stvarno počeo ponašati drugačije nego inače, tj. ušao je u fazu "moje" i počeo je tući djecu :shock:
To sam rekla i psihologici, a ona je rekla da je to normalna faza i da on sada pokazuje bunt i isprobava granice do kojih može ići.
Nakon toga smo ga odveli u vrtić i pitala sam tetu kakav je tamo i objasnila kakav je doma zadnjih dana. Teta je rekla da je takav i u vrtiću, i da se čude jer on nikada nije bio takav, nikada nije otimao igračke, tukao djecu i bio svadljiv.
Nadalje, postao je netrpeljiv prema tati (MM-u). Ne želi ga uopće u svojoj blizini. Stalno ga tjera od sebe.
Malo smo se zamislili nakon ovoga danas i dogovorili se da ćemo sjesti i probati riješiti problem. Postaviti neke univerzalne granice, usuglasiti se oko stvari koje mu dozvoljavamo i ne dozvoljavamo i sl.
Ja sam napomenula MM-u da mislim da bi trebao odabrati neke aktivnosti koje Sven voli i isključivo se on baviti s njim oko tih aktivnosti da S s njim provodi vrijeme na stvari koje voli da se malo približe.
Skužila sam da sa svakim (mojom mamom, samnom, mojim bratom) ima nešto što se voli igrati, i to se onda isključivo igra s tim osobama. Te osobe onda obožava. Možda bi se tako zbližio i sa svojim taticom.
MM se inače puno brine o njemu i provodi čak i više vremena od mene s njim, ali izgleda da to vrijeme ipak nije provedeno najkvalitetnije i da se sada polako naziru posljedice tioga. :?

Brunda, zašto su ga naručili kod logopeda za 6 mjeseci? Zar ne bi trebao ići sa 4 godine!?

Rekla je zato da kontroliraju to fiziološko tepanje kako se povlači.
Za ovu dob sada je to normalno, ali bi trebalo do 3. godine polako nestati. Pa valjda da vide kako nestaje :lol:

a što je uopće fiziološko tepanje?
inače meni se čine svenove "performanse" vrlo napredne. Imam malog nećaka svenovih godina, koji nije posebno pričljiv... a ni moja petra bas ne govori. Ja se stalno tješim da je to zato jer živi u višejezičnom okruženju, ali svejedno me brine.

To nije tepanje u smislu da je spavati nanati i sl., nego iskrivljeno izgovaranje riječi. Kuća=tuća, riba=jiba, policija=ica, brod=bod i sl.

I meni Sven izgleda prilično napredan. Ja sam mislila da je ovo iskrivljivanje riječi normalno za djecu!?
Moja Nika ide na sljedeću kontrolu sa 2 god. Ona je isto prava mala brbljavica, bili smo na prvoj kontroli kod logopeda, sljedeća je sa 2 god!

Je, normalno je. Ali samo do 3 godine.
Ako se do tada ne riješe toga idu na vježbice kod logopeda. Opet ništa strašno. Ali za ovu dob je to normalno.

Zaboravila sam prije napisati, ali bili smo 11.6. i kod fizijatrice.
MM i ja smo popiz...
Samo da napomenem da je zadnji put kada smo bili rekla da što se nje tiče ne trebamo više dolaziti jer je sve u redu, ali pošto idemo kod psihologa i logopeda da ipak dođemo i njoj čisto da vidi nalaze u sklopu timske obrade. Ok.
Međutim, došli mi sada i prvo se penjao po stepenicama, trčao i kaže ona sve 5. Onda sam ju pitala da mu pogleda bosa stopala kada stoji jer mi se čini da su mu dosta spuštena (bez obzira što je to još normalno). kaže ona, da malo i neka hoda što više bos po neravnom terenu. Ok, to znam i ja.
A onda, počeo on pričati na veliko, a ona njemu: Mali, šta ti još tepaš?
Ma misli, a on priča odlično. Priča sve, ali naravno da ne izgovara sve riječi čisto. Uostalom, logopedica je rekla sve super.
Dobro. Onda provali: Da, još su mu prsti na nogama malo skvrčeni :shock:
Ma koji skvrčeni prsti? Nikada mu nisu skvrčeni. U tom trenutku je sjedio na podu i razgibavao je prste gore dolje. Uostalom, bili smo kod nje ne znam koliko već puta do sada, i nikada nije spominjala nikakve skvrčene prste.
I na kraju, Sven se nešto naljutio na MM-a jer mu je uzeo loptu koju je nabacivao po cijeloj ordinaciji i Sven ga krene lupiti. MM ga je samo odmaknuo od sebe i rekao to nije lijepo. A ona skočila: Sven, kako smiješ tući tatu. Ti si jedan jako zločesti dečko.
Sven odgovara da nije zločest i kreće već s facom pred plač prema meni (jako je osjetljiv kada mu netko kaže da nije dobar ili općenito nešto ružno). A ona onda meni: Mama, nemojte ga ni u ludilu sada primiti. On se ovako ne smije ponašati. Pustite ga da plače, neka se nauči :shock:
naravno da sam ga zagrlila, i rekla sam mu samo da nije lijepo što je udario tatu i da to tatu jako žalosti.
Ali žena će uporno: Ti si zločest. Samo plači, ja takvu djecu ne volim. Ja ću tebe po guzi pa da vidiš kako to boli. Neću se igrati s tobom.
Ma užas jedan.
Ali naučila ja Svenka da nikome neda da mu govori da nije dobar ili da je zločest, a kamoli da ga udari, pa je se on na to što je rekla samo okrenuo prema njoj i rekao: Nisam zočest, ti si zoćesta! :mrgreen:
I okrenuo se prema izlazu i rekao Bok! :lol:

Nakon toga smo MM i ja razgovarali da stvarno više ne idemo kod nje. Mislim da je ovo nedopustivo nekome tko radi s djecom i strašno smo razočarani i ljuti. A šta je najbolje, do sada sam voljela otići do nje jer mi je bila simpa.

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Ali naučila ja Svenka da nikome neda da mu govori da nije dobar ili da je zločest, a kamoli da ga udari, pa je se on na to što je rekla samo okrenuo prema njoj i rekao: Nisam zočest, ti si zoćesta! :mrgreen:
I okrenuo se prema izlazu i rekao Bok! :lol:

Nakon toga smo MM i ja razgovarali da stvarno više ne idemo kod nje. Mislim da je ovo nedopustivo nekome tko radi s djecom i strašno smo razočarani i ljuti. A šta je najbolje, do sada sam voljela otići do nje jer mi je bila simpa.

---

Svaka čast Svenu kak joj je fino odgovorio, dobila je kaj je i zaslužila :x

grrrrr...
imam ti ja pričicu iz djetinjstva (i ja sam išla na goljak) - isto su me gnjavile loptom, pa mi ju bace, pa mi ju uzmu, pa mi ju bace, pa mi ju uzmu i tako unedogled... dok nisam popi....., uzela loptu i bacila je doktorici ravno u glavu.
naravno da sam odmah bila agresivno dijete koje ne može potisnuti svoje impulse i bla bla... a mama kaže da je već i njoj došlo da im uzme tu loptu i baci im u glavu, koliko su to ponavljale...

Eh, Lutonjice, skužila sam ja da s tobom nešto ne valja :lol:

Brunda, Sven (pametna glavica) je rekao ono sto bih joj i ja rekla!
a ako me bijes ne bi savladao, trazila bih poseban razgovor s njom u vezi svega. ili s njenim nadredjenim.
ma kako onda takvi mogu radit s djecom :x ???

a da ne velim kako me ljuti to sto neki zbilja tesko uvazavaju podatke koje roditelj daje o svom djetetu s kojim je nonstop, nasuprot tih sat-dva kojih ga vide oni.

ali moram vam reci da sam nedavno imala sasvim suprotno, vrlo pozitivno iskustvo sa ekipom ERF-a (CENTAR ZA REHABILITACIJU
Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta ).
napokon netko tko s uvazavanjem trazi misljenje roditelja, ima takta, strpljenja i nacina s djecom.

jest, oni su super stvarno!
jesi imala kakav pregled i kod prof. sekusak galesev? ona mi je sjajna zena.

bili smo kod prof. Frey Skrinjar i njene asistentice Cvetko, obje su bas ugodne.
i prije godinu i po kod prof Ljubesic je isto bilo ok.

Citiraj:

---

mamma Juanita prvotno napisa

a da ne velim kako me ljuti to sto neki zbilja tesko uvazavaju podatke koje roditelj daje o svom djetetu s kojim je nonstop, nasuprot tih sat-dva kojih ga vide oni.

---

Ma to je meni nevjerojatno, pogotovo za psihologa. kako ona može procijeniti moje dijete koje vidi jednom godišnje 10 minuta???
A kad smo joj rekli svoje mišljenje, složi facu kao da lažem i želim uljepšati dojam o njemu. Pa kakav bih ja onda bila roditelj?! Meni je u interesu da odredi točno stanje moga djeteta.

ma da, kako mogu ocekivati od tebe da imas povjerenja u njih, ako oni ne zele imat povjerenja u tebe da im govoris istinu :/ ...

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Ali žena će uporno: Ti si zločest. Samo plači, ja takvu djecu ne volim. Ja ću tebe po guzi pa da vidiš kako to boli. Neću se igrati s tobom.

---

:shock: Prestrašno!!!

Strašno! Uvijek se iznova šokiram ovakvim "liječnicima". Otkud je sad ova pala i to baš na takvo radno mjesto :x .

Katastrofa, koji porazni komentari...Vidim da bi ljudima koji rade s djecom itekako trebalo malo edukacije. :evil:

cure moje,ja opet ko švabo tralala

ali još su ovi gore navedeni mila majka prema nekim nastavnicima i profesorima,te učiteljicama

Maria, znam... I ja radim u prosvjeti, pa se netaktičnosti, osornosti, grubosti, samoživosti i totalnog netalenta za rad s djecom (ma šta djecom - ljudskim bićima!) nagledam ili naslušam skoro svaki dan :x

To je ono što mene najviše brine. Kod doktora smo uvijek mi s njim i ako treba možemo reagirati na vrijeme. Ali šta je u odgojnim ustanovama gdje nas nema? Sada je još i premali da iz njega sa sigurnošću možemo izvući neke situacije iz vrtića (nekad kaže nešto i za 5 minuta totalno druga priča). A u vrtiću, kasnije školi provodi dobar dio dana, najčešće i dosta više nego samnom :tužan:

Brunda, po mom iskustvu, zapravo po iskustvu nekih roditelja koji se često "motaju" po mojoj školi, možeš pokušati biti - stalno upućena u sve što se događa.
To znači često se zaletit u školu, svako malo se raspitivati o svom djetetu. To pomaže da se iz kockica onoga što ti ispriča dijete doma i onoga što ti kaže učitelj/nastavnik/razrednik/profesor složiš mozaik: Što se ovdje ustvari događa?
Iz vlastita iskustva, neki roditelji su mi ko inventar u školi, viđam ih češće nego vlastitu mamu i katkad mi zbilja zna ići na živce njihovo stalno ispitivanje, ali...istina je da me to tjera da o konkretnom djetetu doista znam puno reći, a to znači da o njemu tada mnogo i razmišljam i da tražim sve one skrivene (dobre) osobine koje možda nisu skroz došle do izražaja u nekoj skupnoj (kolektivnoj) nastavi, drugim riječima - da mu se misaono posvetim u mnogo većoj mjeri.
Ne dvojim da bi tako trebalo razmišljati o SVAKOM djetetu ponaosob, ali moram priznati da je u praksi to, ako imaš punu ili čak i iber satnicu, ako si nastavnik više od 150-torici učenika, ako si uz sve i sama majka i supruga, ako na putovanje do i sa posla gubiš i po 4 sata dnevno, najblaže rečeno - jako teško.